Hrvatski tjednik
 

 Petstoti broj Hrvatskog tjednika

Veljko Miljević, odvjetnik: Drago mi je da objavljujete članke s argumentima i mjerom!

Mogu reći da povremeno čitam Hrvatski tjednik, nisam redoviti čitatelj kao nitko u Zagrebu. Mi u Zagrebu kad stignemo čitamo dva dnevnika koja su nam na raspolaganju, kao i dva tjednika. Ali kad me se upozori na pojedini članak u Hrvatskome tjedniku, onda ga rado pročitam. Bez obzira na neke ishodišne razlike u političkim poimanjima, vrlo rado pročitam članke i mislim da su napisani s argumentima i mjerom. Povremeni sam čitatelj, ali kad čitam, mogu reći da mi je drago da čitam.

Prof. dr. Drago Prgomet, zamjenik predsjednika HDZ-a: Nadam se da ću biti u prigodi nešto reći i za 1000. broj

Hrvatski tjednik svakako ima ulogu i mjesto na medijskoj sceni Hrvatske i svakako je doprinos medijskome pluralizmu. Činjenica je da je Hrvatski tjednik u ovih 500 brojeva otvarao mnoge teme, često i one koje drugi mediji se nisu usudili dirati ili otvarati. Potrebno je svakako podupirati tako hrabro istraživačko novinarstvo koje čini Hrvatski tjednik i nadam se da ću biti u prilici nešto reći za 1000. broj Hrvatskoga tjednika.

Dr. Dujomir Marasović, HDZ-ov saborski zastupnik: Hrvatski je tjednik u redu, ali općenito, novinarstvo je u nas sramotno

Nisam redoviti čitatelj Hrvatskoga tjednika, ponekad mi dođe pod ruku i onda ga pročitam cijeloga. Nemam baš komentara o svim novinama u Hrvatskoj. Možda sam sentimentalan, ali Duje Marasovicnekada su novine bile mnogo kvalitetnije nego danas. Hrvatski tjednik je u redu, urednik se trudi i to pozdravljam, ali generalno s novinarstvom u Hrvatskoj jako sam nezadovoljan. Nisam probirljivac, kritičar, ali bolje je ne ocjenjivati hrvatsko novinarstvo.

Neki dan sam na Šolti išao kupiti jedan od dnevnik listova i odustao nakon što sam vidio da svi na naslovnici imaju ubojicu Dragana Paravinju, nisam htio kupiti niti jednu. Želim reći da nema velike razlike u medijima u Hrvatskoj, mi ubojicu stavljamo na naslovnicu stranicu. Kakvi smo mi to ljudi kad takve novine proizvodimo. Zbog takvih stvari nisam niti jednome mediju previše sklon.

Dinko Burić, HDSSB, gradonačelnik Belišća: Svijetla točka u pomračenome medijskom prostoru

Hrvatski tjednik jedna je od rijetkih svijetlih točaka u pomračenome medijskom prostoru antihrvatskih medija u Republici Hrvatskoj. Redoviti sam čitatelj, pretplatnik više godina i daj, Bože, da je više takvih tiskovina. Volim komentare, kolumne, goste koji se pojavljuju u Tjedniku, a uglavnom su to uvijek ljudi koji zavrjeđuju svoj prostor u Hrvatskome tjedniku. Jako sam subjektivan kad je riječ o njemu pa za njega imam samo riječi hvale.

Prof. dr. Sanda Ham, jezikoslovka: Drago mi je što Hrvatski tjednik ostaje pri pravopisnim načelima Vijeća za normu!

Hrvatski tjednik posljednjih je godina jedno od rijetkih mjesta na kojima se može o hrvatskome jeziku govoriti hrvatski. Kao jezikoslovka i kao hrvatistica na tom sam doista zahvalna jer je ohrabrujuća pomisao da postoji javni i ugledni prostor, prostor s glasnim odjekom u kojem možete otvoreno govoriti, bez straha od cenzure i bez potrebe samocenzure.

Osobito mi je drago što Hrvatski tjednik ostaje pri pravopisnim načelima Vijeća za normu i što nije bezrazložno i brzopleto posegnuo za novim pravopisom: dobro je pročitati u Hrvatskome tjedniku pravu riječ o bleiburškim događajima, a ne iskrivljenim blajburškim – taj drugi oblik smeta pogledu, hrvatskoj tradiciji i kulturi, makar ga je novi pravopis propisao. Hrvatski je tjednik i ovdje postojano na braniču.

Zvonimir Despot, novinski istraživač, kolumnist i nakladnik: Prigoda ne samo za čestitanje nego i za razmišljanje!

Kad u doba velike krize, pada čitanosti, propadanja, neki medij, tjednik, slavi izlazak 500. broja, tada je to prilika ne samo za čestitanje nego u prvome redu za razmišljanje. Kako se Hrvatski tjednik održao na hrvatskoj medijskoj sceni? Bez obzira slagali se ili ne s njegovom uređivačkom politikom, jesu li neki tekstovi bolji ili ne, posve je jasno da tjednik ima svoju stalnu čitalačku publiku. U demokraciji je normalno da sa svojim stavovima u javnosti budu zastupljene sve sfere društva, da se čuje svačiji glas, da ljudi imaju medij u kojemu će vidjeti artikulaciju svojih nazora, htijenja, problema...

U Hrvatskoj, na žalost, medijska scena ne odiše time. Glavni mediji produljene su ruke politike, pojedinih interesnih grupacija, a i vodeći djelatnici u njima često nameću vlastite stavove kao stavove cijeloga društva ili njegove većine. Demokratsko društvo može se razvijati isključivo na pluralnosti ideja i razmišljanja, nikako ne na jednoumlju, što se često nameće iz velikih medija.

Stoga je i Hrvatski tjednik potreban upravo zbog te pluralnosti, kao i mnogi drugi mediji koji razbijaju jednoobraznu sliku koja nam se često nameće. Dok god takav medij doprinosi zdravome razvoju društva, treba ga podržati, nevezano na to je li on ono što ja želim čitati ili je li na tragu mojih gledišta.

Željko Sačić, general: Lučonoša izranjavane, opljačkane i javno sramoćene kolone hrvatskih domoljuba!

Veliko mi je zadovoljstvo i čast uputiti svima vama u uredništvu i vrijednim novinarima kao i vašim uglednim vanjskim suradnicima iskrene čestitke povodom značajnoga jubileja našega Hrvatskog tjednika. Da, s ponosom se možete osvrnuti na sadržaj svih vaših 500 brojeva koji su u svakome svom broju, preciznije u svakome slovu, retku, slici i rečenici, uvijek bili lučonoša i predvodnik izmorene, izranjavane, desetkovane, opljačkane, prešućivane i javno sramoćene kolone istinskih, pravdoljubivih, hrabrih i požrtvovnih hrvatskih domoljuba.

Sve nas zajedno, na tom putu istine, nije zaustavila niti ušutkala 'detuđmanizacija', povijesna revizija same biti Domovinskoga rata, kao ni neviđena Bajić-Mesićeva državna represija, jer smo ostali i opstali zajedno u zaštiti hrvatskih nacionalnih interesa, posebice u zaštiti temeljnih vrednota proizašlih iz našeg domovinskoga obrambenog rata.

Možemo doista s ponosom reći, točno je, bili ste u najtežim i najdramatičnijim trenutcima poslijeratne hrvatske povijesti, u zlo, crno i sramotno vrijeme posvemašnjega protuhrvatskog djelovanja nemoralnih i korumpiranih nazovi hrvatskih političara, nada i svjetlo u današnjoj tami i bešćutnoj hladnoći hrvatske zbilje.

Josip Jović, novinar i publicist: Ni jedan broj dosad nisam propustio!

Hrvatski tjednik (ranije list) jedini je list čiji ni jedan broj od početka nisam propustio, povremeno surađujući s njim. Drago mi je da se održao i preživio bez ičije pomoći i vjerujem kako će još dugo živjeti. Mnogo bi toga bez njega bilo neobjavljeno, zatajeno, prešućeno. Mnogi će ga u skladu sa svojim kodnim sustavom svrstati u desničarski, čak ekstremno desni. Ali to je više problem onih koju svrstavaju i klasificiraju, nego njega samoga.

Tjednik je karakterističan prvenstveno po svojoj otvorenosti, a to što ga se pripadnici jedne struje mišljenja klone, to je opet njihov problem. On nije a priori sklon ni jednoj političkoj opciji ili stranci, već slijedi vlastita politička i profesionalna uvjerenja i s te je pozicije kritičan prema svima, prirodno uvijek više prema onima koji trenutačno obnašaju vlast i koji su najodgovorniji za stanje u društvu.

U svakom slučaju, Hrvatski je tjednik, koji s punim opravdanjem nosi naziv onoga proljećarskoga tjednika, postao nezaobilazan i relevantan politički tjednik, bez obzira što ne izlazi u glavnome gradu. Kroz njega se afirmiralo mnogo mladih autora, kao što u njemu rado objavljuju i već afirmirani, obično oni kojima su vrata tzv. središnjih medija, koji su preuzeli ulogu preodgajanja nacije, zatvorena. Prateći opći trend rasprava u društvu, možda je HT previše okrenut prošlosti, onoj bližoj i onoj daljnjoj. Volio bih da se još više okrene onome što se događa danas, posebno reportažama s mjesta najvažnijih događaja.

Zvonimir Hodak, odvjetnik: Čestitam na hrabrosti i vjeri u dolazak boljega doba za Hrvatsku!

Woody Allen je jednom prilikom rekao: 'Volio bih biti besmrtan, ali ne po svojim djelima nego tako da nikad ne umrem'. Hrvatski tjednik 1971. godine umro je nasilnom smrću, ali je postao besmrtan. Tih olovnih godina u kojima se počeo pojavljivati matoševski duh s njegovom čuvenom mišlju 'Dok je srca, bit će i Kroacije', došlo je do događaja koji su hrvatsku nacionalnu temperaturu digli do samoga vrha. Pojavila se Deklaracija o položaju i nazivu hrvatskog jezika i pojavio se Hrvatski tjednik.

Nadahnuto uredništvo među kojima je bio Vlado Gotovac, pjesnik Zlatko Tomičić, prof. Jozo Ivičević i niz drugih donijeli su na ulice i kioske tjednik čiji se dolazak čekao. Sjećam se da smo na ondašnjemu Trgu Republike, a današnjemu Trgu bana Jelačića strpljivo čekali zajedno sa studentima i profesorima Pravnoga fakulteta kako bi došli do svoga primjerka. Nakon toga dolazi Karađorđevo i ledeni boljševički vjetar ugasio je Matošev plamen, otpuhao Hrvatski tjednik i gotovo kompletno uredništvo poslao dijelom u Lepoglavu, a dijelom u Staru Gradišku.

I onda je, kako je to u svojoj pjesmi 'Mata' napisao Miroslav Škoro 'došla devedeseta i otac reče - sad ili nikada'. I dok su Hrvati četiri godine stvarali državu, ginuli, zbrinjavali izbjeglice, drugovi su gradili medijska carstva, osnivali tjednike kao što su Globus, Nacional, Feral Tribune itd. Hrvatski tjednik nitko nije ni spominjao, nikome nije palo na pamet da oživi kulturnu i nacionalnu tradiciju nastalu za vrijeme legendarnoga hrvatskoga proljeća. Sve dok ljudi iz zadarskog Hrvatskog lista nisu odlučili reinkarnirati Hrvatski tjednik i podsjetiti nas na zaboravljenu hrvatsku obvezu prema listu koji je prvi nakon tzv. oslobođenja 1945. godine donio dašak demokracije i hrvatske misli.

Tjednik uredno pratim i iz tjedna u tjedan vidim da redakcija i oni koji ga čitaju očekuju da se u Hrvatskoj nešto dogodi. Lijeva medijska falanga koja drži ključne pozicije u hrvatskome medijskom prostoru kombinira kako bi se drugovi održali što dulje na vlasti, pa makar i preko tzv. velike koalicije. Hrvatski tjednik očekuje da se jednoga dana pojavi druga, bolja i pravednija Hrvatska, lišena HDZ-ovskoga lopovluka i neoboljševičkoga koncepta liberalne države koja je sve prije nego liberalna i socijaldemokratska. Dok Hrvati iz dana u dan postaju sve siromašniji, dok ih sve manje zadržava posao, dok se 10 posto bogati, a 90 posto tone sve dublje, i Hrvatski tjednik i oni koji su stvorili ovu državu, a sad su ogorčeni i razočarani, očekuju da nešto počne. Što?

Podsjeća me to na jedan predratni vic koji otprilike glasi ovako: Negdje u Zagrebu milicajac u uniformi ulazi na prva vrata u tramvaj i staje kraj vozača. U jednome trenutku vozač zbog neopreznoga pješaka naglo zakoči i putnici iz stražnjeg dijela naletješe na one koji su stajali u prednjemu dijelu. Nakon toga, jedan od putnika udari milicajca snažno šakom u glavu, ovaj zatetura i naleti na šaku drugog putnika kojega također udarcem složi na pod. Kad je tramvaj stao, milicija uđe u njega i odvede dvojicu izgrednika u milicijsku stanicu.

Nakon što su ih dobro izmasirali pendrecima, inspektor upita prvoga 'Zašto si ti udario druga milicajca?' Ovaj vidjevši da je vrag odnio šalu pokajnički reče 'Meni je strašno žao, ali znate ja imam upaljeno kurje oko i kad je tramvaj naglo zakočio drug milicajac mi je stao na to kurje oko, a to me je strahovito zaboljelo i ja bih u tom trenutku refleksno udario svakoga, osim naravno druga Tita'. Na to se inspektor okrene drugome izgredniku te mu reče 'Jesi li ti imao upaljeno kurje oko?' 'Ne' reče drugi, 'ja sam mislio da je počelo!'

Kao i u ovome starome vicu, Hrvati koji čitaju Hrvatski tjednik, koji misle kao Hrvatski tjednik, čekaju već dulje da nešto počne. Ili će nešto početi, ili će Hrvati završiti u nekakvoj imaginarnoj policijskoj stanici i objašnjavati inspektorima da ih boli kurje oko. U svakome slučaju čestitke redakciji Hrvatskog tjednika na hrabrosti, upornosti, optimizmu i vjeri u dolazak nekih boljih vremena. S obzirom na definiciju optimista koja glasi 'optimist je obično loše obaviješten pesimist', nadu u bolje dane treba ipak očekivati s krajnjim oprezom.

Hrvatski tjednik

Hrvatski tjednik

Sub, 6-03-2021, 01:53:02

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

PRETPLATA

Svakoga četvrtka
Hrvatski tjednik,
a sve drugo je manipulacija!

Posebna ponuda

Hrvatski tjednik dolazi s vrlo niskom cijenom pretplate!

Godišnja pretplata iznosi samo 678 kuna,

170 eura za zemlje EU i 200 eura za prekooceanske zemlje.

Hrvatski tjednik 210 41

Želimo da Hrvatski tjednik dođe u svaki hrvatski dom!

Podatci u računima

Žiro-račun: 2500009-1101384007

Banka: Hypo Alpe-Adria-Bank
Korisnik: Tempus d.o.o. Zadar
IBAN: HR61 2500 0091 1013 84007
BIC:HAABHR22

KONTAKTI

Hrvatski tjednik

KONTAKTI

TelefonTelefon
Hrvatskog tjednika:
+385 (0)23/305-277

Fax
Fax:
+385 (0)23/309-180

Elektronička pošta
Elektronička pošta:
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Preporučite članke

Podržite članke na jednoj od socijalnih mreža jednim klikom!

Facebook, Tweet, Google+, LinkedIn, Pinterest

Facebook like

Preporučite Hrvatski tjednik, portal i naš forum svojim prijateljima i poznanicima kako bi i oni znali za komentare, reportaže, razgovore i vijesti koje ovdje objavljujemo.

Copyright © 2021 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.