Hrvatski tjednik
 

 Akademik Željko Reiner o konceptu socijalno-tržišnog gospodarstva

Budući je da trenutačna vlada predvođena SDP-om svojim pristupom gospodarstvu obilježenim nekontroliranim, brutalnim i socijalno krajnje neosjetljivim neoliberalizmom, ga je preuzela od HNS-a, potpuno odustavši od ideje socijaldemokracije, dovela Hrvatsku u besprimjerno gospodarsko katastrofalno stanje s do sada najvećom zaduženošću (javni je dug samo prošle godine prema podatcima Hrvatske narodne banke porastao za rekordnih 30 milijardi kuna) i rekordnim brojem nezaposlenih (gotovo 400 000 čime smo nakon Grčke i Španjolske na neslavnome trećem mjestu u EU), kao ključno i goruće nameće se pitanje kojim bi putem hrvatsko gospodarstvo trebalo krenuti.

Treba ipak još jednom jasno reći da je za poražavajuće gospodarsko stanje odgovorna isključivo sadašnja vlada. Naime, bez obzira na svjetsku krizu na koju se stalno „izvlači" i navodno loše stanje hrvatskoga gospodarstva prije njihova dolaska na vlast, što kao izgovor redovito rabe, činjenica je da su oni na vlasti već znatno dulje od dvije godine tijekom kojih se stanje hrvatskoga gospodarstva bitno pogoršalo dok su gotovo sve druge europske zemlje na putu EPPoporavka iz recesije ili su iz nje već izašle.

ModelMeđutim, moramo gledati u budućnost i osmisliti kako izaći iz ovoga neodrživog stanja kad već trenutačna vlada na to ne misli i nije joj stalo. Držim da je jedini put spasa i opstanka hrvatskoga gospodarstva uspostava socijalno-tržišnog gospodarstva, dakle sustava različitoga i od planske ekonomije komunističko-socijalističkoga tipa, ali i od potpuno nereguliranoga tržišnog gospodarstva liberalnog tipa.Međutim, moramo gledati u budućnost i osmisliti kako izaći iz ovoga neodrživog stanja kad već trenutačna vlada na to ne misli i nije joj stalo. Držim da je jedini put spasa i opstanka hrvatskoga gospodarstva uspostava socijalno-tržišnog gospodarstva, dakle sustava različitoga i od planske ekonomije komunističko-socijalističkoga tipa, ali i od potpuno nereguliranoga tržišnog gospodarstva liberalnog tipa.

Zeljko Reiner Herman van Rompuy 02Socijalno tržišno gospodarstvo je i temeljni gospodarski koncept Europske pučke (narodnjačke - demokršćanske) stranke, najveće stranke u Europskome parlamentu, kojoj kao stožerna hrvatska narodnjačko-demokršćanska stranka pripada HDZ. Naime, HDZ se od svoga osnutka prije četvrt stoljeća pod vodstvom dr. Franje Tuđmana definirao uz državotvornu, domoljubnu i proeuropsku orijentaciju kao narodnjačka, pučka i demokršćanska stranka.

Socijalno-tržišno gospodarstvo važan je dio i akcijskoga programa Europske pučke stranke za razdoblje od 2014. do 2019. godine. Već na početku postavlja se pitanje što, zapravo, znači pojam socijalno-tržišnog gospodarstva i kako takvo gospodarstvo koje mora biti u službi društva, dakle ne isključivo posvećeno ostvarenju profita nego i očuvanju dostojanstva čovjeka, ostvariti u gospodarski i vrijednosno poharanoj hrvatskoj današnjici.

Osnovno je otvaranje novih radnih mjesta

Otvaranje novih radnih mjesta i zapošljavanje mora biti temelj održivoga rasta hrvatskoga gospodarstva, a nikako samo privremeni i kratkoročni politički cilj. Opet se odmah nameće pitanje ReformeShvaćanje nužnosti strukturnih reformi i hrabrost da se prihvate rizici njihova provođenja, poglavito privremena nepopularnost protagonista, neophodni su uvjeti kojih svi sudionici toga procesa moraju biti svjesni. S druge strane, oni moraju biti svjesni i rizika potpuno izvjesne neodrživosti socijalnoga pristupa i sustava solidarnosti ako se zbog straha od trenutačnoga smanjenja popularnosti reforme ne provedu.kako to provesti, a da taj pojam ne ostane samo još jedna politička ispraznica kakvih smo se već mnogo naslušali.

Kako bi se ostvarila nova radna mjesta, treba provesti niz strukturnih reformi koje, na žalost, trenutačna vlada nema niti u primisli, a kojima se mora stvoriti okruženje koje će privlačiti investicije, poglavito one privatne, omogućiti povećanu konkurentnost gospodarstva i slobodu poduzetničkog djelovanja uz zajamčenu socijalnu pravednost i dugoročno održivi sustav socijalne sigurnosti i solidarnosti.

Bilo kakvo daljnje oklijevanje u provedbi strukturnih reformi ozbiljno ugrozit će sustav socijalne sigurnosti pri čemu će najviše trpjeti oni najugroženiji i najranjiviji, a to si hrvatsko društvo ne može i ne smije dopustiti. Stoga treba žurno Zeljko Reiner Jean-Claude Juncker 02osmisliti i početi provoditi strukturne reforme, posebice u sustavu zdravstva, mirovinskome sustavu, obrazovnome sustavu, sustavu znanosti i tržištu rada.

One, pak, moraju biti rezultat dijaloga i dogovora socijalnih partnera jer je čista iluzija, ali i duboko protivno konceptu socijalnoga tržišnog gospodarstva, da bi se bilo kakvim nametanjem i prisilom, bez konsenzusa, moglo postići njihovo stvarno oživotvorenje i provođenje.

Shvaćanje nužnosti strukturnih reformi i hrabrost da se prihvate rizici njihova provođenja, poglavito privremena nepopularnost protagonista, neophodni su uvjeti kojih svi sudionici toga procesa moraju biti svjesni. S druge strane, oni moraju biti svjesni i rizika potpuno izvjesne neodrživosti socijalnoga pristupa i sustava solidarnosti ako se zbog straha od trenutačnoga smanjenja popularnosti reforme ne provedu.

Mladi

Kada se govori o zapošljavanju, posebnu pozornost treba posvetiti nekim dijelovima pučanstva. Jedan od njih su mladi. Hrvatska stopa nezaposlenosti mladih do 25 godina je 52,8 posto pa Mladi nezaposlenostMladiKada se govori o zapošljavanju, posebnu pozornost treba posvetiti nekim dijelovima pučanstva. Jedan od njih su mladi. Hrvatska stopa nezaposlenosti mladih do 25 godina je 52,8 posto pa Mladi nezaposlenostje prema podatcima Eurostata treća najveća stopa nezaposlenosti mladih u Europi, iza Grčke i Španjolske. To je socijalno neprihvatljivo, ali je i gospodarski neizdrživo.je prema podatcima Eurostata treća najveća stopa nezaposlenosti mladih u Europi, iza Grčke i Španjolske. To je socijalno neprihvatljivo, ali je i gospodarski neizdrživo.

To uništava budućnost Hrvatske jer se iz nje u zadnje dvije godine iselilo tisuće mladih i školovanih ljudi, trbuhom za kruhom, a oni su trebali biti nositelji gospodarskoga i inoga života Hrvatske za desetak-petnaestak godina.

Sve se to događa zbog potpune nesposobnosti trenutačne Vlade da potakne razvitak, investicije i gospodarski oporavak, pa time i otvaranje novih radnih mjesta za mlade.

Druga skupina kojoj valja posvetiti posebnu pozornost pri zapošljavanju oni su stariji od 50 godina. I njih je danas mnogo u Hrvatskoj jer su brojne tvrtke propale, a mnogi su u toj životnoj dobi ostali 'na cesti' i vrlo teško nalaze novi posao u sadašnjim uvjetima na tržištu rada. Razlog za to nerijetko su i predrasude po kojima oni imaju manju produktivnost od mlađih.

Mladi nezaposleniTo nije samo važno pitanje životne egzistencije i dostojanstva tih ljudi već i činjenice da se time društvo olako odriče njihova iskustva i znanja. Nužno je omogućiti im da daljnjim usavršavanjem steknu nove radne vještine primjerene životnoj dobi i tjelesnim mogućnostima, ali i omogućiti im zapošljavanje na onim radnim mjestima gdje će upravo njihovo dugogodišnje iskustvo i znanje doći najbolje do izražaja.

I za jednu i za drugu skupinu fleksibilnije tržište rada i izravni financijski poticaji mogu biti rješenje većega zapošljavanja. Još je jedna skupina neopravdano prikraćena na tržištu rada. To su žene. Podatci ukazuju da su danas žene u Hrvatskoj obrazovanije od muškaraca (u dobi od 25 do 34 godina završeni fakultet ima 35 posto žena i samo 20,3 posto muškaraca), ali i dalje za svoj rad, ako uopće uspiju naći posao, dobivaju prosječno 18 posto manju plaću iako nerijetko rade više jer u pravilu obavljaju i kućanske poslove. Država koja drži ne samo do jednakih mogućnosti i ravnopravnosti već i do svoje budućnosti, takvu nejednakost ne smije tolerirati.

Bolje obrazovanje kao preduvjet zapošljavanja

Jedan od važnih čimbenika kojim se može poboljšati zapošljavanje (premda valja biti svjestan da će se učinci vidjeti tek nakon nešto duljega razdoblja) uspostava je boljega, učinkovitijeg, fleksibilnijeg i suvremenijeg sustava obrazovanja. Iako naš obrazovni sustav ima dugogodišnju tradiciju kvalitete, posebno onaj srednjoškolski i visokoškolski mora postati primjereniji tržištu rada i obrazovati stručnjake s takvim znanjima i praktičnim vještinama koje se uistinu traže na tržištu rada.

Uz teorijsko znanje, obrazovni sustav mora mladim ljudima davati značajno više i praktična znanja kako bi se po svršetku školovanja odmah mogli uključiti u rad. Binarni sustav obrazovanja treba dalje usavršavati upravo u tom smislu, treba prestati sa stvarnim, iako ne i javno priznatim podcjenjivanjem stručnih studija, te uspostaviti djelatnu, a ne često samo deklaratornu suradnju s gospodarstvom koje, pak, mora pronaći svoj izvorni interes u ulaganju u obrazovanje, znanost i istraživanja te sudjelovati u kreiranju kurikuluma.

ZnanostUlaganje u znanost i istraživanja jedan je od ključeva gospodarskoga razvitka i to valja činiti upravo u razdobljima krize kao što je to učinilo više drugih europskih država, a ne se 'izvlačiti' da su vremena teška pa nema novca za znanost, što u nas radi trenutačna Vlada.Ulaganje u znanost i istraživanja jedan je od ključeva gospodarskoga razvitka i to valja činiti upravo u razdobljima krize kao što je to učinilo više drugih europskih država, a ne se 'izvlačiti' da su vremena teška pa nema novca za znanost, što u nas radi trenutačna Vlada.

Takav pristup ne smije ostati samo prazna uzrečica jer ne može se tvrditi 'da nas samo znanje i znanost mogu izvući iz krize', a onda pri usvajanju državnoga proračuna to uvijek nekako 'zaboraviti'. Ulaganja u znanost i istraživanja moraju se povećati s više nego skromnih 0,75 posto BDP-a na najmanje dvostruko u sljedeće dvije godine, odnosno u sljedećih pet godina na trostruko, pri čemu ulaganje ne može biti samo i isključivo od strane države već se u to obvezno mora uključiti i gospodarstvo.

Dakako, gospodarstvo pritom mora pronaći vlastiti jasni interes, ali će veće ulaganje države u znanost i istraživanja biti pokretač koji će privući i gospodarske subjekte da ulažu u istraživanja, osobito ako ona obećavaju da se mogu relativno brzo primijeniti u obliku proizvoda i usluga koje će se ponuditi tržištu.

Kako stvoriti nova radna mjesta?

Jedini način kojim se mogu stvoriti nova radna mjesta stvaranje je poticajnoga gospodarskog okruženja, posebno za male i srednje poduzetnike koji su glavni oslonac koncepta socijalnoga tržišnog gospodarstva i koji moraju biti tako shvaćeni te stvarno, a ne samo deklaratorno, podupirani kao ključni pokretač razvitka gospodarstva. U Hrvatskoj mora, nasuprot etatistički Poduzetnistvo1uvriježenim predodžbama iz bivšega sustava, napokon prevladati shvaćanje da nova radna mjesta može stvarati prvenstveno privatni sektor.

Država može i mora stvoriti uvjete u kojima se privatni sektor može razvijati i investirati, no ona ne može biti glavni poslodavac. Takav pristup pripada socijalističkoj samoupravnoj prošlosti i danas je potpuno neodrživ pa što prije to shvatimo, to bolje za sve nas. Međutim, država stvarajući takav okvir i uvjete mora također uspostaviti mehanizme koji ga nadziru i sprječavaju zloporabe, posebno izrabljivanje radnika ili uskraćivanje zarađene plaće te čuvati dostojanstvo rada i radnika.

Socijalno tržišno gospodarstvo čovjeka, njegovu kreativnost, sposobnosti i znanja stavlja u središte što je potpuno različito od masovne dehumanizirane industrijske proizvodnje kojom je osobito obilježen kapitalizam iz prve polovice prošlog stoljeća ili od komunističko-socijalističkoga modela u kojima je pojedinac bio u najboljem slučaju podjednako, ali nerijetko čak i manje važan od stroja.

PosaoPoduzetništvoNajbolji poticaj gospodarstvu i odgovornoj socijalnoj politici poticanje je poduzetništva koje će stvarati nova radna mjesta. U duhu onoga što je već spomenuto, posebno je važno poticati mlade ljude da se samozapošljavaju kao poduzetnici ili obrtnici i konkretno pomagati njihove projekte. Za to postoje i značajni europski fondovi pa im država treba pomoći da do njih dođu.Dakle najbolji poticaj gospodarstvu i odgovornoj socijalnoj politici poticanje je poduzetništva koje će stvarati nova radna mjesta. U duhu onoga što je već spomenuto, posebno je važno poticati mlade ljude da se samozapošljavaju kao poduzetnici ili obrtnici i konkretno pomagati njihove projekte. Za to postoje i značajni europski fondovi pa im država treba pomoći da do njih dođu.

Mladi ljudi već tijekom srednjega obrazovanja morali bi u sklopu kurikula dobiti temeljna znanja o poduzetništvu jer bi to sigurno mnoge ohrabrilo da se po završetku školovanja odluče na taj životni put.

Država se također treba napokon početi koristiti sredstvima europskih fondova (sadašnja je vlada u tome potpuno neuspješna), ali prvenstveno za infrastrukturne projekte koji će dovesti do otvaranja novih radnih mjesta: od gradnje prometnica (primjerice Pelješkoga most, podvodnih tunela do više otoka, autoceste do Dubrovnika, Siska, Bjelovara, Koprivnice, nizinske pruga Rijeka-Zagreb-državna granica sa Mađarskom) do gradnje zračnih luka, trajektnih pristaništa, bolnica (primjerice KBC-a Rijeka i završetak KBC-a Zagreb), kanala Dunav-Sava koji bi, osim prometne važnosti, trebao pridonijeti navodnjavanju polja i regulaciji poplava u tom dijelu Slavonije, ali i lako pristupnih širokopojasnih telekomunikacijskih mreža kako bi svatko u bilo kojemu dijelu Hrvatske imao brzi pristup internetu sukladno Digitalnome planu za Europu 2020.

Malo i srednje poduzetništvo te proizvodnja kao pokretač razvitka

Kako bi se poduzetništvo uistinu razvilo, Hrvatska mora donijeti svoju strategiju razvitka koju u ovom trenutku nema. Držim da Hrvatska ne može i ne smije biti zemlja koja svoje svekoliko PoreziPorezno opterećenje, koje sada guši osobito male i srednje poduzetnike te obrtnike, treba smanjiti, a porezni sustav treba učiniti mnogo jednostavnijim. Država treba svojim mjerama usmjeriti banke da financiraju realno gospodarstvo, dakle kreditiraju upravo proizvodnju i to jeftinijim novcem i time ju potiču.gospodarstvo temelji isključivo na uslugama, primjerice turizmu, i trgovini kao što je to danas, već treba razvijati gospodarstvo prvenstveno temeljeno na proizvodnji. Stoga valja poticati Poduzetnistvo2upravo proizvodne aktivnosti.

Pritom treba naglasiti da socijalno-tržišno gospodarstvo, i kada je riječ o proizvodnji, nikako ne smije služiti isključivo interesu kapitala, pogotovo ne onoga krupnog, jer se takvo gospodarstvo ne može zvati socijalnim. Velike nejednakosti u raspodjeli dobara narušavaju društvenu koheziju, produbljuju već ionako prevelike socijalne razlike koje u nas postoje i nisu ono za što se narodnjačko-demokršćanski pristup gospodarstvu zalaže.

Socijalno tržišno gospodarstvo također ne trpi monopole i kartele, suzbijanje i ograničavanje tržišne utakmice. Presudno je pronaći dobru ravnotežu između fiskalne konsolidacije i politike koja potiče rast, privatne investicije i povećava zapošljavanje.

Da bi se to postiglo, treba provesti nužne ozbiljne reforme u sustavu javne uprave kojima će se ona učiniti učinkovitijom te se, između ostaloga, smanjiti na minimum administrativni zahtjevi koji danas uvelike ometaju otvaranje novih tvrtki, posebno malih i srednjih proizvodnih pogona.

Ključno je također postići i pravnu sigurnost te stabilnost sustava nasuprot sadašnjemu mijenjanju zakona i propisa svakih nekoliko mjeseci. Porezno opterećenje, koje sada guši osobito male i srednje poduzetnike te obrtnike, treba smanjiti, a porezni sustav treba učiniti mnogo jednostavnijim. Država treba svojim mjerama usmjeriti banke da financiraju realno gospodarstvo, dakle kreditiraju upravo proizvodnju i to jeftinijim novcem i time ju potiču.

DijasporaBudući da su iseljena Hrvatska kao i Hrvati iz Bosne i Hercegovine integralni dio hrvatskoga bića, bolje povezivanje i zajedništvo s domovinskom Hrvatskom može se ostvariti upravo poticanjem njihova ulaganja u Hrvatsko gospodarstvo. Naravno, to može i mora biti ostvareno ne samo zahvaljujući njihovu domoljublju već obvezatno omogućavanjem da takvim ulaganjima zarade podjednako kao što bi zaradili da investiraju u nekoj drugoj zemlji.Treba žurno promijeniti stanje kakvo je danas u nas, a u kojem banke štednju građana, koja je zbog niza razloga u Hrvatskoj relativno velika, umjesto da ulažu u poticanje proizvodnje kreditirajući obrtnike, poduzetnike i obiteljska poljoprivredna gospodarstva, uglavnom posuđuju državi.

Budući da su iseljena Hrvatska kao i Hrvati iz Bosne i Hercegovine integralni dio hrvatskoga bića, bolje povezivanje i zajedništvo s domovinskom Hrvatskom može se ostvariti upravo poticanjem njihova ulaganja u Hrvatsko gospodarstvo. Naravno, to može i mora biti ostvareno ne samo zahvaljujući njihovu domoljublju već obvezatno omogućavanjem da takvim ulaganjima zarade podjednako kao što bi zaradili da investiraju u nekoj drugoj zemlji.

Javna potrošnja mora biti usmjerena isključivo u one sektore gdje će koristiti građanima tako što će poticati daljnji rast i razvoj, dok se državne investicije smiju rabiti samo za ona područja koja će to jamčiti, primjerice za obrazovanje, istraživanja i inovacije te neke velike infrastrukturne projekte.

Država se mora prestati zaduživati i povećavati državni deficit na način na koji je to trenutačna vlada do sada činila, tj. samo da svaki put 'pokrpa' rupe u proračunu, a ne da ta sredstva ulaže u poticanje proizvodnje i zapošljavanja. Naime, dug sam po sebi nije problem ako je upotrijebljen za rast i razvoj, znanost i inovacije, otvaranje novih proizvodnih pogona i novih radnih mjesta ali itekako jest ako ga se rabi isključivo za potrošnju, što je slučaj danas u nas. Takav dug potkopava socijalnu državu i krade budućnost našoj djeci koja će ga morati otplaćivati, a ne će imati odakle.

Ključna uloga poljoprivrede

Držim također da je budućnost Hrvatske osim u proizvodnji također i u poljoprivredi, ali drukčijoj nego što je danas. Poticanjem malih obiteljskih gospodarstava i proizvodnje hrane te PoljoprivredaDržim također da je budućnost Hrvatske osim u proizvodnji također i u poljoprivredi, ali drukčijoj nego što je danas. Poticanjem malih obiteljskih gospodarstava i proizvodnje hrane te prehrambene industrije vezane uz poljoprivredu, Hrvatska bi sigurno mogla postići ne samo prehrambenu neovisnost već i ostvariti značajan izvoz. Naravno, takva bi poljoprivreda trebala biti usmjerena dobrim dijelom na ono što svjetsko tržište traži.prehrambene industrije vezane uz poljoprivredu, Hrvatska bi sigurno mogla postići ne samo prehrambenu neovisnost već i ostvariti značajan izvoz. Naravno, takva bi poljoprivreda trebala biti usmjerena dobrim dijelom na ono što svjetsko tržište traži.

Jedan od primjera za to može biti proizvodnja zdrave hrane za koju Hrvatska ima velike komparativne prednosti, a tržište za takve proizvode u Europi i svijetu je praktički neograničeno i plaćaju se višestruko od namirnica proizvedenih na uobičajeni način. Hrvatska im mnogo neiskorištene obradive zemlje koja je za to idealna.

Osim toga, kako su, na žalost, mnoga područja Hrvatske bila minirana, razminiravanjem su se dobile velike površine koje dvadesetak godina nisu bile ničim tretirane, što također otvara idealne mogućnosti za razvitak poljoprivrede usmjerene k proizvodnji organskoga voća, povrća, ljekovitoga bilja.

Međutim, i inače, osim razminiranih područja, Hrvatska ima jedno od najzdravijih zemljišta u Europi.

Tržište Europske unije ekološkim proizvodima vrijedi već danas više od 40 milijarda eura, što ukazuje na goleme mogućnosti koje Hrvatska ima u tom području. Umjesto sadašnjega stanja u kojem se suočavamo s činjenicom da je od RibarstvoRibarstvo je još jedna grana koju je sadašnja vlast potpuno zanemarivala, a trebalo bi itekako biti važno u gospodarskome oporavku zemlje koja se diči pomorskom tradicijom. Povezivanje proizvodnje hrane s turizmom može donijeti novu vrijednost jer nema razloga da turisti u Hrvatskoj ne jedu tijekom svoga boravka hranu i ne piju vino proizvedene u Hrvatskoj.početka 2013. godine ugašeno oko 10.000 mljekarskih farmi, većinom malih proizvođača s 10 do 15 krava koji su se godinama sustavno borili da Hrvatska dođe do proizvodnje od 750 do 800 milijuna litara mlijeka, a sada smo pali na 490 milijuna godišnje, valja poticati proizvodnju eko-mlijeka i mliječnih proizvoda.

Naime, iako ima za to sve potencijale, Hrvatska je jedina zemlja u regiji koja nema niti jedne jedine certificirane eko-mljekare. Programima navodnjavanja, koje treba provesti država, već za nekoliko godina možemo osigurati neusporedivo uspješniji razvitak poljoprivrede ne samo u Slavoniji, koja može i mora ponovno postati glavni proizvođač hrane i središte hrvatske prehrambene industrije, već i u Istri, Lici, Banovini, Dalmatinskoj zagori, Imotskoj krajini i Dubrovačko-Neretljanskoj županiji.

Naime, u Hrvatskoj se danas navodnjava svega oko 0,46 posto poljoprivrednih površina po čemu smo među najslabijima u Europi - primjerice Albanija navodnjava 54 posto, Grčka 26 posto, Italija 24 posto, a Rumunjska 23 posto. Za poljoprivredu, ali ne samo za nju, važna je također izgradnja sustava obrane od poplave i odvodnje suvišnih voda koji su zadnjih godina potpuno zanemareni.

Koliko se novih radnih mjesta može otvoriti samo ostvarenjem tih projekata! Ribarstvo je još jedna grana koju je sadašnja vlast potpuno zanemarivala, a trebalo bi itekako biti važno u gospodarskome oporavku zemlje koja se diči pomorskom tradicijom. Povezivanje proizvodnje hrane s turizmom može donijeti novu vrijednost jer nema razloga da turisti u Hrvatskoj ne jedu tijekom svoga boravka hranu i ne piju vino proizvedene u Hrvatskoj.

Održivi izvori energije

Energetska politika mora biti usmjerena k ostvarenju što manje energetske ovisnosti Hrvatske, diversifikaciji izvora energije, osiguranju energije po cijenama koje će si proizvodnja moći EnergetikaPoticanje razvitka održivih tehnologija koje rabe manje energije i obnovljivih izvora energije može ne samo otvoriti nova radna mjesta već će itekako koristiti budućim generacijama. Ekološko održivo gospodarenje otpadom koji mora postati gospodarski resurs umjesto problem i smetnja što je danas, još je jedan cilj koji se može postići.priuštiti, a na način prihvatljiv za očuvanje okoliša. To gdjekad zvuči kontradiktorno, ali je moguće postići.

EnergetikaPoticanje razvitka održivih tehnologija koje rabe manje energije i obnovljivih izvora energije može ne samo otvoriti nova radna mjesta već će itekako koristiti budućim generacijama. Ekološko održivo gospodarenje otpadom koji mora postati gospodarski resurs umjesto problem i smetnja što je danas, još je jedan cilj koji se može postići.

Nasuprot svekolikoj depresiji i dubokoj razočaranosti većine pučanstva trenutačnom vlasti, koja je zbog katastrofalnih neuspjeha te vlasti potpuno shvatljiva, ali i cinizmu te besplodnom kritizerstvu, poglavito lijevo orijentiranih intelektualaca, koje je zavladalo javnim prostorom a napose medijima, narodnjačko-demokršćanski pristup mora Hrvatskoj ponuditi nove ideale i vrijednosti, uključujući one u gospodarstvu.

To su uvjerenje da vjerodostojne političke odluke mogu dovesti do razvitka na temelju jasne vizije socijalnoga tržišnog gospodarstva, hrabrost da se ta vizija ostvari provođenjem strukturnih promjena koje su nužne i jamstvo da će se time osigurati bolji i sretniji život za sve građane Hrvatske. Time ćemo ostvariti ono što je zamislio naš prvi predsjednik dr. Franjo Tuđman: pretvoriti Hrvatsku ne samo u slobodnu, neovisnu i demokratsku europsku zemlju već i u državu blagostanja, prosperitetnu zemlju sretnih i uspješnih ljudi.

Akademik Željko Reiner
Hrvatski tjednik

Hrvatski tjednik

Sub, 6-03-2021, 02:18:58

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

PRETPLATA

Svakoga četvrtka
Hrvatski tjednik,
a sve drugo je manipulacija!

Posebna ponuda

Hrvatski tjednik dolazi s vrlo niskom cijenom pretplate!

Godišnja pretplata iznosi samo 678 kuna,

170 eura za zemlje EU i 200 eura za prekooceanske zemlje.

Hrvatski tjednik 210 41

Želimo da Hrvatski tjednik dođe u svaki hrvatski dom!

Podatci u računima

Žiro-račun: 2500009-1101384007

Banka: Hypo Alpe-Adria-Bank
Korisnik: Tempus d.o.o. Zadar
IBAN: HR61 2500 0091 1013 84007
BIC:HAABHR22

KONTAKTI

Hrvatski tjednik

KONTAKTI

TelefonTelefon
Hrvatskog tjednika:
+385 (0)23/305-277

Fax
Fax:
+385 (0)23/309-180

Elektronička pošta
Elektronička pošta:
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Preporučite članke

Podržite članke na jednoj od socijalnih mreža jednim klikom!

Facebook, Tweet, Google+, LinkedIn, Pinterest

Facebook like

Preporučite Hrvatski tjednik, portal i naš forum svojim prijateljima i poznanicima kako bi i oni znali za komentare, reportaže, razgovore i vijesti koje ovdje objavljujemo.

Copyright © 2021 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.