Slučaj Josipa Šimunića, Vasina diplomska radnja i zabrana četvrte epizode o zločinima komunizma u Hrvatskoj

Davor Prtenjača, odvjetnik nogometnog reprezentativca Josipa Šimunića, potpuno je uvjeren da će on nastupiti za reprezentaciju na skorašnjem Svjetskom prvenstvu u nogometu u Brazilu. Do početka prvenstva nije ostalo mnogo, bit će otvoreno utakmicom Hrvatska – Brazil i Šimunić će, unatoč Fifinoj zabrani neigranja 10 utakmica zbog njegova povika „Za dom", nastupiti, ponavlja Prtenjača.

Pozdrav „Za dom" nije fašistički, nego starohrvatski, smatra on, uostalom to je i za Fifu notorna činjenica, unatoč njezinoj kazni. Arbitražni športski sud u Lausanni će za nekoliko dana, nastavlja odvjetnik, prvo zamrznuti Fifinu odluku, a, drugo, konačnu odluku će donijeti za šest do osam mjeseci. U slučaj se uključio i njemački profesor športskog prava Nolte, a čim se on uključi, onda je to znak da s Fifinom odlukom nije nešto u redu.

Ona je donesena pod utjecajem srpskih lobista, od kojih su neki već razotkriveni prosrpski orijentirani kvazipovjesničari, ali kumovala joj je i sramotna reakcija iz Hrvatske, ne samo od Hrvatskog nogometnog saveza, nego i od institucija vlasti, pri čemu je posebnu negativnu ulogu odigrao ministar Željko Jovanović. Slučaj Josipa Šimunića nije samo športski, nego i znatno više. Upravo zbog toga neshvatljivo je da Hrvatski nogometni savez, zatim politika na vlasti, ali i oporba nisu reagirali u skladu s činjenicama i povijesnom istinom. To je problem podaničkog hrvatskog mentaliteta. No, stvar bi se mogla raščišćavati u smjeru koji se ne će svidjeti nekima u Hrvatskoj.

Ako se Šimunićevi odvjetnici, braća Prtenjača u Njemačkoj, odluče, kao svjedoci na Arbitražni športski sud u Lausanni bit će pozvani ministri Ante Kotromanović i Arsen Bauk. Tu će pred članovima suda i pred Šimunićevim odvjetnicima morati odgovoriti na pitanje „Je li pozdrav „Za dom", fašistički ili nije. Kažu li da jest, morat će objasniti kako to da neke hrvatske postrojbe i udruge u svom imenu ili u svojoj himni sadrže taj pozdrav, ili kako su onda hrvatski sudovi već u nekoliko navrata odlučili da to nije fašistički pozdrav.

Sredstvo klevete

Kažu li, dakle, da jest fašistički, onda će na neki način reći da je Hrvatska fašistička država (u očima velikosrba i hrvatskih petokolonaša, Hrvatska je, to znamo, kakva god bila, sigurno DiplomeNitko se, nadalje, nije pitao kako je to sisačka županica stekla diplomu Prometnog fakulteta, ali , na žalost, i mnogi drugi u Hrvatskoj, članovi raznih političkih stranaka, koji imaju te diplome, a ne samo što nisu nikad položili niti jedan ispit, nego vjerojatno ne znaju ni gdje se nalazi taj fakultet. Konačno, nije sporno da krivotvoritelje treba raskrinkati, sporna je samo politikantska motivacija s kojom neki selektivno ulaze u taj posao.fašistička država). No, budu li se ministri svjedoci držali činjenica, morat će reći jednostavno da pozdrav „Za dom" nema nikakve veze s fašizmom, ali u tom slučaju će ići protiv svojih kolega u Vladi, Jovanovića i još nekih. Baš nas zanima, a i dobro je, da konačno cijela hrvatska javnost vidi tko sustavno nameće komplekse Hrvatskoj u sklopu čega je i slučaj Josipa Šimunića bio sredstvo klevete čitave države i čitavog naroda.

HDZ-ov tajnik Milijan Vaso Brkić treba snositi odgovornost ako se na kraju i pravomoćno utvrdi da je prepisao svoj diplomski rad na policijskoj akademiji. Vladajući su taj slučaj nametnuli kao vrhunsku aferu, no ona je brzo splasnula jednostavno zbog spoznaje da diplomske radnje nisu nikakvi znanstveni radovi i da velika većina studenata na kraju fakultetskog obrazovanja prepisuje ili kompilira diplomske radove.

Kada bi se išlo u potragu za originalnim radovima, vjerojatno bi se došlo do „fascinantnih" otkrića o diplomskim radnjama mnogih uvaženih hrvatskih dužnosnika. U ovakvom rasporedu medijske moći i utjecaja u Hrvatskoj, Vasina diplomska radnja postala je na par dana problem broj jedan, a bez odjeka je ostala tvrdnja odvjetnika Željka Olujića da, primjerice, ministrica Vesna Pusić nema maturu, ili da je današnji veleposlanik u Parizu Ivo Goldstein upisao postdiplomski studij dok još uopće nije imao diplomu.

Nitko se, nadalje, nije pitao kako je to sisačka županica stekla diplomu Prometnog fakulteta, ali , na žalost, i mnogi drugi u Hrvatskoj, članovi raznih političkih stranaka, koji imaju te diplome, a ne samo što nisu nikad položili niti jedan ispit, nego vjerojatno ne znaju ni gdje se nalazi taj fakultet. Konačno, nije sporno da krivotvoritelje treba raskrinkati, sporna je samo politikantska motivacija s kojom neki selektivno ulaze u taj posao.

Budimir Lončar

Četvrta epizoda dokumentarističke serije „Zločini komunizma u Hrvatskoj" zabranjena je, barem do daljnjega, na Hrvatskoj televiziji. Nakon tri emitirane epizode, gledatelji su ostali i bez objašnjenja zašto nije emitirana četvrta. Umjesto nje, nakon par tjedana gledateljima je ponuđena apologija Budimira Lončara, jugoslavenskog diplomata, koji je toliko štete napravio za Hrvatsku.

Budući da je ovo 21. stoljeće i da je Hrvatska kao članica Europske unije dio slobodno-mislećeg svijeta, zastrašujuće je da nitko nije prosvjedovao protiv HTV-ovog embarga na tu epizodu. Takav čin zabrane danas bi prošao bez reakcija valjda jedino u Sjevernoj Koreji. Na žalost, i u Hrvatskoj. Zanimljivo je da i Hrvatsko novinarsko društvo ne reagira kao da nije riječ o nečemu što bi upravo ono po naravi svoje misije trebalo predstaviti kao nedopustivi skandal.

To društvo, inače, nema ni svrhe ni smisla jer nikad nije bilo ni objektivno ni nezavisno, nego bijedna sluškinja ljevičarske projugoslavenske ideologije i nostalgije u Hrvatskoj. Da je bilo po HND-u, ne bi bile objavljene ni prve tri epizode, a zabrana četvrte je za njih je podvig vrijedan nagrade. Kad ništa nije sveto ni jasno, onda je sve moguće.

I. Marijačić
Hrvatski tjednik