Hrvatski tjednik
 

 Razgovor sa Sinišom Pavlovićem, odvjetnikom Gizele Đureković u munchenskome suđenju udbašima Josipu Perkoviću i Zdravku Mustaču

Završio je prvi dio svjedočenja Bože Vukušića. Obrana optuženih pokušala ga je diskreditirati kao vjerodostojnog svjedoka. Mi koji nemamo mogućnost izravnoga praćenja tijeka suđenja, ne znamo na koji su ga način pokušali diskreditirati. Možete li nam reći što se događalo u sudnici?

Obrana je zaista pokušala diskreditirati Božu Vukušića kao što su to, uostalom, i najavljivali. Ti pokušaji išli su u četirima glavnim smjerovima. Počeli su s pokušajima dokazivanja da Bože Vukušić iz Jugoslavije nije pobjegao zbog političkoga progona već zbog klasičnoga kriminala, kod čega su čak pokušali sugerirati da je to učinio jer je poslan od Saveznog sekretarijata za vanjske poslove, odnosno njihove Službe za informacije i dokumentaciju (tajna služba SSVP bivše SFRJ, op.a.). Prešli su na zatim na okolnosti pod kojima je Bože Vukušić osuđen u Njemačkoj zbog poticanja na ubojstvo Jusufa Tatara te početkom Domovinskog rata Boze Vukusicpušten na slobodu i protjeran u Hrvatsku, nakon odsluženih nešto manje od 8 godina zatvora.

Nastavilo se s otvorenim omalovažavanjem njegova obrazovanja i stručnosti za istraživanje Udbinih zločina. Konačno, obrana je završila pokušajem prikazivanja brojnih sukoba Bože Vukušića s Josipom Perkovićem tijekom rada u Ministarstvu unutarnjih poslova RH i Komisiji za istraživanje žrtava rata i poraća kao njegovu osobnu netrpeljivost prema Perkoviću, i time, po sistemu Perković jednako Hrvatska, dovesti u pitanje Vukušićevu lojalnost prema Republici Hrvatskoj.

To je trajalo cijeli prvi dan Vukušićeva svjedočenja i gotovo polovicu drugog dana, jednostavno zato što pravila postupka dopuštaju svakome da se brani na način za koji on sam misli da je najbolji za njega i na taj mu se način omogućuje maksimalno pošteno suđenje.

Naše je stajalište da je time obrana najviše diskreditirala samu sebe i svoje branjenike. Naime, Bože Vukušić pokazao je da je čak i na taj i takav način komunikacije potpuno spreman i da sve svoje tvrdnje potkrjepljuje potrebnim dokazima. Kod toga je u pojedinim trenucima bilo upravo fascinantno s kojom lakoćom i sigurnošću Bože Vukušić barata činjenicama i dokazima od kojih su neki nastali i prije više od 30 godina.

Nikakvoga ismijavanja nije bilo

Je li zaista točno, kao što su neki mediji u Hrvatskoj, objavili da ga je sudac ismijao?

Ovdje posebno treba naglasiti da o nekakvom navodnom ismijavanje Bože Vukušića od strane predsjednika sudskog vijeća ni jednom trenutku nije bilo niti najmanje naznake. Upravo suprotno, osjećajući napetost u sudnici prije Vukušićeva svjedočenja i očigledno pretpostavljajući što će uslijediti, i prije uvođenja Bože Vukušića u sudnicu, dr. Manfred Dauster upozorio je sve sudionike u postupku da ni pod kojim uvjetom ne će dopustiti bio kome ma i najmanje narušavanje osobnoga dostojanstva svjedoka. I sam sudac Dauster toga se cijelo vrijeme strogo pridržavao i štitio dostojanstvo svjedoka, upravo maestralno upravljajući raspravom i ispitivanjem, ujedno čineći sve da poprilično usijanu atmosferu relaksira koliko god je to moguće.

Sama epizoda na koju su se pojedini mediji, ne sasvim dobronamjerno, pokušali referirati ni na koji način nije imala bilo kakvu namjeru ismijavanja bilo koga, a najmanje Bože Vukušića. Sudac je u svojem već svima poznatome pomalo nekonvencionalnom stilu, riječima „I dakle, dr. Tuđman nazove Helmuta Kohla i traži da pusti Božu Vukušića", zatražio od Vukušića da detaljnije opiše što mu je poznato o intervenciji dr. Franje Tuđmana kod njemačkih vlasti usmjerenih na puštanje Vukušića iz njemačkoga zatvora.

Ni na kakav način ovo nije bilo usmjereno na ismijavanje Vukušića ili bilo koga drugog i radi se o jednoj usputnoj primjedbi kakvih je tijekom rasprave na NapuhavanjeNi na kakav način ovo nije bilo usmjereno na ismijavanje Vukušića ili bilo koga drugog i radi se o jednoj usputnoj primjedbi kakvih je tijekom rasprave na stotine te je samo netko krajnje neupućen ili nedobronamjeran mogao doći do zaključka kakav je objavljen u pojedinim hrvatskim medijima. Koliko sam imao prilike vidjeti, takvi su komentari samo u manjem dijelu rezultat samog novinarskoga izvješća iz sudnice, a više ih je moguće pripisati uobičajenom uredničkom napuhavanju u redakcijskoj opremi teksta.stotine te je samo netko krajnje neupućen ili nedobronamjeran mogao doći do zaključka kakav je objavljen u pojedinim hrvatskim medijima. Koliko sam imao prilike vidjeti, takvi su komentari samo u manjem dijelu rezultat samog novinarskoga izvješća iz sudnice, a više ih je moguće pripisati uobičajenom uredničkom napuhavanju u redakcijskoj opremi teksta.

Ako već razgovaramo u kategorijama „ismijavanja", ja bih se osvrnuo na nešto drugo. S profesionalne strane, ponekad je bilo zaista ružno gledati koliko su neuspješna nastojanja obrane u pokušajima diskreditacije Bože Vukušića. Bilo je tu svega: stalnoga i ozbiljnoga sudaranja s pravilima njemačkoga kaznenog postupka, inzistiranja na očigledno irelevantnim događajima, sugestivnih pitanja, pokušaja da se beskrajnim ponavljanjem pojedinih sasvim promašenih tvrdnji te i takve tvrdnje proglase istinitima... Dakle bilo je tu na strani obrane svega onoga čega u jednom ozbiljnom sudskom postupku ne bi smjelo biti. U pojedinim trenutcima izgledalo je kao da obrana samo pokušava potrošiti što više vremena na posve nebitne stvari i na taj način spriječiti Vukušića da govori o onome bitnom, o onome zbog čega je na sud pozvan.

Tijekom tih dan i pol predsjednik i članovi sudskog vijeća intervenirali su nebrojeno puta, intervenirao je u nekoliko navrata i državni odvjetnik, mi smo nekoliko puta prigovarali načinu ispitivanja i nedopuštenim pitanjima. Sam Vukušić sve je mirno i dostojanstveno otrpio, dao sve potrebne odgovore na svako postavljeno pitanje. Čim mu je dopušteno svjedočiti o bitnim pitanjima, predočio je do tada sudu nepoznate dokumente koji dodatno izuzetno ozbiljno terete Perkovića za pripreme ubojstva Stjepana Đurekovića, ali i iznio do sada nepoznate činjenice o umiješanosti Mustača u Udbina ubojstva.

Jedan od odvjetnika optuženoga Perkovića, Anto Nobilo, rekao je da je zadovoljan jer se pokazalo da Vukušić nema izravnih spoznaja o umiješanost Josipa Perkovića u likvidaciju Stjepana Đurekovića. Kako komentirate njegovu izjavu?

Drago mi je da je obrana zadovoljna. Jedini problem te izjave je da nema razloga za zadovoljstvo obrane. Ta izjava i posebno njezina medijska prezentacija zvuči kao nešto strašno važno, ali u osnovi radi se o općepoznatoj stvari. Bože Vukušić bavi se već više desetljeća istraživanjem Udbinih ubojstva i sasvim je logično da o tome nema neposrednih spoznaja. Za razliku od optuženika, Vukušić i ne može imati neposrednih spoznaja o ubojstvu jer nije ni na kakav način sudjelovao u ubojstvu niti je pripremama ubojstva nazočio. Bože Vukušić i nije pozvan pred sud da bi iznosio svoja neposredna saznanja o ubojstvu već da bi sudu prezentirao rezultate svojih istraživanja, svoje brojne knjige i novinske članke, dokumente koje je prikupio, izjave svjedoka s kojima je razgovarao. Ni više ni manje od toga. Naravno, obrana sve ovo što sam naveo jako dobro zna pa to njihovo navodno zadovoljstvo doživljavam kao jedan u nizu pokušaja medijskoga spina koji nema nikakve veze sa stvarnom situacijom u sudnici.

Traživuk potvrđuje poznato

Svjedok Bože Vukušić prezentirao je Sudu KOS-ov dokument u kojemu bivši labradorovac Branko Traživuk obavješćuje svoje nadređene da je Perković prešao na hrvatsku stranu, ali ono što je važno za ovaj proces, da je bio s Perkovićem 1983. u Belgiji ili Luxembourgu kad mu je Prates dao ključ garaže u kojoj je ubijen Đureković. Koliko je važan za Sud taj dokument, s obzirom na način na koji je dospio Vukušiću u ruke (netko mu ga ostavio u poštanskome sandučiću). Što mislite na koji će način obrana optuženih pokušati osporiti vrijednost toga dokumenta i hoće li uspjeti?

U njemačkom kaznenopravnom sustavu u pravilu nema unaprijed zabranjenih dokaza već dopuštenost i relevantnost svakog pojedinog dokaza cijeni sam sud. Naglasak je na sadržaju dokaza, a ne na formalnoj dopuštenosti DokumentZa razliku od obrane, mi smo uvjereni da taj pokušaj kompromitacije nije zasnovan na izmišljotinama ili krivotvorinama, već se radi o pokušaju kompromitacije Traživuku poznatim i istinitim informacijama o Perkovićevom sudjelovanju u pripremi ubojstva Stjepana Đurekovića. U svakom slučaju, sadržaj tih dokumenata sasvim se uklapa u ono što je i do danas bilo poznato i dokumentirano u sudskom spisu, pa mislim da će obrana imati vrlo ozbiljnih problema s osporavanjem sadržaja tih dokumenata, sa sasvim neznatnim izgledima za uspjeh. Naravno, ako se na takvo osporavanje uopće odluče.dokaza. U tom smislu sasvim je svejedno kako je dokaz pribavljen, važan je sadržaj dokaza i ocjena suda o njegovoj vjerodostojnosti.

Ne bih se upuštao u nagađanja hoće li i kako će obrana u daljnjem tijeku postupka osporavati pravnu relevantnost toga dokumenta. Ono što je već sada moguće komentirati jesu medijske izjave obrane u kojima se ističe da je taj dokument bio namijenjen kompromitaciji Perkovića od strane KOS-a, kod čega je implicirano, iako ne i izravno rečeno, da je sadržaj dokumenta izmišljen od strane KOS-a samo u svrhu kompromitacije Perkovića. Uz dužnu ogradu, jer još nismo dobili dokumente koje je Vukušić predao na ročištu, ako se radi o dokumentima za koje mi znamo da postoje i što otprilike sadrže, izvjesno je da se radi o pokušaju kompromitacije Perkovića od strane KOS-a.

Za razliku od obrane, mi smo uvjereni da taj pokušaj kompromitacije nije zasnovan na izmišljotinama ili krivotvorinama, već se radi o pokušaju kompromitacije Traživuku poznatim i istinitim informacijama o Perkovićevom sudjelovanju u pripremi ubojstva Stjepana Đurekovića. U svakom slučaju, sadržaj tih dokumenata sasvim se uklapa u ono što je i do danas bilo poznato i dokumentirano u sudskom spisu, pa mislim da će obrana imati vrlo ozbiljnih problema s osporavanjem sadržaja tih dokumenata, sa sasvim neznatnim izgledima za uspjeh. Naravno, ako se na takvo osporavanje uopće odluče.

Vidjeli smo da je sam svjedok Krunoslav Prates u ovom postupku zanijekao svoj prijašnji iskaz (tvrdi da je izmislio priču o predaji ključa Perkoviću radi unošenja elementa napetosti), čuli smo i upozorenja suca njemu za vrijeme ovog svjedočenja. Kakav je vaš dojam o Pratesovoj metamorfozi, odnosno zašto bi on mijenjajući iskaz sada pogoršavao vlastitu poziciju u zatvoru?

Mi smo se tijekom ispitivanja Krunoslava Pratesa, ali i njegove bivše supruge Keti, koncentrirali na to da sudu pokažemo da oboje pokušavaju dati lažne iskaze te da razotkrijemo motiv za to. Pokazali smo da je Keti Prates PratesPrates je svjedočeći na suđenju Mustaču i Perkoviću lagao i to na jedan tako neinteligentan način da je to bilo očigledno doslovce svakome u sudnici. Jasno su to izrekli i predsjednik i članovi sudskog vijeća te njemački državni odvjetnik koji je najavio i ozbiljne posljedice za Pratesa radi takva svjedočenja.lagala kada je tvrdila da nije ništa znala o tome što njezin bivši suprug radi s Perkovićem i da joj nije moglo ostati nepoznato od kuda potječe značajan novac kojim je Prates plaćao njihova putovanja po mondenim europskim ljetovalištima sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća, gdje se Prates, nekada sam, ali nekada i u pratnji supruge, odmarao ali i redovito sastajao s Perkovićem. O samom motivu za promjenu svog iskaza najviše je rekao sam Prates kada je priznao da godinama surađuje s Perkovićevom obranom i da mu je čak i odvjetnika koji ga je zastupao u postupku za pomaganje u ubojstvu Stjepana Đurekovića poslao Perković preko Nobila.

U skladu s tim, ne treba biti posebno vidovit kako bi se razumjelo zašto je Prates promijenio ne samo jedan nego cijeli niz svojih dosadašnjih iskaza. Odgovor sasvim sigurno leži u utjecaju Mustačeve i Perkovićeve obrane na Perkovića. Ono što ipak nije sasvim jasno jest na čemu se zasniva taj utjecaj. Na to postoje najmanja dva moguća odgovora: Ili je Mustačeva i Perkovićeva obrana uvjerila Pratesa da je oslobađajuća presuda za Mustača i Perkovića za njega najkraći put do obnove postupka i izlazak iz zatvora ili se pak radi o Pratesovu golom strahu za sebe i obitelj i o prisili na njega, pa zato govori to što govori. Ipak, radilo se o ovom ili onom ili o nekom trećem razlogu, rezultat je uvijek isti: Prates je svjedočeći na suđenju Mustaču i Perkoviću lagao i to na jedan tako neinteligentan način da je to bilo očigledno doslovce svakome u sudnici. Jasno su to izrekli i predsjednik i članovi sudskog vijeća te njemački državni odvjetnik koji je najavio i ozbiljne posljedice za Pratesa radi takva svjedočenja.

Slijede novi dokazi

Je li, po Vama, svjedočenje njemačkih istražnih djelatnika, a napokon i sudca koji je bio član sudskoga vijeća koje osudilo Pratesa na doživotnu robiju, išlo u prilog odgovornosti optuženih J. Perkovića i Z. Mustača ili, kao što se možda nada obrana, u smjeru nepostojanja njihove odgovornosti?

Do današnjeg dana u sudnici se nije dogodilo ništa što bi u bitnome osporilo bilo koji navod optužnice. Svi svjedoci, osim članova obitelj Prates vjerodostojnost čijih najnovijih iskaza je jasno i definitivno osporena, u bitnome su potvrdili sve svoje prijašnje iskaze.

Što se tiče svjedočenja dr. Bernharda Schneidera, sudca koje je bio član vijeća koje je osudilo Pratesa i koji je kasnije, kao sudac Saveznog suda Njemačke, dakle najviše sudske instance u Njemačkoj, 2009. godine izdao uhidbeni nalog za Mustača, tim je svjedočenjem jasno pokazano i dodatno potvrđeno da je Krunoslav Prates u svojem promijenjenom iskazu nedvojbeno lagao, čime se, posredno, potvrđuje i odgovornost optuženika za pomaganje u ubojstvu Stjepana Đurekovića.

Što možemo očekivati u nastavku suđenja?

Razumjet ćete da iz taktičkih razloga nisam sklon otkrivati što se sve može očekivati u nastavku suđenja, ali ono što je sasvim sigurno jest da će biti ponovljeni još neki dokazi sa suđenja Krunoslavu Pratesu, ali i da će na svjetlo dana i na uvid javnosti biti dani mnogi novi dokazi koji nisu bili poznati u vrijeme suđenja Pratesu. Radi se o novim dokumentima pronađenim u državnim arhivima više država bivše Jugoslavije čije je pronalaženje rezultat istraživanja Bože Vukušića, Romana Leljaka i Igora Omerze, ali i o iskazima nekih vrlo važnih svjedoka koje sud nije imao prilike čuti tijekom suđenja Pratesu.

Ti novi dokazi vrlo ozbiljno terete i Mustača i Perkovića u predmetu ubojstva Stjepana Đurekovića, ali i donose neka saznanja koja su izuzetno bitna za rasvjetljavanje cijeloga niza Udbinih ubojstava počinjenih protiv hrvatskih političkih emigranata u inozemstvu.

Konačno, ono što je dodatno iznimno važno, može se očekivati da će u nastavku suđenja početi na površinu izlaziti i dodatna saznanja o motivu i pozadini ubojstva, ali i dokazi o mehanizmu odlučivanju koga, kada i kako ubiti, te o donositeljima tih odluka. Naravno, nije se radilo o Udbinim operativnim odlukama već o političkim odlukama donesenima na najvišim razinama odlučivanja bivše države.

Financijski smo u bitno gorem položaju nego obrana optuženih

Znamo da je proces jako skup. Kako izlazite na kraj s troškovima i jeste li u tom smislu u gorem položaju od odvjetnika optuženih J. Perkovića i Z. Mustača?

Točno je, sudjelovanje u postupku je jako skupo i, najkraći odgovor na Vaše pitanje je: Snalazimo se. Troškovi su zaista veliki i nije lako. Čak i troškovi kopiranja tisuća i tisuća stranica dokumenata u Hrvatskome državnom FinancijeMi bismo naravno voljeli da je situacija drukčija i naročito bismo voljeli čuti jasan i argumentiran odgovor tko financira obranu Mustača i Perkovića jer oni, barem koliko je javno poznato, taj zaista veliki novac nemaju. Mislim da je svakome jasno da smo u pogledu financija u bitno gorem položaju od obrane Mustača i Perkovića, a bez obzira iz kojega izvora dolazi novac potreban za financiranje obrane.arhivu takvi su da svaki puta moramo vrlo pažljivo odvagnuti je li baš neophodno nešto kopirati ili ne. Oslanjamo se najvećim dijelom na skromnu ušteđevinu gospođe Gizele Đureković, naše honorare smanjili smo na najnižu razinu koja je dopuštena propisima koji reguliraju odvjetništvo u Hrvatskoj, a honorare našega njemačkog kolege odvjetnika snosi sud.

Iznimno mnogo pomaže nam to što nam je jedan dragi prijatelj ustupio bez ikakve naknade na korištenje jedan mali stan u Münchenu u kojemu smo uredili priručni ured. Putujemo automobilom, gubimo na putovanja dosta vremena, naročito sada u zimskim uvjetima, u Münchenu se koristimo javnim prijevozom, izbjegavamo restorane... Ukratko, važemo svaki trošak, jednostavno nekako krpamo i nadamo se da ćemo financijski izdržati do kraja suđenja koje će, kako sada izgleda, trajati cijelu ovu godinu, a možda i dio sljedeće.

Mi bismo naravno voljeli da je situacija drukčija i naročito bismo voljeli čuti jasan i argumentiran odgovor tko financira obranu Mustača i Perkovića jer oni, barem koliko je javno poznato, taj zaista veliki novac nemaju. Mislim da je svakome jasno da smo u pogledu financija u bitno gorem položaju od obrane Mustača i Perkovića, a bez obzira iz kojega izvora dolazi novac potreban za financiranje obrane.

Ipak, iako bi nam bilo bitno lakše kada bi situacija bila drukčija, ne držimo to presudnim za konačni rezultat. U konačnici, novac ne će odlučiti rezultat ovog suđenja već prezentirani dokazi, znanje te uloženi rad i trud.

Ivica Marijačić
Hrvatski tjednik

Hrvatski tjednik

Pet, 22-11-2019, 04:33:32

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

PRETPLATA

Svakoga četvrtka
Hrvatski tjednik,
a sve drugo je manipulacija!

Posebna ponuda

Hrvatski tjednik dolazi s vrlo niskom cijenom pretplate!

Godišnja pretplata iznosi samo 678 kuna,

170 eura za zemlje EU i 200 eura za prekooceanske zemlje.

Hrvatski tjednik 210 41

Želimo da Hrvatski tjednik dođe u svaki hrvatski dom!

Podatci u računima

Žiro-račun: 2500009-1101384007

Banka: Hypo Alpe-Adria-Bank
Korisnik: Tempus d.o.o. Zadar
IBAN: HR61 2500 0091 1013 84007
BIC:HAABHR22

KONTAKTI

Hrvatski tjednik

KONTAKTI

TelefonTelefon
Hrvatskog tjednika:
+385 (0)23/305-277

Fax
Fax:
+385 (0)23/309-180

Elektronička pošta
Elektronička pošta:
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Preporučite članke

Podržite članke na jednoj od socijalnih mreža jednim klikom!

Facebook, Tweet, Google+, LinkedIn, Pinterest

Facebook like

Preporučite Hrvatski tjednik, portal i naš forum svojim prijateljima i poznanicima kako bi i oni znali za komentare, reportaže, razgovore i vijesti koje ovdje objavljujemo.

Copyright © 2019 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.