Njemačko suđenje u Munchenu bivšim čelnicima Udbe Josipu Perkoviću i Zdravku Mustaču ulazi u završnu fazu

Na munchenskome procesu stvari se razvijaju dobro za Perkovića i Mustača, a li ne i za odvjetnika Antu Nobila koji svako malo prvenstveno domaćoj javnosti šalje optimistične poruke. Nakon što je prošloga tjedna jedan umirovljeni obavještajac njemačke službe BND-a na sudu rekao kako je Stjepan Đureković radio za tu njemačku obavještajnu službu i kako je za to primao novac, Nobilo je pokušao trijumfirati tezom kako je to dokaz da su ga likvidirale jugoslavenske službe jer je Nijemcima navodno otkrivao tajne o JNA i skladištima goriva, a da republičke službe Udbe, dakle samim time Perković i Mustač, nisu imale ništa s tim.

Nije novost da postoje dokazi kako je Đureković bio povezan s BND-om i da je dobivao novac za tu suradnju. Nobilo sada tvrdi da je dobio oko dva milijuna eura u sedam godina suradnje, no realno je dobio, po svim spoznajama, barem deset puta manje, riječ je o iznosu između sto i dvije stotine tisuća njemačkih maraka. Sve te činjenice su samome postupku zapravo su irelevantne. Nekadašnji dužnosnik BND-a koji je prije nešto više od desetak dana svjedočio u sudnici o tomu bio je u kontaktu s Đurekovićem, potvrdio je njegovu suradnju s BND- om, ali je dodao i ono što hrvatski mediji prešućuju: da je glavni motiv Đurekovića za suradnji bio da mu BND financijski i na svaki drugi način pomogne u objavljivanju njegovih proturežimskih knjiga i članaka.

Nakon bijega iz Jugoslavije, on je j novac dobiven od BND-a trošio za objavu knjiga i njihovu distribuciju. Svjedok je posebno naveo da je i BND bio u stalnome sukobu s Đurekovićem jer je protivno svim upozorenjima BND-a da ugrožava svoju sigurnost uporno radio na objavi knjiga, na objavi novinskih članaka i na uključivanju u emigrantsku političku scenu. Zbog toga je BND i prekinuo svaki kontakt s Đurekovićem jer Đureković suprotno svim tim upozorenjima jednostavno nije htio odustati od pisanja i protujugoslavenske politike. Imaju li se u vidu, dakle, te činjenice, vidi se neutemeljenost Nobilova novoga optimizma u pogledu ishoda postupka protiv bivših čelnika Udbe Josipa Perkovića i Zdravka Mustača koji su optuženi za sudjelovanje o surovoj likvidaciji hrvatskoga emigranta Stjepana Đurekovića 1983. godine kod Munchena.

Odbijen zahtjev za puštanjem Perkovića

Uostalom, u kojemu smjeru ide proces, navijestilo je nedavno odbijanje Suda da pusti na privremenu slobodu ZahtjevNakon što je Visoki zemaljski sud u Munchenu odbio zahtjev, zahtjev je proslijeđen njemačkome Saveznom državnome odvjetniku koji je priložio svoje mišljenje u kojemu se protivi puštanju iz pritvora i to dostavio njemačkom Saveznom sudu u Karlsruheu (najviša sudska instanca u Njemačkoj). Njihovo se rješenje očekuje početkom veljače, ali i sami odvjetnici obrane u kuloarima govore da od toga ne će biti ništa. Mustačevi odvjetnici nisu tražili njegovo puštanje, ali sve napisano u sudskome rješenju odnosi se i na njega.Josipa Perkovića, što je tražila njegov a obrana. Perković je u pritvoru već dvije godine (izručen je 24. siječnja 2014.). Režim pritvora je i za njega i za Mustača (koji je izručen oko tri mjeseca kasnije) iznimno strog, drže ih odvojene od drugih zatvorenika, bez međusobnoga su kontakta, uz nadzor svih komunikacija i uz minimum posjeta (samo najuža rodbina i odvjetnici, uvijek uz nadzor). Početkom prosinca prošle godine, obrana Josipa Perkovića zatražila je od suda njegovo puštanje iz pritvora. U podnesku s tim zahtjevom, veličine gotovo 130 stranica teksta, pokušali su dokazati kako suđenje do sada i svi na suđenju izvedeni dokazi pokazuju kako nema dokaza protiv Perkovića i kako ga zato treba pustiti da se brani sa slobode. U povodu toga zahtjeva, Sudsko je vijeće napravilo analizu do sada provedenoga postupka i glatko odbilo zahtjev za puštanjem iz pritvora s dvama osnovnim argumentima (rješenje o tome ima više od 40 stranica): a) da svi do sada izvedeni dokazi pokazuju da optužnica i dalje čvrsto stoji pa da i dalje postoji opravdana sumnja da je Perković umiješan u ubojstvo Đurekovića; i b) da s obzirom na okolnosti i događaje oko izručenja po europskome uhidbenom nalogu (sve ono što se događalo oko Lex Perković) postoji i dalje velika opasnost da Perković, kad bi i bio pušten iz pritvora, ne bio dostupan za daljnje suđenje.

Nakon što je Visoki zemaljski sud u Munchenu odbio zahtjev, zahtjev je proslijeđen njemačkome Saveznom državnome odvjetniku koji je priložio svoje mišljenje u kojemu se protivi puštanju iz pritvora i to dostavio njemačkom Saveznom sudu u Karlsruheu (najviša sudska instanca u Njemačkoj). Njihovo se rješenje očekuje početkom veljače, ali i sami odvjetnici obrane u kuloarima govore da od toga ne će biti ništa. Mustačevi odvjetnici nisu tražili njegovo puštanje, ali sve napisano u sudskome rješenju odnosi se i na njega.

Odbijanje Suda da pusti Perkovića na slobodu djelovalo je na samoga optuženika i na njegovu obranu šokantnije nego što su dali do znanja javnosti. Da su pretpostavili tako oštar i negativan odgovor, možda ne bi ni podnosili zahtjev za puštanjem na slobodu s obzirom na to da im negativan odgovor neumoljivo sugerira kako stoji stvar s Perkovićem nakon svih dosad saslušanih svjedoka i prezentiranih dokaza: situacija Josipa Perkovića nije nimalo blistava, a osim toga, ovakvim odgovorom poručeno je Nobilu i obrani da im je dosadašnja njihova obrana bez rezultata. Nobilu i ostalim članovima obrane postalo je jasno da sada u zadnjemu dijelu postupka, još nekoliko mjeseci do kraja rasprave, moraju napraviti nešto očito iznimno žele li preokrenuti proces u korist svoga branjenika. Ali čini se da izgleda za to baš i nema.

Cjelokupna obrana Josipa Perkovića do sada se svodila na očajničko traženje nekoga na koga bi se mogla prebaciti odgovornost za ubojstvo Đurekovića (slično strategiji u haaškome slučaju Blaškić). Zato se dosad sa strane obrane čulo u sudnici i izvan nje svašta. Ubili su ga: (i) Savezna Udba, emigranti pohlepni za novcem, KOS, SID ... Najnovija teorija obrane izgleda kao da je ispala iz teatra apsurda: po Nobilu i družini, na dan ubojstva Đureković trebao je ići na izlet čamcem po rijeci Isar pa je naručio da mu dovezu čamac u garažu gdje je bila tiskara (oko pet km od rijeke), pa se onda posvađao s isporučiteljom čamca koji ga je ubio... Do sada su dovodili različite svjedoke pokušavajući potvrditi neku od tih teorija, ali ne ide pa ne ide. Najveći fijasko obrane bio je kad su doveli kao svjedoke pukovnika Kosa Milana Damjanovića, Josipa Manolića i Petra Flekovića. Damjanović je decidirano i višekratno izjavio da nikada KOS nije ubijao, a posebno ne u inozemstvu, Manolić da on nište ne zna o ulozi Perkovića i Mustača, ali da je Udba sigurno ubila Đurekovića, Fleković, koji je doveden da kaže kako je Đureković ukrao velik novac u Ini zbog kojih je stradao, jednostavno je izjavio da nikakve krađe nije bilo i da novca nije nedostajalo. Svi ostali svjedoci obrane do sada su nešto petljali: ne znaju ništa, nisu bili nigdje, oni su se malo igrali špijunaže i sl. Dakle, 'bili su u ratu, ali gulili su krumpire'...

Čolak i Šijan odbili svjedočiti

U ponedjeljak, 18. siječnja 2016. uslijedio je novi udarac za obranu. Stanko Čolak , šef II. odjela Savezne Udbe do travnja 1983. i poslije specijalni saveznik Stane Dolanca, i Dmitar Šijan, važni operativac u hrvatskoj Udbi, odbili su svjedočiti uz obrazloženje da bi ih svjedočenje moglo izvrgnuti kaznenome progonu. Prvi put dogodilo se nešto novo jer su se do sada svi udbaši, premda teška srca, odazivali i pokušavali pomoći Perkoviću i Mustaču izjavama tipa 'Udba nije ubijala', 'nikad čuo', 'ne znam ništa', 'ne sjećam se', itd. Sada, pak, ova dvojica, prvi put, izjavom o svojoj potencijalnoj odgovornosti, neizravno priznaju da je Udba ubila Đurekovića i da su u tome osobno i sami sudjelovali. Dakle, umjesto da pomognu obrani, spašavaju svoju kožu.

Odbijanje svjedočenja povezano je s dokumentom hrvatske Udbe iz 1977. godine u kojemu se vidi postupak predlaganja ubojstva za Brunu Bušića, Antu Butkovića i još neke emigrante. Iz toga je papira jasna struktura donošenja odluke unutar Udbe. Na sastanku na kojemu su doneseni ti zaključci prisutni su savezni udbaši (šef II. odjela savezna Udbe S. Čolak i dva njegova operativca), načelnik republičke Udbe (tada Vinko Bilić), šef odjela zaduženoga za emigraciju (tada Srećko Šimurina) i ObranaCjelokupna obrana Josipa Perkovića do sada se svodila na očajničko traženje nekoga na koga bi se mogla prebaciti odgovornost za ubojstvo Đurekovića (slično strategiji u haaškome slučaju Blaškić). Zato se dosad sa strane obrane čulo u sudnici i izvan nje svašta.operativci iz republičke Udbe i gradskih Udbi gdje su mete imala prebivalište. Dakle pronađeno je nešto za što se vjerovalo da ne će biti nikad: pisana odluka kojom se pokreće mašinerija za ubojstvo, uz to opisuje se tehnologija postupanja te se iz papira mogu identificirati osobe koje su u tome sudjelovale.

Analogijom, u slučaju Đureković, Perković i Mustač morali su isti takav papir izraditi za Đurekovića (odnosno sudjelovati u izradi). Ono što se, na žalost, ne vidi jest kome prijedlog iz papira ide na odobrenje jer navode da 'traže odobrenje nadležnih političkih faktora', pa će nakon toga oni izvršiti taj zadatak (u istom sastavu). Dokument je pročitan na sudu i službeno zaveden kao dokaz.

Ekspertize sudskih vještaka za povijest

Naposljetku, upravo su dovršene ekspertize koje su izradili od suda imenovani vještaci za povijest. Oni su analizirali svu dostupnu dokumentaciju koja je sad bitno veća nego u slučaju Pratesa te izradili svoj nalaz i mišljenje. Pisane ekspertize dostavljene su sudu i strankama. Javnosti još nije poznat sadržaj nalaza vještaka, a njihovo saslušanje očekuje se krajem veljače.

Ročišta na kojima će se saslušavati vještake bit će vrlo bitna jer se tu očekuje sumiranje svih do sada izvedenih dokaza i analiza dokumentacije Udbe. Tu se radi o dokumentima poslanima iz Hrvatske od strane hrvatskih institucija preko suca Turudića. Također, golemi posao na prikupljanju dokumentacije napravili su Bože Vukušić i Roman Leljak, ali i sudac Ivan Turudić koji je uspio iscijediti hrpu do sada nedostupnih stvari iz Hrvatskoga državnog arhiva i SOA-e te poslati u Munchen na temelju zahtjeva za međunarodnu pravnu pomoć. Velik posao odradili su i odvjetnici Siniša i Zrinka Pavlović, koji zastupaju udovicu pokojnoga Stjepana Đurekovića, Gizelu Đureković. Presuda se očekuje početkom ljeta nakon što se saslušaju i preostali svjedoci (dosta ih na sve načine izbjegava primitak poziva, dolazak i sl.). Realno, završetak se očekuje u svibnju, lipnju ili eventualno u srpnju.

Ivica Marijačić
Hrvatski tjednik