„Visoki izvor iz Vlade" izgubio je svaki kompas!

Visoki izvor iz Vlade koji se ovih dana obrušio na odluku Županijskoga suda u Zagrebu po kojoj Josip Perković treba biti izručen njemačkome pravosuđu, vrlo vjerojatno je sam premijer Zoran Milanović. Milanović je odluku Županijskoga suda tretirao kao državni udar „pištoljem na vodu". Naravno, predsjednik Županijskoga suda Ivan Turudić uzvratio je „visokom izvoru" da on svakoga tjedna provodi udar na pravosuđe.

U polemiku se uključio i predsjednik Vrhovnoga suda Branko Hrvatin osudivši „visoki izvora" za nedopustiv pritisak na pravosuđe. Nitko nije imenovao „visoki izvor", ali svi kao da znaju da je riječ o Milanoviću. Nakon svega, opet je taj isti „visoki izvor iz Vlade" za Hrvatina rekao da je jedan bezveznjak. Ova tragikomična polemika, koja je odraz jada i bijede koji vladaju ne samo u politici i pravosuđu nego uopće u cijelome hrvatskom društvu, ponovno je skrenula pozornost na međusobne sukobe i nepodnošljivosti u vrhovima hrvatske vlasti.

Naime, Branko Hrvatin nije tek tako opleo po "visokom izvoru". Poznato je da je on vrlo blizak hrvatskome predsjedniku Ivi Josipoviću. Njih dvojica zajedno s „odbjeglim" bivšim ministrom pravosuđa Ivanom Šimonovićem čine tzv. trio fantastikus još iz studentskih dana. Izravno ili neizravno, Hrvatin je prenio i Josipovićev stav o Zoranu Milanoviću, njegovim potezima i njegovoj vladavini.

Otprije je poznato da na relaciji Josipović – Milanović nema neke idile, odnosno da postoji samo prividno suglasje. Tako će SDP-ov premijer poduprijeti Josipovića u novoj predsjedničkoj kampanji, a Josipović javno, kao, nema ništa protiv Milanovića i njegove Vlade. No Josipović je odavno svjestan kako je riječ o promašenome premijeru i promašenoj Vladi i tu činjenicu sve manje skriva kad god govori o stanju u društvu koje je, blago rečeno, očajno.

Podupiranje Gabrića

Odavno Josipović „ne igra" na Milanovića, podupire novu politiku tzv. trećega puta, konkretnije dr. Nikicu Gabrića koji je na čelu nedavno utemeljenoga Nacionalnog forumu, zatim Gabrićevu ideju da objedini snage s Milanom Bandićem pa i s Radimirom Čačićem kojemu čelnica HNS-a Vesna Pusić otvoreno najavljuje ekskomunikaciju iz HNS-a. Ako ni zbog čega drugoga, onda zbog MilanovićTeško je prodrijeti u motive zbog kojih premijer i predsjednik SDP-a Zoran Milanović tako grčevito i tako ogorčeno pokušava zaustaviti izručenje Josipa Perkovića Njemačkoj. Milanović je relativno mlad čovjek i političar pa se očekivalo da nije toliko opterećen poviješću, bolje rečeno komunističkom ideologijom, te da će bez posebnih problema pristati na ono što je Hrvatska prihvatila pristupajući u Europsku uniju.vlastitoga političkog kameleonstva i akomodacije, Josipović je odavno okrenuo leđa Milanoviću, a osim toga znade da taj čovjek već svima ide na živce.

Nedavno je Milanović po istraživanjima javnoga mnijenja preuzeo „titulu" najomraženijega hrvatskog političara, sve manje pristaša ima i u vlastitoj stranci, oporba ga smatra pogubnim za hrvatsku politiku, a neki utjecajni strani veleposlanici u Hrvatskoj u neformalnim razgovorima kazuju za Milanovića da je jednostavno – luđak.

Teško je prodrijeti u motive zbog kojih premijer i predsjednik SDP-a Zoran Milanović tako grčevito i tako ogorčeno pokušava zaustaviti izručenje Josipa Perkovića Njemačkoj. Milanović je relativno mlad čovjek i političar pa se očekivalo da nije toliko opterećen poviješću, bolje rečeno komunističkom ideologijom, te da će bez posebnih problema pristati na ono što je Hrvatska prihvatila pristupajući u Europsku uniju.

Ali sve što čini, počevši od prijevare Njemačke u lipnju prošle godine kad je nakon njemačkog ratificiranja pristupnoga ugovoru na brzinu promijenio Zakon o pravosudnoj suradnji ne bi li spriječio Perkovićevo izručenje, potom pravi necivilizirani rat s dužnosnicima EU pa sve do pokušaja izmjene Ustava s istim ciljem i do sadašnjih pritisaka na sudstvo, govori zapravo da on ulaže posebnu, gotovo iracionalnu strast u zaštitu bivšega šefa Udbe, osumnjičenoga za krvave likvidacije emigranata. Korijeni te strasti nisu poznati premda je poznato da mu je otac bio komunistički dužnosnik. Što god bilo, čini se da će Milanović do zadnje kapi krvi štititi osumnjičene šefove Udbe.

Povijest se ne da zaustaviti

Josipović, koji u nadolazećem razdoblju treba potporu raznih kategorija hrvatskoga puka, nije toliko zabrinut za sudbinu Josipa Perkovića poput Milanovića. Koliko god mu bilo krivo, jer i sam pripada istome političkom miljeu, spreman ga je žrtvovati radi nastavka svoje političke karijere i mira s Europskom unijom. Ali i zbog mnogo dubljega razloga.

Mentalni komunisti, naime, znaju da dugoročno gube. Povijest se ne da zaustaviti, Hrvatskoj predstoji raščišćavanje s krvavom komunističkom vladavinom i komunističkim zločincima i egzekutorima. Kao što su se 90-ih u strahu od odmazde pritajili i bili krajnje šutljivi i kooperativni, tako i sada traže sigurnost za buduće razdoblje.

Prije ili poslije, s Perkovićem na sudu u Njemačkoj ili bez toga suđenja, mrak se ne će moći vječno pokrivati paravanima. Jedan dio komunističkoga sloja u Hrvatskoj već sada se prestrojava i traži svoju sigurnost i modus vivendi u novim okolnostima. Kako sada stvari stoje, vrlo vjerojatno sljedeću će vlast u Hrvatskoj obnašati konzervativci koji ne će plakati za Perkovićem i Mustaćem.

U tim novim uvjetima dobro je ostati neugrožen na nekim pozicijama. A ako je Milanović toliko nepopravljivo iracionalan, to je, sa stajališta Ive Josipovića i njemu sklonih, njegov problem. Milanović već na neki način pripada prošlosti i njega su odavno otpisali Josipović i njemu slični.

Ivica Marijačić
Hrvatski tjednik