Pupovac i Mesić - zloćudni tumori hrvatske politike

Milorad Pupovac i Stjepan Mesić ne će, koliko god se očajnički trudili, promijeniti tijek povijesti, ali svojim provokacijama mogu iritirati osjetljive duše, kakvih je u poratnoj Hrvatskoj još mnogo, i navesti na kakav nepotreban impulzivan čin. Možda je to čak i cilj ovoj dvojici provokatora koji kao zadnji zlodusi prošlosti svake godine krajem srpnja u malome Srbu siju sol po nezacijeljenim ranama spomenutih duša. Oni ustrajno, pod krinkom tzv. antifašizma, obilježavaju četnički ustanak protiv Hrvata, proslavljaju masovna i neopisivo zvjerska ubojstva koje su tzv. ustanici počinili nad tamošnjim Hrvatima. U svojoj demagogiji Pupovac i Mesić mogu štošta reći, ali nikako ne mogu odgovoriti na dva pitanja. Prvo, ako su uistinu u Srbu bili antifašisti, zašto nisu ustali protiv talijanskih fašista, nego su upravo s njima pripremili ustanak protiv Hrvata, a drugo je kako to da ni jedna žrtva četničkoga pokolja nije bila vojnik, nego su redom bili civili, među kojima svećenici, starci, žene i djeca.

Režimski povjesničari

U Hrvatskoj je dvjestotinjak povjesničara. Na prste jedne ruke mogu se nabrojati oni režimski koji podržavaju ovu nečuvenu slavu zločina u Srbu.SpomenikSanader je objeručke dao više od dva milijuna kuna za spomenik zločinu u Srbu, ostavivši ga tako u zalog Josipoviću, Milanoviću, Mesiću i Vesni Pusić da pokraj njega mijenjaju povijest i izvrću činjenice, da zločin pretvaraju u herojstvo i da svake godine optužbama za fašizam vrijeđaju Hrvate i njihovu državu Cijela struka zna što se dogodilo, zna da je priča o tobožnjem antifašističkom ustanku u Srbu velikosrpska podvala koja je s pravom ukinuta nastankom samostalne hrvatske države. Opirući se istini, zakonu i humanističkim obzirima, mahom isti relikti te prošlosti svake se godine okupljaju pored obnovljenoga spomenika, spomenika zločincima i krvavim ubojicama, onima kojima ni obično ubijanje nije bilo dovoljno uzbudljivo pa su žive ljude, poput Ivezića, bacali u jamu, ili su katoličkoga župnika, nesretnog Jurja Gospodnetića, pekli na ražnju, a oko 300 vjernika iz Drvara i Petrovca, koji su se vraćali vlakom iz Knina s proslave Svete Ane, izveli, pobili i bacili u Golubnjaču. Takvim ubojicama klanjaju se Pupovac i Mesić,stalno prizivajući miris krvi, tla i čelične vatre, a mi se pitamo koliko mora biti netko izopačen da sudjeluje u tom balu vampira.

Sve u svoje vrijeme

Milorad Pupovac zaista je zloćudna pojava u hrvatskoj politici, kao uostalom i Stjepan Mesić. Kakve god maske navlačio na se, ne može skriti mržnju prema hrvatskoj državi, mržnju koja kao kvintesencija vidljivo stoji u podlozi svih njegovih pregnuća na javnoj sceni. Od svih hrvatskih insignija, obožava jedino kune. Ministra financija Slavka Linića svaki dan je nazivao i tražio sastanak, a Linić je izbjegavao govoreći tajnici da mu ni slučajno ne spaja „tog lupeža i četnika". Pokojni SDP-ovac Ivica Račan imao je ispravan stav prema Pupovcu te je na novinarske provokacije o suradnji s njim odgovarao: "Oprostite, zna se tko je što radio u ovom ratu!" U vrh visoke i odlučne politike Pupovca je „inaugurirao" je bivši čelnik HDZ-a Ivo Sanader. Sanader je objeručke dao više od dva milijuna kuna za spomenik zločinu u Srbu, ostavivši ga tako u zalog Josipoviću, Milanoviću, Mesiću i Vesni Pusić da pokraj njega mijenjaju povijest i izvrću činjenice, da zločin pretvaraju u herojstvo i da svake godine optužbama za fašizam vrijeđaju Hrvate i njihovu državu.

Svemu ima vrijeme. Postoji vrijeme mira i vrijeme rata, vrijeme ljubavi i vrijeme mržnje, vrijeme sijanja i vrijeme žetve, vrijeme smijeha i vrijeme plača... I spomenici i proslave ovakve vrste imaju svoje vrijeme. Spomenik u Srbu jednom će nestati. Netko će ga srušiti ili će propasti uslijed zuba vremena. Otkad je obnovljen prije nekoliko godina, danonoćno ga čuvaju policajci kako ga netko ne bi srušio pa se i po tome vidi koliko doprinosi izgradnji međunacionalnih odnosa. Ne će biti, dakle, ni spomenika ni slavljenika poput Pupovca ili Mesića. Ostat će tu i tamo zapisane priče o manjim ili većim izdajama i ljudima koje će nadživjeti sram.

Ivica Marijačić
Hrvatski tjednik