Hrvatski tjednik
 

 Što se stvarno zbiva u Ukrajini i Rusiji

Možda će netko pomisliti kako nam je dosta zastrašivanja Rusijom, u Europi rat nije moguć, ukrajinska kriza uskoro će biti prošlost, u globaliziranom svijetu važnije je trgovati nego ratovati, i tome slično. Sigurno da u tim mislima ima istine, ali povijest nas uči da su prijetnje ratom uvijek u početku bile bezazlene da bi se ubrzo pretvorile u gorku stvarnost. Tako je bilo prije sto godina nakon atentata u Sarajevu i godine 1939. nakon njemačkoga preuzimanja Sudeta.

Uvijek je bilo onih na Zapadu koji su mislili da njihovi protivnici rezoniraju u njihovim kategorijama te kako je i najgori mir bolji od bilo kakva rata. No Prvi i Drugi svjetski rat gotovo su se nečujno ušuljali u Europu, i nakon što su počeli nije ih bilo moguće zaustaviti dok jedna strana nije kapitulirala, a obje su to platile milijunskim ljudskim žrtvama i astronomskim materijalnim štetama. To bi se moglo dogoditi i sad.

Hrvatska kao članica NATO-a i EU itekako bi mogla biti pogođena ako bi te dvije zajednice država došle u sukob s Ruskom Federacijom, čije vodstvo prijeti ratom. Možda bi trebalo podsjetiti naše (post)komuniste na sukob Staljin-Tito slijedom kojega je bilo otkriveno kakve su sve zločine u 'prijateljskoj' Jugoslaviji počinili sovjetski (ruski) vojnici pri kraju Drugoga svjetskoga rata, kad su u Srbiji ubijali nevine ljude, pljačkali sve što su mogli uzeti i silovali žene kao u pobijeđenoj Njemačkoj; kasnije u sovjetsko-jugoslavenskim tvrtkama temeljito operušali Titovu državu. Suvremena Rusija prekršila je dva temeljna međunarodna ugovora: Helsinšku deklaraciju o nepovredivosti državnih granica i Budimpeštansku izjavu o teritorijalnome integritetu Ukrajine.

Rusi daju prednost ratnome rješavanju međnarodnih problema

Prema zapadnim promatračima, Putinova Rusija odavno se priprema za rat rabeći odgovarajuću promidžbu u svakodnevnici te preko filmova, romana i javnih sjećanja na prošlost. PutinVladimir Putin vratio je glazbu sovjetske himne u rusku svečanu pjesmu, a tamo gdje se u prvoj spominjao Staljin, sad se navodi Bog. U Putinovoj Rusiji naveliko se slavi pobjeda u 'Velikome domovinskom ratu' kao da su na kraju njega u zemlji zavladali demokracija i blagostanje. Što je tada pobijedio komunizam s dugotrajnom podjelom Europe, brojnim Rusima uopće ne smeta.Tako je Aleksandar Balabanov snimio dva filma o nekome budućem ratu; u prvome je radnja smještena u nepoznatu zemlju, u drugom neposredno u SAD, a oba su imala veliki uspjeh u Rusiji. Ruski književnik Viktor Jerofejev objavio je roman pod naslovom 'Akimuden' u kojemu proročanski piše kako je Rusija objavila rat nekoj nenaznačenoj zemlji sa svrhom rasplamsavanja golemoga patriotizma bez stvarne podloge.

Vladimir Putin vratio je glazbu sovjetske himne u rusku svečanu pjesmu, a tamo gdje se u prvoj spominjao Staljin, sad se navodi Bog. U Putinovoj Rusiji naveliko se slavi pobjeda u 'Velikome domovinskom ratu' kao da su na kraju njega u zemlji zavladali demokracija i blagostanje. Što je tada pobijedio komunizam s dugotrajnom podjelom Europe, brojnim Rusima uopće ne smeta. Vidjeli smo tijekom posljednjih tjedana kako ruski separatisti u Ukrajini mašu i sovjetskim zastavama okupljajući se oko Lenjinovih spomenika.

Tko u Rusiji postavlja kritička pitanja o toj prošlosti, brzo ga se proglašava antipatriotom. Za Ruse je odcjepljenje Krima bilo pitanje 'prava na samoodređenje', dok su isto pravo brutalnom vojnom silom osporili Čečenima. Nigdje u svijetu ne bi se moglo dogoditi da jedan utjecajni TV-komentator trijumfalno prijeti kako je 'Rusija jedina zemlja koja bi Ameriku mogla pretvoriti u atomsku prašinu'. Bio je to Putinov propagandist Dimitrij Kiseljov kojega je Putin prije nekoliko mjeseci postavio ravnateljem nekoliko propagandnih medija.

Čitava buka oko progona ruske manjine u Ukrajini nema ni trunka dokaza, ali što to vrijedi kad se Moskva drži uvjerenja kako se velika količina laži tijekom vremena pretvara u malu hrpicu istine. Nakon što su ukrajinski revolucionari sasvim legalno zauzeli vlast u Kijevu, ruska ih je promidžba proglasila fašistima, a zna se što čeka fašiste: rat i smrt.

Ukrajincima se predbacuje i antisemitizam, (Moskva zna da to 'pali' na Zapadu!) unatoč izjavi visokoga predstavnika židovske zajednice u toj zemlji Leonida Finberga, kako je to besmislica. Predsjednik Putin uvjerava njemačku kancelarku Angelu Merklin da je naredio povlačenje ruskih postrojba s ukrajinske granice, ali satelitske snimke NATO-a pokazuje da se nisu makle ni za pedalj. Kako se onda može vjerovati ostalim Putinovim riječima?

RepblikaProruski elementi na istoku Ukrajine proglasili su 'Narodnu Donjecku Republiku' kao da komunizam još nije mrtav. U Rusiji vlada kult Armije. Doduše, ona je tehnološki zastarjela, ali uoči Krima počelo je njezino moderniziranje, neusporedivo sa svim dosadašnjima. Sadašnja vlast stavila je Armiji na raspolaganje 70 milijarda dolara. Rusija ima najveći vojni proračun u svijetu poslije SAD i Kine.Proruski elementi na istoku Ukrajine proglasili su 'Narodnu Donjecku Republiku' kao da komunizam još nije mrtav. U Rusiji vlada kult Armije. Doduše, ona je tehnološki zastarjela, ali uoči Krima počelo je njezino moderniziranje, neusporedivo sa svim dosadašnjima. Sadašnja vlast stavila je Armiji na raspolaganje 70 milijarda dolara. Rusija ima najveći vojni proračun u svijetu poslije SAD i Kine.

Ono što je na Zapadu malo poznato, a odavno je očevidno je zavisnost Rusije od ukrajinske vojne industrije smještene u istočnom dijelu zemlje. Svaki drugi ruski tenk, svaka druga interkontinentalna raketa i brojni ratni brodovi za potrebe ruske armije izgrađuju se u onom dijelu Ukrajine u kojemu se govori ruski ne samo među Rusima nego i Ukrajincima. To je glavni razlog zašto Putin želi osvojiti taj dio Ukrajine, a ne propagandističko laganje kako se tu progoni rusku manjinu. U Rusiji se rasplamsava prava histerija o navodnome skorom napadu NATO-a.

Svako širenje Europske unije slobodnim odlukama naroda srednje i istočne Europe, Moskva tumači kao agresiju. Rusija je mogla zatražiti članstvo u oba saveza pa bismo vidjeli kako bi na to reagirao Zapad. Ali to nije učinila jer stvaranjem 'Euroazijskoga carinskog saveza' želi stvoriti protutežu E-Uniji na način suprotan zapadnoj civilizaciji.

Ruske manjine kao 'oružje' protiv 'opasnih' susjednih država

Kao 'oružje' protiv zaustavljanja toga širenja Putinovu režimu služe ruske manjine u susjednim državama. Najveće su (u postotcima) u Letoniji, Estoniji, Kazahstanu i Ukrajini. Rat za SličnostiMi smo u osvrtu na rusko osvajanje Krima u hrvatskome mjesečniku 'Cro-Express' za travanj uočili velike sličnosti između promidžbene podloge Putinova i Miloševićeva ekspanzionizma dok je, suprotno od toga, savjetnik predsjednika Ive Josipovića, Dejan Jović, (jedan od deset najmoćnijih Srba u svijetu!) zatražio ekspresno i gotovo bezuvjetno uključenje Zapadnog Balkana u EU, jer da će inače Rusi preko Srbije zakoračiti u samo predvorje Unije. Crnogorsko pleme Vasojevića već je pozvalo Ruse da im stavlja svoje neobrađene pustopoljine za buduću vojnu bazu prema onoj megalomanskoj izreci 'nas i Rusa 200 milijuna'.'oslobođenje' Rusa od 'neprijateljskih' većinskih naroda započeo je u Ukrajini, ali postoje znaci da Putin tu ne će stati. Letonci se živo sjećaju sovjetskih vremena u kojima su bili ubijani i proganjani pa im sadašnja Putinova politika zaleđuje krv.

Rusija NAtoU uskome pojasu oko rijeke Dnjestra i autonomnoj pokrajini Gagauziji u Republici Moldovi, proruski ljudi živo žele priključenje 'majčici Rusiji', a to bi se moglo dogoditi ako bi Moskva, udarajući s Krima, okupirala preostali dio južne Ukrajine. Strah od Rusa širi se ne samo u malim baltičkim državama, prijašnjim republikama SSSR-a, nego isto tako u vojno neutralnim zemljama Finskoj i Švedskoj. Bivši Putinov savjetnik Andrej Iljarionov tvrdi da se Putin nalazi u misiji 'povijesne pravde' i želi povratiti slavu ruskoga carstva iz vremena Nikolaja II. i/ili Staljinova Sovjetskoga Saveza pa Finsku i Baltik 'staviti pod rusko okrilje'.

A to ne bi išlo bez rata između Rusije i NATO-a. Američki vojni povjesničar Paul Kennedy vidi u gospodarskome srozavanju Rusije opasnost njezina bijega u ratne pustolovine. Glasoviti američki politolog Samuel Huntington drži da granica između Zapada i Istoka prolazi kroz sredinu Ukrajine gdje bi mogli izbiti vojni sukobi. Neki ruski geostratezi drže da bi Rusija trebala tražiti od Amerike Aljasku koju je carski režim jeftino prodao Amerikancima, spajajući to s 'vizijom' latinskoameričkoga osvajanja juga SAD-a i raspada ostatka nekad najmoćnije države svijeta u istočni i zapadni dio.

Mi smo u osvrtu na rusko osvajanje Krima u hrvatskome mjesečniku 'Cro-Express' za travanj uočili velike sličnosti između promidžbene podloge Putinova i Miloševićeva ekspanzionizma dok je, suprotno od toga, savjetnik predsjednika Ive Josipovića, Dejan Jović, (jedan od deset najmoćnijih Srba u svijetu!) zatražio ekspresno i gotovo bezuvjetno uključenje Zapadnog Balkana u EU, jer da će inače Rusi preko Srbije zakoračiti u samo predvorje Unije. Crnogorsko pleme Vasojevića već je pozvalo Ruse da im stavlja svoje neobrađene pustopoljine za buduću vojnu bazu prema onoj megalomanskoj izreci 'nas i Rusa 200 milijuna'.

Mlohavo zapadno reagiranje na agresivnu politiku Putinove Rusije

U jednome od rijetko dobrih članaka zabavljačkoga tjednika 'Globus' (4.4.2014) opisuje se razgovor s američkom analitičarkom Anne Appelbaum u kojemu ona ozbiljno upozorava na očitu istinu kako ni EU, a ni NATO ne će ratovati s Rusijom radi Ukrajine te da to Ukrajinci moraju shvatiti. Zapadno reagiranje na prvo prekrajanje granica u Europi nakon 1945. bilo je ne samo vrlo nejedinstveno nego i izrazito mlohavo.

Zanimljivo je pratiti izjave nekih njemačkih stručnjaka i čitati pisma čitatelja u utjecajnim njemačkim novinama u kojima se traži nekakvo razumijevanje za ruske poteze. Unutar EU-a i NATO-a službenu se Njemačku smatra kao onu koja 'najbolje shvaća Rusiju'. Bivši savezni kancelar Helmut Schmidt koji svima 'soli pamet', tvrdi u tjedniku 'Die Zeit' da je Kremlj bio uvijek ruski i kako su sankcije protiv Moskve 'glupost'. Njemački ministar vanjskih poslova Frank-Walter Steinmeier stalno traži ukrajinsko-ruske pregovore, dobro znajući da Moskva uopće ne želi razgovarati s novom ekipom u Kijevu pa se utjecajni 'Frankfurter Allgemeine Sonntagszeitung' (6. travnja) pita tko zapravo određuje njemačku vanjsku politiku, Merklica čije je to ustavno pravo, ili Steinmeier?

Ravnatelj odbora njemačkoga gospodarstva za trgovinu s istokom, Eckhard Cordes, zahtijeva od politike da mirnim sredstvima riješi konflikt Rusije i Ukrajine, zatvarajući oči pred činjenicom da je Moskva započela i ne želi završiti kavgu. Njemačka industrija uložila je u Rusiji milijardska sredstva pa sadašnji nemiri ugrožavaju taj biznis, koji bi njemački menedžeri htjeli nastaviti kao da se ništa nije dogodilo. I Rusi ulažu u globalno gospodarstvo, primjerice, oni bi htjeli uz pomoć njemačke tehnike u brodogradnji postati svjetska pomorska sila koja bi se mogla usporediti s američkom prema onoj narodnoj: 'Vidjela žaba kako potkivaju konja pa podigla nogu'.

„Srodnosti duša" između Nijemaca i Rusa

Bivši kancelar Gerhard Schröder, koji je Putina davno nazvao 'demokratom čistim kao suza', piše kako nije istina da su Rusi prekršili međunarodno pravo na Krimu. Schröder je inače NjemačkaTjednik ističe kako gospođa Merkel obožava rusku caricu njemačkoga podrijetla Katarinu Veliku, a upravo je ona bila ta koja je u 18. stoljeću osvojila Krim, priključivši ga Ruskome Carstvu 'za vječna vremena'. Njemačka formalno pristaje na sankcije protiv Rusije, ali 'u kulisama' iznosi zamjerke koje bi te sankcije mogle učiniti samo simboličnima. Brojni njemački intelektualci traže u pismima novinama kako treba shvatiti ruske strahove i prilike, ali ima i onih koji rusko osvajanje Krima uspoređuju s Hitlerovim pripojenjem Sudeta Njemačkome Reichu.lobist Gasproma, i za to prima masnu rusku plaću. Šef njemačke krajnje ljevičarske stranke 'Die Linke' Gregor Gysi doduše tvrdi da su Rusi zaobišli međunarodno pravo, ali da treba pokazati razumijevanje za ruske strahove od širenja NATO-a i EU.

Putin ShroederZa Gysija je istražno povjerenstvo Bundestaga ustvrdilo da je radio za istočnonjemačku obavještajnu službu Stasi. Utjecajni tjednik 'Der Spiegel (br. 15/2014.) vidi između Nijemaca i Rusa 'duševne srodnosti' pa piše kako je 'ukrajinska kriza za Berlin vrlo opasna' jer otkriva njemačku shizofreniju spram Rusije. 'Der Spiegel' (br. 13/2014.) navodi da će ekonomska pomoć EU-a Ukrajini biti vrlo skupa, ali prema njegovu ispitivanju javnoga mnijenja, većina se Nijemaca slažu da bi EU i SAD trebali prihvatiti rusko osvajanje Krima.

Tjednik ističe kako gospođa Merkel obožava rusku caricu njemačkoga podrijetla Katarinu Veliku, a upravo je ona bila ta koja je u 18. stoljeću osvojila Krim, priključivši ga Ruskome Carstvu 'za vječna vremena'. Njemačka formalno pristaje na sankcije protiv Rusije, ali 'u kulisama' iznosi zamjerke koje bi te sankcije mogle učiniti samo simboličnima. Brojni njemački intelektualci traže u pismima novinama kako treba shvatiti ruske strahove i prilike, ali ima i onih koji rusko osvajanje Krima uspoređuju s Hitlerovim pripojenjem Sudeta Njemačkome Reichu.

To je kao povijesnu sličnost javno istakao njemački ministar financija Wolfgang Schäuble, pa je za to dobio 'verbalne batine' u nizu medija. Njemački intelektualac dr. Erich Kraft piše u 'Frankfurter Allgemeine Zeitungu' (18. ožujka) da ako bi se povijesnim argumentima prihvatilo rusko osvajanje Krima, što je onda s njemačkom istočnom Pruskom koja je danas dio Rusije, a u njoj su rođeni njemački velikani duha kao Immanuel Kant, Gottfried Herder, E.T.A. Hoffmann, Luis Corinth, Agnes Miegel i Käthe Kolwitz. Ova usporedba je svakako čudna jer bi onda došle na red i druge njemačke provincije koje su danas sastavni dio Poljske i Francuske. Očevidno je da je rusko osvajanje Krima probudilo neka zaspala nacionalistička sjećanja, ne baš neopasna za mir u Europi.

Ipak polako napreduje izoliranje Rusije od svjetske politike

Rusija je izbačena iz skupine osam ekonomskih najjačih država svijeta 'G8', ali po mišljenju analitičara nakon što Moskva zadovoljni svoje apetite, čak možda i prisvajanjem istočne i južne Ukrajine, mogla bi ponovno biti pripuštena u to iznimno društvo. Znajući to, Rusi nisu reagirali bučno, govoreći kako mogu pričekati godinicu ili više dana da se 'G7' ponovno pretvori u 'G8'. Vijeće Europe oduzelo je Rusima pravo glasa na što je službena Moskva reagirala riječima kako je to 'rusofobija' i povratak 'hladnoga rata'. Za rusofobiju, strah od Rusa, najviše su krivi upravo Putinovi Rusi. To bi svima trebalo biti jasno.

Najvažnije oružje Putinova režima protiv slobodnoga svijeta prijetnja je zatvaranjem plinovoda, što bi teško pogodilo ekonomije brojnih država Zapadne Europe, neke više neke manje, ali to bi bilo još pogubnije za Rusiju koja bi ostala bez novca i vrhunske zapadne tehnologije od koje zavisi moderniziranje njezine industrije. Ruske prijetnje zatvaranjem plinovoda sve više inspiriraju zapadne stručnjake i političare da traže druge izvore energenata, što i ne će biti preteško jer postoje zemlje koje će uskočiti u trgovinu plinom, ali i nove izvore dobivanja plina iz škriljevca koje nisu neopasne, ali mogle bi se popraviti novim tehnologijama.

Rusija je preko noći povisila cijenu zemnoga plina Ukrajini za 50 posto, što bi tu i onako siromašnu zemlju moglo još više gurnuti prema rubu gospodarskoga ponora. U isto vrijeme, ruska promidžba bljezgara o 'ljubavi prema bratskome ukrajinskome narodu'. Moskva traži od Kijeva federaliziranje Ukrajine, na što je nova vlast spremna, dapače premijer Arsenij Jacenjuk nudi dijalog o tome, ali, kako izgleda, Rusi bi htjeli da oblasti s ruskom većinom dobiju tako veliku autonomiju da bi postale 'države u državi', nešto slično kao 'Republika Srpska' u Bosni i Hercegovini.

Ikona 'narančaste revolucije' i kandidatkinja za predsjednicu Ukrajine Julija Timošenko oštro odgovara Moskvi da se 'agresoru ne smije dati ono što želi', ('Frankfurter Allgemeine', 1. travnja) upozoravajući na 'događaje u Čehoslovačkoj u godini 1938.'. Tada je Zapad pristao na rasturanje te mirne i demokratske države, misleći da će od Hitlera iznuditi mir, no Führeru je to bio samo jedan korak prema Drugome svjetskom ratu. Zapadnjaci bi stvarno trebali čitati odgovarajuće povijesne knjige.

Putinovo udaranje po Ukrajini ipak je dvosjekli mač. Europska unija, a prije svega Njemačka, bile su prilično bijesne na američko elektronsko špijuniranje i svojih najviših dužnosnika, no to je zasada gurnuto u drugi plan jer prijetnje s Istoka nadmašuju sve zapadne zadjevice. Na sastanku vodećih zapadnih državnika u Bruxellesu prije tri tjedna one su obnovile transatlantsko prijateljstvo upereno prvenstveno protiv ruskoga imperijalizma.

MačPutinovo udaranje po Ukrajini ipak je dvosjekli mač. Europska unija, a prije svega Njemačka, bile su prilično bijesne na američko elektronsko špijuniranje i svojih najviših dužnosnika, no to je zasada gurnuto u drugi plan jer prijetnje s Istoka nadmašuju sve zapadne zadjevice. Na sastanku vodećih zapadnih državnika u Bruxellesu prije tri tjedna one su obnovile transatlantsko prijateljstvo upereno prvenstveno protiv ruskoga imperijalizma.NATO je poslao ratne zrakoplove u svoje članice u blizini ruske granice. Poljaci i Balti stalno naglašavaju da ruskoj slatkorječivosti nikako ne treba vjerovati. Gospodarski stručnjaci računaju da će Moskva morati uložiti golema sredstva za ekonomski oporavak Krima, a ako bi osvojila istočnu Ukrajinu to bi još više opteretilo njezin državni proračun.

JerofejevPutinovska Rusija zapravo se nalazi u svojevrsnome 'bijegu u prošlost'. Ruski samodržac želi obnoviti ako ne Sovjetski Savez, a onda barem carsku Rusiju. On to i ne krije kad govori o 'velikoj Rusiji'. Tko imalo poznaje rusku povijest, zna koliko je u njoj stara borba između 'zapadnjaka' i 'panslavista'. Prema mišljenju ruskog skladatelja Sergeja Nevskoga s trenutačnom adresom u Berlinu, 'aneksija Krima samo je simptom krize koja potresa cijelo rusko samoshvaćanje'.

On piše: 'Aktualnu situaciju u Rusiji moglo bi se opisati kao ustanak arhaičnoga. Možda podsjeća na Srbiju ranih devedesetih godina ili, s nekim razlikama, na Ameriku Busha juniora, samo se ovoga puta posljedice mogu manje predvidjeti. Ideja o stvaranju europskih otoka progresivnoga mišljenja i djelovanja u Rusiji propala je iz dvaju razloga: kao prvo jer je bila u konfliktu s autoritativnim karakterom ruske vlasti koja je podupirala takve otoke. I kao drugo, jer su stanovnici tih otoka - kao i ja - potiskivali i ignorirali duboko konzervativnu i arhaičnu Rusiju uokolo. Suprotno tome, nova Rusija koju Putin upravo uspostavlja, potiskuje i ignorira ostatak svijeta.' ('Frankfurter Allgemeine', 4. travnja).

Ruski književnik Viktor Jerofejev pretpostavlja u istim novinama (FAZ, 8. travnja) da bi Rusija mogla biti velesila i bez Ukrajine pa predlaže svoje rješenje: 'Mislim da je bipolarni svijet moguć ne samo na podlozi konfrontiranja. Ako bi se Rusija na dulji rok razvila kao demokratska zemlja, onda bi ju njezin politički potencijal i kulturni prestiž mogli učiniti jednom atraktivnom zemljom. Za svijet. Ali i za njezine susjede. Onda bi Rusija i Ukrajina krimsko pitanje mogle riješiti kao što su Europljani, primjerice, riješili pitanje Elzasa.

Ali to je dugoročna perspektiva, dok moja zemlja sad kreće u drugome smjeru, u potrazi za samom sobom, izgarajući u trijumfirajućem patriotizmu, u jubilarnim proslavama s vatrometima u povodu priključenja Krima, u visokoparnim snovima o velesili i Trećem Rimu.' Očito će još dugo trebati čekati da Rusi postignu kakvoću europskoga sređivanja međudržavnih i međunacionalnih problema. Nitko za sada ne zna kako će se dalje razvijati Rusija kojoj je važnije igrati ulogu nove svjetske velesile nego civilizirano njegovanje suradnje sa susjednim državama.

To naveliko podsjeća na međudržavne odnose u Europi 19. i sredine 20. stoljeća kad su se vodili ratovi za teritorije i materijalne resurse. Stvaranjem Europske unije i održavanjem NATO-a stvoreni su moderniji standardi do kojih Putinu očito nije stalo.

Gojko Borić
Hrvatski tjednik

Hrvatski tjednik

Sub, 6-03-2021, 02:26:53

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

PRETPLATA

Svakoga četvrtka
Hrvatski tjednik,
a sve drugo je manipulacija!

Posebna ponuda

Hrvatski tjednik dolazi s vrlo niskom cijenom pretplate!

Godišnja pretplata iznosi samo 678 kuna,

170 eura za zemlje EU i 200 eura za prekooceanske zemlje.

Hrvatski tjednik 210 41

Želimo da Hrvatski tjednik dođe u svaki hrvatski dom!

Podatci u računima

Žiro-račun: 2500009-1101384007

Banka: Hypo Alpe-Adria-Bank
Korisnik: Tempus d.o.o. Zadar
IBAN: HR61 2500 0091 1013 84007
BIC:HAABHR22

KONTAKTI

Hrvatski tjednik

KONTAKTI

TelefonTelefon
Hrvatskog tjednika:
+385 (0)23/305-277

Fax
Fax:
+385 (0)23/309-180

Elektronička pošta
Elektronička pošta:
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Preporučite članke

Podržite članke na jednoj od socijalnih mreža jednim klikom!

Facebook, Tweet, Google+, LinkedIn, Pinterest

Facebook like

Preporučite Hrvatski tjednik, portal i naš forum svojim prijateljima i poznanicima kako bi i oni znali za komentare, reportaže, razgovore i vijesti koje ovdje objavljujemo.

Copyright © 2021 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.