Milošević imao nadzor nad hrvatskim i bosanskim Srbima

U ratu protiv Hrvatske i Bosne i Hercegovine sve su se odluke donosile na jednome mjestu, u Beogradu, na sjednicama Vrhovnoga savjeta obrane Jugoslavije. Vrhovni savjet obrane po ustavu SRJ imao je funkciju zapovijedanja vojskom u ratu i miru, a donosio je i druge odluke koje su se odnosile na obranu i sigurnost. Članovi Vrhovnoga savjeta obrane bili su predsjednici Savezne Republike Jugoslavije, Srbije, Crne Gore, po pozivu načelnik Generalštaba Vojske Jugoslavije, nekoliko visokih vojnih i civilnih dužnosnika.

Za svoj rad Vrhovni savjet obrane rabio je informacije, analize i druge materijale koje su pripremale tajne službe,Generalštab Vojske Jugoslavije, Ministarstvo odbrane, Ministarstvo unutarnjih poslova i drugi državni organi. Zapisnici Vrhovnoga savjeta obrane (VSO) bili su klasificirani kao 'DRŽAVNA TAJNA' i 'STROGO POVERLJIVO'. Svjetlo dana ugledali su tijekom suđenja u Haagu srbijanskim vojnim i civilnim čelnicima. U tim dokumentima, koji su zapravo stenogrami sjednica VSO-a, vidi se kakva je i kolika bila uloga Jugoslavije, Srbije, Crne Gore u ratovima u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, kako je financiran i vođen rat protiv Hrvatske, kakva je bila potpora paravojnim formacijama, kako su pripadnici JNA slani u Hrvatsku i BiH itd.

Najveći dio tih dokumenata govori sam za sebe, a ima i dijelova koji iziskuju kontekstualnu analizu koja ih čini još korisnijim u smislu dokazivanja genocidnoga srpskog plana u ratovima u Hrvatskoj i BiH. Kako bi prikrili svoju ulogu u planiranju i izvršenju najtežih zločina, predstavnici Srbije i Crne Gore, još su 2003. godine u skladu s Pravilnikom o postupku i dokazima Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) stupili u kontakt sa Sudskim vijećem Haškog suda, a nakon više povjerljivih rasprava, odlukom Sudskoga vijeća Haaškoga suda stenogrami sa sjednica VSO postali su zaštićeni. Hrvatski tjednik u posjedu je velikoga broja zapisnika VSO-a.

Sud je ipak tijekom procesa Miloševiću na sjednicama koje su bile zatvorene za javnost odlukom Sudskoga vijeća MKSJ dopustio tužitelju da rabi zapisnike VSO-a protiv Miloševića.

Po nalogu Miloševića

Bivši jugoslavenski predsjednik Zoran Lilić, jugoslavenski predsjednik u razdoblju prije Slobodana Miloševića, svjedočio je 2003. pred Haaškim sudom u procesu protiv svoga nasljednika LilićNakon pokolja u Srebrenici Milošević nije stajao pa je sam Lilić zaprepašten i šokiran, dao nalog načelniku Generalštaba VJ Momčilu Perišiću da se ta središta ugase potkraj rujna 1995. Naravno, središta su ugašena nakon što je Hrvatska vojska operacijom 'Oluja' porazila srpsku vojsku i stvorila preduvjete da se potpiše Daytonski sporazum za Bosnu i Hercegovinu. Danas Dragan Vasiljković zvani 'Kapetan Dragan' čeka u Australiji izručenje Hrvatskoj pa bi ovi dokazi s najvišega mjesta mogli biti važni u dokazivanju njegove zločinačke uloge u ratu u Hrvatskoj.Miloševića. Budući da je i sam bio član VSO, pojasnio je da su odluke u ime VSO-a donosila tri ravnopravna člana (predsjednici Jugoslavije, Srbije, Crne Gore), a da je nakon toga predsjednik SRJ prenosio odluke na Vojsku Jugoslavije. Provođenje tih odluka organizirao je i nadgledao načelnik Generalštaba VJ koji je bio odgovoran predsjedniku.

Pritisnut stenogramima VSO-a, Lilić je još tada potvrdio tužitelju da je SRJ i Vojska Jugoslavije upravljala srpskim vojskama tzv. 'Vojskom Republike Srpske Krajine' i tzv. Vojskom Republike Srpske, dodajući da je Milošević financijski i vojno imao potpunu kontrolu nad hrvatskim i bosanskim Srbima. On je također potvrdio da je u sklopu Vojske Jugoslavije, pod zapovijedanjem 'kapetana Dragana Vasiljkovića', provođena obuka dobrovoljaca za tzv. 'Republiku Srpsku Krajinu' i tzv. Republiku Srpsku te da mu je to kao predsjedniku Jugoslavije povjerio general Momčilo Perišić, koji je to organizirao 'po nalogu Miloševića'.

Nakon pokolja u Srebrenici Milošević nije stajao pa je sam Lilić zaprepašten i šokiran, dao nalog načelniku Generalštaba VJ Momčilu Perišiću da se ta središta ugase potkraj rujna 1995. Naravno, središta su ugašena nakon što je Hrvatska vojska operacijom 'Oluja' porazila srpsku vojsku i stvorila preduvjete da se potpiše Daytonski sporazum za Bosnu i Hercegovinu. Danas Dragan Vasiljković zvani 'Kapetan Dragan' čeka u Australiji izručenje Hrvatskoj pa bi ovi dokazi s najvišega mjesta mogli biti važni u dokazivanju njegove zločinačke uloge u ratu u Hrvatskoj.

Akademik Dobrica Ćosić: Oni hoće da nas poraze u ratu!

U jednom od izlaganja na sjednici VSO-a u kolovozu 1992., akademik Dobrica Ćosić u ulozi predsjednika u točki kojom se razmatra situacija u zemlji i mogućnost vanjske intervencije protiv Jugoslavije, iznosi svoju strepnju i zabrinutost govoreći članovima savjeta:

PlanKoliko je tadašnja Jugoslavija bila odlučna provesti srpski plan o velikoj Srbiji, vidi se po tome što su u vrlo složenoj međunarodnoj situaciji, pod stalnom prijetnjom ekonomskim sankcijama članovi VSO-a obvezali Saveznu vladu da mora osigurati financiranje potreba Vojske Jugoslavije u 1993. godini uključujući i svu financijsku i materijalnu pomoć tzv. Republici Srpska Krajina.'Ja imam privatnu procjenu - vi ju odmah porecite - da Muslimani određuju i diktiraju odnos svjetske zajednice prema nama svojim izuzetno moćnim zaštitnicima i jednom agresivnom beskrupuloznom, ratobornom politikom koju vode svim sredstvima na međunarodnoj sceni. Muslimani biju odsudnu bitku za svoju koncepciju, za svoju državu, za svoju ideologiju, za svoj svijet na Balkanu i Evropi. Oni imaju objektivne uslove da tu bitku dobiju. Oni ne bi bili to što jesu ako ne bi ovakve prilike kakve postoje u svijetu iskoristili da izvojuju odlučujuću bitku nad nama Srbima, Crnom Gorom, Jugoslavijom. Sada se Tuđman silno učvrstio te će to kao nacionalni vođa i tvorac nove hrvatske države, iskoristiti da 'pliva' na 'muslimanskom talasu', da ostvari svoje ciljeve u Bosni Hercegovini i da nas likvidira u Bosni i Hercegovini i riješi pitanje Krajina i srpsko pitanje u Hrvatskoj.'...'Mislim da je ta koalicija, uz pomoć neislamskoga faktora i američkoga faktora, spremna da nas potuče, da nas potuče vojnički, oni hoće nas da poraze u ratu!', govorio je Ćosić.

Zbog ovakve procjene predsjednik Jugoslavije Dobrica Ćosić predlaže da se uvede izvanredno stanje u vojsci; kritizirajući generala Panića da neozbiljno shvaća situaciju, on traži od vojske da bude spremna za ono najgore, a to je konačni obračun s Hrvatima i Muslimanima.

Koliko je tadašnja Jugoslavija bila odlučna provesti srpski plan o velikoj Srbiji, vidi se po tome što su u vrlo složenoj međunarodnoj situaciji, pod stalnom prijetnjom ekonomskim sankcijama članovi VSO-a obvezali Saveznu vladu da mora osigurati financiranje potreba Vojske Jugoslavije u 1993. godini uključujući i svu financijsku i materijalnu pomoć tzv. Republici Srpska Krajina.

Akademik Dobrica Ćosić nije se dugo zadržao na toj funkciji, srpska tajna služba obavijestila je Miloševića da Ćosić iza njegovih leđa vrlo blisko surađuje s tadašnjim predsjednikom Savezne vlade Milanom Panićem. Milošević nije mogao čekati, Dobrica Ćosić smijenjen je, a na njegovo mjesto doveden je u lipnju 1993. Zoran Lilić. Sada kada je Milošević imao svoga čovjeka na čelu Jugoslavije i predsjednika VSO-a, odlučio je potpuno ovladati i vojskom postavljajući isključivo sebi lojalne srpske generale u Generalštab vojske Jugoslavije, bilo je to svojevrsno etničko čišćenje visokih vojnih kadrova, svi koji nisu bili Srbi, morali su otići.

Potpuna kontrola

Na jednoj od sjednica VSO pod predsjedavanjem Lilića umirovili su odmah 43 generala. Životu Panića, načelnika Generalštaba Vojske Jugoslavije koji je vodio operacije okupacije Vukovara, zamijenio je general Momčilo Perišić. Kako je vidljivo iz stenograma Vrhovnoga savjeta obrane od lipnja do rujna 1993., potpuno je promijenjen i obnovljen generalski kadar, više nije postojala nikakva dvojba iza koga stoje visoki časnici Vojske Jugoslavije. Od sjednice VSO-a 7. rujna 1993. Slobodan Milošević osigurao je potpunu kontrolu nad Vojskom Jugoslavije.

U trenutku kada Milošević ovladava Vojskom Jugoslavije, u Bosni i Hercegovini traje operacija Armije BiH po nazivom 'NERETVA-93', Muslimani u ratu protiv Hrvata žele zauzeti Mostar i ovladati dolinom Neretve. U tajnome dokumentu koji šalje Slobodan Jarčević, 'ministar inostranih poslova RSK' iz Beograda u Knin Srbi planiraju pomoći muslimanima da ostvare tu svoju stratešku zamisao. Ako im to uspije, zadat će Hrvatskoj smrtni udarac.

To bi, ujedno, skinulo Srbima s leđa najopasnijeg neprijatelja - Hrvate. Nakon toga srpska bi vojska zaustavila muslimansko širenje obalom i ostavila im do 50 km hrvatske obale. Taj zajednički smrtonosni udarac srpskih vojska i Armije BiH hrvatskoj državi trebao se dogoditi tijekom kolovoza i rujna 1993. Iako je Slobodan Milošević bio na vrhuncu moći, Tuđman je bio jedan korak ispred, zahvaljujući operaciji 'Džep-93' hrvatske vojske kod Gospića i uspješnoj hrvatskoj obrani Mostara Hrvatska će iz rata izaći kao pobjednik.

Joško Buljan
Hrvatski tjednik