Nije pitanje kakav je Berislav Šipuš Hrvat, nego kakav je to, zaboga, čovjek koji uživa Vulinovim uvredama te i sam iznosi zastrašujuće laži na račun vlastitoga naroda i države

Nastup srbijanskoga ministra Aleksandra Vulina u Jadovnome prošle nedjelje nije samo sramotan, kao što je reagirao u ime HDZ-a akademik Željko Reiner, nego zrcali čistu katastrofu i bijedu hrvatske službene politike koja predvodeći borbu protiv izmišljenoga fašizma u Hrvata na velika vrata uvodi ili dopušta manifestacije otvorenoga četništva i vrijeđanja hrvatskoga naroda, i to usred Hrvatske. Ovaj nečuveni skandal nije sadržan samo u činjenici da je Vulin kardinala Stepinca nazvao ustaškim vikarom. To je samo jedna od prljavih laži. Još morbidnija je da on izmišlja podatak o 14 tisuća poklane srpske djece u Jasenovcu (dosad su njegovi istomišljenici spominjali 20 tisuća), a što tek reći na činjenicu da se to „opijelo" održava pored Šaranove jame na Velebitu koja je istražena te u njoj nije pronađena ni jedna ljudska kost.

Tri zastrašujuće laži, tri uvrede i tri pljuske Hrvatskoj koja je danas toliko jadna i ponižena da ne smije ni reagirati. Štoviše, kao dobar domaćin, vjerojatno je Hrvatska na kraju ove sramote iz Jadovna počastila Vulina i ručkom. Koga bi još, zapravo, trebao iznenaditi srbijanski ministar budući da se on i dosad isticao velikosrpskim porukama i vrijeđanjem Hrvatske. Nedavno mu je odgovorila jedino Ruža Tomašić, bivša pravašica i predsjednica novoutemeljene Hrvatske kršćanske stranke te hrvatska zastupnica u Europskome parlamentu. Režimski mediji su se nakon toga utrkivali u sotonizaciji gospođe Tomašić, ni ne podsjećajući na prethodnu četničku Vulinovu provokaciju. Ovakvi kakvi su, uvijek u službi protuhrvatskih interesa, sada će danima stvarati alibi za Vulinov nastup u Jadovnome.

Tko je pozvao takvoga Vulina u Hrvatsku na komemoraciju pored lažne grobnice? Vjerojatno čelnik organizatora, Srpskoga nacionalnoga vijeća, Milorad Pupovac, a Milorada Pupovca plaćaju Hrvati nemalim novcem svake godine kako bi im on svako malo priredio gnusnu velikosrpsku provokaciju. Prije nekoliko godina u Jadovnome nije bilo Vulina, ali su bili četnici iz Republike Srpske, s razvijenim četničkim obilježjima, na koje također nitko nije reagirao. Ove godine su Pupovcu i Vulinu potpora bili i navodni Hrvati, ministar kulture Berislav Šipuš, SDP-a saborska zastupnica Ingrid Antičević Marinović te još neki.

U službi velikosrpskoga mita

U službi velikosrpskoga mita, hrvatske vlasti mazohistički tako participiraju u jednoj takvoj uvredi vlastitoga naroda. Pa ako se ta participacija i može donekle objasniti JovičićNataša Jovičić odbila je odgovoriti Hrvatskome tjedniku na pitanje kako je moguće bilo da do 1. lipnja na popisu jasenovačkih žrtava bude 14.000 imena koje se pojavljuju po dva, tri, četiri, deset ili dvadeset puta, odnosno kako je moguće da ih, otkrivena u laži, zamjeni odjednom s novim imenima, a sada pak u pamfletskom tekstu u Slobodnoj Dalmaciji kaže da joj se gadi takvo prebrojavanje žrtava, ali ne odgovara na konkretna pitanja nego poručuje da je na popisu 83 tisuće različitih žrtava.neoprostivim neznanjem i nedovoljnom nacionalnom sviješću vladinih dužnosnika, kako shvatiti beskičmenjaštvo ministra kulture Berislava Šipuša. Da ima išta hrvatskoga u sebi, on bi prekinuo Vulinov nastup ili demonstrativno napustio taj sramni događaj. Nije mu to bilo ni u primisli, štoviše on je i sam pridonio toj velikosrpskoj orgiji vlastitom nekrofilijom, lažući da, eto, stoji na tisućama kostiju. Nad Šaranovom jamom u kojoj nema ni jedne kosti. Ovdje nije pitanje kakav je Berislav Šipuš Hrvat, nego kakav je to, zaboga, čovjek koji uživa u demonizaciji vlastitoga naroda i države.

I tako, dok juriša pod barjakom „antifašizma" u bitke protiv izmišljenoga hrvatskog fašizma, službena hrvatska politika ima ispred sebe srpski fašizam na koji ne smije odgovoriti. Ne događa se to ni slučajno ni spontano. Skandal u Jadovnome nije ni prvi ni najveći. Ako ravnateljica Javne ustanove Spomen područja Jasenovac Nataša Jovičić u jednome danu uvrsti 14.000 „novootkrivenih" žrtava toga logora i to prođe bez reakcije Vlade i ostalih državnih institucija, onda možemo sa žalošću pretpostaviti da su na djelu mnogo opasnije stvari u režiji i vladajućih.

Nataša Jovičić odbila je odgovoriti Hrvatskome tjedniku na pitanje kako je moguće bilo da do 1. lipnja na popisu jasenovačkih žrtava bude 14.000 imena koje se pojavljuju po dva, tri, četiri, deset ili dvadeset puta, odnosno kako je moguće da ih, otkrivena u laži, zamjeni odjednom s novim imenima, a sada pak u pamfletskom tekstu u Slobodnoj Dalmaciji kaže da joj se gadi takvo prebrojavanje žrtava, ali ne odgovara na konkretna pitanja nego poručuje da je na popisu 83 tisuće različitih žrtava. Pa o tomu se i radi. Nakon 1. lipnja zaista su različite, ali što je bilo do toga datuma? To je jednako velik, a možda i veći skandal od Vulina u Jadovnome, ali se namjerno prešućuje. Ako dosad nije bilo, sada je valjda jasno zašto je žurno potrebna promjena vlasti u Hrvatskoj.

Ivica Marijačić
Hrvatski tjednik