Sprega politike i neznanja omogućuje ovakav lažni jasenovački popis žrtava

Jasenovački mrežni popis prepun je nepravilnosti i pogrešnih podataka te sadrži zapise za mnoge osobe koje ondje nisu stradale, o čemu je već pisao veći broj autora. Tako je za neke osobe moguće pokazati da su preživjele rat, da su bile u Jasenovcu pa su kasnije puštene, ali i da su stradale i na nekim drugim mjestima. Ta mjesta uključuju, kao što je već pokazano, i njemačke koncentracijske logore uključujući i zloglasni Auschwitz. U poznatiju dokumentaciju vezanu za koncentracijski logor Auschwitz ubraja se i preko 60.000 smrtovnica koje su za pojedine zatvorenike izdali liječnici u logoru i koje je Crvena armija ondje zatekla. Te su smrtovnice otpremljene u Sovjetski Savez te su postale dostupne tek 1989. godine. Danas su dostupne i u elektroničkome obliku, primjerice na stranici  ili na njezinim arhiviranim inačicama dostupnima preko javnih internetskih arhiva. U tim se elektroničkim podatcima za pojedine osobe navode ime, prezime, datum rođenja i smrti, mjesto rođenja i prebivališta te vjeroispovijest. Zanimljivo je da je tu moguće pronaći zapise koji se nalaze i na mrežnome jasenovačkom popisu.

Namjerna pogreška?

Ako se na oba popisa uzmu u obzir podudaranja u imenu, prezimenu, godini rođenja te mjestu rođenja ili prebivališta, onda se može reći da dodatne pogreške na mrežnome jasenovačkom popisu predstavljaju Samuel Altarac, Fritz Bäuml, David Celermajer, Srećko Donner, Heskel Goldenberg, Samuel Heršković, Jakob Kalderon, Kalmi Kabiljo, Gustav Kohn, Marko Löbl, Aron Silber, Hana Stern, Moric Stern, Natan Stern, Rezinka Stern, Slavko Stern, Đuro Stark i Rozika Trinki. Zanimljivo je da je o Fritzu Bäumelu već pisano u jednome prethodnom članku kad je objavljeno da je on jedna od onih osoba koje su naknadno dodane na mrežni jasenovački popis tek nakon lipnja 2015. godine. Osim ovih spomenutih i očitih podudaranja, postoje još neka kod kojih se neki podatci ne slažu posve. Primjerice, postoje zapisi na oba popisa kod kojih se ne slaže godina rođenja, ali kao što je već mnogo puta pokazano u prethodnim člancima, godina rođenja na mrežnome jasenovačkom popisu nije pouzdan podatak, što i sami administratori često priznaju. Ako se, dakle, gledaju podudaranja u imenu, prezimenu i mjestu ImenaNa mrežnome se jasenovačkome popisu nalazi i Milan Ignjatović rođen 1885. godine bez navođenja mjesta rođenja, ali prema izvoru podataka radi se gotovo sigurno o Vojvodini. S druge strane, među smrtovnicama nalazi se i jedna za Milana Ignjatovića rođenog 1906. godine u Donjem Tovarniku u Vojvodini što daje naslutiti da se možda radi o istoj osobi. Isti izvor podataka, kao za Milana Ignjatovića, na mrežnome jasenovačkom popisu korišten je i za Reginu Müller, o kojoj je već ranije pisano. O njoj su jedini dostupni podatci ime i prezime, a jedna Regina Müller iz Hrvatske također se nalazi i među smrtovnicama iz Auschwitza. Nadalje, na mrežnome popisu nalazi se Ilija Filipović rođen 1905. godine u Donjim Andrijevcima. I među smrtovnicama iz Auschwitza postoji jedna za Iliju Filipovića rođenoga 1905. godine, ali u obližnjoj Velikoj Kopanici.rođenja ili prebivališta, ali različite godine rođenja, na oba se popisa nalaze i ove osobe: Zora Angelus (1922. i 1921.), Rajko Brandajs (1933. i 1926.), Leo Havas (1886. i 1887.), Jovan Ilić (1903. i 1900.), Slavko Klein (1892. i 1901.), Filip Rosendorn (1902. i 1909.), Leo Schön (1897. i 1900.), Milan Schwarz (1919. i 1905.), Milan Steiner (1923. i 1925.), Lazar Stern (1911. i 1899.), Simon Wamoscher (1893. i 1897.) i Mirko Weiner (1914. i 1918.). Kod nekih osoba na mrežnome jasenovačkom popisu nije poznato mjesto rođenja, ali zbog izvora podataka te manjih odstupanja u godinama rođenja ima smisla vjerovati kako je riječ o istim osobama, a to su u konkretnim slučajevima Marko Ivošević (1915. i 1914.) i Dragica Pollak (1920. i 1921.). Kod ostalih se podudaranja radi o individualnim posebnostima. Primjerice, na oba se popisa nalazi Hinko Urman za kojega se na mrežnome jasenovačkom popisu navodi kako je rođen u Vukovaru, a da se ne navodi godina rođenja. U smrtovnici iz Auschwitza se, osim da je prebivao u Vukovaru, još navodi i to da je rođen 1916. godine.

Na mrežnome se jasenovačkome popisu nalazi i Milan Ignjatović rođen 1885. godine bez navođenja mjesta rođenja, ali prema izvoru podataka radi se gotovo sigurno o Vojvodini. S druge strane, među smrtovnicama nalazi se i jedna za Milana Ignjatovića rođenog 1906. godine u Donjem Tovarniku u Vojvodini što daje naslutiti da se možda radi o istoj osobi. Isti izvor podataka, kao za Milana Ignjatovića, na mrežnome jasenovačkom popisu korišten je i za Reginu Müller, o kojoj je već ranije pisano. O njoj su jedini dostupni podatci ime i prezime, a jedna Regina Müller iz Hrvatske također se nalazi i među smrtovnicama iz Auschwitza. Nadalje, na mrežnome popisu nalazi se Ilija Filipović rođen 1905. godine u Donjim Andrijevcima. I među smrtovnicama iz Auschwitza postoji jedna za Iliju Filipovića rođenoga 1905. godine, ali u obližnjoj Velikoj Kopanici.

Naime, ako se pogleda na kartu, vidi se da se radi o mjestima koja su vrlo blizu jedno drugome, odnosno opet je riječ o pogreški na mrežnome jasenovačkom popisu. Kao potencijalnu pogrešku valja spomenuti i Rozu Demajo koja je prema mrežnome jasenovačkom popisu rođena 1914. godine u Dubrovniku. Naime, u smrtovnicama iz Auschwitza spominje se jedna Roza Demajo rođena 1915. godine u Mostaru, što budi sumnju da se radi o jednoj te istoj osobi. Naravno, postoji još više podudaranja kod kojih se međutim više podataka ne slaže u potpunosti kao što je slučaj kod Josipa Štepaneka koji je prema mrežnome jasenovačkom popisu rođen 1910. godine u Međuriću, a prema smrtovnici iz Auschwitza 1912. godine u Slatini. Radi li se ovdje o pogreški na mrežnome jasenovačkom popisu ili samo o slučajnosti? Budući da je na to teže odgovoriti, ostala se slična podudaranja ne će navoditi. Ako nekoga od čitatelja zanimaju ostali osobni podatci o spomenutim osobama, oni su dostupni na stranici.

Zašto Uprava i Goldstein ne ispravljaju očite pogreške?

Pregledom samo preko 60.000 smrtovnica iz Auschwitza bilo je moguće 38 osoba povezati s osobama na mrežnome jasenovačkom popisu – neke su veze čvrste i očite, dok su neke nešto manje pouzdane, ali još uvijek indikativne. Budući da su korištenjem drugih izvora podataka u prethodnim člancima već uspješno pronalažene navodne jasenovačke žrtve koje su zapravo stradale u Auschwitzu, što bi se dogodilo da su dostupni podatci za, prema nekim procjenama, 1.1 milijuna žrtava Auschwitza? Ako se u obzir uzmu proporcije, bi li bilo moguće pronaći i do preko 600 novih veza i potencijalnih pogrešaka na mrežnome jasenovačkom popisu? Na temelju dosadašnjih iskustava svakako smije se pretpostaviti da bi se određen broj potencijalnih pogrešaka sigurno našao. Ovdje se automatski postavlja nekoliko pitanja. Zašto ovaj posao nije odradilo osoblje Spomen-područja Jasenovac? Nadalje, zašto ga nije odradio S. Goldstein? Mrežni portal Telegram u sklopu intervjua s njim objavio je kako je Goldstein nesumnjivo najbolji poznavatelj onoga što se u ustaškome logoru u Jasenovcu događalo za vrijeme Nezavisne Države Hrvatske jer je tome posvetio značajan dio svoga povijesno-istraživačkog rada. Ako je zaista nesumnjivo najbolji poznavatelj, zašto onda nije ispravio ove pogreške? Radi li se o namjernome nedjelovanju ili možda ipak o ne baš tako vrhunskome poznavanju? Nijedan od obaju slučajeva svakako nije pozitivan i otkriva spregu jedne politike i neznanja. Treba reći da osim spomenutih mogućnosti postoji i treća.

Amateri i neznalice pišu u Telegramu

Moguće je da Telegram jednostavno, opet, bez provjeravanja piše činjenice koje jednostavno nisu istinite, što ne ManipulacijaZadnji očiti primjer manipulacije u Jasenovcu dogodio se nakon nedavnoga intervjua S. Goldsteina u kojemu on govori kako je na popisu jasenovačkih žrtava i Aleksandar Aco Rosenberg, suprug njegove tetke. Ali u trenutku davanja intervjua 21. ožujka 2016. to nije bila istina. I što sad? Uprava Jasenovca je, da Goldstein ne bi ispao lažljivac, 6. travnja 2016. Adolfa Rosenberga jednostavno preimenovala u Aleksandra Acu.bi bilo prvi put. Naime, u jednome nedavnom članku o Jasenovcu Telegram je slično kao i neki drugi portali uključujući net.hr i index.hr umanjio broj žrtava u trenutačnoj inačici mrežnoga jasenovačkog popisa. Svi su spomenuti portali spominjali broj od 83.145, pri čemu se zapravo radi o stanju iz 2013. godine kako piše i na mrežnim stranicama Spomen-područja Jasenovac. Ako se uzme u obzir da popis trenutačno sadrži 2094 stranice od kojih svaka osim zadnje ima podatke o 40 ljudi, jednostavnim se množenjem da zaključiti kako se trenutačno na mrežnome jasenovačkom popisu zapravo nalaze podatci za znatno više od 83.145 osoba – u trenutku pisanja ovog članka taj broj iznosi 83.745. Je li to tako teško provjeriti? Izgleda da je ipak jednostavnije pisati bez provjere, čak i kad je tako jednostavna. Nadalje, ako su već razgovarali, prema vlastitim riječima, s nesumnjivo najboljim poznavateljem događanja u Jasenovcu, zar je tako teško bilo pitati ga nešto o tome? Doduše, možda ni on zbog stalnih promjena na mrežnome jasenovačkom popisu ne zna taj podatak za trenutačno stanje. Da se možda ne radi o slučajnome propustu, već o nekoj vrste loše prakse, govori i činjenica da je Telegram nedavno otišao i dalje te je pomoćnome biskupu zagrebačkome Valentinu Pozaiću pripisao lažnu izjavu o Željku Joksimoviću kao istinitu, iako je preuzeta sa satirične mrežne stranice News-bara. U istome tom članku dalje se tvrdi i kako je papa Franjo imenovao Matu Uzinića za biskupa radi navodnog nastavljanja velikih preslagivanja u vrhu Katoličke Crkve u Hrvatskoj, iako je to učinio njegov prethodnik papa Benedikt XVI. Radi se, dakle, o amaterskome pristupu izvješćivanja.

Na popis jasenovačkih žrtava stavljana su imena iz raznolikih izvora koji vrlo često nemaju nikakve veze sa žrtvama Jasenovca, što je već u više navrata pokazano i što će se još i pokazivati korištenjem novih, spremnih i dosad neobjavljenih podataka. Teško je, dakle, govoriti o slučajnim pogreškama, već prije o nekoj vrsti planiranoga obrasca ponašanja. Kako to objasniti? Možda činjenicom da su komunističke vlasti odmah nakon rata za vrijeme nacionalizacije potpuno opljačkale hrvatske Židove koji su uspjeli preživjeti strahote i stradanja rata. Jesu li i Spomen-području Jasenovac hrvatska, srpska, židovska i ostala imena danas isto samo potrošna roba? Postoje naznake da je zaista tako. Zadnji očiti primjer dogodio se nakon nedavnoga intervjua S. Goldsteina u kojemu on govori kako je na popisu jasenovačkih žrtava i Aleksandar Aco Rosenberg, njegov tetak. Međutim, u trenutku davanja intervjua koji je objavljen 21. ožujka 2016. godine to nije bio slučaj. I što sad? Kako riješiti taj problem? U Spomen-području Jasenovac to su učinili tako tako da se, kao što je već pisano u jednome od prethodnih članaka, 6. travnja 2016. godine Adolfa Rosenberga rođenoga 1886. godine u Vinkovcima jednostavno preimenovalo u Aleksandra Acu. Zar je Adolf potrošna roba da ga se koristi i miče kako nekome padne na pamet? Je li njegov život bio manje vrijedan od života drugih? Postoji li možda netrpeljivost prema njegovu imenu? Ili se možda radilo o izmišljenoj osobi? Kako god bilo, da se naslutiti da Spomen-području Jasenovac nije zapravo toliko stalo do samih žrtava. Što se tiče ostatka obitelji S. Goldsteina, tu je još zanimljivih stvari o kojima će se još pisati.

Komunistima je pljačka bila rutinska djelatnost te su kasnije uvjetno rečeno pljačkali židovske identitete kako bi što više pokušali opljačkati tadašnju Saveznu Republiku Njemačku u slučaju isplate reparacija te što više ocrnili i demonizirali Hrvatsku. Kao što je spomenuto primjerom Aleksandra Ace Rosenberga, određena vrsta pljačke i zloporabe židovskih imena traje i danas. Ipak, istinu je teško trajno skrivati i ona prije ili poslije uvijek dođe na vidjelo. Tako će se prije ili poslije dogoditi i s jasnim utvrđivanjem stvarne slike o Jasenovcu lišene bilo kakvih politički motiviranih konstrukcija.

N. Banić, M. Koić
Hrvatski tjednik