Kako su „žrtve“ Jasenovca završile na čak pet kontinenata?
Kao što je pokazano u prethodnim člancima, na mrežnome popisu Spomen-područja Jasenovac postoji mnogo nepravilnosti od kojih je najozbiljnija ta što se za mnogo osoba može pokazati kako zapravo uopće nisu stradale u Jasenovcu. Tu su od velike pomoći javno dostupni izvori podataka, a za neke je osobe to postalo poznato nakon što su i pojedini čitatelji izvršili vlastita istraživanja. Primjer za to slučajevi su Nikole Lipka ili Nikole Herakovića o kojima su nedavno u Hrvatskome tjedniku pisali Tomislav Lipak i Darko Komar. Činjenica da postoji značajan broj osoba koje se neopravdano nalaze na jasenovačkome mrežnom popisu budi sumnju u postojanje više dodatnih i dosad nepokazanih takvih slučajeva. Ta sumnja dodatno raste kad se vidi kako u mrežnome popisu za mnogo osoba nedostaju neki ključni podatci ili postoji više njihovih mogućih vrijednosti, što može dovesti do različitih problema kod pokušaja jednoznačne identifikacije pojedinih osoba.
Primjera radi, za početak vrijedi spomenuti dosad neobjavljen slučaj Josipa Sterna. On je prema mrežnome jasenovačkom popisu rođen 1917. godine u Orešcu, ime oca mu je Marko, u Jasenovcu je navodno ubijen 1941. godine, a kao prvi od izvora podataka u napomeni je "Popis žrtava Drugog svjetskog rata" Saveznoga zavoda za statistiku Jugoslavije iz 1964. Međutim, među registracijskim obrascima zatvorenika logora Auschwitz postoji jedan na kojem se spominje Josip Stern također rođen 1917. u PopisNa jasenovačkome popisu postoje i osobe kojima nedostaje više podataka, čime se potencijalno postavlja pitanje koliko se o tim osobama zapravo zna, koliko je to znanje pouzdano te je li uopće prikladno takve osobe stavljati na popis.Orešcu, kojem je ime oca Markus. Očigledno je kako se radi o istoj osobi, pri čemu na obrascu iz Auschwitza piše kako je Josip Stern u Auschwitz stigao 1942. godine, što znači da nije ubijen 1941. kako to navodi mrežni popis. Više o spomenutome obrascu moguće je pročitati na stranici.
U ovome slučaju pogreška na jasenovačkome popisu očita je – postoji podudaranje u pet podataka na oba popisa. Slični su slučajevi pokazani i u prethodnim člancima. Budući da je vidljivo kako je na savezni popis iz 1964. godine osim žrtava iz logora Buchenwald dodan i barem jedan zatvorenik iz logora Auschwitz, moglo bi se reći da nacistička Njemačka, koliko god bila loša, svojom ostavštinom danas pomaže u traženju istine zamućene od strane jugoslavenskoga totalitarnog režima, što je groteskno.
Mnoga imena bude opravdane sumnje
Nešto nezgodniji slučajevi su kad za neki podatak postoji više mogućih vrijednosti koje na prvi pogled mogu promaknuti. Jedan je od tih podataka godina rođenja, jer za pojedine osobe u njihovim napomenama na mrežnome popisu postoje i alternativne mogućnosti godine rođenja koje su drukčije od one koja je ponuđena kao pretpostavljena. Na mrežnome popisu tako se nalazi i Salamon Romano, rođen 1909. godine u Sarajevu, i kojem se otac zove Nisim. Uz godinu rođenja stavljena je zvjezdica što znači da je podatak nepouzdan, a u napomeni se uz savezni popis iz 1964. godine kao dodatna mogućnosti nudi 1901. godina.
Zanimljivo je da se Salamon Romano, rođen u 1901. godine u Sarajevu kojemu je ime oca Nisim, nalazi i na popisu preživjelih Židova iz Zagreba koji je spomenut u jednome od prethodnih članaka i koji je sastavila dr. Esther Gitman, američka stručnjakinja židovskoga podrijetla za holokaust na području Jugoslavije. U tome prethodnom članku Salamon Romano nije bio spomenut upravo zbog godine rođenja koja je u popisu nesigurna, ali se ipak na temelju ostalih podataka kao i alternativne vrijednosti godine rođenja može s priličnom sigurnošću govoriti kako je riječ o istoj osobi. Spomenutu osobu može se potražiti i u popisu preživjelih koji se kao i mnogi drugi popisi donekle može pretraživati na stranici.
Isti problem s godinom rođenja je i kod Isaka Kabilja, koji je prema mrežnome popisu rođen 1890. godine u ObrazacNa obrascu iz Auschwitza piše kako je Josip Stern u Auschwitz stigao 1942. godine, što znači da nije ubijen 1941. u Jasenovcu kako to navodi mrežni popis.Sarajevu pri čemu je godina rođenja označena kao nepouzdana. U napomenama je opet nakon oznake saveznoga popisa iz 1964. godine kao alternativna godina rođenja spomenuta 1912. godina. Uzme li se to u obzir, tada na popisu preživjelih korištenome u prethodnome članku za koje su dostupna i njihova svjedočanstva postoji podudaranje s Isakom Kabiljom rođenim 1912. godine u Sarajevu čije je svjedočanstvo preuzeto u Izraelu. Iako se radi o podudaranju četiriju podataka, potencijalni problem ovdje je što nije spomenuto ime oca. Naime, u već korištenome popisu Židova koji su 1948. iz Sarajeva otišli u Izrael također se nalazi Isak Kabiljo rođen 1912. godine u Sarajevu kojem se kao ime oca navodi Josef dok mrežni popis kao ime oca navodi Avram. Budući da prvi popis ne navodi ime oca, ne može se sa sigurnošću reći radi li se o Isaku Kabilju koji je 1948. napustio Sarajevo, o Isaku Kabilju koji je naveden na jasenovačkome popisu ili možda o nekomu trećem. Međutim, kako u različitim popisima, uključujući i jasenovački, postoji više slučajeva osoba koje imaju isto ime, prezime, mjesto i godinu rođenja, ali različito ime oca, slučaj Isaka Kabilja vrijedi spomenuti zbog opravdane sumnje na pogrešku u jasenovačkome mrežnom popisu.
Odsustvo je uprava Jasenovca protumačila kao smrt
Ipak, postoji još jedan slučaj kod kojega nema ovakve sumnje. Radi se o Jozefu Alkalaju koji je prema jasenovačkome mrežnom popisu rođen 1921. godine u Sarajevu, ali se u napomeni nešto dalje od oznake saveznoga popisa iz 1964. godine kao moguća alternativna godina rođenja spominje 1920.godina. Tada postoji potencijalno podudaranje s preživjelim Jozefom Alkalajem za kojega se na stranici može vidjeti da je rođen 1920. godine u Jugoslaviji i da je njegovo svjedočanstvo preuzeto u Kaliforniji u SAD-u. Ako je ovo podudaranje točno, onda se ovdje odlazak u Kaliforniju protumačio kao smrt u Jasenovcu.
U slučaju Salamona Romana i Jozefa Alkalaja između ostaloga problem je više mogućih vrijednosti za godinu rođenja. No što sa slučajevima u kojima na mrežnome popisu Spomen-područja Jasenovac neki od podataka potrebnih za jednoznačnu identifikaciju nisu navedeni? Na popisu se, primjerice, nalazi Vera Armuth za koju se navodi da je rođena u Zagrebu. Ne navodi se godina rođenja, ali navodi se da je 1943. ubijena u Jasenovcu i kao prvi od izvora podataka opet se navodi savezni popis iz 1964. godine. Međutim, na popisu preživjelih Sharit Ha-Platah, koji je sastavila židovska zajednica u Bavarskoj, također se nalazi Vera Armuth, rođena u Zagrebu, pri čemu se ovdje navodi i da je rođena 1909. godine te da je zadnja poznata lokacija Kaunitz.
Postoji dakle podudaranje u trima podatcima pri čemu potencijalno četvrto podudaranje nije moguće potvrditi zbog nedostatka popisa na jasenovačkome popisu. Ipak, budući da je na drugome popisu nađena osoba koja sadrži sve podatke kao i jasenovački popis za koji se već pokazalo da sadrži mnogostruke pogreške, ovdje nije teško dokazati da Vera Armuth ne pripada jasenovačkome mrežnom popisu, već upravo suprotno: dokazati da ona pripada tome popisu. U tom slučaju potencijalno se opet radi o pogreški na jasenovačkome popisu prema kojoj je vjerojatno nečije odsustvo zbog kasnijega boravka u Njemačkoj protumačeno kao smrt. Donekle sličan slučaj je i Dane Weinrebe, rođena u Zagrebu i navodno ubijene 1944. godine u Jasenovcu. Nju je, osim na jasenovačkome popisu, moguće pronaći i na popisu židovskih dolazaka u Švicarsku i jednomeod popisa preživjelih Židova s podatcima dostupnima na stranicama. Prema tim podatcima ona je rođena 1930. godine u Zagrebu i stigla je u Švicarsku 1943. godine. Kakose drugi od spomenutih popisa odnosi na preživjele, pretpostavljamo da ni Dana Weinrebe nije ubijena u Jasenovcu. To bi značilo da se vjerojatno u nekim slučajevima i odsustvo zbog odlaska u Švicarsku tumačilo kao smrt.
U spomenutim dvama slučajevima na jasenovačkome mrežnom popisu nedostajao je samo jedan podatak pa se još uvijek moglo govoriti o vjerojatnome podudaranju. Osim osoba s nedostajanjem PreživjeliNa mrežnome popisu nalazi se i Salamon Romano, rođen 1909. godine u Sarajevu, i kojemu se otac zove Nisim. Zanimljivo je da se njegovo ime nalazi i na popisu preživjelih Židova iz Zagreba .jednoga podatka, na jasenovačkome popisu postoje i osobe kojima nedostaje više podataka, čime se potencijalno postavlja pitanje koliko se o tim osobama zapravo zna, koliko je to znanje pouzdano te je li uopće prikladno takve osobe stavljati na popis. Netko će reći da treba spomenuti bilo kakve potencijalne podatkepa tako i one o osobama o kojima se ne zna sve, međutim radi se o ozbiljnoj stvari pa to možda i nije najbolji pristup. Ipak, ako su tako već ponuđene dodatne žrtve navođenjem samo nekih podataka, onda bi navođenje osoba s tim istim podatcima na nekim drugim popisima trebalo biti dovoljno da se pokaže da spominjanje takvih osoba i na jasenovačkome popisu predstavlja potencijalne pogreške.
Ako se, primjerice, pogledaju samo osobe kojima su od osobnih podataka navedeni samo ime, prezime i godina rođenja, a da nisu navedeni ime oca i mjesto rođenja, a takvih je na popisu 1.091, onda je za njih moguće pronaći barem četiri osobe s istim imenom, prezimenom i godinom rođenja i na nekome od drugih popisa, a to su: Georg Klein (1920.), Robert Blum (1909.), Bernard Klein (1901.) i Berta Mayer (1885.). O kojim je točno drugim popisima riječ, moguće je vidjeti u proširenim podatcima o potencijalnim podudaranjima koji su dani na stranici. Što se tiče jasenovačkoga popisa, za ove su četiri osobe kao izvor podataka navedene popisnice Anketnoga odbora za utvrđivanje istine o događajima u periodu od 1941. do 1948. godine u Vojvodini. Zbog uporabe anketnih listića kojih je bilo prihvaćeno 90.000, lako je moglo doći i do usvajanja manje pouzdanih informacija. Više o radu i povijesti spomenutoga odbora moguće je pročitati na stranici.
Osobe s popisa otišle na barem četiri kontinenta
Ako se nadalje pogleda 160 osoba kojima su najasenovačkome mrežnom popisu navedeni samo ime i prezime bez mjesta i godine rođenja te bez imena oca, onda je za njih barem dvadeset i pet moguće pronaći osobe s istim imenom i prezimenom i na nekome od drugih popisa. Od tih osoba dvije su već spomenute u prethodnim člancima: Lili Fuchs i Ivan Jungwirth. Preostale dvadeset i tri osobe su Paula Adler, GezaBlau, Jakob Blau, Olga Blau, Hana Braun, Olga Freund, Fani Fuchs, Geza Fuchs, Jakob Fuchs, Olga Halmoš, Berta Hauzer, Margita Herlinger, Berta Heršković, Friedrich Löbl, Arnold Kohn, Franjo Kovač, Regina Müller, Frida Roth, Oskar Schiller, Dezider Schlesinger, Herman Stein, Lujza Stein i Lujza Weiss.
Za većinu ovih osoba u napomeni se kao jedan od izvora podataka navode i već spomenute popisnice. Treba spomenuti da je za određeni manji broj popisa koji sadrže ovdje navedene osobe manje vjerojatno da sadrže osobe s ovih područja i da se vjerojatnije radi o slučajnome podudaranju imena i prezimena. Međutim, bez dodatnih podataka kojih na jasenovačkomemrežnom popisu nema, sumnja se ne može u potpunosti otkloniti, a za ostale popise koji sadrže ovdje navedene osobe već se prije pouzdano pokazalo da navode i osobe s mrežnoga popisa jasenovačkih osoba paje i navođenje ovih dvadeset i triju osoba potencijal nan epravilnost u popisu.
Uz nedostatke podataka najasenovačkome mrežnom popisu u ovomesu kao i u prethodnim člancima pokazani potencijalni primjeri osoba koje su za vrijeme ili nakon Drugog svjetskog rata otišle izvan Jugoslavije na barem četiri različita kontinenta, ali su se ipak našle na jasenovačkome popisu. Osim osoba za koje je to moguće pokazati korištenjem različitih javno dostupnih izvora, postoje još mnoge o kojima se može čuti prilikom razgovora s različitim osobama, a vjerojatno i mnoge o kojima više nitko ne govori.
Činjenica da savezni popis iz 1964. koji očito sadrži pogreške nije značajnije preispitan iako je nastao u totalitarističkome režimu sklonom propagandnim lažima, već se podatci iz njega i danas koriste za glavninu jasenovačkog popisa, samo je jedan od pokazatelja da su jugoslavenski utjecaj na društvo u Hrvatskoj i neke djelomične komunističke neistine te štetnost koja ih prati još uvijek prisutni unatoč suprotnim izjavama određenih pojedinaca. Hoće li i koliko će dugo taj utjecaj još trajati, ovisi ne samo o intenzitetu kojim ga se brani i nastavlja plasirati, već i o intenzitetu kojim se pokazuje njegova štetnost i utemeljenost na brojnim lažima. Za to su potrebna dodatna svjedočanstva kojih sigurno ima isamo treba uložiti mali trud da ih se objavi.
Nikola Banić
Hrvatski tjednik