Hrvatski tjednik
 

 U povodu Izvješća SOA-e o različitim vrstama ugroza za nacionalnu sigurnost

Već dvije godine zaredom SOA nam, o okviru svojega godišnjega izvješća, podastire podatke o stanju sigurnosti i potencijalnim ugrozama za nacionalnu sigurnost države i njezinih građana. U ove dvije godine apostrofirano je naglašenije djelovanje četničkoga pokreta u Hrvatskoj, a ove je godine dodana znakovita rečenica kako četnički pokret buja među mladima. Čovjek mojih godina pomislio bi na starije podržavatelje pokreta generala Draže Mihailovića, a na hrvatskim prostorima popa Momčila Đujića, a u Dalmaciji napose Dobrosava Jevđevića. Pa i sve one četnike koji su se od konca 1943. na poziv druga Tita, zamijenivši kokarde titovkama, priklonili njegovim staljinistima.

Prema kazivanju Adila Zulfikarpašića, pobili su preko osam tisuća Muslimana oko Foče, da bi ih potom Tito primio u svoje redove. U listopadu 1944. preobučeni četnici ulaze u Dubrovnik ostavljajući krvavi potpis nad Orsulom, Daksom i preko 700 mrtvih u tom vremenu i u poraću. U Zagreb, pak, ulaze Kočini četnički junaci koji ostavljaju na stotine grobišta oko Zagreba i preko četiri tisuće ubijenih što nije zadovoljilo Aleksandra Rankovića. Tako malo! Za to vrijeme je X. zagrebački korpus čamio pred Zagrebom pripremajući kulturno zabavni program!? Znamo što su radili i kako im je svaka hrvatska slobodna i neovisna država bila trn u oku. (I ovim mladima, napose).

Osim Mihailovića, u Srbiji za svoja nedjela nitko nije odgovarao. Đujić je završio u SAD-u gdje je u miru dočekao oproštaj s ovozemaljskim životom, kao i Jevđević u Italiji gdje je umro u Rimu 1962. Za razliku od hrvatskih, tzv. zločinaca - novinara, književnika, političara i intelektualaca, koje su Angloamerikanci revno izručivali i slali u smrt Titove Jugoslavije. Ovaj dvojac i nebrojeni broj njih nitko nije dirao. Uživali su gostoprimstvo država u kojima su se nastanili. Danas je taj zločinački pokret u Srbiji, zajedno s Dražom, a uskoro i Milanom Nedićem, rehabilitiran. Rame uz rame sa srpskim partizanima pripada antifašističkom pokretu i uživa jednake društvene povlastice, da ne kažem zasluge. Zato i ja pomalo bojažljivo biram riječi kako ću nazvati rehabilitirani zločinački pokret.

Jedna moja poznanica iz Like svojevremeno mi je rekla kako je u njezinu selu bila polovica partizana i polovica četnika. Na koncu rata svi su dobili partizanske spomenice! Rat u Hrvatskoj i BiH devedesetih godina zorno je pokazao kako taj pokret, ne samo da nije dio povijesne ropotarnice, već živi organizam koji se neprestance obnavlja s novim i novim naraštajima. Sjetimo se samo bradatih četnika, onih iz Hrvatske i Bosne, povezanih sa svojom istom braćom iz Srbije i srpskom JNA, odgovornih za Vukovar, Škabrnju, zločine diljem Hrvatske i BIH. Ovih smo se dana sjetili i najvećega genocidnog čina nakon Drugoga svjetskog rata – Srebrenice.

I mi u Hrvatskoj, ali i u Bosni i Hercegovini, skloni smo pomalo potirati te tragične događaje iz svijesti, vjerujući da je to iza nas, da se nikada više ne će ponoviti, eventualno okrivljujući neke pojedince, da su zločinci i njihovi sljedbenici naučili lekciju i tome slično. Na dane sjećanja na nevine žrtve Vukovara i preko 150 grobišta koja nose potpis ove zloguke ideologije, podsjetimo se tek nakratko, što se zapravo dogodilo. Sjetimo se da je malo tko odgovarao za zločine, da su se mnogi ovdašnji petokolonaši borili protiv traženja ratne odštete (i uspjeli!), da se sve manje piše i govori o zločinima i njihovim protagonistima – tobože moramo ići prema pomirbi. Dakako, bez uvjeta.

Tko se još čudi podjelama u društvu?

A onda se pojavi izvješće SOA-e o bujanju četništva. Među mladima. Jesu li to nastavljači onih koje smo gledali na barikadama uz postavljene balvane, one u vukovarskoj koloni koji su od Slobodana tražili ČetništvoJedna moja poznanica iz Like svojevremeno mi je rekla kako je u njezinu selu bila polovica partizana i polovica četnika. Na koncu rata svi su dobili partizanske spomenice! Rat u Hrvatskoj i BiH devedesetih godina zorno je pokazao kako taj pokret, ne samo da nije dio povijesne ropotarnice, već živi organizam koji se neprestance obnavlja s novim i novim naraštajima. Sjetimo se samo bradatih četnika, onih iz Hrvatske i Bosne, povezanih sa svojom istom braćom iz Srbije i srpskom JNA, odgovornih za Vukovar, Škabrnju, zločine diljem Hrvatske i BIH. Ovih smo se dana sjetili i najvećega genocidnog čina nakon Drugoga svjetskog rata – Srebrenice.salate jer će klati Hrvate, one koji su odvodili građane Vukovara na stratišta, koji su se fotografirali s pobijenim žrtvama uz alkohol i četničke budnice? Tko su sada ti? SOA nam pobliže o tomu ne govori, ali bome o tome ne raspravljaju ni političke stranke, pravdoljubive udruge, poput Documente i brojne druge, o tome ništa nismo čuli od Milorada Pupovca, ali ni od Milanovićeva intimusa Nenada Stazića, koji stalno antitotalitaristu dr. Zlatku Hasanbegoviću stavlja ustašku kapu na glavu. Sada šuti kao zaliven. Šute i drugi. Šute hrvatske ustanove znanosti i umjetnosti koje vode brigu o očuvanju i razvoju hrvatske nacije i države. Oni se zajedno s Kaptolom čude podjelama u društvu, nakon Milanovićeve poruke 'Mi ili oni', odnosno izvorno 'Do istrage naše ili vaše' - Nikola Stojanović, Srbobran 1902.!

Dok se oni i svi mi čudimo, neke snage i rade, kako to stidljivo najavljuje izvješće SOA-e. Ako SOA kaže kako se radi o mladim ljudima, onda su oni očito rođeni tijekom i nakon Domovinskoga rata. U slobodnoj i neovisnoj hrvatskoj državi. Tko su njihovi inspiratori, po čemu su prepoznati na sceni - što rade, čime se bave, kako buče, s kim se povezuju, umrežuju - u zemlji i inozemstvu?! Nevjerojatna je hrvatska šutnja o svemu tome. Nitko danas od službenih vlasti nema odgovor na autorstvo svastike na Poljudu, crtanje nacističkih simbola diljem Hrvatske - kako to? Jedini koji znaju nešto o tome Pupovčevi su autori godišnjih izvješća koja završavaju na stolovima različitih državnih, obavještajnih i sličnih struktura u svijetu.

Svrha je jasna: prikazati hrvatsku državu fašističkom, genocidnom, zemljom netrpeljivosti, netolerancije, nastavljačicom ustaške NDH. O tome se piše, govori, lamentira, prozivaju se dužnosnici iz Hrvatske za ono što jesu ili nisu rekli, odnosno kako su i u kojem kontekstu što rekli. Pročitao sam pitanja koja je jedan talijanski list postavio hrvatskome ministru kulture dr. Hasanbegoviću. Ma, ne bi ih bolje sročila skupina starih i mladih četnika. Naši veleposlanici u tim zemljama šute. Šuti Vlada. Nitko ne smije znati tko su orjunaši i teroristi (kao ih naziva predsjednica države) nakon nogometnoga prvenstva u Francuskoj, koji su učinili zločin protiv hrvatske države i naroda.

Ministar Orepić u svome neznanju, ili nečemu drugom, taj zločin stavlja u kontekst sukoba s HNS-om. Pa i sam nisam zadovoljan s mnogim postupcima Hrvatskoga nogometnog saveza, što ne znači da ću, Orepiću, otići na neku utakmicu naše reprezentacije i crtati svastike, bacati topovske udare i bengalke, vrijeđati druge po nacionalnoj, rasnoj ili bilo kakvoj drugoj osnovi. Ministre, to je zločin protiv hrvatskoga naroda i njegove države. Upravo tako treba postaviti i zakonodavstvo koje će spriječiti orjunaško-terorističko djelovanje takvih pojedinaca i grupa. Hrvatska javnost treba znati o kojim se ljudima radi.

Ovih sam dana imao u rukama knjigu dvojice srpskih obavještajaca, koja je izašla krajem prošle godine, u kojoj autori, među inim obavještajnim operacijama sa srpske i (po njima neprijateljske) hrvatske obavještajne zajednice tijekom Domovinskoga rata, Labradorpitamo se tko crta svastike i slične fašističke simbole po Hrvatskoj? Ponavljaju li se devedesete godine ili Hrvati to rade na štetu svojega naroda i države?! I koji su to onda Hrvati? Pupovčeve Novosti imaju sve podatke o mjestima i učestalosti tih pojava, a ovdašnja hrvatska obavještajna zajednica ne može javnosti podastrti nikakav podatak, osim općenitih kvalifikacija. Ne bi li se uvrijedio Pupovac i srpska zajednica u Hrvatskoj!? Takve informacije zasigurno možemo dobiti na licu mjesta – kod Milorada Pupovca.opisuju tijek akcije Labrador, koja je organizirana od strane srpskih obavještajnih službi. Kao što danas znademo, svrha je akcije bila poduzeti čitav niz terorističkih operacija (napose napada na ustanove Židova u Hrvatskoj) kako bi se za to optužili Hrvati i Hrvatska, Tuđmanov ustaški režim! U prvi mah to je imalo učinka, ali kao što znademo, sve je došlo na svoje. I Srbi tu - svoju, operaciju smatraju potpuno neuspješnom i kompromitantnom. No nisu sve bile neuspješne. Po današnjem rukopisu iza mnogih takvih operacija u našoj zemlji stoji modelski pristup Labradora.

Dosta, pitamo se tko crta svastike i slične fašističke simbole po Hrvatskoj? Ponavljaju li se devedesete godine ili Hrvati to rade na štetu svojega naroda i države?! I koji su to onda Hrvati? Pupovčeve Novosti imaju sve podatke o mjestima i učestalosti tih pojava, a ovdašnja hrvatska obavještajna zajednica ne može javnosti podastrti nikakav podatak, osim općenitih kvalifikacija. Ne bi li se uvrijedio Pupovac i srpska zajednica u Hrvatskoj!? Takve informacije zasigurno možemo dobiti na licu mjesta – kod Milorada Pupovca.

Gledajući pojedine priloge s različitih športskih i sličnih javnih manifestacija, izvještači priopćuju kako je sve prošlo bez ikakvih nepodopština (da uporabim tu riječ), ubrzo bivaju demantirani - netko je slikao neku spodobu s nepopularnom kapom i čuo kako je jedan gledatelj uzviknuo 'Za Dom spremni!' Pokušavam doznati ime nadobudnoga novinara i snimatelja, i sam sam novinar, no nažalost ne uspijevam. Volio bih znati i ime provokatora.

Kao da postoje neke paralelne izvidne snage koje produciraju takve, makar minorne pojave, koje se mogu dogoditi na mjestima na kojima se okupljaju tisuće ljude. Ili su organizirane! O njihovu preuveličavanju da ne govorimo. Slučajno?! A Pupovac pažljivo bilježi! Ovih dana ponovno se stidljivo pokreće pitanje (Slobodna Dalmacija) što je s otkrićem autorstva svastike na Poljudu. Spominju se poslovni ljudi bliski SDP-u, nadležni za pripremu stadiona za utakmicu, koji su se nalazili uoči susreta s nekim dužnosnicima SDP-a. Slučajno. Ni od Ostojića ni od Orepića ni riječi.

Tanke opne među tzv. hrvatskim brižnicima

Vratimo se na početak teksta. Nije mi poznato koga će sve SOA analizirati u svojim daljnjim izvješćima. Ako polazimo od hipoteze da je četnički pokret uperen protiv hrvatskoga naroda i njegove države, što je s titoističkim jugoslavenstvom i neostaljinizmom, orjunaštvom, antihrvatstvom brojnih udruga, novinara, medija i spisatelja koji u Hrvatskoj, a napose u inozemstvu, vrijeđaju sve što je hrvatsko, od pojedinaca, državnih dužnosnika, hrvatskih nacionalnih ustanova.

Zna li SOA kako i kojim kanalima se iz Hrvatske obavještavaju različite novinske redakcije, predstavnici državnih organa tih zemalja, poznati neprijatelji hrvatskoga naroda i države u svijetu? Na meti je sve ono što je bilo na koji način vezano uz hrvatske vrijednosti: osnivač nove Hrvatske dr. Franjo Tuđman, stožerna hrvatska stranka HDZ (ma što učinila, dobro ili loše!?), obitelj, katoličanstvo, književni jezik, hrvatska povijest, ismijavanje hrvatskih vrijednosti, članstvo u EU i napose NATO paktu, blaženi Alojzije Stepinac... Te snage ne mogu prežaliti Titovu velikosrpsku Jugoslaviju, beogradsku prijestolnicu i prevlast velikosrpskih kadrova na razini Jugoslavije i dakako u samoj Hrvatskoj, simboliku solunaštva i užičkih kola, manipulacije, laži i obmane kojima su častili i časte naš narod oko Jasenovca, Srba, Jadovnoga, Bleiburga... Nikada, a niti danas ne miruju.

Svaka nova istina o njihovim lažima boli i stvara u njih neurozu. Brojna znanstvena istraživanja prezentirana u javnosti, kao i ona koja su u pripremi, pokazuju sav jad i bijedu mrzitelja istine tih brojnih antihrvatskih snaga. Račanova antihrvatska vlast ŠutnjaHrvatska šutnja, nesposobni političari, apatična znanstvena javnost i ustanove, zapušteni narod – vjetar su u leđa brojnim zatirateljima hrvatskoga naroda i države. Ako se ovaj narod i domoljubni političari ne osvijeste, njegovu će sudbinu određivati nastavljači Josipa Broza, Vladimira Bakarića, Jakova Blaževića....tako je zabranila rad Komisije za ispitivanje i utvrđivanje zločina počinjenih od titoističkih i velikosrpskih snaga na kraju Drugoga svjetskog rata i u poraću (preko 900 grobišta iz Drugoga svjetskog rata i preko 150 iz Domovinskoga), nastojala donijeti saborsku rezoluciju kojom bi se hrvatskome narodu ponovno nametnula mogućnost ulaska u državni sustav koji je 70 godina uništavao ovaj narod. Pojedini pripadnici ovoga svjetonazora bore se rukama i nogama da srpski zločinci i imperijalisti i njihova država ne mora plaćati ratnu odštetu. I u tome s licemjerima sa Zapada i uspijevaju.

Suptilnost i bizantizam dvije su osobine na koje se te prljave aktivnosti ostvaruju. Još je veoma precizno u svojemu romanu Krvavi val (Rim, 1961.) veliki hrvatski slikar Jozo Kljaković odredio pojam bizantizma: laž, podvala, falsifikat i svaka prijevara, a suptilnost podrazumijeva umijeće skrivanja zlih nakana pod brigu za tobožnje vrijednosti zajednice. Slikovito rečeno, iza kurikulne reforme, za naivne i nepismene, stoji briga za razvoj i unaprjeđenje hrvatskoga školstva i obrazovanja. A ustvari, radi se o zatiranju hrvatskih obrazovnih i kulturnih vrijednosti i katoličanstva pod palicom Milanovićeva odabranika Borisa Jokića koji je, ne slučajno, optužio Hrvatsku da je sama kriva što ju je napala JNA?! Zna Zoran odabrati!

Radi povijesne istine miting na Trgu bana Josipa Jelačića podržali su vođe hrvatskih sindikata iz školstva i obrazovanja. Sramota je blaga riječ. Milanovićev ministar Jovanović u Jozićevu Institutu za hrvatski jezik nalazi tzv. korisnu budalu koja će nas, uz podršku krugova vezanih uz Snježanu Kordić i slične, približiti davno ugaslome Novosadskom sporazumu. Nenad Stazić, još jedan u nizu Milanovićevih kadrova, u hrvatskome će Saboru poučavati hrvatske sabornike o tome što je korisno, a što nije za hrvatsku državu. Lakonski će reći jednom zastupniku - kandidatu za ministra: 'Pa vi ste se borili za državu'! Za koga se pak borio Stazić. Vjerojatno ne samo za ljetovanje za sedam (ustaških) kuna na Brijunima.

Ostaje nam pitanje: Za koga će te, snage tobože brižne za Hrvatsku, glasovati na predstojećim izborima. Za Plenkovića očito ne će. A ako Plenković i HDZ konačno ne kažu popu pop i bobu bob, nesmiljeno će se cipelarenje i dalje nastaviti. U tom cipelarenju sudjeluju mediji, a većina ih je antihrvatski orijentirana. Pojedini komentatori koji odudaraju od zacrtane strategije bitno ne mijenjaju političku orijentaciju tih novinskih i elektronskih medija.

Narodna fronta - Milanović - Pusić (Vrodljak) - Beljak (Jambo) - Stipe Mesić?

Milanović je svoju koaliciju za izbore nazvao Narodnom koalicijom. Narodnom - kako se taj narod zove: Kinezi, Mongoli, Tatari? Sigurno je mislio na Narodnu frontu kao glavnu masovnu organizaciju definiranu kao općenarodnu, patriotsku, otvorenu svakom građaninu, osim otvorenim neprijateljima. Nije sada to više ni hrvatska socijaldemokracija, premda to ona nikada nije ni bila. Napose ne hrvatska. S novim partnerom Beljakovim i Jambinim seljacima Narodna koalicija doista je narodna: Milanovićevi titoisti i neostaljinisti, Pusićkini orjunaši te Beljakovi i Jambini seljaci. Gdje je tu Hrvatska i hrvatski narod?! Izbornu će kampanju voditi Ranko Ostojić, uporno neuspješni istraživač autorstva svastike na Poljudu.

Glede dvojca Beljak – Jambo, dva svijetla lika naše, ne samo političke scene, i radi povijesti valjalo bi imenom i prezimenom navesti i one članove koji su svojom podrškom, na tzv. Konvenciji, ovom dvojcu - svjetonazorski izdali djelo braće Radić. To je važno kako bi se svojoj djeci i unucima pohvalili koga su slijedili na putu izdaje. Teško je pobjeći pred nemoralno bezobraznom ponudom čovjeka koji svoju državu naziva slučajnom! I koji na pitanje Tito ili Tuđman odlučno kaže Tito. Gospodo haesesovci, sjetite se Božidara Magovca, Ilije Jakovljevića, Vladka Mačeka, Jurja Krnjevića, pa ako hoćete i bana Ivana Šubašića, da ne nabrajam druge. A mogao bi ih navesti desetine koji su završili pod ledinom, u zatvorima i prognanih u emigraciju. Vrijeme je doista da netko stavi crni flor na grob osnivača te stranke koju će Narodna fronta progutati i baciti na smetlište povijesti. Kao svojevremeno i Budišine liberale.

Možda će se ipak netko naći koji će Hrvatsku seljačku stranku Beljka i Jamba zamijeniti istinskom izvornom strankom pod naslovom Hrvatska seljačka stranka braće Radić. Beljakovi i Jambini seljaci očito su bili oduševljeni naslijeđem bivšega ministra poljoprivrede Tihomira Jakovine, glede uspjeha u vođenju poljoprivrednoga resora: poticaja poljoprivrednicima, privlačenja sredstava iz europskih fondova, nestanka tisuća obiteljskih gazdinstava, nestanka stočnih farmi i mljekarstva, nekontroliranoga uvoza poljoprivrednih proizvoda, manipulacija sa zemljištem, brojnih krivičnih prijava. To je ujedno i novi primjer visokih Zoranovih kriterija i standarda u odabiru partnera, kako u okviru Partije, tako i izvan nje. Narodnoj će se fronti navodno pridružiti neumorni Stipe Mesić – čovjek svih vlasti koje su ga htjele i čovjek koji je u najtežem trenutku za sudbinu Hrvatske htio smjenom dr. Tuđmana spriječiti oslobodilačke akcije hrvatske vojske.

Kako je doista tanka opna između tih različitih snaga koje se tobože bore za hrvatske nacionalne interese. I od kojih hrvatski narod i država trebaju strepiti? Hrvatska šutnja i naivnost, nesposobni i neobrazovani političari, nezainteresirana i apatična znanstvena javnost i ustanove, zapušteni narod vjetar su u leđa brojnim zatirateljima hrvatskoga naroda i države. Ako se ovaj narod i domoljubni političari ne osvijeste, njegovu će sudbinu određivati nastavljači Josipa Broza, Vladimira Bakarića, Jakova Blaževića, Milutina Baltića, Dušana Dragosavca, Aleksandra Rankovića... I oni koje izrijekom spominje i izvješće SOA-e. Lijepo društvo, zar ne!

Mijo Ivurek
Hrvatski tjednik

Hrvatski tjednik

Čet, 28-05-2020, 07:17:35

Najave

Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

PRETPLATA

Svakoga četvrtka
Hrvatski tjednik,
a sve drugo je manipulacija!

Posebna ponuda

Hrvatski tjednik dolazi s vrlo niskom cijenom pretplate!

Godišnja pretplata iznosi samo 678 kuna,

170 eura za zemlje EU i 200 eura za prekooceanske zemlje.

Hrvatski tjednik 210 41

Želimo da Hrvatski tjednik dođe u svaki hrvatski dom!

Podatci u računima

Žiro-račun: 2500009-1101384007

Banka: Hypo Alpe-Adria-Bank
Korisnik: Tempus d.o.o. Zadar
IBAN: HR61 2500 0091 1013 84007
BIC:HAABHR22

KONTAKTI

Hrvatski tjednik

KONTAKTI

TelefonTelefon
Hrvatskog tjednika:
+385 (0)23/305-277

Fax
Fax:
+385 (0)23/309-180

Elektronička pošta
Elektronička pošta:
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Preporučite članke

Podržite članke na jednoj od socijalnih mreža jednim klikom!

Facebook, Tweet, Google+, LinkedIn, Pinterest

Facebook like

Preporučite Hrvatski tjednik, portal i naš forum svojim prijateljima i poznanicima kako bi i oni znali za komentare, reportaže, razgovore i vijesti koje ovdje objavljujemo.

Copyright © 2020 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.