Hrvatski tjednik
 

 Histerična mržnja savjetnika predsjednika RH prema hrvatskoj jezičnoj samobitnosti

Ne tako davno u hrvatskim je medijima, u više navrata zbog otvorenih protuhrvatskih (u biti velikosrpskih) teza, poprilično prostora dobio dr. Dejan Jović, glavni analitičar predsjednika RH Ive Josipovića u statusu posebnoga koordinatora u Uredu Predsjednika. Taj se profesor međunarodne politike i nacionalne sigurnosti (!?) na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu javno zauzimao za očuvanje Jugoslavije, protiv samostalnosti Hrvatske i njezina ulaska u EU bez Srbije, upozoravajući da 'individualno primanje u Uniju... diskriminira one koji zaostaju' (blog na 'B92', Beograd, 16. siječnja 2009.) i da će Hrvatska nakon primanja 'uvjetovati bilo kakvu ratifikaciju eventualnih sporazuma između Unije i Srbije... priznavanjem ekskluzivne (i kolektivne) krivice Srbije i Srba za zlodjela u devedesetim godinama. Vjerojatno će se zaoštriti i politika prema hrvatskim Srbima...' (isto).

Protuhrvatstvo kao „optio fundamentalist"

Netko bi u obranu dr. Jovića, kojega srpski mediji svrstavaju među deset najutjecajnijih Srba u svijetu, mogao istaknuti da je Casopis PoletMržnjaNetko bi u obranu dr. Jovića, kojega srpski mediji svrstavaju među deset najutjecajnijih Srba u svijetu, mogao istaknuti da je Casopis Poletnjegovo protuhrvatstvo, kao profesora međunarodnih odnosa, plod njegova znanstvenoga promišljanja. Na žalost, tragom njegova, u hrvatskoj javnosti već zaboravljenoga, teksta u 'Poletu', tjedniku nekadašnjega Saveza socijalističke omladine Hrvatske, nije teško zaključiti da se njegovo protivljenje (koje često prelazi u mržnju, što će se vidjeti iz sadržaja) hrvatskoj državnoj samostalnosti prelijeva i na jezično područje. Tako se njegovo protuhrvatstvo s razlogom može nazvati starom latinskom sintagmom – 'optio fundamentalis'.njegovo protuhrvatstvo, kao profesora međunarodnih odnosa, plod njegova znanstvenoga promišljanja. Na žalost, tragom njegova, u hrvatskoj javnosti već zaboravljenoga, teksta u 'Poletu', tjedniku nekadašnjega Saveza socijalističke omladine Hrvatske, nije teško zaključiti da se njegovo protivljenje (koje često prelazi u mržnju, što će se vidjeti iz sadržaja) hrvatskoj državnoj samostalnosti prelijeva i na jezično područje. Tako se njegovo protuhrvatstvo s razlogom može nazvati starom latinskom sintagmom – 'optio fundamentalis'.

U članku: 'O jeziku, rode, da ti pojem' ('Polet, Zagreb, br. 341, 17. siječnja 1986., str. 7.) s podnaslovom: 'Što leži iza neobične 'atraktivnosti' jezične politike 'Glasa Koncila'', nadobudni, već tada osvjedočeni ljevičar i branitelj jugoslavenskih 'revolucionarnih tekovina', zamjenik 'Poletova' glavnoga urednika Dejan Jović, žestoko je napao jezičnu politiku 'Glasa Koncila', a samim time i sve hrvatske jezikoslovce i autore, koji su dokazivali hrvatsku jezičnu posebnost.

Osnovno mu je polazište 'rasprava o jezičnoj politici i njenim negativnim deformiranjima (!?) u nekim udžbenicima za osnovne i srednje škole u SR Hrvatskoj, koja je otpočela tekstom Franje Butorca u 'Komunistu' 5. srpnja 1985. ('Nacionalizam i jezik')', koja je završena 'prihvaćanjem stavova Predsjedništva CK SKH o jeziku, i to u Društveno-političkom vijeću Sabora SR Hrvatske.' (isto).

„Nacionalistički prodor na područje jezika"

Politički analitičar Jović podsjeća da su u to vrijeme 'neke pojave odstupanja od prihvaćene jezične politike u udžbenicima ocijenjene kao 'evidentan nacionalistički prodor na područje jezika', pa je upozoreno da 'nije slučajno da se osnovna strateška linija posebno hrvatskog nacionalizma neprekidno izražava u pokušajima Glas Koncila logoopovrgavanja naučne činjenice da je jezik kojim govore Hrvati, Srbi, Crnogorci i Muslimani jedan jezik'. Navedeni su tada konkretni primjeri za takvu ocjenu pa je Republički komitet za prosvjetu, kulturu, fizičku i tehničku kulturu zadužen da provodi 'mjere i akcije' protiv svih takvih nacionalističkih djelovanja.'

I dok je zaštitnik jugoslavensko-unitarističke jezične politike relativno zadovoljan stanjem na 'idejnoj fronti', kako to doslovce ističe, istodobno upozorava sve 'zdrave snage' u jugoslavenskome društvu 'da je izvan pozornosti javnosti ostala jezična politika koja se zapaža u nekim novinama, knjigama i ostalim pisanim tekstovima koji nam dolaze s drugih (ne samo školskih) strana. Kao jedan od najjasnijih primjera stvaranja jezičnih kovanica koje nisu u čvrstoj uporabi, niti su danas kao takve u 'normalnome' opticaju (neke su postojale i u razdobljima koje ocjenjujemo tragičnim), jest jezik kojima se koriste u nekim crkvenim glasilima u našoj republici, prije svega u 'Glasu Koncila'...

Radi se, dakle, o jezičnoj politici, točnije - o školskim primjerima onih tendencija na koje je upozorilo i Predsjedništvo CK SKH u svojoj političkoj ocjeni i, što je mnogo značajnije za ovaj slučaj, Sabor SR Hrvatske, a koje nas upućuju na zaključak kako ima i 'postupaka u jeziku koji su usmjereni na njegovu zloupotrebu, manipulaciju i arhaiziranje, a kojima je cilj da se iznuđuju i uvećavaju razlike u jeziku u Socijalističkoj Republici Hrvatskoj u odnosu na isti jezik u drugim republikama i pokrajinama i raspiruje nacionalna netrpeljivost.'

Jedino takvom ocjenom možemo ocijeniti neke 'novokomponirane' kovanice u jeziku kojima se služi ovaj katolički tjednik.'

Nepodnošljivo „domoljublje" i aorist „umrije"

U nastavku teksta Jović analizira pisanje 'Glasa Koncila' temeljem pet brojeva iz prosinca 1985. i prve polovice siječnja 1986. iznoseći konkretne primjere: „U jezičnoj je praksi 'Glasa Koncila' da rabi riječi kao što su 'glavno izvješće', 'izvješćivati', 'suodnosje', 'prijepor' ili 'uhićen'. Umjesto 'odgovorni urednik' u toj novini stoji 'odgovorni ravnatelj', zaslužne se ljude Crkve naziva 'odličnicima', dok se često može čitati da je netko bio 'nazočan' ili da je bio 'dobrohotan' (dobronamjeran), te da mu je, dakle, svojstvena 'uljudba' (pristojnost). Za one kojima nešto treba 'Glas Koncila' veli da su 'potrebiti' ili 'potrebnici'.

Umjesto uobičajenih riječi 'rodoljublje' ili 'patrotizam', lektorima 'Glasa Koncila' omakne se 'domoljublje', dok se za 'razmišljanje' (filozofsko) veli da je 'doumljivanje'. Družina se naziva 'udrugom', a poljoprivreda (isključivo) 'poljodjelstvom'. 'Temelj' je 'poklada', a umjesto 'podizanja' je 'podignuće'...

Autonomnost se u toj verziji naziva 'samodostatnost', dok je indukcija (kao i u nekim udžbenicima) 'pobudnica'. Pokloni su JezikPolitički analitičar Jović podsjeća da su u to vrijeme 'neke pojave odstupanja od prihvaćene jezične politike u udžbenicima ocijenjene kao 'evidentan nacionalistički prodor na područje jezika', pa je upozoreno da 'nije slučajno da se osnovna strateška linija posebno hrvatskog nacionalizma neprekidno izražava u pokušajima Glas Koncila logoopovrgavanja naučne činjenice da je jezik kojim govore Hrvati, Srbi, Crnogorci i Muslimani jedan jezik'. Navedeni su tada konkretni primjeri za takvu ocjenu pa je Republički komitet za prosvjetu, kulturu, fizičku i tehničku kulturu zadužen da provodi 'mjere i akcije' protiv svih takvih nacionalističkih djelovanja.''nadarbina', dok je snaga kojom se nešto pokreće 'učinkovita snaga'. Savez je redovito 'sveza', a sredstva masovnog komuniciranja su 'obavjesna sredstva'. Umjesto 'potčinjeni' upotrebljava se 'podložnik', katedrala je 'prvostolnica', obris je 'oris', posvuda je 'sveudilj', a generalni sekretar Komunističke partije neke strane zemlje jednom je tituliran kao 'glavni tajnik Komunističke stranke'.

Po drugom 'ključu' , u jednom broju 'Glasa Koncila' možemo čitati da je novi ambasador SFRJ pri Svetoj Stolici predao Papi svoje 'vjerodajnice' (tj. akreditive), a bio je i član Predsjedništva SSRN Slovenije odgovoran za 'selilaštvo' (tj. migracije).

Ili, recimo za pripadništvo nekoj političkoj partiji, u 'Glasu Koncila' piše da je 'strančarstvo', a aerodrom je zamijenjen 'uzletištem'. Učitelj se zove 'naučitelj', dok je česta riječ i 'uskladba'. U samostanima vlada 'samostanska stega' a Jeruzalem ima i svog 'donačelnika'... Umjesto 'prisustvuje' zna se dogoditi da piše 'pribiva', dok se za pojedine crkve kaže da su 'krajevne' (vjerojatno umjesto 'regionalne' ili slično). Misa u 12 sati jest 'poldanjica', a izraz je 'izričaj' itd.

Posebna 'atrakcija' jezične politike koju izvodi 'Glas Koncila' jesu oblici trećega lica prezenta nekih glagola. Tako je redovito pisano da neki ljudi 'izrazuju' svoje najbolje želje drugima, a u govoru jednoga visokog crkvenog funkcionara stoji: 'Stoga vas pozivljem...'. Također, po istom jezičnom 'pravilu' u 'Glasu Koncila' nećemo čitati da netko nešto naglašava, već da 'naglasuje' ili 'odrazuje', preobrazuje', 'upozoruje', doseljuju', a čak se i 'umre' zna pisati kao 'umrije' – nije valjda samo zbog toga da bi bilo što više ijekavice, pa i tamo gdje je to posve smiješno i nepravilno.

Kad se dogodi neki susret, 'Glas Koncila' će pisati da se 'nazočnici' ' suočuju', dok će se velikom upornošću pokušavati ustaliti da se za kontinent na kojem živimo piše 'Europa'".

Podsjećanje na „ratni period"

Sadašnji savjetnik hrvatskoga predsjednika u samostalnoj državi Hrvatskoj donosi na kraju teksta nimalo prohrvatske zaključke: 'Ne bi bilo poželjno ni zatvarati oči pred sustavnim i upornim ZaključakSadašnji savjetnik hrvatskoga predsjednika u samostalnoj državi Hrvatskoj donosi na kraju teksta nimalo prohrvatske zaključke: 'Ne bi bilo poželjno ni zatvarati oči pred sustavnim i upornim arhaiziranjem jezika kojim se služimo. Ipak trebali bismo upozoriti da izrazi poput navedenih upućuju na neshvatljivo iskrivljivanje riječi koje su u uporabi i koje držimo fondom riječi hrvatskoga ili srpskoga jezika. Naročito onda kad se umjesto riječi koje su se udomaćile u rječnicima i u narodu redovno rabe njihovi stari, prevladani oblici ili pak riječi koje su posve nov rezultat mašte njihovih tvoraca'.arhaiziranjem jezika kojim se služimo. Ipak trebali bismo upozoriti da izrazi poput navedenih upućuju na neshvatljivo iskrivljivanje riječi koje su u uporabi i koje držimo fondom riječi hrvatskoga ili srpskoga jezika. Naročito onda kad se umjesto riječi koje su se udomaćile u rječnicima i u narodu redovno rabe njihovi stari, prevladani oblici ili pak riječi koje su posve nov rezultat mašte njihovih tvoraca'.

Taj zaključak, međutim, ne može ostati bez dopune – da su neke riječi koje se rabe u 'Glasu Koncila' dobrim dijelom smrtno stradale prečestom i tendencioznom (političkom) uporabom u ratnome periodu. Bez obzira što nas traženje 'novih' riječi, koje se tvore u ovoj po mnogo čemu specifičnoj redakciji, može zabaviti ili čak nasmijati, ne bismo smjeli zaboraviti da i ovaj 'pravopis' ima svoj domet.

Osim toga, morali bismo se već zapitati koliki je doista stupanj ljubavi nosilaca te politike (iza koje, po širokoj i dugotrajnoj uporabi ovoga 'pravopisa' zaključujemo, stoji i službena Crkva) prema 'ovom ovdje konkretnom Hrvatskom Narodu', te prema svim onim narodima koji pripadaju tzv. 'hrvatskom jezičnom području', kad se iz te 'glaskoncilske' kuhinje tim narodima servira toliki broj kršenja službenoga pravopisa jezika kojim oni govore. Ili, u oštrijoj inačici, zbog čega se unutar jednoga dijela Crkve, koja želi biti 'narodna crkva' i koja se čak znade glasno predstavljati kao 'zaštitnik' interesa tog naroda, ne želi prihvatiti najobičniji pravopis i jezične norme koje je taj narod prihvatio kao svoje?

I, nadalje, ne bi bilo loše upitati ima li uopće danas vidljivih i konkretnih primjera 'pokušaja čišćenja jezika od ustaljenih naučnih, odnosno znanstvenih i stručnih termina, riječi uobičajenih u našem društvenom životu i zakonodavstvu, kao i općenito pojedinih riječi ustaljenih u jeziku' od ovoga što nam daje 'Glas Koncila'? Poznajemo li među danas aktualnim tendencijama koje se protive stavovima o jeziku ijednu na koju bi se više odnosila ocjena o manipulacijama u jeziku koje imaju za cilj 'da se iznuđuju i uvećavaju razlike u jeziku u Socijalističkoj Republici Hrvatskoj u odnosu na isti jeziku drugim republikama i pokrajinama, i raspiruje nacionalna netrpeljivost?'

„Neka D. Jović pozorno prelista"

Joviću je odgovorio dr. fra Leonardo Šantić u 'Glasu Koncila' u tekstu 'Napadaj na jezik i pravopis Glasa Koncila kao primjer jezične nesnošljivosti' ('Glas Koncila', 9. ožujka 1986., str. 4.). Na Jovic Josipovicpočetku on upozorava - ako se 'želi meritorno suditi o jezičnim pojedinostima, mora se posjedovati solidno znanje iz opće teorije o jeziku, iz sociolingvistike i psiholingvistike', te da je 'Poletov' autor jamačno 'netolerantna osoba, mnogo bliža mržnji no snošljivosti'.

U nastavku protuargumentima pobija stavove Predsjedništva CK SKH i Sabora SR Hrvatske o jeziku: 'Člankopiscu u 'Poletu' posebna su 'atrakcija' jezične politike 'Glasa Koncila' to što svojim suradnicima dopušta da pišu slobodno, primjerice oblike prezenta: 'izrazuju', 'naglasuju', 'upozoruje', 'preobrazuje', zatim 'pozivljem' i dr. Neka D. Jović prelista, dakako, pozorno, djela bilo kojega hrvatskog književnika, ali i mnogih srpskih, zatim književne časopise, tjedni i dnevni tisak, i to od druge polovice 19. stoljeća do danas..., pa neka statistički utvrdi koliko su u uporabi ti glagolski oblici koje on tako smjelo i slavodobitno proglašuje jezičnom atrakcijom.

Redom, iz primjera u primjer dr. Šantić pokazuje svu apsurdnost Jovićevih tvrdnji, pozivajući se na brojne onodobne mjerodavne jezikoslovne autoritete, od Maretića, Brabeca, Vratovića, časopisa 'Jezik', zajedničkoga pravopisa dviju Matica, Rječnika JAZU-a i SANU-a, do dvojezičnog Hrvatsko-srpsko-talijanskog rječnika, Enciklopedijskog rječnika lingvističkih naziva i dr'.

Otežavaju napredak socijalističke domovine!

No Jović je ustrajao u svojoj nesnošljivosti i ostao dosljedan do kraja jer, kako doslovce ističe u odgovoru, 'i dalje ostajem pri svome da sam upozoravao i protivio se upravo jezičnoj netoleranciji, koja se može primijeniti i u praksi stalnoga protjerivanja nekih riječi (i to nemaloga broja takvih) u Glasu Koncila. Jer ne može se istodobno biti za jezičnu toleranciju u načelnim stavovima - kao što je to dr. Šantić - da bi se u provođenju tih načelnih stavova, koji su puni plemenitih poziva na snošljivost i slobodni razvoj jezika, branilo potpuno protjerivanje brojnih izraza (poput adreditiva, generalnoga sekretara, izvješća, zadruge, urednika, uhvaćenih, patriotizma, poljoprivrede, razmišljanja, autonomnosti, samostalnosti, indukcije, poklona, saveza, komunikacija, potčinjenih, migracija itd.) te se zalagati za isključivost i neprirodno nametanje drugih, koje su u slobodnome razvoju jezika potisnute, a od kojih je dobar dio – htjeli to priznati ili ne – još snažno opterećen kontekstom u kojem je bio 'korišten' najčešće s posve jasnim (političkim) ciljem...

Žestoko sam protiv zanemarivanja (zamjenjivanja) brojnih divnih riječi koje su se udomaćile u našemu jeziku, koje su dobile svoje mjesto. A naročito se (i svom silom) protivim onima koji to čine zbog toga da bi – kako je rečeno u Predsjedništvu CK SKH, a zatim i u Saboru SR Hrvatske Dr. DejanNa kraju, što o svemu mogu misliti svi oni koji su za hrvatsku (državnu, političku, kulturnu i jezičnu) samostalnost i samobitnost gubili radna mjesta, bili izbacivani iz studentskih klupa i domova, robijali po jugoslavenskim tamnicama, bježali u inozemstvo, a posebice oni čiji su bližnji dali svoje živote, udove, mladost, domove...? Jovića (poput dr. Dejana) uvijek je bilo i bit će ih, i njih je najbolje ostaviti da se guše u vlastitome jadu, protivljenju i mržnji prema svemu hrvatskome.– uveli kao praksu toleriranja 'postupaka u jeziku koji su usmjereni na njegovu zlouporabu, manipulaciju i arhaiziranje, a kojima je cilj da se iznuđuju i uveličavaju razlike u jeziku u SR Hrvatskoj u odnosu na isti jezik u drugim republikama i pokrajinama te raspiruje nacionalnu netrpeljivost', a koje je i navelo to Predsjedništvo da zaključi kako postoji 'evidentan nacionalistički prodor u području jezika'.

Smatram i dalje da se nikakvim razlozima 'jezične tolerancije' ne može objasniti ni opravdati izbacivanje, na primjer 'akreditiva' za račun 'vjerodajnice', niti da je u duhu te tolerancije nametanje 'izvješća', riječi koja je u slobodnome razvoju jezika 'otpala' u konkurenciji s 'izvještajem'. Tako se jezik siromaši, a o toleranciji nema ni govora... Protivnik sam takvih forsiranja, budući da ona samo otežavaju (i doslovno i preneseno) sporazumijevanje među ljudima, spremnim da se zajedno trude oko napretka socijalističke im domovine.' ('Polet', Zagreb, br. 347, 11. travnja 1986., str. 7).

Na kraju, što o svemu mogu misliti svi oni koji su za hrvatsku (državnu, političku, kulturnu i jezičnu) samostalnost i samobitnost gubili radna mjesta, bili izbacivani iz studentskih klupa i domova, robijali po jugoslavenskim tamnicama, bježali u inozemstvo, a posebice oni čiji su bližnji dali svoje živote, udove, mladost, domove...? Jovića (poput dr. Dejana) uvijek je bilo i bit će ih, i njih je najbolje ostaviti da se guše u vlastitome jadu, protivljenju i mržnji prema svemu hrvatskome.

No nije li ta hrvatska sirotinja napokon zaslužila da hrvatski predsjednik prestane s ljigavom politikom koketiranja (uz ostalo i sa savjetnicima a lá Jović), te počne jasno i 'čisto' zastupati njezine interese bez 'fige u džepu'? Do tada, dok bude hrvatskim 'ambasadorima' davao 'akreditive', neka mu njegov analitičar i savjetnik dr. Dejan Jović 'o jeziku poje'!

Tomislav Vuković
Hrvatski tjednik

Hrvatski tjednik

Uto, 23-10-2018, 08:27:39

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

PRETPLATA

Svakoga četvrtka
Hrvatski tjednik,
a sve drugo je manipulacija!

Posebna ponuda

Hrvatski tjednik dolazi s vrlo niskom cijenom pretplate!

Godišnja pretplata iznosi samo 678 kuna,

170 eura za zemlje EU i 200 eura za prekooceanske zemlje.

Hrvatski tjednik 210 41

Želimo da Hrvatski tjednik dođe u svaki hrvatski dom!

Podatci u računima

Žiro-račun: 2500009-1101384007

Banka: Hypo Alpe-Adria-Bank
Korisnik: Tempus d.o.o. Zadar
IBAN: HR61 2500 0091 1013 84007
BIC:HAABHR22

KONTAKTI

Hrvatski tjednik

KONTAKTI

TelefonTelefon
Hrvatskog tjednika:
+385 (0)23/305-277

Fax
Fax:
+385 (0)23/309-180

Elektronička pošta
Elektronička pošta:
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Preporučite članke

Podržite članke na jednoj od socijalnih mreža jednim klikom!

Facebook, Tweet, Google+, LinkedIn, Pinterest

Facebook like

Preporučite Hrvatski tjednik, portal i naš forum svojim prijateljima i poznanicima kako bi i oni znali za komentare, reportaže, razgovore i vijesti koje ovdje objavljujemo.

Copyright © 2018 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom (GPL).