Hrvatski antifašizam ne predstavlja Josip Broz, nego Andrija Hebrang

Nije uputno pisati o vlastitu ocu, jer postoji opasnost neobjektivna pristupa i zato to nikada nisam radio. No nedavna izjava Ive Josipovića potakla me je iznijeti neke činjenice koje režimski mediji uporno skrivaju sijući i dalje povijesne laži. Predsjednik Josipović kao jedini sadržaj svoga mandata uporno ponavlja potrebu Hrvatske da dokazuje svoj antifašizam. Išao je tako daleko, da je kao jedini predsjednik u novijoj svjetskoj povijesti pred stranim parlamentom u Izraelu optužio vlastitu zemlju za fašizam, tvrdeći da je u Hrvatskoj još uvijek živa ustaška zmija.

Tome je nedavno dodao kako u kancelariji drži Titovu bistu i nada se da će to činiti i sljedeći predsjednik države. S tom izjavom, punom laži o krvavoj hrvatskoj povijesti, Josipović je nadmašio i svog prethodnika Mesića. Oni hrvatski antifašizam brane bistom zločinca Tita, koji je na ovim prostorima počinio veća zla od samog fašizma ubijajući pod crvenom petokrakom nakon Drugoga svjetskog rata preko dvije stotine tisuća ljudi bez suda! Ti sljednici komunizma zapravo su uništili pravi hrvatski anifašistički pokret koji je do 1948. godine vodio hrvatski komunist Andrija Hebrang. Ubili su njega i istomišljenike zato jer je njihov komunizam i Tuđman„Da, Tito je bio zločinac, ali držim ga jer nam služi kao obrana od optužbi da smo ustaška vlada. Jedino tako mogu neutralizirati srpsku propagandu." Tuđmanovi bezvrijedni predsjednički nasljednici zloupotrebljavaju poteze najvećeg stratega novije hrvatske povijesti.antifašizam obuhvaćao i zaštitu hrvatskih nacionlanih intetresa.

Najprije treba razjasniti dvije povijesne činjenice na koje se Josipovićevci pozivaju, a to je Titova politika i uspomena koju je na tog zločinca njegovao utemeljitelj moderne hrvaske države dr. Franjo Tuđman. Danas imamo povijesni dokaz da je Tito zapovijedio ubojstvo dvije stotine tisuća ljudi na Križnom putu koji je počeo na Bleiburgu i tako nadmašio svojim zločinom fašističke zločine.

Autentično priznanje pukovnika Ozna Jefte Šašića da je zapovjed za ubijanje civila nakon rata dobio od Tita prikazao je u knjizi Tito fenomen stoljeća srbijanski novinar i povjesničar Pero Simić. Kako je i zašto dr. Tuđman držao Titovu bistu u službenim prostorijama? Odgovor mi je 1998. godine dao on sam, kada sam ga upitao kako to da još uvijek drži bistu tog zločinca i zadržava njegovo ime na najljepšem zagrebačkom trgu. Odgovorio mi je: „Da, Tito je bio zločinac, ali držim ga jer nam služi kao obrana od optužbi da smo ustaška vlada. Jedino tako mogu neutralizirati srpsku propagandu." Tuđmanovi bezvrijedni predsjednički nasljednici zloupotrebljavaju poteze najvećeg stratega novije hrvatske povijesti.

Razlazi s komunističkim vodstvom

Zašto su jugokomunisti ubili pravi hrvatski antikomunizam? Zato jer se njihova glavna struja nikada nije mogla pomiriti s onima koji su se borli za hrvatska prava u bivšoj Jugoslaviji. Zato i današnji komunisti kriju istinu o hrvatskom antifašizmu. Simbol hrvatskog anifašizma svakako je Andrija Hebrang. U komunističku partiju ušao je 1919. godine kada mu je bilo samo dvadeset godina života.

Rođen u malom siromašnom slavonskom selu Bačevcu kraj Virovitice, kao mladić je osjetio velike socijalne nepravde koje su radnika i seljaka držale na granici gladi. Nova komunistička ideja potpuno ga je okupirala zbog kasnije pregaženog obećanja o ravnopravnoj raspodjeli dobara među svim ljudima. Nakon ubojstva Stjepana Radića 20. lipnja 1928. godine u beogradskoj skupštini rad hrvatskih komunista u ilegali je intenziviran.

Andrija Hebrang kao istaknuti član komunista uhićen je 7. rujna 1928. i odveden u Beograd na suđenje. Poznata je njegova izjava na sudu da se nikada neće odreći plemenitih ciljeva komunizma, u koje je tada još vjerovao. Dobio je 12 godina zatvora a odslužio je cijelu kaznu uvećanu za još šest mjeseci zbog ideološkog rada u zatvoru. Proveo je, dakle, za ideje komunizma cijelu mladost u zatvoru iz kojega izlazi u veljači 1941. godine i odmah se uključuje u antifašitički pokret na strani komunističke partije.

Najbolji prijatelj Andrije Hebranga Vlado Frajtić, kod kojega je stanovao, pričao mi je o prvim razlazima s komunističkim vodstvom. Godine 1941. Andrija Hebrang postaje sekretar KP Hrvatske i vodi prohrvatsku politiku želeći da Hrvatska stane na stranu antifašističke koalicije i iz rata izađe na pobjedničkoj strani. Od vrlo složenih procesa koji su se sljedećih godina odvijali, navest ću samo najvažnije koji pokazuju kako su projugoslavenski komunisti uništavali hrvatske interese od samoga početka stvaranja ideje o novoj federaciji.

Kominterna, stožerna institucija tadašnje komunističke partije, 1943. godine donosi ključnu odluku čiji je cilj bio uništavanje nacionalnih pitanja i nacionalnih partija, a umjesto toga uvođenje i isticanje nadnacionalne komunističke partije. Preporuka je bila da se nacionalne organizacije ukinu i spoje u nadnacionalnu. Odnosilo se je to na nacije budućeg Sovjetskog saveza, Čehoslovačke, ali i Jugoslavije. Slijedi razlaz između prohrvatskih i projugoslavenskih komunista koji će obilježiti cijeli rat i razdoblje nakon završetka Drugoga svjetskog rata.

Raskol između dvije struje

Prema iskazima prijatelja Andrije Hebranga, a ovdje ću navesti samo Vladu Frajtića i Šimu Balena, oko Hebranga ih je okupila ideja o očuvanju hrvatskih nacionalnih interesa. U okviru HebrangPrema iskazima prijatelja Andrije Hebranga, a ovdje ću navesti samo Vladu Frajtića i Šimu Balena, oko Hebranga ih je okupila ideja o očuvanju hrvatskih nacionalnih interesa. U okviru mogućega, on je protivno Titovom nalogu osnovao Telegrafsku agenciju Hrvaske nasuprot jugoslavenskom Tanjugu, na zasjedanju ZAVNOH-a u Topuskom tražio je vjeronauk kao obvezni Hebrang Topuskopredmet u školama, istovrijednost crkvenog i državnog braka. a kao najveći grijeh koji mu je kasnije pripisan zahtijevao je višestranačje, prvenstveno računajući na jaki HSS.mogućega, on je protivno Titovom nalogu osnovao Telegrafsku agenciju Hrvaske nasuprot jugoslavenskom Tanjugu, na zasjedanju ZAVNOH-a u Topuskom tražio je vjeronauk kao obvezni predmet u školama, istovrijednost crkvenog i državnog braka. a kao najveći grijeh koji mu je kasnije pripisan zahtijevao je višestranačje, prvenstveno računajući na jaki HSS.

Tu nastaje raskol između prave hrvatske antifašističke struje u komunističkoj partiji i onih koji su u okviru prijeteće federativne Jugoslavije planirali smanjiti i osiromašiti Hrvatsku. Današnji neokomunisti slijede takvu strategiju jugokomunističkih prethodnika i zato ne mogu prihvatiti slobodnu Hrvatsku u svoj punini, a slijedom toga i zatiru istinu o pravom hrvatskom antifašizmu kako bi stvorili prostor za zločinca Tita. Jugoslavenska nadnacionalna komunistička struja već tijekom Drugog svjetskog rata započinje svoj krvavi pir koji će uskoro uništiti svaku mogućnost spominjanja hrvatskih nacionalnih interesa i zato umjesto obećane federacije stvoriti tamnicu hrvatskog naroda u Jugoslaviji.

Početak krvavog pira prethodnika današnjih neokomunista je pismo koje su o Andriji Hebrang uputili Titu srpski komunistički čelnici Aleksnadar Ranković i Milovan Đilas uz supotpis slovenskog komunista Edvarda Kardelja u rujnu 1944. godine. Glavna rečenica u pismu objašnjava Brozu da je Andrija jedan nacionalistički kadar, i dok je on u Hrvatskoj njihova Partija neće uspjeti u svojoj politici. Posljedice su bile brze i dugoročno kobne. Hebrang je smijenjen je s mjesta člana Politbiroa zbog naglašene Zavnohovske prohrvatske politike i ubrzo po završetku rata premješten u Beograd.

U novim poslijeratnim okolnostima Andrija Hebrang u okviru mogućega zastupa hrvatske interese i protivi se koncepciji gospodarskog razvoja koji ide na štetu Hrvatske. U nizu njegovih poslijeratnih aktivnosti navest ću samo najvažnije. Protivio se je zamjeni hrvatske monete kune s dinarom po omjeru 100: 2,5 dok se je srpski dinar mijenjao po dvostruko povoljnijem omjeru. Tražio je jednaki omjer jer bi inače hrvatska privreda bila ozbiljno oštećena.

Plan likvidacije

Založio se je za pravdu u određivanju republičkih granica tražeći da Hrvaskoj pripadne Srijem i Boka kotorska, jer su, kako je govorio, oduvijek bili hrvatski. Bio je to nastavak njegove politike ZalaganjeZaložio se je za pravdu u određivanju republičkih granica tražeći da Hrvaskoj pripadne Srijem i Boka kotorska, jer su, kako je govorio, oduvijek bili hrvatski. Bio je to nastavak njegove politike realnih hrvatskih granica, koju je započeo pripajanjem Istre Hrvaskoj iako su jugoslavenski komunisti planirali od nje napraviti autonomnu oblast. Sve je to prelilo čašu i jugoslavensko Kalinic Hebrangkomunističko vodstvo odlučuje likvidirati Hebanga i suradnike, kako bi kao temelj funkcioniranja Jugoslavije mogli utvrditi srpsku dominaciju u vojsci, ekonomiji, policiji i vanjskim poslovima.realnih hrvatskih granica, koju je započeo pripajanjem Istre Hrvaskoj iako su jugoslavenski komunisti planirali od nje napraviti autonomnu oblast. Sve je to prelilo čašu i jugoslavensko komunističko vodstvo odlučuje likvidirati Hebanga i suradnike, kako bi kao temelj funkcioniranja Jugoslavije mogli utvrditi srpsku dominaciju u vojsci, ekonomiji, policiji i vanjskim poslovima.

Na brzinu skovani plan likvidacije Hebranga obuhvaćao je i objašnjenje javnosti zašto nestaje jedan od vodećih ljudi antifašističkoga hrvatskog pokreta. U toj brzini izmišljali su i mijenjali optužbe prema prigodi. Prva optužba bila je da je Hebrang proruski čovjek. Brzo je otpala, jer je Hebrang nakon što je vodio državnu delegaciju 1945. godine u Moskvu shvatio Staljinove zločine i laži o ravnopravnosti svih ljudi u komunizmu. Po povratku je u krugu prijatelja i bliskih suradnika izjavio da SSSR predstavlja Potemkinova sela u kojima se vrše brutalni zločini.

Zato je optužnica ubrzo prekrojena tako da su ga optužili za suradnju s profašistima za vrijeme rata. Za izvršenje namjere odabrali su hrvatske izdajice, kojih je uvijek bilo, a zahvaljujći takvima je hrvatsko pitanje uvijek ubijano. Tako su poslali Hrvata generala Ivana Gošnjaka da hapsi Hebranga, a prvi čovjek hrvatske policije Ivan Krajačić nije tražio suđenje u Hrvatskoj gdje je navodna izdaja učinjena, nego je Hebranga prepustio beogradskim krvnicima.

Ključ laži i objašnjenja optužbe opisan je u knjizi Slučaj Andrije Hebranga koju je izdao 1949. istražitelj Mile Milatović. Knjigu su ubrzo povukli iz opticaja svjesni laži iznesenih u toj knjizi. Jugokomunisti su ju povukli još iste godine ne čekajući da teške laži u toj knjizi puno godina kasnije pobije Zvonko Ivanković Vonta u svojoj knjizi izdanoj pod dramatičnim okolnostima 1988. godine. Hebrang je zauvijek nestao 1948. godine, ni danas ne znamo gdje i kada je ubijen i gdje mu je grob.

Temeljito izveden zločin

Kao i uvijek komunisti su i taj svoj zločin izveli temeljito. Zajedno s Hebangom pohapsili su i cijeli krug pristalica od kojih su preživjeli samo neki i to nakon teških mučenja i poniženja. Uhitili su i Hebrangovu suprugu Olgu i osudili na 12 godina robije, jer nije htjela svjedočiti protiv svog muža. Istu sudbinu imali su i brojni njegovi pristaše, kao što je bio plemeniti domoljub Vlado Frajtić. Djecu Andrije Hebranga su poslali njihovoj teti u Zagreb kazavši im da im je majka mrtva.

U namjeri da majku Olgu u zatvoru muče na najokrutniji način, rekli su joj da njezina djeca više nisu živa. Nakon izlaska iz zatvora njoj i djeci promijenili su prezime, kako bi zauvijek likvidirali ime i uspomenu na hrvatski antifašizam. Upravo to je meni osobno bio poticaj da ostanem i opstanem čekajući priliku za istinu o hrvatskoj povijesti, koju nisam dočekao ni u svojoj današnjoj Hrvatskoj još uvijek preplavljenoj jugokomunizmom.

Na slučaju Andrije Hebranga komunizam je pokazao svoje pravo lice koje je sve prije nego antifašističko, jer su njihove metode nadvisile po brutalnosti i sam fašizam. Osim Andrije Hebranga sličnu sudbinu doživjelo je stotine tisuća hrvatskih obitelji, pa je danas pozivanje na Brozov antifašizam pravi politički zločin.

LiceNa slučaju Andrije Hebranga komunizam je pokazao svoje pravo lice koje je sve prije nego antifašističko, jer su njihove metode nadvisile po brutalnosti i sam fašizam. Osim Andrije Hebranga sličnu sudbinu doživjelo je stotine tisuća hrvatskih obitelji, pa je danas pozivanje na Brozov antifašizam pravi politički zločin.Ova kratka povijest hrvatskog antifašizma uništenog od onih komunista koji ni u jednom segmentu svoje politike nisu manje krvoločni od fašizma objašnjava i temelje današnje hrvatske političke, moralne i gospodarske krize. Oni sljednici jugokomunista koji kao simbol antifašizma ističu Josipa Broza nastavak su njegove zločinačke politike u odnosu na hrvatske nacionalne politike. Služeći se njegovim metodama oni danas kontroliraju režimske medije koje drže i uređuju slijednici i nositelji Titove štafete, Udbe i jugokomunizma.

Štiteći svoju ideologiju i prošlost uzimaju u zaštitu bivše udbaše i njihove obitelji. U zaštiti svojih političkih idola ne prezaju niti zaratiti se s pravilima EU, vode protueuropsku i naglašenu proregionalnu politiku i tako uništavaju hrvatsko gospodarstvo da bi Hrvatsku bar gospodarski i ideološki stopili sa zemljama regije. S tim ciljem zatiru i istinu o genocidu nad Hrvatima u srpko-crnogorskoj agresiji devedesetih. Dok zemlju vode prividni antifašiti koji štite zločinca Tita, a s njime i sve komunističke zločine čija istaživanja uporno zatiru, Hrvatska ne može naprijed jer se koprca u vlastitoj žabokrečini. Zato je pred nama vrijeme koje nosi sudbonosne odluke hrvatskih građana.

Kontrolirana demokracija

Dostignuti stupanj kontrolirane demokracije u Hrvatskoj ipak ostavlja građanima mogućnost odluke o vlastitoj sudbini. Svi oni koji na predstojećim izborima zaokruže Josipovića pristaju na ZmijeNe samo da guraju Hrvatsku u ekonomski ponor, nego nisu baš ništa napravili da zaštite hrvatski teritorij na Svetoj Geri, Dunavskim adama, na Kleku i Prevlaci. Jer onaj tko ne poštuje granice svoje domovine, ne poštuje ni samu domovinu. S takvima nema sreće. Do kada ćemo, mi Hrvati, učiti ovu lekciju? Svi drugi narodi su ju naučili i rade u cilju vlastitih interesa. Jesmo li sazreli napokon i mi, pa da odbacimo lažni antifašizam i zamijenimo ga iskrenim domoljubljem? Pokopajmo konačno ostatke udbaške zmije!petogodišnje produženje povijesnih laži, a s time i kočenje ukupnog napretka ove napaćene zemlje. Oni pak, koji će se kandidatkinji HDZ-a gospođi Grabar Kitarović prijaviti kao konkurenti, ući će u povijest nazovi desničara koji rade za živuću jugokomunističku grupaciju.

Oni mogu poput Dragana Primorca, Nadana Vidoševića i još nekih kandidata na prošlim izborima, iako svjesni da ne mogu dobiti izbore, pomoći razbijanju glasova desnice i ustoličenju laži na još jedan mandat. Ovaj puta i njihove namjere treba prokazati na vrijeme, jer neokomunisti će se poput prošlih izbora svi svrstati uz Josipovića, kao što su to ranije činili uz Mesića. Zato se ne smije nasjedati niti na njihov antifašizam, jer Hrvatska je imala svoj hrvatski povijesni antifašizam i ne treba joj zločinac Broz da nas obrani od lažnih optužbi o ostacima nekakvnih izmišljenih fašističkih ostataka.

Danas treba birati vodstvo koje će se boriti za hrvatske nacionalne interese. Birajte predsjednika i vladu kojoj će nacionalni interesi biti prioritet, kako je to i u drugim europskim zemljema. Dok su pobijeni hrvatski komunisti u puno složenijim prilikama brinuli o hrvatskim interesima, kako gospodarskim tako i teritorijalnim, ovi današnji lažni antifašisti čine sve suprotno.

Ne samo da guraju Hrvatsku u ekonomski ponor, nego nisu baš ništa napravili da zaštite hrvatski teritorij na Svetoj Geri, Dunavskim adama, na Kleku i Prevlaci. Jer onaj tko ne poštuje granice svoje domovine, ne poštuje ni samu domovinu. S takvima nema sreće. Do kada ćemo, mi Hrvati, učiti ovu lekciju? Svi drugi narodi su ju naučili i rade u cilju vlastitih interesa. Jesmo li sazreli napokon i mi, pa da odbacimo lažni antifašizam i zamijenimo ga iskrenim domoljubljem? Pokopajmo konačno ostatke udbaške zmije!

prof. dr. sc. Andrija Hebrang
Hrvatski tjednik