Hrvatski tjednik
 

 Razgovor s Kristinom Gogić, stručnjakinjom za ljudska prava i dobrom poznavateljicom stranih pravnih propisa o lustraciji

Donošenje zakona i provedba lustracije u posljednje je vrijeme u Hrvatskoj ponovno aktualno. HSP "Ante Starčević" najavio je izradbu zakona. O tome pitanju o kojem postoje u stranačkome životu podijeljena mišljenja, razgovarali smo s iur. Kristinom Gogić, stručnjakinjom za ljudska prava i dobrom poznavateljicom stranih pravnih propisa o lustraciji.

Zašto je Hrvatskoj potrebna lustracija?

Hrvatskoj je lustracija potrebna iz nekoliko razloga. Kao prvo, istaknula bih da je u svim postkomunističkim zemljama članicama EU, osim Hrvatske i Slovenije, provedena lustracija, doduše u Rumunjskoj dosta površno, ali zakon postoji. Drugo, donošenjem lustracijskoga zakona zatvara se razdoblje komunizma u potpunosti. Ovo možda ljudima može čudno zvučati; postavit će pitanje nije li razdoblje komunizma u Hrvatskoj završilo s obzirom na to da Hrvatska postoji sada već 25 godina. Odgovor je – ne. Nije razdoblje komunizma završilo jer nije provedena lustracija. Pri tome mislim na mentalitet koji se ne može promijeniti preko noći niti u 25 godina. Nekad je za LustracijaLustracija znači uklanjanje osoba koje su kršile ljudska prava u komunističkoj Jugoslaviji, a danas obavljaju javne dužnosti u Hrvatskoj, iz sudjelovanja u javnome životu naše domovine. Dakle one svojim javnim nastupima mogu utjecati na javnost i to vraća Hrvatsku u prošlost. Takvim osobama treba zabraniti obnašanje javnih dužnosti. Osim toga u zemljama u kojima je provedena lustracija zabilježen je gospodarski rast, što bi za Hrvatsku bilo dobro s obzirom na to da je zemlja u dosta teškome gospodarskom stanju.potpunu promjenu iz komunističkoga sustava u demokratski u svim segmentima društva potrebno nekoliko generacija.

Također smatram potrebnim naglasiti da lustracija znači uklanjanje osoba koje su kršile ljudska prava u komunističkoj Jugoslaviji, a danas obavljaju javne dužnosti u Hrvatskoj, iz sudjelovanja u javnome životu naše domovine. Dakle one svojim javnim nastupima mogu utjecati na javnost i to vraća Hrvatsku u prošlost. Takvim osobama treba zabraniti obnašanje javnih dužnosti. Osim toga u zemljama u kojima je provedena lustracija zabilježen je gospodarski rast, što bi za Hrvatsku bilo dobro s obzirom na to da je zemlja u dosta teškome gospodarskom stanju.

Podržava li se u Europi donošenje zakona o lustraciji?

Vijeće Europe je još 2006. godine donijelo Rezoluciju 1481 o potrebi međunarodne osude zločina totalitarnih komunističkih režima, a sličnu je Rezoluciju donio i Europski parlament 2009. godine. U pravnome sustavu Republike Hrvatske postoji samo Deklaracija o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnoga komunističkog poretka u Hrvatskoj od 1945. do 1990., donesena isto 2006., ali ne postoji nikakva zabrana obnašanja funkcija u RH prema osobama koje su kršile ljudska prava u tome razdoblju, radile ili surađivale s tajnim službama bivše Jugoslavije. Dakle nema sankcija za takve osobe. U Europi se podržava donošenje takvoga zakona jer je to u duhu EU koja je protiv svih totalitarističkih sustava i osuđuje ih. Dakle moglo bi se reći da je Hrvatska u jednoj vrsti prekršaja jer nema lustracijski zakon.

Uklapa li se u taj sklop Zakon o pravima bivših političkih zatvorenika?

Postoji taj zakon kojim je priznat status bivšim političkim zatvorenicima. Dobili su naknadu za razdoblje provedeno u zatvoru ili njihova obitelj, ako su pokojni. Ali još je sve navedeno djelić onoga što se u Hrvatskoj mora provesti, a to je lustracija, kako bi ova država napokon mogla krenuti u pravome smjeru u zdravu i svijetlu budućnost u kojoj ne će biti više zabuna i zabluda: bez raščišćavanja s prošlošću nema zdrave budućnosti, nema napretka, gospodarskoga rasta.

Postoje li modeli lustracije?

Postoji nekoliko modela lustracije u postkomunističkim zemljama. Istaknula bih kao primjere njemački i poljski primjer. Poljska ima dva zakona koja se odnose na postupak lustracije. Mislim da je u Hrvatskoj potrebno donijeti samo jedan zakon koji bi dijelom bio po uzoru na njemački, a dijelom po uzoru na poljske zakone. O točnome nazivu zakona trebalo bi razmisliti te provesti javnu raspravu o tome.

Riječ je i o ljudskim pravima

Što je bitno za donošenje lustracijskoga zakona?

Za donošenje lustracijskoga zakona najvažnija je politička volja, dakle da stranke koje su na vlasti odluče pokrenuti postupak izradbe lustracijskoga zakona. Bez političke volje to nije moguće. Vlada RH treba predložiti zakon, a izglasati ga treba Sabor u redovitome postupku. Za provedbu toga zakona sredstva mora osigurati država, dakle državni proračun.

Je li pitanje lustracije u biti pitanje ljudskih prava?

Apsolutno! Riječ je o kršenju ljudskih prava ljudi koji su u razdoblju komunizma zatvarani i proganjani od strane Udbe. Njihovo je elementarno pravo znati istinu o tome tko ih je prokazivao, izdao, jer su prokazivači vrlo često bili prijatelji ili čak i dio obitelji dotične osobe, te tko je izdao nalog za njihovo proganjanje. Također, riječ je o kršenju ljudskih prava njihovih nasljednika na istinu ako su stradale osobe pokojne. To je rekao i gospodin Roland Jahn, Savezni povjerenik Republike Njemačke za STASI spise koji je u Hrvatskoj održao predavanje u Novinarskome domu prošle godine, te istodobno istaknuo da nije prekasno za donošenje lustracijskoga zakona u Hrvatskoj bez obzira na protok vremena. Također je rekao: 'Možda naknadno, što znači danas, nije moguće provesti prevelik broj promjena, ali je razjašnjenje dobro za budućnost; mnogo će se toga doznati: tko je radio u tajnim službama bivše Jugoslavije, a tko samo surađivao; na koji način se to događalo: iz uvjerenja ili zbog ucjene. Koji je prijatelj izdao osobu koja je završila u zatvoru, a koji nije. Vrlo često je bila riječ o ljudima iz okoline osobe koja je proganjana i/ili zatvarana'.

Što bi lustracijom trebalo zahvatiti?

Već sam rekla da je bitno koji ćemo model lustracije u Hrvatskoj primijeniti. Njemački Zakon o STASI spisima LustracijaVeć sam rekla da je bitno koji ćemo model lustracije u Hrvatskoj primijeniti. Njemački Zakon o STASI spisima (evidenciji) donesen 1991. primjenjuje se na zapise Službe državne sigurnosti bivše DDR-a koji mogu biti pronađeni u posjedovanju javnih tijela Savezne države i njezinih država, privatnih osoba i ostalih privatnih tijela. Svi zapisi su pohranjeni u Uredu Saveznoga povjerenika za STASI spise. U tome bi smislu trebalo zakonom u Hrvatskoj odrediti da sva javna tijela i privatne osobe koje imaju spoznaje o postojanju takvih tajnih spisa moraju bez odgode predate ih tijelu koje će biti osnovano istim zakonom ili nekim drugim zakonom sve ovisno o tome koji model lustracije će biti primijenjen u Hrvatskoj.(evidenciji) donesen 1991. primjenjuje se na zapise Službe državne sigurnosti bivše DDR-a koji mogu biti pronađeni u posjedovanju javnih tijela Savezne države i njezinih država, privatnih osoba i ostalih privatnih tijela. Svi zapisi su pohranjeni u Uredu Saveznoga povjerenika za STASI spise. U tome bi smislu trebalo zakonom u Hrvatskoj odrediti da sva javna tijela i privatne osobe koje imaju spoznaje o postojanju takvih tajnih spisa moraju bez odgode predate ih tijelu koje će biti osnovano istim zakonom ili nekim drugim zakonom sve ovisno o tome koji model lustracije će biti primijenjen u Hrvatskoj.

U Poljskoj je Zakon o Institutu nacionalnog sjećanja donesen 1998. te tome institutu treba predati sve pronađene tajne spise. Institut je državna ustanova čija je uloga uglavnom snimanje, prikupljanje, obradba, arhiviranje, upravljanje i omogućavanje pristupa dokumentima o zločinima počinjenim tijekom Drugoga svjetskog rata (nacistički i komunistički zločini) u doba njemačke i sovjetske okupacije kao i u doba Narodne Republike Poljske od strane državnih ustanova protiv poljskih državljana u razdoblju od 1. rujna 1939. do 31. srpnja 1990. i ostale politički motivirane odmazde iz tog represivnog sustava, dakle sva kršenja ljudskih prava počinjena u navedenom razdoblju prema osobi ili grupi osoba. Također ostali zločini protiv mira, čovječanstva te ratni zločini.

Nije riječ o lovu na vještice

Lustraciju se često pokušava u nas prikazati kao lov na vještice...

Ponovno ću citirati gospodina Jahna: 'Nije riječ o osveti niti lovu na vještice; riječ je o postupku koji je nužno provesti radi zdravije i čistije budućnosti zemlje koja je proizašla iz komunističkoga totalitarnog sustava'. Lustracija zapravo znači rasvjetljavanje. Živjeli smo u tami komunizma u kojemu se nisu smjele pjevati hrvatske pjesme, nositi hrvatsko znakovlje i ostalo pa će osoba koja je zbog toga završila u zatvoru i bila proganjana otvaranjem tajnih spisa doznati tko ju je prokazao tko je izdao nalog za praćenje i pritvaranje. Naravno, ukoliko spisi nisu uništeni ili kontaminirani.

U Hrvatskoj je to još dodatni problem jer osobe koje se ovim zakonom može otkriti sudjeluju u javnome životu Republike Hrvatske i moguće je da su imale ili imaju pristup takvim spisima te su imale još 25 godina za njihovo uništavanje i kontaminiranje. Dakle dok se postupak ne provede, ne ćemo znati tko su te osobe. Također po donošenju lustracijskoga zakona više ne će biti sudskih tužba te vrste, primjerice, nedavna tužba g. Karamarka protiv g. Manolića koji tvrdi da je tužitelj radio za Udbu. Da je postupak lustracije proveden, ne bi tužba bila potrebna nego bi se točno znalo je li g. Karamarko radio za Udbu ili nije. Sve bi bilo jasno, rasvijetljeno. Nije li sramota da je postupak lustracije u Hrvatskoj zapravo započela Njemačka kad je zatražila izručenje Perkovića i Mustača? Znamo koliko se bivša Vlada opirala izručenju.

Matica hrvatska priredila je raspravu o lustraciji u kojoj ste sudjelovali, ali o tome se nije moglo mnogo čuti kroz medije. Zbog čega o tome na javnoj televiziji vlada zavjet šutnje?

Mogu reći svoje mišljenje o šutnji javne televizije ili pretpostavke, a kako sam po struci pravnica, oprezna sam; znam što smijem reći, a što ne i znam da ne mogu o nekoj konkretnoj osobi iznijeti tvrdnje, a da to istoj nije dokazano pravomoćnom sudskom presudom da je prekršila zakon. Moje mišljenje je da u Hrvatskoj u svim tijelima javnih služba bilo koje vrste što uključuje i medije postoji neznanje o lustraciji. I mislim da to nije slučajno. Zato i jest potrebno provesti lustraciju da se napokon dozna tko je od ljudi koji obnašaju javne dužnosti radio za Udbu ili s njome surađivao jer pretpostavljam da upravo one koče taj postupak jer ne žele da se to dozna. A dok se lustracija ne provede, ne ćemo znati tko su te osobe.

Postoji li opasnost da lustracija bude povod za još veće ideološke sukobe u društvu te da bude označena kao nasrtaj na antifašizam?

Mislim da ta opasnost ne postoji i zato sam sudjelovala i dalje ću sudjelovati na tribinama i Okruglim stolovima Matice hrvatske na temu lustracije. A na poziv i na drugim sličnim raspravama. Kako sam već u odgovoru na jedno od prethodnih pitanja navela primjer Poljske i način kako je ona provela lustraciju: radi se o osudi osoba koje su kršile ljudska prava u vrijeme njemačke i sovjetske okupacije Poljske te u vrijeme Narodne Republike Poljske. Dakle zakonom je obuhvaćeno i razdoblje fašizma u Poljskoj. To bi bilo osuda i sankcioniranje svih totalitarističkih sustava, dakle i fašističkoga.

Koliko je potrebno vremena za izradbu zakonskoga okvira za lustraciju?

Na to pitanje nije moguće konkretno odgovoriti jer trajanje izradbe i donošenja zakona različito je u zemljama u kojima je zakon na snazi. Meni je veliki uzor u tom postupku Republika Njemačka koja je odmah po donesenome Sporazumu o ujedinjenju započela stvarati pravni okvir i taj postupak trajao je dvije godine, nakon čega je 1991. donesen Zakon o STASI zapisima (evidenciji). Taj je zakon omogućio otvaranje tajnih spisa bivšega komunističkog režima u DDR-u, bilo je 111 km tajnih spisa. Tako da prema tome zakonu sva državna tijela, privatne osobe koje imaju spoznaje o postojanju takvih dokumenata, spisa, filmova i ostalog su dužne to prijaviti Uredu saveznoga povjerenika bez odgode i dati im na uvid sve spise koje posjeduju, te se odreći prava na njihovo korištenje.

Njemačka ulaže velik novac u to

Tko ima pravo uvida u te spise?

Zahtjev za dobivanje i pregled zapisa pohranjenoga u STASI arhivi ima pravo tražiti osoba na koju se zapis odnosi, treće osobe, zaposlenici i korisnici tijela Državne sigurnosne službe. Osoba na koju se zapis odnosi mora navesti podatke prema kojima bi mogli locirati zapis. U Njemačkoj je taj Ured saveznog povjerenika za STASI zapise izuzetno bitan što govori i činjenica da je bivši Savezni povjerenik koji je tu dužnost obnašao 10 godina danas predsjednik Njemačke. Ured dobiva iz proračuna za svoj rad 100.000.000 eura godišnje što također govori o njegovoj važnosti, Samo prošle godine je u Njemačkoj 5.000 ljudi zatražilo uvid u tajne spise o njima. Dakle nakon 25 godina ljudi još traže uvid u spise.

Njemački je predsjednik navodno hrvatskoj predsjednici prilikom posljednjega susreta predbacio što se Hrvatska još nije suočila sa svojom prošlosti, odnosno da nije provedena lustracija...

I ja sam čula da je njemački predsjednik postavio to pitanje našoj predsjednici, ali nemam potvrđenu informaciju. To pitanje je vrlo vjerojatno bilo postavljeno jer je upravo g. Gauck bio 10 godina Savezni povjerenik za STASI spise i zna koliko je donošenje lustracijskog zakona bitno kao i osnivanje Institucije u kojoj ce tajni spisi biti pohranjeni i tako prestati biti tajni.

Ukratko: je li lustracija condicio sine qua non demokratskoga razvoja hrvatskog društva?

Apsolutno. Ponavljam: bez lustracije nema zdravije i svjetlije budućnosti Hrvatske, niti gospodarskoga napretka.

Marko Curać
Hrvatski tjednik

Hrvatski tjednik

Ned, 31-05-2020, 09:34:44

Najave

Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

PRETPLATA

Svakoga četvrtka
Hrvatski tjednik,
a sve drugo je manipulacija!

Posebna ponuda

Hrvatski tjednik dolazi s vrlo niskom cijenom pretplate!

Godišnja pretplata iznosi samo 678 kuna,

170 eura za zemlje EU i 200 eura za prekooceanske zemlje.

Hrvatski tjednik 210 41

Želimo da Hrvatski tjednik dođe u svaki hrvatski dom!

Podatci u računima

Žiro-račun: 2500009-1101384007

Banka: Hypo Alpe-Adria-Bank
Korisnik: Tempus d.o.o. Zadar
IBAN: HR61 2500 0091 1013 84007
BIC:HAABHR22

KONTAKTI

Hrvatski tjednik

KONTAKTI

TelefonTelefon
Hrvatskog tjednika:
+385 (0)23/305-277

Fax
Fax:
+385 (0)23/309-180

Elektronička pošta
Elektronička pošta:
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Preporučite članke

Podržite članke na jednoj od socijalnih mreža jednim klikom!

Facebook, Tweet, Google+, LinkedIn, Pinterest

Facebook like

Preporučite Hrvatski tjednik, portal i naš forum svojim prijateljima i poznanicima kako bi i oni znali za komentare, reportaže, razgovore i vijesti koje ovdje objavljujemo.

Copyright © 2020 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.