Razgovor s prof. dr. sc. Arturom R. Bagdasarovom u povodu izlaska i predstavljanja knjige ARMENIJA - DOMOVINA SV. VLAHA (Հայաստանը սուրբ Վլասի հայրենիքն է - [Hayastany surb Vlaxi hayreniqn e])

Artur Rafaelovič Bagdasarov, ruski kroatist, slavist i sociolingvist, dugogodišnji je profesor hrvatskoga jezika na više moskovskih fakulteta te autor desetak knjiga o hrvatskome jeziku. Godine 1992. u Moskvi je doktorirao na temi razlika između hrvatskoga i srpskoga jezika, pokazavši i dokazavši na brojnim primjerima da je riječ o nepobitnome pravu Hrvata na vlastiti jezik i samostalni odvojeni razvoj od srpskoga ili hrvatskosrpskoga/srpskohrvatskoga, kako su ga prije službeno nazivali. Za afirmaciju kroatistike i hrvatskoga jezika u Rusiji dobio je za 2009. godinu Ininu nagradu za promicanje hrvatske kulture u svijetu. Stručne, znanstvene i publicističke radove objavljuje u hrvatskim jezikoslovnim časopisima, tjednicima, zbornicima i na portalu Hrvatskoga kulturnoga vijeća, Hrvatske udruge Benedikt i drugima.

U Matici hrvatskoj, ogranak Ston, te odmah zatim i u Dubrovniku upravo je predstavljena njegova nova knjiga u suautorstvu s Vinicijem B. Lupisom Armenija - domovina sv. Vlaha, što je povod i prigoda za razgovor. Artur Bagdasarov govori o novoj zajedničkoj knjizi, hrvatskome jeziku u Rusiji, novome hrvatskom pravopisu, zakonu o jeziku i drugim aktualnim temama.

Od našega prvoga razgovora objavljenoga u Hrvatskom slovu od 31. listopada 2008. godine, prošlo je mnogo godina. Od tada se mnogo toga promijenilo na hrvatskoj kulturnoj i političkoj pozornici. Naši su razgovori, koliko se sjećam, izazvali tada veliko zanimanje. Prenijeli su ih mnogi portali, pa i oni izvan Hrvatske. Čestitam Vam na novoj knjizi Armenija - domovina sv. Vlaha koja je objavljena na hrvatskome jeziku u suautorstvu s dr. V. Lupisom! Ovo je prva knjiga o hrvatsko-armenskim odnosima pisana na hrvatskom jeziku?

Srdačno Vam zahvaljujem na čestitci! Ovo je moja treća knjiga na hrvatskome jeziku koja upoznaje hrvatskoga čitatelja s Armenijom, njezinom bogatom kulturnom Bagdasarov naslovnica knjigeKnjigaNaša knjiga o armensko-hrvatskim kontaktima prva je koja je pisana na hrvatskome jeziku i koliko mi je poznato sličnih knjiga nema u vašem susjedstvu. Knjigu je objavio stonski ogranak Matice hrvatske, a ovitak knjige izradio je akademski slikar Eugen Varzić. Ocjenitelji su knjige dr. Branko Matulić i dr. Tomislav Šeparović.baštinom, a također nam govori i o povijesnim armensko-hrvatskim kulturnim i inim odnosima. Knjiga Armenija - domovina sv. Vlaha (arm. Հայաստանը սուրբ Վլասի հայրենիքն է) zajednički je plod rada mene, kao ruskoga kroatista, i hrvatskoga povjesničara Vinicija Lupisa iz Dubrovnika koji djeluje kao voditelj dubrovačkoga Područnoga centra Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar. On je aktivni član Predsjedništva dubrovačkoga ogranka Matice hrvatske, Društva hrvatskih književnika i drugih udruga, uključujući i Društvo prijatelja Armenije u Dubrovniku.

Naša knjiga o armensko-hrvatskim kontaktima prva je koja je pisana na hrvatskome jeziku i koliko mi je poznato sličnih knjiga nema u vašem susjedstvu. Knjigu je objavio stonski ogranak Matice hrvatske, a ovitak knjige izradio je akademski slikar Eugen Varzić. Ocjenitelji su knjige dr. Branko Matulić i dr. Tomislav Šeparović. Knjiga je upravo predstavljena u Dubrovniku i Stonu. Ona je bogato ilustrirana i zapravo prva mala armenska enciklopedija za hrvatske čitatelje. Armenska etnolingvokulturna baština prikazana je u njoj cjelovito, bez obzira na državnu pripadnost u povijesnome vremenskom razdoblju od postanka kršćanstva do naših dana.

Na žalost, nema veleposlanstva između Armenije i Hrvatske

Otkrijte nam kratki sadržaj knjige?

U našoj knjizi mogu se naći osnovni podatci o Armeniji, uglednim predstavnicima naroda, armenskoj Crkvi, staroarmenskim spomenicima arhitekture, o armenskom jeziku i poslovicama. Tu će se hrvatski čitatelj upoznati s armenskim srednjovjekovnim minijaturama, zlatarstvom, knjigotiskanjem i pojedinim povijesnim gradovima. Bagdasarov 2 2Posebna je pozornost posvećena tragičnim stranicama armenske povijesti, genocidu nad Armencima od strane Osmanlijskoga Carstva. Ovo govorim samo radi uvida u to o kako širokoj temi je riječ u knjizi. Knjiga Armenija - domovina sv. Vlaha zapravo je prva mala armenska enciklopedija za hrvatske čitatelje.

Osnovna je podloga knjige osvjetljavanje povijesti međusobnih sveza Armenaca i Hrvata, što biste u tom pogledu istaknuli?

Postoje duboke duhovne, kulturne, povijesne pa i prijateljske veze između Armenije i Hrvatske, između Armenaca i Hrvata. Primjerice, naš zajednički svetac, sveti Vlaho (arm. surb Barceg, rus. sv. Vlasij), dubrovački parac, rođen je u Armeniji i bio je biskup armenskoga grada Sebaste. Đuro Armen Baglivi (1668. – 1707.), medicinski pisac, profesor teorijske medicine na rimskom arhiliceju i liječnik papa Inocenta XII. i Klementa XI., također je bio Armenac, rođen u Dubrovniku u drugoj polovici 17. stoljeća. Isusovac Josip Marinović (1741. - 1801.) iz Perasta Bagdasarov 3napisao je prvu povijest Armenaca na Zapadu (Dissertazione polemico-critica sopra due dubbi di coscienza concernenti gli armeni cattolici... / Polemičko-kritička rasprava o dvama primjerima savjesti armenskih katolika, Mletci, 1783.), a fra Vincencije Kelez (1834. - 1895.) u 19. stoljeću bio je misionar u Armeniji i dobar poznavatelj armenskoga jezika. Kongregacija mhitarista, benediktinskih redovnika Armenske katoličke crkve, u svojoj tiskari u Beču objavila je više od 200 hrvatskih knjiga. U njoj su tiskali i hrvatski politički dnevnik Novi pozor koji je promicao hrvatske nacionalne interese u Austro-Ugarskoj Monarhiji.

Kao dobar primjer prijateljskih armensko-hrvatskih veza u prvoj polovici 19. stoljeća možemo navesti također i dopisivanje vojnoga graditelja, generala Nikole Maštrovića (1791. - 1851.) s armenskim redovnicima Mhitarističke VlahoPostoje duboke duhovne, kulturne, povijesne pa i prijateljske veze između Armenije i Hrvatske, između Armenaca i Hrvata. Primjerice, naš zajednički svetac, sveti Vlaho (arm. surb Barceg, rus. sv. Vlasij), dubrovački parac, rođen je u Armeniji i bio je biskup armenskoga grada Sebaste.kongregacije u Beču. O tim kulturnim i prijateljskim hrvatsko-armenskim vezama pisao je u svojim knjigama prof. Tihomil Maštrović i suautor jedne od knjiga Slavko Harni. Godine 1940./41. zagrebački kanonik Kamilo Dočkal (1879. - 1963.) objavljuje u znanstvenome časopisu Bogoslovska smotra u nekoliko brojeva članak Povijest armenske crkve, a 1942. god. u časopisu Obnovljeni život (vol. 23., br. 1., lipanj 1942., Zagreb, str. 109. - 122.) pojavljuje se u prijevodu Stjepana Polgara članak Crkva u modernoj Turskoj, predavanje svećenika Wilhelma de Viresa na Orijentalnom institutu u Rimu o tragičnom i žalosnom stanju armenskih, grčkih i sirijskih kršćana u tadanjoj Turskoj. Poznato je, uzgred budi rečeno, da je hrvatski povjesničar umjetnosti Antun Bauer (1911. - 2000.) na temelju arheoloških, arhitekturnih, vjerskih i drugih armensko-hrvatskih sličnosti npr. u hrvatskom tropletu (troprutasti ili trokraki pleter) povezivao postanak glagoljice s armenskim pismom koje je stvorio Mesrop Maštoc oko 406. godine.

A danas? Što danas možemo učiniti za razvitak međusobnih veza?

Danas, na žalost, Hrvatska i Armenija ne komuniciraju na razini veleposlanstava u Zagrebu i Jerevanu. Već sam OdnosiDanas, na žalost, Hrvatska i Armenija ne komuniciraju na razini veleposlanstava u Zagrebu i Jerevanu. Već sam prije u jednom tekstu istaknuo, a sada to ponavljam, da bi Armenija trebala poslati u Hrvatsku, a Hrvatska u Armeniju makar dvije mlade osobe na sveučilišni studij jezika i kulture. Nakon završetka studija i povratka u svoju domovinu mogli bi predavati jezik ili npr. raditi u Ministarstvu vanjskih poslova ili baviti se znanošću.prije u jednom tekstu istaknuo, a sada to ponavljam, da bi Armenija trebala poslati u Hrvatsku, a Hrvatska u Armeniju makar dvije mlade osobe na sveučilišni studij jezika i kulture. Nakon završetka studija i povratka u svoju domovinu mogli bi predavati jezik ili npr. raditi u Ministarstvu vanjskih poslova ili baviti se znanošću. Nije pak normalno u 21. stoljeću voditi bilo kakve službene kontakte i suradnju na različitim razinama uz pomoć uglavnom engleskoga ili ruskoga jezika. To se tiče ne samo Armenije nego i drugih zemalja gdje nema odgovarajućih strukovnjaka. Novac tu nije veliki problem jer to se može ostvarivati međusobno. Moramo svugdje poštovati, razvijati i širiti ponajprije svoj materinski jezik i kulturu.

Veliko je zanimanje za hrvatsko-ruski rječnik

Nije prvi put da objavljujete svoje naslove na hrvatskome jeziku?

Rekao sam malo prije da je ovo moja treća knjiga na hrvatskome. Knjige Hrvatski književni jezik i njegova norma (2010.) i Pogled iz Rusije (2014.) objavljene su u Rijeci, Pogled iz Rusijeu nakladničkoj kući Maveda uz pomoć prof. Milana Nosića koji je uredio i prvu i drugu knjigu na čem mu još jednom zahvaljujem. U knjizi Hrvatski književni jezik i njegova norma (2010.), koja se sastoji od dvaju dijelova, sa sociolingvističkoga gledišta raščlanjujem hrvatsko-srpske odnose u Jugoslaviji, od avnojske ravnopravnosti četiriju jezika: hrvatskoga, makedonskoga, slovenskoga i srpskoga, preko novosadskoga nametnutoga izjednačivanja do potpunoga razilaženja stvaranjem neovisnih država.

U knjizi opisujem i raščlanjujem hrvatsko-srpske razlike na svim jezičnim razinama. U njoj su također sabrani članci koje sam objavio u hrvatskim znanstvenim i stručnim časopisima i u tjedniku Hrvatsko slovo. Druga knjiga, Pogled iz Rusije, također ima dva dijela: prvi dio je posvećen kroatistici i sastoji se od kroatističkih radova, a drugi - pojedinim člancima armenske kulturne i duhovne baštine.

Objavili ste u Moskvi i novi Hrvatsko-ruski rječnik (2013.) koji je bio predstavljen u Zagrebu u Društvu hrvatskih književnika 16. listopada 2013. u prepunoj dvorani o čemu su izvijestili svi relevantniji mediji. Zanimanje za taj dvojezičnik bilo je veliko?

Zaista, zanimanje je bilo veliko, a dvorana Društva bila je prepuna, čak nije bilo mjesta i ljudi su stajali. Nakon toga predstavljanja Hrvatsko slovo objavilo je javne nastupe govornika: prof. Marka Samardžije, prof. Dubravke Sesar i prof. Josipa Užarevića. Časopis Vijenac u svojem 513. broju od 31. listopada 2013. objavio je moju subesjedu, a prof. Dubravka Sesar objavila je u ožujku 2013. u 60. broju časopisa Filologija vrlo dobar i objektivan prikaz Rječnika.

Nama je ovdje uvijek neizbježno pitanje o položaju hrvatskoga u Rusiji, osobito u odnosu na srpski?

Zanimanje za hrvatski jezik u Rusiji širi se. Učimo hrvatski jezik odvojeno od srpskoga i zato imamo praktično sve što je potrebno: udžbenik, gramatiku i rječnik. To se tiče ne samo mojih objavljenih knjiga u Rusiji: gramatika, udžbenik, dvojezičnik nego i drugih ruskih autora: A. Ju. Kalinin, Horvatskij jazyk: Spravočnik po grammatike, Moskva, 2009., Horvatskij jazyk: Samoučitelj, Moskva, 2010.; G. G. Tjapko, Polnyj kurs grammatiki horvatskogo jazyka, Moskva, 2013.

Bavite se normom suvremenoga hrvatskoga jezika, na što ste u posljednje vrijeme skrenuli svoju pozornost?

Na žalost, i sada još u pojedinim normativnim priručnicima često odmjeravamo suvremeni hrvatski standardni jezik prema drugim jezicima. U normativnim priručnicima moramo tražiti već gotovo, kodificirano rješenje, a ne jezične savjete u vidu uputnica s preporukama porabe upravo hrvatske norme. Ponovno opisujemo hrvatski jezik uz pomoć razlika sa srodnim jezicima, a u najvećoj mjeri sa srpskim jezikom. Hrvatski jezik poseban je sustav i opisuje se pravilima i zakonitostima upravo hrvatskoga jezika.

Vi ste prvi u Hrvatskoj reagirali na dolazak i izlazak novoga Hrvatskoga pravopisa IHJJ-a i nakon toga napisali ste mnogo članaka o promašajima u tom pravopisu. Zanimljivo je da je Institut, autori i urednici Hrvatskoga pravopisa, zaobilazeći znanstvenu argumentaciju neprimjereno reagirao na Vaše kritičke članke otvorenim i neobrazloženim pismom u Hrvatskom slovu, a zatim i reagiranjem glavnoga urednika toga pravopisa u časopisu Kolo. Institut prije nije reagirao npr. na knjigu Snježane Kordić Jezik i nacionalizam gdje tvrdi da hrvatski jezik ne postoji, a većina hrvatskih kroatista da su nacionalisti. Nije reagirao i na bezrazložno ukinuto Vijeće za normu. Institut je, međutim, prethodno, sjećate se, reagirao otvorenim pismom predsjedniku Vlade u svezi s promjenom naziva dvaju ministarstava. Ispada da ste na istoj razini s predsjednikom Vlade jer su reagirali na razini Vlade i na razini inozemnoga kroatista. Što biste mogli reći o tom reagiranju i što još možda želite dodati o tom pravopisu?

Mogu izraziti samo pohvalu kolegama za to otvoreno pismo jer zaista ispada da sam na istoj razini s Vladom i da čitaju moje tekstove pa tim reagiranjem daju do znanja da pišem nešto valjda ozbiljno što se tiče pravopisa. Mogao bih samo ponoviti svoj stav prema tomu institutskomu pravopisu: napisan je u žurbi, bez strukovne sloge s pojedinim sudionicima jezične politike i ozbiljne prethodne raščlambe što mora, a što ne mora ući u normativni pravopisni priručnik. Pokušaj stvaranja jedinstvenoga pravopisa uz pomoć kompromisnih rješenja nije ostvaren.

Jezik – alfa i omega svakoga društva

Nazirete li rješenja nastale situacije? Kakva su moguća rješenja?

Mogu izraziti samo svoje mišljenje i pritom želim posebno naglasiti da nikoga ne poučavam kako tko mora živjeti i raditi. Normativni pravopis nije obična knjiga za koju je VijećeHrvatskoj je potrebno Vijeće za hrvatski jezik pri Vladi Republike Hrvatske, sastavljeno od predstavnika znanstvenih i kulturnih ustanova te javnih općila, u kojem bi bio razrađen, a u Saboru usvojen zakon o državnome (hrvatskom) jeziku i jezicima manjina u RH koji bi regulirao i osnovne normativne priručnike. U okviru toga Vijeća moglo bi postojati povremeno pravopisno povjerenstvo za izradbu općeprihvaćenoga jedinstvenoga pravopisa.dostatan samo jedan sudionik u njegovoj realizaciji i nekoliko recenzenata jer se bilo koji pravopis tiče većine stanovništva i povezuje prošlu, sadašnju i buduću etnolingvokulturnu baštinu i naraštaje. Iz bliske jezičnopovijesne prošlosti jasno je da bez zajedničkoga strukovnoga sklada i dogovora različitih subjekata jezične politike pisanje jedinstvenoga pravopisa ne će postići očekujući učinak i ostat će bez rezultata.

Hrvatskoj je potrebno Vijeće za hrvatski jezik pri Vladi Republike Hrvatske, sastavljeno od predstavnika znanstvenih i kulturnih ustanova te javnih općila, u kojem bi bio razrađen, a u Saboru usvojen zakon o državnome (hrvatskom) jeziku i jezicima manjina u RH koji bi regulirao i osnovne normativne priručnike. U okviru toga Vijeća moglo bi postojati povremeno pravopisno povjerenstvo za izradbu općeprihvaćenoga jedinstvenoga pravopisa. Samo hrvatska jezična zajednica uz suglasje i poštivanje svih zainteresiranih strana može riješiti ovaj problem i nitko više. Jezik, kultura, povijest, duhovne vrjednote i nacionalne tradicije su alfa i omega razvoja bilo kojega društva.

Htjeli ste nešto na kraju poručiti?

Znate, poželio bih svima više sloge, mira, ljubavi i vjere. Naša knjiga, Armenija - domovina sv. Vlaha opipljiv je primjer kulturnih i prijateljskih odnosa dvaju naroda, most koji zbližava, a ne udaljava sadašnje i buduće naraštaje ljudi dobre volje. Naš razgovor je još jedan i to dobar primjer potvrde toga prijateljstva.

Nenad Piskač
Hrvatski tjednik

Pon, 30-01-2023, 19:58:31

Komentirajte

Zadnji komentari

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2023 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.