Hrvatski tjednik
 

 Master plan Rajka Ostojića

Nema sumnje da će i ove godine, kao i prošlih, oko 680.000 Hrvata zatražiti liječničku pomoć na bolničkome prijmu zbog neke teže bolesti, zbog koje će im trebati bolničko liječenje i postelja na nekome akutnom bolničkom odjelu. Za zbrinjavanje takvih bolesnika nama koji radimo u hitnim službama trebat će najmanje 12.050 bolničkih mjesta.

Toliko postelja bilo bi dostatno jedino pod uvjetom da niti jednoga trenutka ne bude slobodna niti jedna postelja, znači jedan ulaz razumijevao bi jedan izlaz. Potreba za spomenutim brojem mjesta uvjetovana je duljinom liječenja akutnih bolesnika, koja u Hrvatskoj u prosjeku iznosi 6.45 dana. Točno toliko takvi bolesnici liječe se i u starim, naprednijim članicama EU. Tu činjenicu naš ministar očito ne zna i optužuje nas da u Hrvatskoj držimo bolesnike u bolnici neopravdano dugo.

Sada u Hrvatskoj raspolažemo s 15.500 akutnih bolničkih postelja, prema statističkim podatcima 361 na 100.000 stanovnika, što je slično prosjeku starih članica EU (342). Već sada taj je broj znatno manji nego u Austriji (542) i Njemačkoj (530), ali i Češkoj (470) i Mađarskoj (414), a sličan je u Crnoj Gori (347), Srbiji (378) i Sloveniji (369). Bolnička je statistika jasna, popunjenost tih postelja u nas je 71,5 posto.

OstojićNaš ministar Ostojić tvrdi kako moramo smanjiti broj postelja zbog slabe popunjenosti – koja je ponegdje čak 40 posto! Iskoristio je ministar za svoju izjavu izolirane brojke, primjerice popunjenost dječje kirurgije i dermatologije u općim županijskom bolnicama, koji ionako u tzv. bolno-opskrbnim danima na razini cijele Hrvatske sudjeluju sa zanemarivih 0,2 potom.Međutim, naš ministar Ostojić tvrdi kako moramo smanjiti broj postelja zbog slabe popunjenosti – koja je ponegdje čak 40 posto! Iskoristio je ministar za svoju izjavu izolirane brojke, primjerice popunjenost dječje kirurgije i dermatologije u općim županijskom bolnicama, koji ionako u tzv. bolno-opskrbnim danima na razini cijele Hrvatske sudjeluju sa zanemarivih 0,2 potom.

Pritom je 'zaboravio', primjerice, popunjenost psihijatrije u kliničkim bolnicama koja je dosegla 134 posto (znači li to da su tijekom četiriju mjeseci godišnje u jednoj postelji obitavala po dva psihička bolesnika!?). Takve ekstremne brojke redovito rabe politikanti koji vuku na jednu ili drugu stranu, a barem bi ministar trebao izlaziti u javnost s podatcima za cijelu povjerenu mu državu. A podatci su jasni, popunjenost je akutnih postelja u općim bolnicama 71,4 posto, a u kliničkim bolnicama 83 posto. U praksi, 'najteže pogođena služba', koja ostvaruje 25 posto svih bolno-opskrbnih dana - interna medicina, i sada 'puca po šavovima' i popunjena je u klinikama 92,2 posto, a u općim bolnicama 79,5 posto.

Zapazili su tako 'francuski stručnjaci' tu našu svaku petu slobodnu postelju te zaboravili statistike i prosjeke EU iz koje (navodno) dolaze gdje je popunjenost akutnih postelja 76 posto, pa nam servirali drastična rezanja uobličena u tzv. 'master plan'.

Rajkove master-francuske ciklone

Kada pozornije pogledamo spomenuti 'Nacionalni plan razvoja kliničkih bolničkih centara, kliničkih bolnica, klinika i općih bolnica u Republici Hrvatskoj 2014. – 2016.', zamjetne su dvije glavne odaslane nam poruke. Prva je spajanje pojedinih bolnica. Medijska je to top tema koja ovih dana služi kao gromobran za privlačenje bijesa upravljačkih struktura, što bolničkih, što županijskih, što državnih, što stranačkih i partijskih. Ali o toj temi neki drugi put...

A kao i obično, druga važnija poruka, upakirana je u nizove tablica i lijepih riječi o napretku, a odnosi se na smanjenje broja akutnih bolničkih postelja. I to ne samo svake pete, povremeno slobodne postelje, čime bi nam ostalo gotovo nepodnošljivih 12.400 postelja, nego ukidanje svake treće bolničke postelje! I tako će nam nakon 'Rajkove master-francuske ciklone' ostati 10.510 akutnih bolničkih postelja.

To u praksi znači da ćemo mi u hitnim službama od svih onih spomenutih 680.000 akutno bolesnih Hrvata, potrebitih akutnoga bolničkog liječenja, moći smjestiti njih 87 posto, ili 590.200 bolesnika. I to kada bi se postigla nemoguća popunjenost od 100 posto. Međutim, i pored takve nemoguće misije, 13 posto bolesnika ili njih 90.000 nikako ne ćemo moći primiti (osim po principima 'kliničke psihijatrije', po dvoje u jednu postelju).

Međutim, reći će na to Rajko da se broj stolaca/kreveta u dnevnim bolnicama povećava za 43 do 66 posto. Radi se o apsolutnoj brojci od 1.068 stolaca, što uz duljinu liječenja od 2.92 dana znači da će se broj obrađenih bolesnika povećati za 133.500, sa sadašnjih 302.600 na 436.100. Ukupno gledano, ministar Ostojić daje zadaću da među hitnim bolesnicima proberemo 90 do 100.000 onih koje ne ćemo primiti, unatoč stručnome mišljenju i savjesti.

Koji bi to bolesnici trebali biti? Oni koji su 'prebolesni za bolnicu', oni kojima ionako nema spasa, ili su to, pak, oni koji trebaju bolnicu, ali su 'najmanje bolesni' i možda bi se mogli liječiti u dnevnim bolnicama. Popodne bi otišli doma, da bi se drugo jutro (po mogućnosti živi) vratili u bolnicu, i tako u prosjeku tri puta. Premda se ne sjećam da smo na fakultetu učili kako razlikovati granice navedenih stanja, na papiru sve izgleda moguće. Tako će primjerice 'branitelji mastera' reći kako se u Švedskoj i Engleskoj ljudi češće liječe u dnevnim bolnicama, pa sada i mi taj princip primjenjujemo u nas.

Neodrživi broj postelja

Kada budemo srezali svaku treću postelju, ostat će nam 245 akutnih postelja na 100.000 stanovnika i bit ćemo slični siromašnoj Gruziji (211), ali i bogatoj Švedskoj (201) i Britaniji (238). Gledajući te zemlje s tako malim brojem akutnih bolničkih postelja, i ako si umišljamo da se ne želimo uspoređivati s Gruzijom, treba jasno reći da se ne možemo uspoređivati ni sa Švedskom niti s Britanijom.

PosteljeMaster-francuski plan nameće nam (neizdrživih) 10,5 tisuća akutnih postelja. U konačnici, orijentirajući se na dnevne bolnice, moramo znati da u praktičnome smislu mi u stvari nemamo niz popratnih sadržaja, kao što su bolnički hoteli pokraj bolnica, a sve da ih i imamo, narod nema novca za njih, zatim da su higijenski i drugi uvjeti u domu prosječnoga Hrvata, koji bi se isti dan nakon operacije vratio doma, takvi da jedva uključuju struju i tekuću vodu.Ne možemo jer za tako mali broj bolničkih mjesta i liječenje u dnevnim bolnicama moraju biti ispunjeni brojni socioekonomski uvjeti, što uključuje uvjete u bolnicama, broj osoblja i Bolnicke posteljeaparata, informatizaciju, transport od i do doma bolesnika, higijensko-tehničke uvjete u kućanstvu naših ljudi, kao i budimo otvoreni, do kulture i obrazovanosti bolesnika, ukupno rečeno od bogatstva cijeloga društva.

Ostaje otvoreno pitanje je li se u nas moralo tako drastično udariti baš na broj akutnih postelja? Moramo li mi uvijek biti veći katolici i od pape i željeti brojke drastično 'bolje' i od Austrije, Njemačke i prosjeka EU i da li se moglo pristupiti 'mekše'? Trebali su ljudi u Ministarstvu, koji inače primaju plaću za to, barem pogledati poznate podatke, 'sjesti za stol' i dogovoriti se o smanjenju broja postelja na odjelima gdje je popunjenost zaista mala, primjerice na dermatologiji, dječjoj kirurgiji, oftalmologiji, i doći do barem 13-ak tisuća (teško izdrživih) postelja.

Nasuprot tomu, master-francuski plan nameće nam (neizdrživih) 10,5 tisuća akutnih postelja. U konačnici, orijentirajući se na dnevne bolnice, moramo znati da u praktičnome smislu mi u stvari nemamo niz popratnih sadržaja, kao što su bolnički hoteli pokraj bolnica, a sve da ih i imamo, narod nema novca za njih, zatim da su higijenski i drugi uvjeti u domu prosječnoga Hrvata, koji bi se isti dan nakon operacije vratio doma, takvi da jedva uključuju struju i tekuću vodu.

U slučaju komplikacija, čekat će hitnu pomoć unedogled, a uz ionako nedostatan vozni park za prijevoz bolesnika, ono malo zaposlenih Hrvata, maltretirano od poslodavaca od 8 do 18 sati, najčešće ne će moći svakodnevno autom u dnevnu bolnicu po stare roditelje, sve kada bi i imali registriran auto i kad bi imali za benzin. Kada ti bolesni stari ljudi krenu doma iz dnevne bolnice Zagrebačkim tramvajem, u špici, često će završiti u pravoj hitnoj službi zbog slomljenih kukova i razbijenih glava... A u drugim krajevima, pitanje je imaju li uopće prijevoz, recimo iz Splita u Cistu Veliku.

Rajko, pazi krevet! Uh, hvala Slavko!

Hrvati su narod koji se navikao rađati u bolnici, čak se zbog normalnog poroda diže helikopter prema otocima, ali i umirati u bolnici. Ove godine, slično kao i prijašnjih godina, oko 50.000 Hrvata ipak će na kraju puta umrijeti, a njih 25-30.000 neposredno prije smrti biti će dovedeno u hitni bolnički prijem.

HitnaKoliko ja mogu predvidjeti budućnost, hitne će se bolničke službe od sadašnjih rovovskih borbi za dvije godine, kada se 'implementira master plan', pretvoriti u krvava bojna polja. Ostavlja ministar nama na terenu da sami procijenimo koji će bolesnici 'ionako umrijeti', pa se trebaju vratiti doma i samrtno patiti, i uz to ostavlja nam da proberemo još 50-60.000 akutno bolesnih koje ćemo protivno znanju i savjesti vratiti doma. No ministar je nešto zaboravio.Ako smo sigurni da takav bolesnik umire, da mu se stanje ne može poboljšati, primjerice od zadnjega stadija karcinoma, molim tvorce master plana, koji su nam uzeli trećinu kreveta, zdravstvo4da nam daju jasne upute, kako se takva bolesnika treba vratiti doma, da tamo umre, i uz to da nam daju naputak kome će se takvi bolesnici obratiti za potpornu terapiju, recimo protiv bolova?

Neka mi samo ne kažu da je to liječnik obiteljske medicine jer taj je već jednim potezom pera izdao novu 'uputnicu za bolničko liječenje', vratio bolesnika u hitni bolnički prijem, okrenuo se i otišao u ambulantu (gdje ionako kasni i gdje ga već čeka pedesetak gnjevnih i nervoznih ljudi).

Koliko ja mogu predvidjeti budućnost, hitne će se bolničke službe od sadašnjih rovovskih borbi za dvije godine, kada se 'implementira master plan', pretvoriti u krvava bojna polja. Ostavlja ministar nama na terenu da sami procijenimo koji će bolesnici 'ionako umrijeti', pa se trebaju vratiti doma i samrtno patiti, i uz to ostavlja nam da proberemo još 50-60.000 akutno bolesnih koje ćemo protivno znanju i savjesti vratiti doma. No ministar je nešto zaboravio.

Zaboravio je to jasno i 'transparentno' reći svojoj izbornoj bazi. Izići skupa sa 'Slavkom' za govornicu, uhvatiti ljevicom rukom njegovu desnicu, dignuti ju visoko u zrak (možda i raskopčati košulju) i reći: 'Drugarice i drugovi, uvodimo nova pravila Ministarstva financija i zdravlja. Prvo, bolnica nije umiraonica i ako mislite umrijeti, ne dolazite u bolnicu. Drugo, svaki deseti bolesnik koji treba hitni postupak ili operaciju bit će žrtvovan na oltaru domovine (ne na Medvedgradu – taj je već i sam žrtvovan), i kao takav treba biti ponosan što doprinosi financijskoj stabilizaciji sustava. To je naša zadnja riječ i stupa na snagu objavom u Narodnim novinama (nakon polusatne javne rasprave)!'

"Eksperimentalna vlast"

Kada bi to učinili, tada ne bi bilo bitno što se ja osobno s gnušanjem ograđujem od svega toga i tada bi ta družba Rajka i Slavka preuzela na sebe odgovornost za patnje umirućih, za moguću smrt ili invalidnost 50 do 60.000 neopravdano vraćenih, na njih bi bio usmjeren bijes bolesnika i njihove rodbine, sudski procesi, novinski članci, njima bi se bavili pojedinci iz 'Slobodne Dalmacije', njima bi se telefonski prijetilo, njih bi čekali s bejzbolskim palicama na parkiralištu. A ako sve to svale na naša pleća, tada je i više no dovoljno argumenata za emigriranje iz ove, možda ipak slučajne zemlje.

Moramo se na kraju ipak pošteno prisjetiti da sadašnja 'eksperimentalna vlast' nije prva koja se svojim umišljenim eksperimentima voljela igrati životima bolesnika i zdravstvenog osoblja. Tako je prošla vlast inzistirala na privatizaciji primarne zdravstvene zaštite. U nju su integrirali i ginekologe, a negdje na zapadu vidjeli su da privatni ginekolog dođe u bolnicu poroditi 'svoju' rodilju. I na brzinu, po hitnome postupku, uveli su oni sličan, no nakazni zakon.

Rezultat je stanje maloga Dominica, petogodišnjaka s teškim oštećenjem mozga tijekom poroda. Svatko normalan, medicinar ili ne, kada ga vidi, mora pustiti suze i zagrliti njegove hrabre roditelje. Roditelje bez krimena, koji su osim ljubavi u Dominica uložili i dodatnu prosječnu hrvatsku plaću za privatnoga ginekologa, da bi već na početku osigurali što veću sigurnost svoga djeteta.

A dok se Dominic rađao negdje na katu, tamo negdje u prizemlju, u ambulanti, jedan je radni doktor pregledavao hitne ginekološke slučajeve i pojma nije imao što se događa na katu, gdje je porod vodio privatni ginekolog. Je li trebao znati? To niti donosiocima nakaznih zakona nije jasno, eto, nisu se sjetili regulirati.

Poštujući bol i patnju djeteta i bol i patnju roditelja, bar se na trenutak, na kraju, zapitajmo kakve more proživljava optuženi radni kolega otkad su ga zbog tuđega čina i tuđega nakaradnog zakona izveli pred sud. I optužili. Zamislimo kakve su njegove besane noći, njegove crne misli i njegove noće more, koje su dovele do pisanja knjige kakva je 'Ljudožder vegetarijanac'.

Nisam rođen kao ljudožder niti kao vegetarijanac. Kao niti većina nas. Međutim, sada ministar Ostojić od nas traži da umiruće šaljemo doma te da 60-ak tisuća bolesnika, protivno stečenome znanju i savjesti, vratimo iz hitnoga prijma doma. I da pritom za to preuzmemo odgovornost. E, to ne ćemo, ne pristajemo da nas Rajko i Slavko učine ljudožderima vegetarijancima.

doc. prim. dr. sc. Josip Lukenda
Hrvatski tjednik

Hrvatski tjednik

Sub, 6-03-2021, 03:17:12

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

PRETPLATA

Svakoga četvrtka
Hrvatski tjednik,
a sve drugo je manipulacija!

Posebna ponuda

Hrvatski tjednik dolazi s vrlo niskom cijenom pretplate!

Godišnja pretplata iznosi samo 678 kuna,

170 eura za zemlje EU i 200 eura za prekooceanske zemlje.

Hrvatski tjednik 210 41

Želimo da Hrvatski tjednik dođe u svaki hrvatski dom!

Podatci u računima

Žiro-račun: 2500009-1101384007

Banka: Hypo Alpe-Adria-Bank
Korisnik: Tempus d.o.o. Zadar
IBAN: HR61 2500 0091 1013 84007
BIC:HAABHR22

KONTAKTI

Hrvatski tjednik

KONTAKTI

TelefonTelefon
Hrvatskog tjednika:
+385 (0)23/305-277

Fax
Fax:
+385 (0)23/309-180

Elektronička pošta
Elektronička pošta:
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Preporučite članke

Podržite članke na jednoj od socijalnih mreža jednim klikom!

Facebook, Tweet, Google+, LinkedIn, Pinterest

Facebook like

Preporučite Hrvatski tjednik, portal i naš forum svojim prijateljima i poznanicima kako bi i oni znali za komentare, reportaže, razgovore i vijesti koje ovdje objavljujemo.

Copyright © 2021 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.