Perković i Mustač prividno mirni, demagogija njihova odvjetnika Nobila ne prolazi

Pred sudskim vijećem Višega pokrajinskog suda u Munchenu, kojemu predsjeda sudac Manfred Dauster, krajem prošloga tjedna, točnije u petak 17. listopada, počelo je suđenje Josipu Perkoviću i Zdravku Mustaču, bivšim čelnicima zloglasne jugoslavenske službe - Udbe, koji su optuženi za sudjelovanje u surovoj likvidaciji hrvatskoga emigranta Stjepana Đurekovića 1983. godine u Njemačkoj. Prvoga dana čitana je optužnica, a drugoga presuda protiv Krunoslava Pratesa, hrvatskoga emigranta i suradnika Udbe, kojega je njemački sud osudio na Sudjenje Perkovic Mustacdoživotnu kaznu zatvora zbog istoga djela, sudjelovanja u Đurekovićevoj likvidaciji.

Bit optužnice protiv Perkovića i Mustača svodi se na činjenicu da su kao čelnici Udbe organizirali Đurekovićevu likvidaciju po nalogu partijskoga vrha Jugoslavije i Hrvatske, konkretnije Mike Špiljaka koji se uplašio za vlastitu karijeru zbog mogućnosti da Đureković kao jedan od šefova u Ini otkrije malverzacije njegova sina Vanje, također rukovoditelja u Ini. Mustač je zatražio od podređenoga mu Perkovića da organizira Đurekovićevu likvidaciju, a ovaj je to učinio u suradnji s udbaškim doušnikom u emigraciji Krunoslavom Pratesom tako što je Prates predao ključ garaže Josipu Perkoviću koji je, zatim, ključ garaže predao zasad nepoznatim ubojicama koji su dočekali Stjepana Đurekovića te ga likvidirali hitcima iz oružja , a zatim mu i sjekirom LikvidacijaBit optužnice protiv Perkovića i Mustača svodi se na činjenicu da su kao čelnici Udbe organizirali Đurekovićevu likvidaciju po nalogu partijskoga vrha Jugoslavije i Hrvatske, konkretnije Mike Špiljaka koji se uplašio za vlastitu karijeru zbog mogućnosti da Đureković kao jedan od šefova u Ini otkrije malverzacije njegova sina Vanje, također rukovoditelja u Ini. Mustač je zatražio od podređenoga mu Perkovića da organizira Đurekovićevu likvidaciju, a ovaj je to učinio u suradnji s udbaškim doušnikom u emigraciji Krunoslavom Pratesom tako što je Prates predao ključ garaže Josipu Perkoviću koji je, zatim, ključ garaže predao zasad nepoznatim ubojicama koji su dočekali Stjepana Đurekovića te ga likvidirali hitcima iz oružja , a zatim mu i sjekirom rasporili glavu.rasporili glavu.

Očito ne znajući za Pratesovu špijunsku suradnju s Udbom, Đureković je u Njemačkoj, nakon emigriranja, surađivao s Pratesom i u navedenoj garaži koja je bila tiskara, tiskao svoje članke i knjige. Suđenje je izazvalo veliku pozornost domaće i svjetske javnosti. Prvoga dana, u prošli petak, u sudnici je bilo 50-ak novinara i članova televizijskih ekipa, od toga 15-ak iz Hrvatske. Drugoga dana, nakon vikenda, u ponedjeljak, taj broj znatno je smanjen. Prvoga dana okupila se i skupina njemačkih Hrvata pred zgradom suda.

Okupljanjem su željeli iskazati potporu ovome suđenju, ali i ukazati na potrebu da njemačko pravosuđe procesuira i ostale slučajeve Udbinih likvidacija u Njemačkoj kojih je bilo 30-ak. Perkovića i Mustača brane odvjetnički timovi sastavljeni od odvjetnika iz Hrvatske i Njemačke. Perkovićev hrvatski odvjetnik Anto Nobilo pokušao je na početku diskreditirati optužnicu i njemačke tužitelje. Tražio je da se tužitelji izjasne o tomu na koje je svjedoke njemačka obavještajna služba BND utjecala tako što ih je, po njegovu mišljenju, korumpirala, odnosno potplatila.

Sudac Dauster oštro ga je prekinuo poručivši mu da prodaje maglu, odnosno da se nalazi pred njemačkim pravosuđem te da to što Nobilo priča ima veze s ovim slučajem koliko i crno ispod njegova nokta. Nakon što su takvu reakciju sudca okupljeni u sudnici popratili pljeskom, sudac je zaprijetio da će isprazniti sudnicu ako se to još jednom ponovi. Vidljivo je da njemački sud želi maksimalno profesionalno odraditi ovaj proces.

Odvjetnik Nobilo je, očito, pomislio da se nalazi pred hrvatskim pravosuđem i da mogu proći njegova demagogija i manipulacije. Vrlo brzo je prizemljen. Perković i Mustač rekli su da će se braniti šutnjom. Prividno izgledaju opušteni i posve mirni, ali u jednome trenutku, kada su pozvani da se zajedno s odvjetnicima primaknu sudčevu stolu i pogledaju neki dokument, sudac Dauster upitao je njih dvojicu zašto su uplašeni kao zečevi.

Nobilove podvale

Odvjetnik Zvonimir Hodak u svojoj je kolumni ironizirao Nobilovo ponašanje u njemačkoj sudnici: 'Zadivio me Anto Nobilo. Nedavno se hrabro isprsio pred njemačkim sudom i odbrusio: bobu bob, a popu pop! Zamislite, bivši fašisti naumili suditi sadašnje antifašiste! 'E, ne ćeš, razbojniče!' mamićevski skoči Anto. Njegov žestok i superioran nastup iznenadio je sudca koji se pred svima počeo tresti. Od smijeha! Sudac mu je umiljato objasnio da 'prodaje maglu'.

Zašto? Pa Anto je samo pokušao objasniti neukim sucima da su Hrvati morali likvidirati neprijateljsku emigraciju jer je emigracija namjeravala stavljati eksploziv njemačkim turistima pod luftmadrace na jugoslavenskome Jadranu. Kako su im pri tom zločinačkom cilju pomagale njemačke tajne službe (BND), treba suditi Njemačku za terorizam, a Perkovića osloboditi. Zanimljiva teorija! Ta teorija ima samo jednu dobru stranu: obrana je zadobila iskrene simpatije sudskoga vijeća što će Perkoviću sigurno puno pomoći! Međutim, i to je nešto! Obrana je predložila da se osumnjičenik za ubojstvo vatrenim oružjem pusti na slobodu i da se sa slobode brani istim oružjem.'

SindičićNekadašnji Perkovićev 'kiler' Sindičić svejedno se po povratku u Hrvatsku razočarao u svoga šefa jer očito nije dobio očekivanu materijalnu satisfakciju. I Sindičić je kao svjedok u procesu protiv Pratesa teretio Perkovića. Obrana na čelu s odvjetnikom Nobilom u prošloj je godini, tijekom neuspješne bitke da Hrvatska ne izruči Perkovića njemačkome pravosuđu, pokušala obezvrijediti Sindičićev iskaz, prvo Perkovićevom tužbom na riječkome sudu za davanje lažnoga iskaza, a drugo, Nobilo je pustio u javnost preko odanih mu medija tezu da je Sindičić zanijekao svoj munchenski iskaz i čak potpisao taj demanti.U nastavku suđenja, drugoga dana, čitani su i podnesci Perkovićevih odvjetnika kojima je svrha diskreditirati neke svjedoke optužbe protiv Perkovića i Mustača. To se odnosi na svjedoka Vinka Sindičića, poznatoga Udbina likvidatora, koji je odležao višegodišnju zatvorsku kaznu u Škotskoj zbog atentata na hrvatskoga emigranta Nikolu Štedula, koji je međutim preživio taj atentat.

Po povratku u Hrvatsku, Sindičiću se sudilo za likvidaciju Brune Bušića u Parizu, ali oslobođen je u 'nedostatku dokaza'. Glavni svjedoci u korist Sindičića bili su Josip Perković i Zdravko Mustač. Njih dvojica tvrdili su da praktički ne poznaju Sindičića i da nemaju saznanja o njegovoj suradnji s Udbom, a da bi ih imali kad bi to bila istina s obzirom na dužnosti koje su obnašali.

No nekadašnji Perkovićev 'kiler' Sindičić svejedno se po povratku u Hrvatsku razočarao u svoga šefa jer očito nije dobio očekivanu materijalnu satisfakciju. I Sindičić je kao svjedok u procesu protiv Pratesa teretio Perkovića. Obrana na čelu s odvjetnikom Nobilom u prošloj je godini, tijekom neuspješne bitke da Hrvatska ne izruči Perkovića njemačkome pravosuđu, pokušala obezvrijediti Sindičićev iskaz, prvo Perkovićevom tužbom na riječkome sudu za davanje lažnoga iskaza, a drugo, Nobilo je pustio u javnost preko odanih mu medija tezu da je Sindičić zanijekao svoj munchenski iskaz i čak potpisao taj demanti.

Tek će se utvrditi je li se Nobilo zaista sastao sa Sindičićem i gdje, te dobio papir s izjavom u kojoj niječe svoj iskaz u Njemačkoj koji tereti Perkovića (navodno se Nobilo doista sastao s njim i o tomu s mjesta događaja slavodobitno izvijestio tadašnjega glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića), ali više je nego sigurno da je u to doba grčevite bitke da se Perković ne izruči Njemačkoj ostvarena simbioza između odvjetnika, Dorha, Vlade, Ureda predsjednika i mnogih drugih kako bi se stvorio "alibi" za neizručenje.

Međutim, ako i jest točno, kao što je Nobilo tvrdio, da je Sindičić u jednome trenutku odustao od svoga iskaza, on je ubrzo nakon toga u Njemačkoj opet ostao pri svojoj ranijoj izjavi, povukao je, zapravo, za nos Nobila i Perkovića. Posljednji čin bitke za spas Perkovića bio je Milanovićev pokušaj promjene Ustava u kojemu bi bilo uvrštena odredba o nezastarijevanju takvih kaznenih djela, na brzinu, lani pred Silvestrovo, ali do promjene Ustava nije moglo doći jer je u posljednji trenutak SDP-ovoj koaliciji u Hrvatske saboru otkazala stranka na čije su ruke računali - HDSSB.

Proces će se oduljiti?

Izručenje se dogodilo jer se nije moglo izbjeći, suđenje je počelo i obrana na njemu pokušava na početku obezvrijediti svjedoka Vinka Sindičića tako da dokumentima dokazuje kako je njemačka služba BND davno, 70-ih godina, u nekim drugim slučajevima kupovala Vinka Sindičića, odnosno plaćala mu suradnju, iz čega bi trebalo zaključiti da je Sindičić kao takav nepouzdan i u ovome procesu. Obrana, odnosno Anto Nobilo, pokušava podvaliti poglavito hrvatskoj javnosti da je Sindičić ključan svjedok u ovome procesu.

To, dakako, nije istina, previše je ozbiljno njemačko tužiteljstvo kada bi ustrajalo na labavoj optužnici. Svjesno se, naime, zanemaruje, ne samo u nastupima odvjetnika optuženih, nego i u medijskim osvrtima u Hrvatskoj, da je Perkovića, u biti, 'pokopao' Krunoslav Prates. Prates je priznao ne samo tijekom istrage, nego i u vrijeme suđenja da je s Perkovićem surađivao u doba Đurekovićeve likvidacije te mu predao ključeve garaže u kojoj je izvršeno ubojstvo. Doduše, tvrdio je da nije znao kako RežimSudeći dvojici bivših šefova zloglasne Udbe za sasvim konkretno ubojstvo, Njemačka će u simboličkome smislu suditi i jednome surovom totalitarnome režimu, dakle odraditi nešto što Hrvatska, premda samostalna i neovisna, sama nije sposobna premda se već godinama i desetljećima osjeća očajnička potreba za tim, ne samo zbog satisfakcije žrtvama jugoslavensko-komunističkoga režima, nego i zbog nemogućnosti da se korača naprijed s neraščišćenom prošlosti.je riječ o pripremama ubojstva, ali mu sudsko vijeće nije povjerovalo. Na temelju i toga priznanja, osuđen je na doživotnu robiju. Nije, dakle, krunski svjedok protiv Perkovića Sindičić, kao što se pokušava sugerirati, nego Prates.

Trajanje suđenja predviđeno je do početka travnja sljedeće godine, ali malo vjerojatno da se ne će oduljiti. Saslušat će se 50-ak svjedoka, predočiti razni dokazi, ali obrana Perkovića i Mustača još nije predložila svoje svjedoke i dokaze. Nakon što je u München stigla obimna dokumentacija iz Hrvatske, može se lako pretpostaviti da će i njemačko državno odvjetništvo dopuniti svoju listu s dokazima i novim svjedocima.

A nakon toga donijet će se prvostupanjska presuda. Ako bude osuđujuća, te se Perković i Mustač budu na nju žalili, njemačkome Vrhovnom sudu - prema aktualnoj njemačkoj sudskoj praksi - trebat će do godinu dana da se donese pravomoćna odluka. To znači da smo, protivno procjenama Ante Nobila u koje je uvjeravao hrvatsku javnost i svoga klijenta, vrlo daleko od spoznaje kako će se okončati taj sudski proces i kakva konačna sudbina očekuje Perkovića i Mustača.

Sudeći dvojici bivših šefova zloglasne Udbe za sasvim konkretno ubojstvo, Njemačka će u simboličkome smislu suditi i jednome surovom totalitarnome režimu, dakle odraditi nešto što Hrvatska, premda samostalna i neovisna, sama nije sposobna premda se već godinama i desetljećima osjeća očajnička potreba za tim, ne samo zbog satisfakcije žrtvama jugoslavensko-komunističkoga režima, nego i zbog nemogućnosti da se korača naprijed s neraščišćenom prošlosti.

Ivica Marijačić
Hrvatski tjednik

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.