Hrvatski tjednik
 

Bolje obrazovanje i bolja Hrvatska može biti samo ono koje pripremi pametna strategija odgovornih stručnjaka na državnoj razini

Budući da sam sav svoj radni vijek proveo ili u školstvu, na sve trima njegovim razinama: osnovnoj, srednjoj i visokoj, ili u drugim odgojno-obrazovnim ustanovama (prosvjetne novine ili časopisi odgojno-obrazovnih sadržaja), uvjeren sam da sam tijekom tih godina ponešto i naučio o tome području. Stoga se Obrazovanje'Bolje obrazovanje' nikako nije ono koje nameće ulica, ili mediji, ili učenici, pa čak ni nastavnici. 'Bolja Hrvatska' nikako nije ona koju u ime bilo čije politike drži na rukama nečije izmanipulirano dijete.usuđujem pokoju reći oko trenutačne političke i stručne larme o dugoročnome budućem planu odgoja i obrazovanja u Hrvatskoj, posve pogrešno nazvanoga 'kurikulum' odnosno 'kurikularna reforma'. (Izraz dolazi od curriculum vitae, doslovno 'krug života', a u prenesenom značenju to je 'kratak životopis koji se prilaže molbama za pripuštanje k ispitima'; B. Klaić, Rječnik stranih riječi, Nakladni zavod MH, 1978. U hrvatskomu školstvu, do najnovijeg, taj se izraz nije koristio, te je bio ili malo poznat ili posve nepoznat, ali – daj ti uvjeri Hrvate da ne prihvaćaju sve strano, bez kontrole, bez potrebe, a često i bez pameti!) Čim sam samo letimično pogledao ponešto iz te 'kurikularne reforme', o jeziku, o književnosti i o povijesti, bilo mi je jasno da je to nešto sigurno protuhrvatsko, još sigurnije protudržavno (protiv Hrvatske kao države!), a najsigurnije – protiv valjanoga obrazovanja, i bez obzira na to oboje.

Kako to sve dolazi iz bivšega ministarstva školstva u koje se, kao i u brojna druga hrvatska ministarstva, infiltriralo velikosrpstvo i koje je, usred Zagreba, neshvatljivim bezobrazlukom i bahatosti, mrzilački ukinulo Vijeće za hrvatski jezik, bilo je i više nego jasno da je sve to skupa 'iz jedne te iste kuhinje velikosrpskih šovinističkih pokušaja obezvrjeđivanja i uništenja hrvatske države', a prof. dr. Ante Bežen, umirovljeni profesor Učiteljskoga fakulteta, u dvotjedniku Vijenac nedavno je napisao da je to 'tempirana bomba' pod hrvatsko školstvo; upravo je tako!

I brojni drugi zainteresirani, i pojedinci i ustanove, jasno su pokazali da je 'kurikularna reforma' nevaljala. Ne da preobrazba odgoja i obrazovanja ne treba: treba, ali ne ova i ne ovako. Izgleda da je to i trenutačnomu ministru konačno jasno. No što će napraviti, a osobito kako, još se ne zna. Budući da se u sve i upetljala i politika, do samoga vrha države, ne sluti na dobro. A posljedice su neminovno sudbinske, bilo što da bude 'reformirano'. Stoga jer bolje da se ne napravi ništa, nego nešto na brzinu ili pod nekakvim 'imperativima' mora se, EU zahtijeva i slično: u takvoj prigodi nije brzati niti raditi išta nepromišljeno ili nedovoljno dobro pripremljeno. Najtemeljitije ponuđenu 'kurikul(ar)nu reformu', točku po točku, s nepobitnim i jasno odmjerenim razlozima, do temelja ruši Petar Marija Radelj, bivši dominikanac, a sadašnji izdavač i publicist, na internetu. Radelj prosuđuje da PONK (Prijedlog okvira nacionalnog kurikula), kako se ta zbrljotina napravljena prema načelu 'sto baba - kilavo dijete' službeno zove; a) nije ostvariva jer, u zadanim okolnostima, nije moguće dovršiti postupak; b) da ne postoje uvjeti valjane i učinkovite javne rasprave; c) da se ne zna što 'reforma' zapravo 'reformira'; d)da 'upitnici' ('državni sektorski' 'državni podsektorski' i slično, (obilje 'eurounijske' birokratizacije!) nisu određeni itd., itd...

Radelj ruši PONK osporavajući mu svrhu, nabrajajući mu nedostatke, ističući sadržajne pogrješke u čak 18 poglavlja, a ono 16. je naslovljeno 'O nezakonitoj koncepciji Cjelovite kurikulne reforme'. No na stranu sve to, očito je da je dalje raditi na općemu planu obrazovanja u Hrvatskoj jedino pametno, a i moguće želimo li sebi dobro, s drugim (kompetentnijim) ljudima i na drugačiji način, ali prije toga - moraju se ostvariti preduvjeti o kojima nitko ništa ne govori, a oni su conditio sine qua non, to jest ono bez čega se ne može. Dakle bez tih preduvjeta ostvariti do sada najzahtjevnije zarezivanje u školstvo našega naroda i naše države - bilo bi ravno nestanku i naroda i države.

Dvije sudbonosne opće promjene

Prije negoli pokušam odrediti te preduvjete, valja reći da su se nedavno dogodile dvije opće društveno-političke KurikulU aktualnoj larmi o kurikulu, najuočljivija je ova misao: '... hrvatskoj djeci trebaju znanja i vještine koje će ih činiti konkurentnima na svjetskim tržištima 21. stoljeća'. Ovo je obrazovanje robova slobodnjaka da budu fah-idiotski zatočenici rada mega-kapitalistima. Programirano obrazovanje 'hrvatske djece' kao robovlasničko-neoliberalne služinčadi.preobrazbe koje su stubokom preokrenule mnoge, ako ne i sve živote svih nas u Hrvatskoj. Prvo – to je nestanak socijalističkih društvenih uređenja, pa tako i onoga jugoslavenskoga 'samoupravnog socijalizma' koji jest bio u mnogome bolji i humaniji od ostatka socijalističkoga carstva 'iza gvozdene zavjese', ali ipak - u osnovi komunistički, dogmatski i diktatorski.

Drugo – s nestankom socijalizma, kod nas tek 'na putu u komunizam', ali s komunističkom upravljačkom vrhuškom, i Jugoslavija je nestala, a u krvi i krvavom boju Domovinskoga rata - nastala je samostalna hrvatska država. (Samostalna od ostalih bivših yu-republika i pokrajina, ali ne i od Velikog Brata Eunije u Močvari/Bruxellesu koji, na planu globalnog ustroja neorobovlasništva, zvanog 'liberalni kapitalizam', gura i podmeće obrazovne kurikule slične ovomu, osobito malim narodima, počevši s Bolognom!)

Treći put u svojoj milenijskoj povijesti, svaki put sve manja i manja, ovoga puta - hrvatska država je konačno bez ideološke podređenosti i ovisnosti bilo o fašizmu i nacizmu, kao što je to bila Nezavisna Država Hrvatska 1941.- 1945. ili o staljinizmu i boljševizmu, kakva je bila Hrvatska u okviru socijalističke federativne Jugoslavije 1945.- 1990./91.

S tim promjenama neminovno se mijenja i odgojno-obrazovni sustav, do sada u nas mijenjan jedino ponešto ideološki i tehnološki te tek u naznakama metodološki. Međutim, i o tomu se manje-više svi slažemo, potrebna je mnogo temeljitija, a time i mnogo zahtjevnija promjena.

Koji su to preduvjeti temeljitim promjenama?

U aktualnoj larmi o kurikulu, dakle o dugoročnom planu odgoja i obrazovanja u Hrvatskoj, najuočljivija je ova misao: '... hrvatskoj djeci trebaju znanja i vještine koje će ih činiti konkurentnima na svjetskim tržištima 21. stoljeća'. Kada sam ovo pročitao, skamenio sam se. Dr. Stipe Šuvar, svojevremeni ministar školstva, kao TrenutakVrh države razmotrio je da je trenutak prijeloman i da valja pomoći. Gdje se politika uplela, tu obrazovanje ne raste, nego presušuje i propada. Vrh države uočio je i to da strateški plan odgoja i obrazovanja valja prepustiti struci, bez miješanja politike, međutim, to nije moguće ako se čitava sadašnja 'struka' ne zamijeni nekom posve nepolitičkom.kapitalistički relikt ukinuo je gimnazije u želji da svi steknu 'znanja i vještine' 'za udruženi rad', makar nije to radio za 'svjetska tržišta', nego za svoje. A ovo je - obrazovanje robova slobodnjaka da budu fah-idiotski zatočenici rada mega-kapitalistima ma gdje da su! Dakle programirano obrazovanje 'hrvatske djece' kao robovlasničko-neoliberalne služinčadi. Htjeli-ne htjeli, to je doslovno tako!

Međutim, to piše na naslovnoj stranici (24 sata, 30. svibnja, 'žutoga' dnevnika kolokvijalno zvanoga 'kupusov list', netko ga je zaboravio u liječničkoj čekaonici pa ga i ja čitam!), a na 10. stranici neistaknuto je kraće izvješće na granici proširene vijesti, gdje piše drukčije: '... stjecati znanja bez kojih se ne može uspjeti u 21. stoljeću. Stoga je nužna prilagodba tržištu znanja'. Tu znanje nije nužno povezano ni s kakvim vještinama, a i da jest - zvuči stanovito prihvatljivije: svakako, znanje je presudno, svugdje i u svemu.

(Usputno, kada već spomenuh 'Škilju iz Zagvozda' tj. Šuvara, nije on taj koji je pokrenuo tadašnju reformu školstva za udruženi rad; on je samo radikalizirao neke odrednice koje su se danas zaboravile, a ostalo je u pamćenju samo to s gimnazijama. Tadašnja skupina tehnomenadžera vezanih uz hrvatsku kemijsku industriju, koja je, s Plivom na čelu, bila svjetski značajna, nekoliko godina prije Šuvarova ministrovanja, pokrenula je niz reforma u školstvu, a među inim isticala se tzv. bifurkacija: nakon druge srednjoškolske godine, u zagrebačkoj Kemijskoj tehničkoj školi, a upisivali su se u nju gotovo samo odlikaši iz osnovne škole, desetak odjeljenja godišnje, oko šest stotina njih (!), toliko je sve to bilo 'u zamahu', oni sa slabijim rezultatima školovali su se još jednu godinu i bili izvrsno obrazovani kemijski laboranti, a odlični i manji dio vrlo dobrih školovao se još dvije godine za tehničare, ili još četiri za inženjere, pa još i poslije-diplomski za doktore znanosti; znam sve to iz prve ruke, sedamdesetih minuloga stoljeća radio sam tamo! Danas čekam kad će netko uhvatiti onoga koji je prodao Plivu i egzemplarno ga javno kao opomenu objesiti za obje noge na Trgu sve dok ne prizna izdaju vlastita naroda i dok ne vrati sve što je društvenoga pokrao. Jer, Pliva, navodno, godišnje ubire pet milijarda dolara dobiti, ali pametnim Izraelcima, a ne nama, jadnim Hrvatima koje vode lupeži i sebičnjaci. Ali, ne će toga biti, bilo je sve to legalno i legitimno, jadni ti smo i čiji smo!)

Prvi je preduvjet da utvrdimo zašto ljudi svoju djecu uopće daju školovati?! (Jer bilo je vremenā kada roditelji svoju djecu nisu školovali, namjerno, u uvjerenju da je tako za njih bolje, ponekad je i bilo tako!) Školuju li roditelji djecu za njihov osobni i obiteljski te porodični bolji život, da iznađu svoje sposobnosti radeći ono što vole te tako budu sretniji ili za tržište rada, kapitala, znanja, bilo čega? Valjda se školuju prije svega sebe radi i zbog svojega prosperiteta?! Ako je tako, onda je nužno da znaju što više o svemu, a ne samo o onomu što 'ide na tržištu', dakle ipak 'školovanje što svestranijeg čovjeka', a ne tek sa što više znanja koja služe svjetskom kapitalu i tržištu.

Tržište jest neminovno, ali moramo mu pristupati kao svjesni i savjesni pojedinci, a ne tek kao puki 'nosioci znanja i vještina' koje će zadovoljiti neoliberalni kapitalizam i njegove nezajažljive vlasnike. Ukratko, školujemo se da budemo Netko, a ne bilo tko s tržišta, a zapravo nitko izvan znanja i vještina u sluganske svrhe. Ljudi bez svijesti. Bez ikakvih svojstava, osim što znaju nešto raditi, ne za sebe, nego za druge (i njihovo 'tržište 21. stoljeća'). Moramo li imati svijesti o sebi i svojemu narodu, a ne tek 'znanja i vještine', onda nema dvojbe kakvo školstvo trebamo: ono koje će tu svijest čuvati i sačuvati.

Tržišta se mijenjaju, nastaju i nestaju, a narodi opstaju samo oni koji brinu o sebi i o svojim budućim naraštajima, bez diktata ičije trgovine ili tržišta. Ako imamo svijest o sebi i svojemu narodu, onda moramo znati da smo narod među narodima ('Jer sam Hrvat, brat sam sviju ljudi', Drago Ivanišević) da cijenimo sve narode, ali da smo mi – mi, ma koliko malobrojni da smo, da moramo - imati svoju državu; to je iznimno važno. Manjine valja poštivati, a gdje je više jednakopravnih naroda, ne smije postojati bilo čija dominacija. Na tomu se Jugoslavija i raspala jer je Srbija željela i pokušala njome ovladati, drugačije i izravnije nego li je do tada vladala ('ispod žita'). Ako dakle sve to znamo, onda nema dvojbe kakvo školstvo hoćemo i moramo imati. To je onakvo školstvo u kojemu se ne teži za 'lakšom torbom', nego naprotiv – za što težom, u simboličnom smislu, dakle - za što više znanja (i što više obterećenja učenika do razumne granice), ne za što manje opće naobrazbe ili samo onoga usmjerenoga 'na tržište znanja'. Znanjem ne trgujemo, nego njime opstajemo. Čovjek-narod-država – to je temelj školstvu. Ako taj temelj imamo, onda također nema dvojbe što je u planu obrazovanja bitno: to sačuvati! A sačuvati to možemo samo u svojoj državi i u svojemu samostalnom i neovisnom školstvu. Neovisnom i o kapitalu i o tržištu. (I o Bruxellesu i o Bologni!) Kako, to je posebna tema, ali svakako tako da nema 'suvišnih' ili 'nepotrebnih znanja' u području svojega jezika, književnosti, kulture i povijesti, ali i svih ostalih predmeta i područja. Ima samo manje ili više značajnih znanja, sve do nezaobilaznih na jednoj, a gotovo pa beznačajnih na drugoj strani ljestvice vrednovanja. U tom smislu, ma kolika bila jurnjava za reformama, ne valja napustiti provjereno dobre postupke, dakle 's prljavom vodom ne odbaciti i zdravo dijete' kao što je primjerice napomenuta bifurkacija u strateškom, a trojedni obavijesno-tumačajno-cjeloviti (informativno-interpretativno-monografski) pristup u metodološkom postupku, itd., itd.

Što bi morao vrh hrvatske države

Vrh države je dobro razmotrio da je trenutak prijeloman i da valja pomoći, ali - na koji način?! Naime, gdje se politika uplela, tu obrazovanje ne raste, nego presušuje i propada, što je jasno iz uvodnih rečenica ovoga štiva. Vrh države valjano je uočio i to da strateški plan odgoja i obrazovanja u Lijepoj Našoj valja prepustiti struci, bez miješanja politike, međutim - to nije moguće ako se čitava sadašnja 'struka' ne zamjeni nekom posve nepolitičkom. Naime, ta skupina mnogobrojnih stručnjaka s konca i s konopca, iz nižih obrazovnih slojeva također, koja 'provodi kurikul', iznjedrena je iz kriptokomunističke, nazovi-socijalističke partije koja je do jučer bila na vlasti: to je njezina 'struka'. Politički i više nego jasno obilježena, s 'tempiranom bombom' pod hrvatsko školstvo! (Nije prof. Bežen od jučer, vrhunski je znalac i svakako s dobrim namjerama prema zajedničkoj nam domovini Hrvatskoj i nije to napisao 'bez veze' i bez dokazive osnove.) Ne valja niti to da nova vlast i novi ministar okupe neku drugu stručnu skupinu prema politici njihove stranke/partije.

Ono što valja jest sljedeće. Budući da se nalazimo u strateški prijelomnome trenutku - kada više nema ni Jugoslavije ni socijalizma i kada smo ponovno u demokraciji i u svojoj državi, ali s golemom rupom diskontinuiteta i zakašnjenja – pa mnogo toga valja postavljati od temelja - predsjednica države i predsjednik vlade zajedno dobro bi učinili kada bi imenovali posve nestranačku i politički neovisnu skupinu stručnjaka, njih između pet i petnaest, ne više. Kao neko nacionalno odgojno-obrazovno vijeće, slično onomu ukinutom za hrvatski jezik. (Koje treba hitno ponovno imenovati!) Ono bi na osnovama koje sam ovdje nastojao postaviti u necjelovitu nacrtu, ili kako već, trebali iznijeti kratku stratešku osnovu hrvatskoga školstva, odnosno donijeti nacionalni plan odgoja i obrazovanja u Hrvatskoj. Kad se čekao četvrt stoljeća, može i još jednu godinu, a Hrvatska će svojim gospodarima u Močvari već nekako objasniti da se radi o posebno teškim okolnostima krivotvorina, podvala i slično, što zahtijeva temeljito preispitivanje; ne bi to smio biti problem.

Sve je iznimno neizvjesno

U trenutku dok ovo pišem, u hrvatskome društveno-političkom životu više je teških i prijelomnih trenutaka, a dugoročni plan obrazovanja samo je jedan od njih. Kada čujem fraze 'kurikulum mora ići' ili 'reforma se mora nastaviti', prisjetim se na dlaku istih fraza Jakova Blaževića, Jure Bilića, Stipe Šuvara i drugih socijalističkih SličnostU trenutku dok ovo pišem, u hrvatskome društveno-političkom životu više je teških i prijelomnih trenutaka, a dugoročni plan obrazovanja samo je jedan od njih. Kada čujem fraze 'kurikulum mora ići' ili 'reforma se mora nastaviti', prisjetim se na dlaku istih fraza Jakova Blaževića, Jure Bilića, Stipe Šuvara i drugih socijalističkih 'stručnjaka za školstvo', što sam sve nažalost baš ja morao prenositi 'prosvjetnoj javnosti'. Današnje političke maksime o obrazovanju doista na dlaku sliče onima od onda; živim dugo, mnogo sam toga doživio.'stručnjaka za školstvo', što sam sve nažalost baš ja morao prenositi 'prosvjetnoj javnosti'. Današnje političke maksime o obrazovanju doista na dlaku sliče onima od onda; živim dugo, mnogo sam toga doživio.

Kako će se sve to rasplesti, teško je predvidjeti jer hrvatski politički i medijski kokošinjac iz temelja se trese od frenetičnih kokodakanja. 'Regnum regno non praescribit leges', prisjetimo se Matoša; 'kraljevstvo kraljevstvu ne propisuje zakone', odnosno 'Bruxelles Zagrebu ne nameće način školovanja vlastite djece', međutim i na žalost - nije tako: nameće! Međutim, ako dopustimo da nama drugi vladaju i ako izgubimo osnovu vlastita obrazovanja čovjek - narod - država, odosmo bez traga i zauvijek.

Hrvatska je do danas bila poznata kao zemlja i narod bogate kulture i kulturne baštine. To je u iznimno velikoj opasnosti da nestane. Za dom spremni moramo biti uvijek, i u obrazovanju također, ali bez ikakva ideološkog predznaka, i u vezi tog hrvatskomu narodu omiljela uzvika koji jer ušao u opću svijest o sebi, kao i u odgoju i obrazovanju. Taj poklič iz davnih davnina uzvikuju stadioni puni mladih ljudi, on je prkos i domoljublje cijeloga hrvatskog naroda, osim onih isprana mozga i četnika, naravno, koji nas po svijetu vrlo uspješno ocrnjuju, ili onih nedovoljno svjesnih svega oko sebe, a ne nikakav nacionalizam ili fašizam: samo Hrvatska je naša i onakva je kakvom je pravimo. Prihvatiti fašizam, nacizam, staljinizam/komunizam – nikada više, sve smo to već iskusili, s teškim posljedicama. Ne ponovilo se!

Što je naopasnije

Međutim, kada nevina dječja ručica već u vrtiću može držati na zaslonu svojega mobilnog uređaja sva znanja svijeta, uključivo i svaku moguću krivotvorinu ili pornografiju, od ideološke i povijesne pa do tjelesne malformacije, stratezi odgoja i obrazovanje moraju uvažiti tu činjenicu i od nje krenuti u sve što planiraju! Čas je doista presudan, a bilo kakvo brzanje tim opasnije. No, dogodilo se ono najgore: medijsko antihrvatsko nasilje nad zdravim razumom, krivotvorenje da su svi koji su „protiv reforme školstva“ nazadnjaci i desničari, u najnovijim 'javnim prosvjedima' na dlaku isto kao i u doba Bilića, Blaževića i Šuvara. Sve to jasno prepoznajem: i tadašnje su novine slično pisale: 'reforma mora ići dalje'! Neshvatljiva antihrvatska promidžba s ulice i od poluobrazovanih svih sorata, no i od obrazovanih, ali neprosvijećena mozga. Najopasniji budale su - obrazovani budale! Jednako je opasna i prosvjednička ljudska gomila na Trgu. Opasna za samu sebe, naravno, ali i za sve nas. Puno sam je puta tamo vidio i čuo, uvijek zapravo jednu te istu: od 'Tito - Partija - Staljin - Armija', preko 'Savka – Tripalo' ili, zatim, 'Radnike na sveučilište', do ovoga današnjeg 'Bolje obrazovanje - bolja Hrvatska', što nam, s tom parolom u ruci, poručuje neka nevina curičica iz vrtića. Da ima imalo boljih zakona u Hrvatskoj, njezine roditelje i ine koji su joj u ruku stavili inače istinitu parolu, valjalo bi kazniti za zlostavljanje vlastite djece i zloporabu njima u političke propagande svrhe. I urednike koji takvo što objavljuju. 'Bolje obrazovanje' nikako nije ono koje nameće ulica, ili mediji, ili učenici, pa čak ni nastavnici. 'Bolja Hrvatska' nikako nije ona koju u ime bilo čije politike drži na rukama nečije izmanipulirano dijete. Bolje obrazovanje i bolja Hrvatska može biti samo ona koju pripremi pametna strategija odgovornih stručnjaka na državnoj razini.

Ima basna! Ovce, u narodu zvane 'glasovalačke', mirno pasle zaštićene svojim pastirima. No, koncesionar izgubio livadu te ovce i pastiri im morahu preseliti na neku drugu. Valja nam sada stvoriti svoju livadu, rekoše mudri pastiri, posjeći grmlje, maknuti korov, izravnati zemlju, zasijati travu. Moramo se namučiti, ali imat ćemo tako vlastiti pašnjak, zaštićen od vukova te bahatih koncesionara i vlasnika livada. No susjedni vuci i vučji špijuni razglasiše da već ima prelijepa livada, na kojoj janjad u školu 'ne nosi teške torbe' na leđima, livada na kojoj nema ni krede ni ploče nego samo 'aplikacije' na zaslonu, po vlastitoj volji. To je obećana 'zemlja znanja', dođite živjeti u njoj, poručiše glasovalačkim ovcama vuci, ne predstavivši se tko su. Pastiri se uznemiriše i uzprotiviše. 'Učinite li to, nestat će vas, jer vuci će vas na kraju poklati i pojesti!', rekoše oni svojim glasovalačkim ovcama. No, nastalo je u međuvremenu doba animalokracije/demokracije, svaka ovca imala je vlastiti glas, te zablejaše, većina njih, na svom središnjem okupljalištu: 'Želimo živjeti u zemlji znanja!'. Tu je parolu, da sve bude dojmljivije, nosilo nevino janje koje je još majku sisalo: tutnuše mu je u ruke ovčji vođe, vitorogi ovnovi i ovce blejalice, ne znajući ništa o tomu ni kakva je ta vučja livada ni o kakvu znanju je riječ. Odoše tamo i nastradaše. Animalokratska većina tako je odlučila, uništivši time i sebe i pamentiju od sebe manjinu svojih pastira.

Bilo je to tako i na hrvatskim trgovima i ulicama, a osobito na stranicama kupusova lista i drugih dnevnih listova ljeta gospodnjeg 2016. Sve je basne, zna se, napisao Ezop, još prije Krista, ali neke od njih zahtijevaju svoje suvremene inačice i iznove.

dr. sc. Stijepo Mijović Kočan
Hrvatski tjednik

.

Hrvatski tjednik

Čet, 25-05-2017, 03:10:42

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

PRETPLATA

Svakoga četvrtka
Hrvatski tjednik,
a sve drugo je manipulacija!

Posebna ponuda

Hrvatski tjednik dolazi s vrlo niskom cijenom pretplate!

Godišnja pretplata iznosi samo 660 kuna,

170 eura za zemlje EU i 200 eura za prekooceanske zemlje.

Hrvatski tjednik 210 41

Želimo da Hrvatski tjednik dođe u svaki hrvatski dom!

Podatci u računima

Žiro-račun: 2500009-1101384007

Banka: Hypo Alpe-Adria-Bank
Korisnik: Tempus d.o.o. Zadar
IBAN: HR61 2500 0091 1013 84007
BIC:HAABHR22

KONTAKTI

Hrvatski tjednik

KONTAKTI

TelefonTelefon
Hrvatskog tjednika:
+385 (0)23/305-277

Fax
Fax:
+385 (0)23/309-180

Elektronička pošta
Elektronička pošta:
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Preporučite članke

Podržite članke na jednoj od socijalnih mreža jednim klikom!

Facebook, Tweet, Google+, LinkedIn, Pinterest

Facebook like

Preporučite Hrvatski tjednik, portal i naš forum svojim prijateljima i poznanicima kako bi i oni znali za komentare, reportaže, razgovore i vijesti koje ovdje objavljujemo.

Copyright © 2017 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom (GPL).