Hrvatski tjednik
 

 Razgovor s prof. dr. sc. Andrijom Hebrangom

Nakon knjige "Zločini nad civilima u srpsko-crnogorskoj agresiji na Republiku Hrvatsku" pripremate monografiju o hrvatskome ratnom sanitetu. Je li ta monografija u neku ruku nastavak prethodne knjige i što njome želite posebno rasvijetliti iz vremena Domovinskoga rata?

Pri kraju je rad na monografiji „Hrvatski sanitet tijekom srpsko-crnogorske agresije na Republiku Hrvatsku“ čiji sam glavni urednik, a u pisanju sudjeluje sedamdesetak čelnih ljudi našega ratnog zdravstva. To je nastavak pisanja knjiga istine o Domovinskome ratu, istine koja je zatajena od javnosti, posebice mlađim generacijama. U obrani hrvatskoga teritorija nisu sudjelovali jugonostalgičari i golema većina tzv. ljevičara, nego su učinili sve da agresija uspije. U knjizi je istina pisana rukom liječnika dragovoljaca i njihovih suradnika koji su svojom hrabrošću, znanjem i domoljubljem učinili čudo.

Ova će monografija pokazati kako smo srpsku agresiju dočekali bez stručnjaka za ratni sanitet jer su otišli na stranu agresora, bez vojnih bolnica, transportnih sredstava, zaliha lijekova i sanitetskoga materijala. Rezultati analize saniteta nakon velike pobjede Hrvatske vojske nad srpskom okupacijskom silom pokazali su da je smrtnost ranjenika na strani hrvatske obrane bila ispod 1,5 posto što je mjerljivo s najboljim rezultatima u svim ratovima. U nas se te činjenice taje. Više smo o sanitetu pisali i predavali u inozemstvu nego u Hrvatskoj. Učinak saniteta ManolićManolić je udbaš bez savjesti: u svojim memoarima piše nove falsifikate kojima pokušava opravdati Tita, ubojicu mojega oca, i optužiti Tuđmana. Ali moja pokojna majka, nakon devetogodišnje robije, uvijek je sve najbolje govorila o Tuđmanu i sve najgore o Manolićuprešućuje se u današnjim medijima s kojima upravljaju ostatci udbaške škole. Razlog je jasan, jer se istinom o sanitetu pronosi i istina o brutalnosti agresora.

Knjigu "Zločini nad civilima..." predstavili ste gotovo u čitavoj Hrvatskoj. Kakve su bile reakcije građana?

Na stotinama promocija, a pozive dobivam još i danas, bilo je na tisuće ljudi koji su bili zaprepašteni argumentiranim podatcima o hrvatskim civilnim žrtvama u srpskoj agresiji na Republiku Hrvatsku. Tek nakon tih argumentiranih podataka shvatili su svu laž srpske propagande potpomognute ovdašnjim suborcima predvođenim Teršeličkom, Puhovskim, Pusićima, Josipovićem i mnogima koji se poput ovih nisu uključili u obranu Hrvatske.

Uzmimo samo podatak o protjeranim osobama s kojima ovi politički manipulanti pune naše medije. Njihova je tvrdnja da smo učinili genocid jer smo u Oluji protjerali preko 100 000 Srba. Najprije, nismo ih protjerali nego zvali da ostanu, a protjerao ih je njihov vođa Mile Martić pisanom zapovijedi od 4. kolovoza 1995. godine provodeći politiku Slobodana Miloševića. Riskirali su tisuće života vjerujući da će Hrvatska vojska pucati u njih. Kako se to nije dogodilo, pokušavaju politički i vojni poraz nadoknaditi lažima.

Koštunica mi je donio dosje o ocu, ali pravi dosje već je bio uništen

Kako se obraniti od tih laži?

Laži o Domovinskome ratu pokazuju da za povijesnu istinu nije dovoljna samo vojna pobjeda, nego je jednako važna i pobjeda nad lažima manipulatora čija je ideologija stvaranjem i oslobađanjem hrvatske države zauvijek slomljena. Genocid su počinili Srbi protjeravši s okupirane trećine teritorija Republike Hrvatske 260 000 Hrvata, tako da smo na tome području po oslobađanju zatekli isključivo jednonacionalni srpski sastav stanovništva. Nisu to spomenuli na nedavnoj obljetnici ni čelnici Srbije, ali ni Hrvatske! Zbog te i drugih argumentiranih činjenica, moja je knjiga o "Zločinima nad civilima..." prešućena. No moram istaći da sam znao kako s jednom knjigom ne mogu pobiti laži HRT-a, EPH-a, Novoga lista i sličnih izmanipuliranih medija. Cilj je knjige bio da argumentirana i dokumentirana istina uđe u arhive, biblioteke i domove, kako bi u budućnosti objektivni istraživači imali polazišta koja mogu citirati i na kojima mogu graditi istinu.

Josip Manolić nedavno je objavio memoarsku knjigu "Politika i Domovina" u kojoj tvrdi da su Vašega oca uhitili Tuđman, Bilandžić, Gošnjak i Kadijević, da je predsjednik Tuđman izuzeo iz arhiva dosje Hebrang te da je uz Tita, Vrhovca i Špiljka jedini imao pristup tome dosjeu. Znate li nešto o tome?

Svjedok toga uhićenja bila je moja pokojna majka, koja je nakon izlaska iz udbaških kazamata u kojima je provela bez suda punih devet godina, bila u vrlo dobrim odnosima s dr. Tuđmanom i obitelji. Pa zar bi ona do kraja svojega života podržavala politiku čovjeka koji joj je hapsio muža?! Napokon, ona me je i upoznala s dr. Tuđmanom i nikada o njemu nije dopustila ni jedne ružne riječi. Manolićeva mašinerija može producirati nove falsifikate, u tome su vješti, ali logika istine izbrisat će njihovu poganu tintu.

Udba je prije 1990. godine temeljito pročistila arhive, a dosje o mome ocu kakav je nađen u Zagrebu identičan je onome u Beogradu, a koji mi je donio osobno tadašnji predsjednik Srbije i antikomunist Vojislav Koštunica. O tome dosjeu dugo sam razgovarao i s pokojnim Mikom Špiljkom, čije sam članove obitelji liječio devedesetih. On je osobno još kao predsjednik Predsjedništva Jugoslavije pokušao doći do pravoga dosjea, ali je već tada bio uništen. Vjerojatno Manolić sada piše novi dosje, da odgovornost za smrt mojega oca i niza nacionalno svjesnih hrvatskih komunista prebaci na one koji su stvarali neovisnu hrvatsku državu.

Udba ispaljuje posljednje laži

Kad spominjete "Manolićevu mašineriju", htjeli bismo znati kakav je njezin doprinos u stvaranju hrvatske države?

Udbaške strukture pokušale su sve da spriječe stvaranje i oslobađanje hrvatske države. Danas su pred slomom nakon sedam desetljeća njihove diktature. Jedna je glava udbaške zmije na suđenju u Njemačkoj, iako su Milanović i Josipović učinili sve da ju spase. Druga glava na Pantovčaku izgubila je izbore tako da otuda zauvijek odlazi udbaška osovina Lončar – Perković. Dodajmo tome i istine koje izviru na novim portalima, TV postajama i tjednicima, sve im je teže održati vlast u političkim, TuđmanTuđman je uvijek bio uz nas i davao nam je podršku kada je to bilo riskantno. Račan kao šef partije nije htio primiti na razgovor moju majku koja mu se u očajnome siromaštvu pismeno obratila radi posla.pravosudnim i financijskim krugovima gdje caruju bivši komunisti i njihova druga generacija. Zato je panika u dirigentskoj osovini koju čine stari udbaški kadrovi velika i opravdana. Odlučili su na odlasku ispaliti svoje posljednje laži, kako bi Hrvatima ogadili Hrvatsku i pripisali sebi zasluge za njezino nastajanje. Kada ju već nisu mogli spriječiti, barem da ju naknadno posvoje! Glavne hitce laži treba ispaliti najstarija udbaška glava i to je jedini cilj Manolićeve biografske farse.

Stoji li tvrdnja da su udbaški kadrovi cijelo vrijeme potkopavali Hrvatsku?

Navest ću samo jedan primjer. Pročitajte knjigu generala Janka Bobetka „Sve moje bitke“ u kojoj opisuje nekoliko pokušaja atentata na njega u vrijeme kada je pobjeđivao agresora na hrvatskome jugu. Na str. 541. jasno ističe da je kasnije doznao da je „sve to vodio Josip Perković“. Optužio ga je da je kao šef SIS-a koordinirao bivše KOS-ovce te da je siguran i tvrdi da je organizacija išla iz tih redova. I što se dogodilo? Jeste li ikada igdje pročitali da je otvorena istraga ili dignuta optužnica? Ne, nego ste doživjeli da taj isti Perković bude nakon toga petnaest godina savjetnik dvojice predsjednika Republike Hrvatske! Možete li uopće zamisliti u koje je sve pore društva prodrla ta hobotnica? Ni danas, gotovo dvadeset godina kasnije, nitko javno ne progovara o toj teškoj optužbi. Ne objašnjava li to zašto cijela Hrvatska cijelo to vrijeme tapka na mjestu, politički, gospodarski i moralno? Kako danas vjerovati onima koji su cijelo vrijeme bili uključeni u repove komunističkih javnih službi? Ne dovršavaju li svojim najnovijim lažima svoje djelo? No ovaj put manje uvjerljivo jer su u panici zbog odlaska.

Što kažete na tvrdnju da je ideja o dolasku nove političke snage okupljene oko Tuđmana bila ideja Špiljka, Krajačića i Račana?

Tuđmana pripisati udbaškim krugovima s porukama da su oni stvorili i njega i državu je hitac u istinu. Hodajući iz laži u laž, Manolić Tuđmanu na isti način pripisuje i uhićenje mojega oca. To je prljava Manolićeva podvala. Za razlika od ostale trojice, Franjo Tuđmana prošao je svoju katarzu, bio zatvoren od komunista i shvatio važnost osamostaljenja hrvatske države. Krajačić je mogao kao republički ministar komunističke policije 1948. godine tražiti od ubojice Broza da se hrvatskim kadrovima sudi u Hrvatskoj. U tome slučaju postojala bi mogućnost spašavanja njihovih glava, jer bi dugogodišnju robiju u Hrvatskoj vjerojatno preživjeli. Srbi su u Beogradu spašavali svoje kadrove koje je partija odbacila pa je, primjerice, progon preživio njihov kadar Sreten Žujović kojega su optužili za izdaju iste te godine.

Krajačić nije tražio od Broza suđenje u Zagrebu jer je čuvao svoj privilegirani položaj, a ne zaboravimo da su mu u bazen u Zagrebu dovozili cisternama morsku vodu dok smo mi bili gladni kruha. O usporedbi s Račanom ne treba trošiti mnogo riječi. Račan je pokušao sve kako bi osujetio hrvatsku obranu, organizirao bojkotiranje odluke o osamostaljenju u Saboru, a cijeli rat nismo ga vidjeli na djelu u obrani. Po dolasku na vlast 2000. godine, uništava Hrvatsku svim sredstvima. Prisjetimo se rasprodaje Ine, strateškoga paketa dionica Plive, Hrvatskog telekoma, Excelsiora i niza banaka! Najveći njegov grijeh enormno je povećanje hrvatskoga duga. Tuđmanovo doba ostavilo je dug od 47 milijarda kuna u doba rata, teških razaranja i izbjeglica. Račan je taj dug gotovo udvostručio, u četiri godine mandata, na 81 milijardu kuna. Bile su to godine bez rata i srpskih razaranja!

Nikakve pomoći od Manolića nismo imali

Kakav je bio odnos Tuđmana prema vašoj obitelji?

Tuđman je uvijek bio uz nas i davao nam je podršku kada je to bilo riskantno. Račan kao šef partije i tadašnje komunističke Hrvatske nije htio primiti na razgovor moju KnjigaNa stotinama promocija moje knjige bilo je na tisuće ljudi koji su bili zaprepašteni argumentiranim podatcima o hrvatskim civilnim žrtvama u srpskoj agresiji na Hrvatsku. Tek nakon tih podataka shvatili su svu laž propagande koju promiču Teršelička, Puhovski, Pusići, Josipović i mnogi koji se nisu uključili u obranu Hrvatske.majku, koja mu se u očajnome siromaštvu pismeno obratila radi posla. Za to poniženje doznao sam kasnije i nikako se nisam slagao da se piše tom komunističkom vođi pa makar i pod cijenu gladi.

Ukratko, usporedba Tuđmana s ostalim komunističkim kadrovima podvala je udbaških struktura koje žele poništiti veliko povijesno djelo koje je Tuđman na čelu HDZ-a i hrvatskog naroda stvorio devedesetih, a to je stvaranje i obrana države. Kad već te strukture nisu mogle obraniti svoj komunizam i regionalizam u ratu, sada to žele nadoknaditi u miru. Ali ne će biti drugoga poluvremena koje priželjkuju, a koje nakon teškoga vojnog poraza najavljuje i lider susjedne Srbije. Prevelika je cijena koju je platio hrvatski narod za svoju slobodu da bi se kockao svojom poviješću, a time i sudbinom.

Što kažete na Manolićevu tvrdnju da je osobno bio uključen u pomaganje vašim skrbnicima, Vašoj majki, da je iza toga stajao Tito ma koliko to bilo teško prihvatiti?

Ako je i od Manolića, previše je! On je pomagao mojim skrbnicima? Pa mi nismo imali skrbnika. Ubojice mojega oca zatvorili su bez suđenja moju majku na devet godina. Nas djecu pokušali su likvidirati u jednom brodu koji je trebao doživjeti nesreću, a na njemu je bilo još djece političkih protivnika tadašnjih komunista. Spasio nas je jedan čovjek po imenu Tonček, nikada nam nije rekao prezime, ali mi je puno godina kasnije rekao da je time riskirao i svoj život. Odveli su nas teti, očevoj sestri Ilonki Gobec, a njezina muža odmah poslali na Goli otok! Živjeli smo u bijedi, a preživjeli jedino zahvaljujući toj divnoj ženi. Nikakvih skrbnika nismo imali, a dobro je da se Manolić držao podalje jer je pitanje bismo li preživjeli uz njegovu skrb. Laže i da je pomagao majci jer je o njemu govorila sve najgore kao i o drugim udbašima koji su joj upropastili život i obitelj.

Kakvu je to pomoć dao Manolić, kada smo nakon izlaska majke s devetogodišnje robije i dalje gladovali, jer joj nisu dugo vremena dali posao, živjeli smo u stanu bez vode i kanalizacije, a uza sve to promijenili su nam i prezime što mi kao maloljetna djeca tada nismo smjeli odbiti. Učinili smo to mnogo godina kasnije kada smo postali punoljetni. Manolić jednostavno želi lažno isprati svoju krivicu u ubojstvu mojega oca i popraviti u tome ulogu ubojice Tita. Kada bi povjerovao da su njegove laži tračak savjesti koja je proradila u poznim godinama, bio bih čak i zadovoljan, ali siguran sam da pripadnik zloglasne Udbe ne može imati savjesti. Ljudi iza kojih su ostale tolike smrti i patnje nemaj savjesti.

Pripadali ste krugu Tuđmanovih suradnika. Kako gledate na Manolićevu tvrdnju da je povod njegovu konačnom razlazu s Tuđmanom 1994. bila politika prema BiH, podjela te države, veličanje desne ideologije?

Takvo obrazloženje totalna je besmislica! Manolić, kao i Mesić, dobro su znali da podjela Bosne nije nikada bila Tuđmanova ideja. Znaju oni dobro da se ta ideja pojavila u zaključcima Europske komisije koju je vodio Leo Tindemans, nekadašnji premijer Belgije. Jedan od triju prijedloga bio je „baršunasta rastava“, tj. podjela Bosne. Kada je to Tuđman vidio, poviknuo je: „Pa ovi bi dijelili Bosnu! Ne smijemo to dočekati nespremni!“ Kako objasniti da su se Manolić i Mesić za svoje tobožnje neslaganje s politikom oko Bosne iskazali tek 1994. godine, a do tada su o tome šutjeli? Istina je drukčija. Tada su vidjeli da vrlo ozbiljno pripremamo oslobodilačke akcije i da imamo sve veće šanse da konačno pobijedimo srpsku vojsku u tome nametnutom nam ratu. Zato su pokušali spriječiti naše planirane oslobodilačke akcije koje bi definitivno utemeljile Hrvatsku kao samostalnu državu. To se nije uklapalo u njihovu regionalnu politiku nekakvih konfederacija pa su pokušali izvesti parlamentarni udar. Da ih nismo spriječili, da su uspjeli srušiti Tuđmana i HDZ, nikada ne bi bilo Oluje ni slobodne hrvatske države. Priču o Bosni izmislili su kasnije.

Bili smo ucijenjeni putom u EU

HDZ je zaključivši koalicijski dogovor, 2004., doveo SDSS u Hrvatsku na vlast. Na javnoj sceni nisu se pojavili ljudi srpske nacionalnosti koji su sudjelovali u obrani, već naprotiv. Smatrate li da su mnoge današnje napetosti posljedica toga vremena?

Bio sam potpredsjednik te koalicijske Vlade i mogu detaljno objasniti zašto je došlo do koalicije sa SDSS-om. Dobili smo izbore krajem 2003. godine, ali hrvatski birači nakon četiri godine katastrofalne SDP-ove vlade nisu nam dali dovoljno glasova da sastavimo vladu pa smo morali birati partnere za koaliciju. Nekolicina nas bila je protiv koalicije sa SDSS-om, ali smo se povukli pred zdravom političkom logikom. Bilo je to vrijeme priprema za obnovu pregovora s EU i na tome političkom programu dobili smo najveći broj glasova.

SDP je činio sve da naš ulazak u EU odgodi do početka pregovora Srbije s EU, kako bismo ušli zajedno i tako ostvarili opet neku vrstu zajedništva. Jedina dva moguća koalicijska partnera za sastavljanje vlade bili su HSP i SDSS. Predstavnici EU jasno su nam stavili do znanja da u slučaju koalicije s HSP-om ne će započeti s nama pregovore. Bila je dvojba: koalirati sa SDSS-om i nastaviti pregovore s EU, ili koalirati s HSP-om i prekinuti pregovore što je jedva čekao SDP. Ili, pak, odustati od sastavljanja vlade i prepustiti ju SDP-u. Što bi to značilo za Hrvatsku, mogli smo vidjeti u sadašnjemu mandatu u kojemu je Hrvatska dovedena pred vrata grčkoga BiHManolić i Mesić dobro su znali da podjela Bosne nije nikada bila Tuđmanova ideja. Kako to da su svoje tobožnje neslaganje s politikom oko Bosne iskazali tek 1994. godine? Istina je drukčija. Pokušali su spriječiti naše planirane oslobodilačke akcije. Da nismo spriječili Mesića i Manolića 1994. u projektu rušenja Tuđmana i HDZ, nikada ne bi bilo Oluje ni slobodne hrvatske države.sindroma (strašna nezaposlenost, dug do visine 90 posto BDP-a, blokada investicija, ideološka podjela Hrvatske, diktatura djece komunizma itd.).

Zamislimo da su tada dobili vlast i doveli Hrvatsku na rub bankrota pred nadolazeću krizu 2009. godine! Zato smo se odlučili za najmanje zlo, a to je bilo koaliranje sa SDSS-om. Na žalost, umjesto Srba koji su se borili protiv agresije na Hrvatsku, u prve redove koalicijskoga partnera izbili su pripadnici srpske agresorske politike. S time su zakočili brojne projekte koji bi koristili Hrvatskoj a nisu koristili ni srpskoj manjini jer su svu političku energiju upregli u kočenje hrvatskoga napretka. Kao primjer podsjećam na ulogu koju su odigrali u donošenju izmjena Ustava, kada su stali na stranu SDP-a. Danas mislim da smo ipak napravili dobar posao jer smo osujetili njihove apetite koji nisu imali nikakve veze s pravima nacionalnih manjina, uveli smo Hrvatsku u EU, vratili dug umirovljenicima i ostvarivali porast BDP-a između 4-5 posto. Sljedeći mandat HDZ-a upropašten je ne zbog koalicijskih partnera, nego zbog šačice srebroljubaca u vlastitim redovima. Najgora posljedica našega koaliranja s SDSS-om činjenica je da smo omogućili političko preživljavanje onih političara koji danas vode protuhrvatsku politiku i predstavljaju produženu ruku Beograda ne mireći se s najvećim vojnim porazom u njihovoj povijesti.

Predsjednika SNV-a Milorada Pupovca dobio je epitet etnobiznismena. Kakva su Vaša iskustva suradnje s njime?

Bio sam član užega tima koji je pregovarao s Pupovcem o koalicijskome programu i njihovim zahtjevima. Bili smo oprezni, a on korektan. Odnosi su bili prividno dobri. Kažem prividno jer s vremenom je vuk skinuo janjeću kožu. Sukobi su bili sve veći kako je vrijeme prolazilo. U cilju očuvanja koalicije, zadržali smo prividno uzajamno poštovanje, ali samo do razine odlučivanja o manje važnim pitanjima. S vremenom se pokazalo da glavni cilj njegove politike nije dobrobit srpske manjine, a time ni Hrvatske, nego sve više pokušava u miru nadoknaditi veliki poraz srpske agresorske vojske.

Naš konačni razlaz njegovo je suprotstavljanje Zakonu o istraživanju komunističkih zločina nakon Drugoga svjetskog rata kojega sam izradio i u ime Kluba HDZ-a i HSS-a te predložio Saboru. Održao je neprihvatljivo nekorektan govor i nakon toga napustio sabornicu! Odgovorio sam mu oštro, ističući da znam kako kukavički gleda nastavak rasprave na ekranu u nekome sobičku. Pokazao je svoju pravu ćud, razlog bavljenja politikom i svoj kukavičluk. Bilo mi je žao jer sam ga do tada prihvaćao kao partnera sa suprotnim političkim stavom, ali zajedničkom željom da gradimo boljitak Hrvatske. Šteta da srpsku manjinu ne zastupa netko tko ne dovodi u pitanje temeljne državne i moralne vrijednosti.

Cilj ćirilice u Vukovaru – destabilizacija Hrvatske

Izgred koji je su napravile "Novosti" s hrvatskom himnom sveden je na satiru. Nakon učestalih paljenja hrvatske zastave došla je na red i hrvatska himna...

Hrvatska je zacijelo jedina zemlja koja tolerira ruganje svojoj himni i čak financira novine koje to rade. Iskrivljene riječi hrvatske himne najgore su potkopavanje PupovacMilorad Pupovac u početku je bio korektan, ali kasnije je pokazao svoju pravu ćud, razlog bavljenja politikom i svoj kukavičluk. Pokazalo je da glavni cilj njegove politike nije dobrobit srpske manjine, a time ni Hrvatske, nego sve više pokušava u miru nadoknaditi veliki poraz srpske agresorske vojske.suverene države, njezinih inozemnih prijatelja pa sve do suda u Haagu. Iz riječi izvire mržnja, iz svakoga stiha žal za izgubljenim ratom za hrvatski teritorij. Nisu krivi oni, nego hrvatsko odvjetništvo koje još nije diglo optužnicu (nadam se da hoće) i hrvatska Vlada koja financira skupine koje vrijeđaju zemlju u kojoj žive i falsificirajući njezinu prošlost žele ugroziti budućnost. Mislim na teršeličko-pusićevsko-pupovčevsko-puhovskovu bratiju koja izvrsno živi na našoj grbači, lažima i vrijeđanju Hrvatske.

Nije tu problem samo himna, pogledajte tu gospođu Teršelič koja godinama uzima novac istražujući srpske žrtve, a mi smo bez ijedne lipe napravili argumentiranu i dokumentiranu analizu žrtava u srpskoj agresiji i dokazali da je bilo nekoliko desetaka civilnih nenaoružanih srpskih žrtava i osam tisuća pravih hrvatskih civilnih žrtava. Dodajmo k tome protjerane Hrvate, uništene kuće, bolnice, škole, crkve, ukupnu štetu od 400 milijarda dolara, silovane, mučene... Ne pije li to navedena gospođa krv žrtvama?! Ismijavanje hrvatske himne na istome je pravcu. Odluka o tome kada ćemo zaštiti istinu na nama je. Neka pokušaju to napraviti s himnom bilo koje druge suverene države. Nekažnjeno se može paliti jedino hrvatska zastava i blatiti hrvatska himna. Nema nam napretka prije nego što počnemo cijeniti sami sebe.

Zbog falsifikata o broju stanovnika u Vukovaru trese se cijela Hrvatska!

Kako gledate na odluku vukovarskoga Gradskog vijeća u pogledu ćirilice? Kako mislite da bi to pitanje trebalo riješiti?

Ćirilica u Vukovaru ima za cilj destabilizirati Hrvatsku. Gradsko vijeće Vukovara donijelo je jedinu ispravnu odluku koja je i sukladna zakonu. Naime, taj zakon kaže da odrednice o pravima nacionalnih manjina ne smiju ići na štetu većinskoga naroda. Ćirilica u Vukovaru očito ne ide u korist hrvatskoga naroda koji je u Vukovaru doživio najveće zločine modernoga doba. Na svakoj granati, svakoj paroli i na svakom metku bila su ćirilična slova. Ćirilicom su pisane zapovijedi o ubijanju, zarobljavanju i uništavanju. U interesu je i manjinskoga i većinskoga naroda da te rane zacijele, a one su još svježe i krvare. Sada ih je otvorio SDP, koristeći se Račanovom podvalom s kojom je promijenio postotak manjinskoga stanovništva s pravom dvojezičnosti u korist srpske manjine, računajući na njihove izborne glasove.

Istina je i da je dio HDZ-a u Vukovaru napravio nešto slično, stvarajući koaliciju sa srpskom manjinom, u doba dok je stranku vodila nekompetentna osoba. Jeftina trgovina koja se kasnije skupo plaća. Rješenje pitanja ćirilice u Vukovaru jednostavno je. Prema prijedlogu Stožera za obranu hrvatskoga Vukovara, treba napraviti stvarni popis birača koji će pokazati da broj pripadnika srpske manjine u Vukovaru ne zadovoljava ni Račanove kriterije dvojezičnosti. Govorim o biračima sa stvarnim prebivalištem u Vukovaru ne računajući autobusnu predizbornu prevagu. Prema popisu stanovništva iz 2011. godine, Srba u Vukovaru ima 34,8 posto jer je potreban broj za dvojezične natpise 33 posto. Zbog maloga falsifikata trese se cijela Hrvatska.

Marko Curać
Hrvatski tjedni

Hrvatski tjednik

Pet, 15-11-2019, 11:56:50

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

PRETPLATA

Svakoga četvrtka
Hrvatski tjednik,
a sve drugo je manipulacija!

Posebna ponuda

Hrvatski tjednik dolazi s vrlo niskom cijenom pretplate!

Godišnja pretplata iznosi samo 678 kuna,

170 eura za zemlje EU i 200 eura za prekooceanske zemlje.

Hrvatski tjednik 210 41

Želimo da Hrvatski tjednik dođe u svaki hrvatski dom!

Podatci u računima

Žiro-račun: 2500009-1101384007

Banka: Hypo Alpe-Adria-Bank
Korisnik: Tempus d.o.o. Zadar
IBAN: HR61 2500 0091 1013 84007
BIC:HAABHR22

KONTAKTI

Hrvatski tjednik

KONTAKTI

TelefonTelefon
Hrvatskog tjednika:
+385 (0)23/305-277

Fax
Fax:
+385 (0)23/309-180

Elektronička pošta
Elektronička pošta:
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Preporučite članke

Podržite članke na jednoj od socijalnih mreža jednim klikom!

Facebook, Tweet, Google+, LinkedIn, Pinterest

Facebook like

Preporučite Hrvatski tjednik, portal i naš forum svojim prijateljima i poznanicima kako bi i oni znali za komentare, reportaže, razgovore i vijesti koje ovdje objavljujemo.

Copyright © 2019 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.