Hrvatski tjednik
 

 Razgovor s Vicem Vukojevićem

Nakon opširnoga intervjua Josipa Perkovića, bivšega čelnika Udbe, kako ocjenjujete njegov istup koji je prethodio uhićenju? Što je bio cilj Josipa Perkovića tim intervjuom?

Netko mu je omogućio da kaže mnogo toga, to je isključivo njegovo viđenje, ono što bi, po njegovu mišljenju, bilo prihvatljivo javnosti. Jedan moj prijatelj iz Kluba utemeljitelja HDZ-a našalio se nakon čitanja i rekao: 'Pa, ljudi, primimo ga u Klub utemeljitelja 'Dr. Franjo Tuđman''. Perković ima svoju političku i obavještajnu maštu pa kaže da je s Tuđmanom blisko komunicirao. A ne kaže kako je on posredstvom svojih službenika pratio i snimao Tuđmana.

Perković tvrdi kako je on tobože doveo Matu Meštrovića u Hrvatsku i skrivao ga u Zagrebu.

To nema blage veze s činjenicama. Naime, Mate Meštrović zvao je jugoslavenskoga konzula u New Yorku Petra Lombardića i objašnjavao mu da se u Jugoslaviji događaju čudne stvari, zatim da mu žurno treba jugoslavenska viza jer da on ide pomoći „smanjenju tenzija". Nakon toga je Zoran Savičević, načelnik Druge uprave tadašnjega Ministarstva vanjskih poslova, zapovjedio da se Mati Meštroviću izda viza.

MeštrovićMatu Meštrovića doveo je Zoran Savičević, načelnik Druge uprave, zajedno s Petrom Lombardićem, jugoslavenskim konzulom u New Yorku. Postoji i dokumentacija s tim u svezi. S Meštrovićem je komunicirao neki agent Josip Purić s Krka. I to je sasvim druga stvar od onoga što Perković govori.Dakle dobio je vizu da ide pomoći Jugoslaviji. Kad je došao u Zagreb, stavili su ga pod nadzor. Kolja Družić snimao je njegove razgovore s Vladom Gotovcem, Draženom Budišom, Slavkom Goldsteinom i tako dalje.

Po Vama, dakle, Josip Perković nije, kao što kazuje, doveo Matu Meštrovića?

Ponavljam, Matu Meštrovića doveo je Zoran Savičević, načelnik Druge uprave, zajedno s Petrom Lombardićem, jugoslavenskim konzulom u New Yorku. Postoji i dokumentacija s tim u svezi. S Meštrovićem je komunicirao neki agent Josip Purić s Krka. I to je sasvim druga stvar od onoga što Perković govori.

Perković je velikim intervjuom htio ostaviti dojam da je on zapravo sudjelovao u tajnom stvaranju hrvatske države na taj način?

Da.

Goldstein, svemogući lažac

Tvrdite li da to nema blage veze s činjenicama?

Naravno, nema blage veze. Ima niz drugih stvari i mogu ih navesti. Novinar u tom intervjuu pita ga o tzv. Vukojevićevoj komisiji za istraživanje ratnih i poratnih žrtava. Vukojevićevu je komisiju izmislio Slavko GoldsteinVukojevićevu je komisiju izmislio Slavko Goldstein, svemogući lažac u hrvatskoj državi koji je sada savjetnik Zoranu Milanoviću. On je kao član bio stalno u Komisiji. Rekao sam dr. Tuđmanu da bih ga stavio u Komisiju, a Tuđman mi je odgovorio da se držim daleko od njega jer je on osoba koja će stalno stvarati nered.Goldstein, svemogući lažac u hrvatskoj državi koji je sada savjetnik Zoranu Milanoviću. On je kao član bio stalno u Komisiji. Rekao sam dr. Tuđmanu da bih ga stavio u Komisiju, a Tuđman mi je odgovorio da se držim daleko od njega jer je on osoba koja će stalno stvarati nered.

Ipak, bio je član Komisije i kad se radilo zadnje izvješće, imao je primjedbe na izvješće u vezi s Jasenovcem. Međutim, mi smo dobili knjigu 'Jasenovac - popis žrtava', koji je napravila jugoslavenska komisija i tamo su naše službenice upisivale sve po abecedi koliko su stigle. I Goldstein je tada prvi put rekao da je to Vukojevićeva komisija htijući poručiti da je riječ o nekakvoj privatnoj Komisiji, a bila je zapravo državna Komisija u kojoj je bilo i 25 saborskih zastupnika od oko 70-ak ljudi koliko ih je imala.

Ja sam unutar Komisije bio u Vijeću za utvrđivanje žrtava političkih emigranata u inozemstvu. Izvješća je potpisivao predsjednik Komisije Kazimir Sviben. U zadnjem izvješću stajalo je da je Tito odgovoran za genocid nad hrvatskim narodom. To nije moglo proći u tadašnjem političkom odnosu snaga, bila je to 1999., Tuđman je bio na umoru, digli su se liberali, a Đurđa Adlešić u ime Kluba zastupnika HSLS zatražila je da se ukine Komisija. Šeks je odgovorio da je to suludo i da zašto onda ne ukine Zakon. Nakon toga Stazić je predložio pa je ukinut Zakon o ratnim i poratnim žrtvama.

Vratimo se Perkoviću. Je li on, kad se sve analizira, bio bitan čimbenik u stvaranju hrvatske države kao što sada ispada iz ovih triju dijelova intervjua? Ili je on pripadnik jugoslavenske tajne službe koji sada sebi kupuje bolju prošlost?

U Hrvatskoj već 20 i nešto godina traje borba za bolju prošlost. Na koncu konca, novinar ga ništa nije pitao jasno, a znam da imaju razne podatke. Primjerice, Perković je pokušao preko stanovitoga Josipa Müllera ubiti emigranta Stipu Bilandžića. Perković se sastajao s Müllerom u Trstu, a Müller je o tome obavijestio BND. Onda je s Müllerom išao u Zürich i tamo su pali on, Perković, i njegov udbaški kolega iz Osijeka Alija Đorlić.

Ni to mu nije bio dovoljan znak za oprez, pa je sa šefom Ilijom Svilarom išao u Njemačku nagovarati Müllera da ubije Bilandžića. Svilara su uhitili, ali on se uspio spasiti. I bez obzira na sve te neuspjehe, Perković neprekidno napreduje što je suprotno pravilima svake službe u svijetu gdje iza takvih promašaja nema napredovanja. On, međutim, postaje šef Druge uprave u Zagrebu, pa onda pomoćnik ministra, podsekretar, pa tako dalje...

Glavna Perkovićeva teza je da je on zaista djelovao, ali protiv onih koji su namjeravali terorističke aktivnosti u Hrvatskoj, a ne protiv emigranata samo zato što su bili politički emigranti? Stoji li ta njegova teza?

Oni su najviše progonili ljude zbog izgovorene riječi, verbalnoga delikta. Pogledajte izvješća koja mu je Prates podnosio, uglavnom mu je javljao tko je što i gdje rekao... To je radio Josip Perković za cijelo vrijeme komunističke vladavine.

Perković spominje da je 1994. jedan Hrvat otišao i odao njemačkoj tajnoj službi sve podatke, ali da je neznalica i da je krive podatke dao? Na koga misli?

Koje podatke?! Pa to i ptice znaju u Hrvatskoj, kakve su to državne tajne.

Na koga je mislio?

Nemam pojma.

Perkoviću je očito bilo ključno u tom intervjuu govoriti o zaslugama za Hrvatsku pa je vrlo opširno obrazlagao svoju ulogu u naoružavanju Hrvatske, spominjući nekih 130 i nešto konvoja oružja, zatim da u tim akcijama nije izgubio ni jedan metak, da je vrlo vješto pregovarao s Rašetom i ostalima, da ih je svojim akcijama dovodio u zabludu....

Pročitajte Acu Vasiljevića u 'Pečatu' pa će biti jasno da Perković obmanjuje. Na kraju krajeva, sve je završilo na Vojnom sudu u Zagrebu. Vasiljević je njega nasamario.

KOS-ovac Halilović imao sve podatke o naoružavanju

Konvoji su došli u Hrvatsku u njegovoj organizaciji?

Došli su, ali su snimani. Kako su Udba i KOS dolazili do podataka da je HDZ podijelio oružje svojim članovima? Vlastitim sam se očima uvjerio u Varaždinu da su imali imena osoba koje su dobile naoružanje, broj puške s imenom i prezimenom. HalilovicKako je to išlo? Zapovjednik KOS-a Cvetković, varaždinskog korpusa, koji je pokrivao Varaždin, Čakovec, Bjelovar, Viroviticu i Koprivnicu, uplašio se borbi u Varaždinu, ostavio je svu dokumentaciju i zbrisao.

PodatciKako su Udba i KOS dolazili do podataka da je HDZ podijelio oružje svojim članovima? Vlastitim sam se očima uvjerio u Varaždinu da su imali imena osoba koje su dobile naoružanje, broj puške s imenom i prezimenom. HalilovicKako je to išlo? Zapovjednik KOS-a Cvetković, varaždinskog korpusa, koji je pokrivao Varaždin, Čakovec, Bjelovar, Viroviticu i Koprivnicu, uplašio se borbi u Varaždinu, ostavio je svu dokumentaciju i zbrisao.Osobno sam vidio da je on imao imena svih članova HDZ-a koji su dobili oružje. Oni su, dakle, baratali tim podatcima. Nadalje, kapetan KOS-a Sefer Halilović imao je imena svih članova HDZ-a koji su dobili puške u Đakovu.

U Perkovićevom intervjuu stoji da je nekakvo oružje iskrcano u travnju 1990. na Krku. To jest iskrcano u travnju 1991. S više od 100 vozila oružje je prevezeno i iskrcano na jednome trajektnom pristaništu. Tijekom prolaza kroz Gorski kotar snimala su nas dva ili tri vozila KOS-a. To govori da su sve doznali. Od koga?

Vi zaključujete da je netko iz tajne službe, Perković ili netko njegov, odao informacije?

A tko bi drugi? Zašto uostalom služba nije pronašla tko je predao podatke? Jasno da nisu, nisu ni tražili kad znaju tko je. Zanimljivo, Perković nije rekao zašto ga je Tuđman smijenio uoči prikazivanja filma o Bruni Bušiću.

Zašto ga je smijenio?

A zašto?! Zato što je imao podatke o njegovim radnjama koje su bile za osudu. Odnio sam Tuđmanu dokumente da je Perković išao na ubojstvo Bilandžića.

Što je htio pokojni predsjednik dr. Franjo Tuđman ipak angažirajući Perkovića i ostavljajući ga u hrvatskome sustavu?

Tuđman ga je zatekao tamo, bio je podsekretar, a ministar je postao Boljkovac koji je zadržao Perkovića. Predsjednik Vlade najprije je bio Mesić koji za tih 50 dana nije mogao ništa napraviti, već je u to doba glavni bio Josip Manolić. Kad sam ja ušao u policiju početkom ožujka 1991., onda je Perković bio već premješten u Ministarstvo obrane za pomoćnika obrane.

Zašto Perković tvrdi da je jugoslavenska tajna služba i KOS i na njega pokušala atentat?

Ne kaže da je netko iz Beograda stopirao taj plan. Tko i zašto? Nitko ne zna kako su nakon razotkrivanja 'Labradora' članovi te neprijateljske skupine pušteni i zamijenjeni. Usput, Perković ne će naravno ništa reći o svojim kontaktima s uhićenim Arkanom u zatvoru.

Vi ste također dali iskaz njemačkom sudu?

Jesam, dva puta.

Je li i Vaš iskaz potkrijepio pravomoćnu presudu protiv Krunoslava Pratesa?

Ne baš izravno. Ali kad sam svjedočio prvi put 5.4. 2006. onda je drugi dan na nekom portalu novinar Željko Peratović napisao sljedeće: 'Poslije svjedočenja Vukojevića u Münchenu protiv njega će biti otvorena vatra iz svih oružja, iz okolice Stipe Mesića i Vesne Pusić'. Nakon toga su novinari Denis Latin i Saša Kosanović 25. 4. te godine doveli neku ženu koja je glumila oštećenicu.

Trebala je to biti žena koju je navodno Vukojević silovao. Ispostavilo se na kraju da ne postoji ta žena i da ne postoji silovanje. Vesna Pusić u to je doba tražila da mi se skine imunitet kako bi se protiv mene poveo kazneni postupak. Sve je bilo usmjereno na medijski linč, to je bilo strašno. Svjedočio sam opet 2008. u Münchenu i predao im sve što se o meni pisalo. U presudi Pratesu stoji da je na svjedoka Vukojevića pokušan parlamentarni pritisak, a kada sam sve to predao sudu, onda je predsjednik Vijeća rekao da će o tome izvijestiti Europsku uniju. I zbog toga je to poglavlje 23 o pravosuđu tako dugo čekalo.

Partija i Jugoslavija bile su terorističke

Kako tumačite Perkovićevu obranu da je on bio niže rangirani, da on nema veze, da je netko drugi izvršio likvidaciju Đurekovića?

Tko je ispalio metak ili zabio nož, nije najvažnije. Bitno je tko je organizirao i tko je izdao zapovijed. Zapovijed je izdala Partija. Udba nikoga nije ubila bez odobrenja i naloga TuđmanTuđman ga je zatekao tamo, bio je podsekretar, a ministar je postao Boljkovac koji je zadržao Perkovića. Predsjednik Vlade najprije je bio Mesić koji za tih 50 dana nije mogao ništa napraviti, već je u to doba glavni bio Josip Manolić. Kad sam ja ušao u policiju početkom ožujka 1991., onda je Perković bio već premješten u Ministarstvo obrane za pomoćnika obrane.Partije. Partija je upravljala državom, prema tome Jugoslavija je bila teroristička država. Radi povijesne istine vodit će se dugo taj proces. Perković je prva lasta.

Što će se još pokazati? Vjerujete li da će biti izručen? Kako bi to moglo završiti i što bi bila poruka suđenja Perkoviću u Njemačkoj?

Nadam se i vjerujem da ćemo mu uskoro poželjeti sretan put u Njemačku. Nijemci na tome rade već jako dugo jer su oni raščistili s komunističkom prošlošću u Istočnoj Njemačkoj. Sada to dolazi na red i za Jugoslaviju. A Perković je, ponavljam, prva lasta. On će se braniti Nobilovom taktikom, uvijek će optužiti nekoga drugoga. Ako bude sklapao bilo kakav dogovor s Nijemcima, jasno je da će dati neke druge podatke, a ako ne bude surađivao, onda će ostati doživotno u zatvoru jer se ovo djelo za koje se sudi u Njemačkoj kažnjava doživotnim zatvorom. Ako je Prates dobio doživotni, onda to ni njemu ne gine.

Dakle, na kraju, Perkovićev intervju i nastup u javnosti nema utjecaj na njemačko pravosuđe?

Ma kakvi! Intervju je samo pokušaj da se stvori bolja slika o njemu.

Perković se vadi na veće instance, priznaje komunikaciju s Pratesom, čak kaže da mu je Đureković bio sigurnosno nezanimljiv.

To je priča za hrvatsku javnost, u Njemačkoj će govoriti sasvim drukčije. On je bio dio zločinačkoga procesa, a koji je to stupanj, nije bitno. Ako mu je Đureković bio nezanimljiv, zašto su ga ubili?

Na kraju pojasnite tvrdnju s početka intervjua da je Perković snimao Tuđmana?

Tuđmanu su prisluškivali telefon, a ugradili su mu i mikrofone u kuću. Supruga urednika ili novinara jednoga dnevnog lista pretipkavala je snimljeni materijal. Sve je to rađeno po nalogu Josipa Perkovića.

Ivica Marijačić
Hrvatski tjednik

Razgovor s Vicem Vukojevićem

 

Nakon opširnoga intervjua Josipa Perkovića, bivšega čelnika Udbe, kako ocjenjujete njegov istup koji je prethodio uhićenju? Što je bio cilj Josipa Perkovića tim intervjuom?

 

Netko mu je omogućio da kaže mnogo toga, to je isključivo njegovo viđenje, ono što bi, po njegovu mišljenju, bilo prihvatljivo javnosti. Jedan moj prijatelj iz Kluba utemeljitelja HDZ-a našalio se nakon čitanja i rekao: 'Pa, ljudi, primimo ga u Klub utemeljitelja 'Dr. Franjo Tuđman''. Perković ima svoju političku i obavještajnu maštu pa kaže da je s Tuđmanom blisko komunicirao. A ne kaže kako je on posredstvom svojih službenika pratio i snimao Tuđmana.

 

Perković tvrdi kako je on tobože doveo Matu Meštrovića u Hrvatsku i skrivao ga u Zagrebu.

 

To nema blage veze s činjenicama. Naime, Mate Meštrović zvao je jugoslavenskoga konzula u New Yorku Petra Lombardića i objašnjavao mu da se u Jugoslaviji događaju čudne stvari, zatim da mu žurno treba jugoslavenska viza jer da on ide pomoći „smanjenju tenzija“. Nakon toga je Zoran Savičević, načelnik Druge uprave tadašnjega Ministarstva vanjskih poslova, zapovjedio da se Mati Meštroviću izda viza.

 

Dakle dobio je vizu da ide pomoći Jugoslaviji. Kad je došao u Zagreb, stavili su ga pod nadzor. Kolja Družić snimao je njegove razgovore s Vladom Gotovcem, Draženom Budišom, Slavkom Goldsteinom i tako dalje.

 

Po Vama, dakle, Josip Perković nije, kao što kazuje, doveo Matu Meštrovića?

 

Ponavljam, Matu Meštrovića doveo je Zoran Savičević, načelnik Druge uprave, zajedno s Petrom Lombardićem, jugoslavenskim konzulom u New Yorku. Postoji i dokumentacija s tim u svezi. S Meštrovićem je komunicirao neki agent Josip Purić s Krka. I to je sasvim druga stvar od onoga što Perković govori.

 

Perković je velikim intervjuom htio ostaviti dojam da je on zapravo sudjelovao u tajnom stvaranju hrvatske države na taj način?

 

Da.  

 

Goldstein, svemogući lažac

 

Tvrdite li da to nema blage veze s činjenicama?

 

Naravno, nema blage veze. Ima niz drugih stvari i mogu ih navesti. Novinar u tom intervjuu pita ga o tzv. Vukojevićevoj komisiji za istraživanje ratnih i poratnih žrtava. Vukojevićevu je komisiju izmislio Slavko Goldstein, svemogući lažac u hrvatskoj državi koji je sada savjetnik Zoranu Milanoviću. On je kao član bio stalno u Komisiji. Rekao sam dr. Tuđmanu da bih ga stavio u Komisiju, a Tuđman mi je odgovorio da se držim daleko od njega jer je on osoba koja će stalno stvarati nered.

 

Ipak, bio je član Komisije i kad se radilo zadnje izvješće, imao je primjedbe na izvješće u vezi s Jasenovcem. Međutim, mi smo dobili knjigu 'Jasenovac - popis žrtava', koji je napravila jugoslavenska komisija i tamo su naše službenice upisivale sve po abecedi koliko su stigle. I Goldstein je tada prvi put rekao da je to Vukojevićeva komisija htijući poručiti da je riječ o nekakvoj privatnoj Komisiji, a bila je zapravo  državna Komisija u kojoj je bilo i 25 saborskih zastupnika od oko 70-ak ljudi koliko ih je imala.

 

Ja sam unutar Komisije bio u Vijeću za utvrđivanje žrtava političkih emigranata u inozemstvu. Izvješća je potpisivao predsjednik Komisije Kazimir Sviben. U zadnjem izvješću stajalo je da je Tito odgovoran za genocid nad hrvatskim narodom. To nije moglo proći u tadašnjem političkom odnosu snaga, bila je to 1999., Tuđman je bio na umoru, digli su se liberali, a Đurđa Adlešić u ime Kluba zastupnika HSLS zatražila je da se ukine Komisija. Šeks je odgovorio da je to suludo i da zašto onda ne ukine Zakon. Nakon toga Stazić je predložio pa je ukinut Zakon o ratnim i poratnim žrtvama.

 

Vratimo se Perkoviću. Je li on, kad se sve analizira, bio bitan čimbenik u stvaranju hrvatske države kao što sada ispada iz ovih triju dijelova intervjua? Ili je on pripadnik jugoslavenske tajne službe koji sada sebi kupuje bolju prošlost?

 

U Hrvatskoj već 20 i nešto godina traje borba za bolju prošlost. Na koncu konca, novinar ga ništa nije pitao jasno, a znam da imaju razne podatke. Primjerice, Perković je pokušao preko stanovitoga Josipa Müllera ubiti emigranta Stipu Bilandžića. Perković se sastajao s Müllerom u Trstu, a  Müller je o tome obavijestio BND. Onda je s Müllerom išao u Zürich i tamo su pali on, Perković, i njegov udbaški kolega iz Osijeka Alija Đorlić.

 

Ni to mu nije bio dovoljan znak za oprez, pa je sa šefom Ilijom Svilarom išao u Njemačku nagovarati Müllera da ubije Bilandžića. Svilara su uhitili, ali on se uspio spasiti. I bez obzira na sve te neuspjehe, Perković neprekidno napreduje što je suprotno pravilima svake službe u svijetu gdje iza takvih promašaja nema napredovanja. On, međutim, postaje šef Druge uprave u Zagrebu, pa onda pomoćnik ministra, podsekretar, pa tako dalje...

 

Glavna Perkovićeva  teza je da je on zaista djelovao, ali protiv onih koji su namjeravali terorističke aktivnosti u Hrvatskoj, a ne protiv emigranata samo zato što su bili politički emigranti? Stoji li ta njegova teza?

 

Oni su najviše progonili ljude zbog izgovorene riječi, verbalnoga delikta. Pogledajte izvješća koja mu je Prates podnosio, uglavnom mu je javljao tko je što i gdje rekao... To je radio Josip Perković za cijelo vrijeme komunističke vladavine.  

 

Perković spominje da je 1994. jedan Hrvat otišao i odao njemačkoj tajnoj službi sve podatke, ali da je neznalica i da je krive podatke dao? Na koga misli?

 

Koje podatke?! Pa to i ptice znaju u Hrvatskoj, kakve su to državne tajne.

 

Na koga je mislio?

 

Nemam pojma.

 

Perkoviću je očito bilo ključno u tom intervjuu govoriti o zaslugama za Hrvatsku pa je vrlo opširno obrazlagao svoju ulogu u naoružavanju Hrvatske, spominjući nekih 130 i nešto konvoja oružja, zatim da u tim akcijama nije izgubio ni jedan metak, da je vrlo vješto pregovarao s Rašetom i ostalima, da ih je svojim akcijama dovodio u zabludu....

 

Pročitajte Acu Vasiljevića u 'Pečatu' pa će biti jasno da Perković obmanjuje. Na kraju krajeva, sve je završilo na Vojnom sudu u Zagrebu. Vasiljević je njega nasamario.

 

 

KOS-ovac Halilović imao sve podatke o naoružavanju

 

Konvoji su došli u Hrvatsku u njegovoj organizaciji?

 

Došli su, ali su snimani. Kako su Udba i KOS dolazili do podataka da je HDZ podijelio oružje svojim članovima? Vlastitim sam se očima uvjerio u Varaždinu da su imali imena osoba koje su dobile naoružanje, broj puške s imenom i prezimenom. Kako je to išlo? Zapovjednik KOS-a Cvetković, varaždinskog korpusa, koji je pokrivao Varaždin, Čakovec, Bjelovar, Viroviticu i Koprivnicu, uplašio se borbi u Varaždinu, ostavio je svu dokumentaciju i zbrisao.

 

Osobno sam vidio da je on imao imena svih članova HDZ-a koji su dobili oružje. Oni su, dakle, baratali tim podatcima. Nadalje, kapetan KOS-a Sefer Halilović imao je imena svih članova HDZ-a koji su dobili puške u Đakovu.

 

U Perkovićevom intervjuu stoji da je nekakvo oružje iskrcano u travnju 1990. na Krku. To jest iskrcano u travnju 1991. S više od 100 vozila oružje je prevezeno i iskrcano na jednome trajektnom pristaništu. Tijekom prolaza kroz Gorski kotar snimala su nas dva ili tri vozila KOS-a. To govori da su sve doznali. Od koga?

 

Vi zaključujete da je netko iz tajne službe, Perković ili netko njegov, odao informacije?

 

 

 

A tko bi drugi? Zašto uostalom služba nije pronašla tko je predao podatke? Jasno da nisu, nisu ni tražili kad znaju tko je. Zanimljivo, Perković nije rekao zašto ga je Tuđman smijenio uoči prikazivanja filma o Bruni Bušiću.

 

Zašto ga je smijenio?

 

A zašto?! Zato što je imao podatke o njegovim radnjama koje su bile za osudu. Odnio sam Tuđmanu dokumente da je Perković išao na ubojstvo Bilandžića.

 

Što je htio pokojni predsjednik dr. Franjo Tuđman ipak angažirajući Perkovića i ostavljajući ga u hrvatskome sustavu?

 

Tuđman ga je zatekao tamo, bio je podsekretar, a ministar je postao Boljkovac koji je zadržao Perkovića. Predsjednik Vlade najprije je bio Mesić koji za tih 50 dana nije mogao ništa napraviti, već je u to doba glavni bio Josip Manolić. Kad sam ja ušao u policiju početkom ožujka 1991., onda je Perković bio već premješten u Ministarstvo obrane za pomoćnika obrane.         

 

Zašto Perković tvrdi da je jugoslavenska tajna služba i KOS i na njega pokušala atentat?

 

Ne kaže da je netko iz Beograda stopirao taj plan. Tko i zašto? Nitko ne zna kako su nakon razotkrivanja 'Labradora' članovi te neprijateljske skupine pušteni i zamijenjeni. Usput, Perković ne će naravno ništa reći o svojim kontaktima s uhićenim Arkanom u zatvoru.

 

Vi ste također dali iskaz njemačkom sudu?

 

Jesam, dva puta.

 

Je li i Vaš iskaz potkrijepio pravomoćnu presudu protiv Krunoslava Pratesa?

 

Ne baš izravno. Ali kad sam svjedočio prvi put 5.4. 2006. onda je drugi dan na nekom portalu novinar Željko Peratović napisao sljedeće: 'Poslije svjedočenja Vukojevića u Münchenu protiv njega će biti otvorena vatra iz svih oružja, iz okolice Stipe Mesića i Vesne Pusić'. Nakon toga su novinari  Denis Latin i Saša Kosanović 25. 4. te godine doveli neku ženu koja je glumila oštećenicu.

 

Trebala je to biti žena koju je navodno Vukojević silovao. Ispostavilo se na kraju da ne postoji ta žena i da ne postoji silovanje. Vesna Pusić u to je doba tražila da mi se skine imunitet kako bi se protiv mene poveo kazneni postupak. Sve je bilo usmjereno na medijski linč, to je bilo strašno. Svjedočio sam opet 2008. u Münchenu i predao im sve što se o meni pisalo. U presudi Pratesu stoji da je na svjedoka Vukojevića pokušan parlamentarni pritisak, a kada sam sve to predao sudu, onda je predsjednik Vijeća rekao da će o tome izvijestiti  Europsku uniju. I zbog toga je to poglavlje 23 o pravosuđu tako dugo čekalo.  

 

Partija i Jugoslavija bile su terorističke

  

Kako tumačite Perkovićevu obranu da je on bio niže rangirani, da on nema veze, da je netko drugi izvršio likvidaciju Đurekovića?

 

Tko je ispalio metak ili zabio nož, nije najvažnije. Bitno je tko je organizirao i tko je izdao zapovijed. Zapovijed je izdala Partija. Udba nikoga nije ubila bez odobrenja i naloga Partije. Partija je upravljala državom, prema tome Jugoslavija je bila teroristička država. Radi povijesne istine vodit će se dugo taj proces. Perković je prva lasta.

 

Što će se još pokazati? Vjerujete li da će biti izručen? Kako bi to moglo završiti i što bi bila poruka suđenja Perkoviću u Njemačkoj?

 

Nadam se i vjerujem da ćemo mu uskoro poželjeti sretan put u Njemačku. Nijemci na tome rade već jako dugo jer su oni raščistili s komunističkom prošlošću u Istočnoj Njemačkoj. Sada to dolazi na red i za Jugoslaviju. A Perković je, ponavljam, prva lasta. On će se braniti Nobilovom taktikom, uvijek će optužiti nekoga drugoga. Ako bude sklapao bilo kakav dogovor s Nijemcima, jasno je da će dati neke druge podatke, a ako ne bude surađivao, onda će ostati doživotno u zatvoru jer se ovo djelo za koje se sudi u Njemačkoj kažnjava doživotnim zatvorom. Ako je Prates dobio doživotni, onda to ni njemu ne gine.

 

Dakle, na kraju, Perkovićev intervju i nastup u javnosti nema utjecaj na njemačko pravosuđe?

 

Ma kakvi! Intervju je samo pokušaj da se stvori bolja slika o njemu.

 

Perković se vadi na veće instance, priznaje komunikaciju s Pratesom, čak kaže da mu je Đureković bio sigurnosno nezanimljiv.

 

To je priča za hrvatsku javnost, u Njemačkoj će govoriti sasvim drukčije. On je bio dio zločinačkoga procesa, a koji je to stupanj, nije bitno. Ako mu je Đureković bio nezanimljiv, zašto su ga ubili?

 

Na kraju pojasnite tvrdnju s početka intervjua da je Perković snimao Tuđmana?

 

Tuđmanu su prisluškivali telefon, a ugradili su mu i mikrofone u kuću. Supruga urednika ili novinara jednoga dnevnog lista pretipkavala je snimljeni materijal. Sve je to rađeno po nalogu Josipa Perkovića.

 

Ivica Marijačić
Hrvatski tjednik

 

 

Hrvatski tjednik

Čet, 28-05-2020, 02:58:03

Najave

Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

PRETPLATA

Svakoga četvrtka
Hrvatski tjednik,
a sve drugo je manipulacija!

Posebna ponuda

Hrvatski tjednik dolazi s vrlo niskom cijenom pretplate!

Godišnja pretplata iznosi samo 678 kuna,

170 eura za zemlje EU i 200 eura za prekooceanske zemlje.

Hrvatski tjednik 210 41

Želimo da Hrvatski tjednik dođe u svaki hrvatski dom!

Podatci u računima

Žiro-račun: 2500009-1101384007

Banka: Hypo Alpe-Adria-Bank
Korisnik: Tempus d.o.o. Zadar
IBAN: HR61 2500 0091 1013 84007
BIC:HAABHR22

KONTAKTI

Hrvatski tjednik

KONTAKTI

TelefonTelefon
Hrvatskog tjednika:
+385 (0)23/305-277

Fax
Fax:
+385 (0)23/309-180

Elektronička pošta
Elektronička pošta:
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Preporučite članke

Podržite članke na jednoj od socijalnih mreža jednim klikom!

Facebook, Tweet, Google+, LinkedIn, Pinterest

Facebook like

Preporučite Hrvatski tjednik, portal i naš forum svojim prijateljima i poznanicima kako bi i oni znali za komentare, reportaže, razgovore i vijesti koje ovdje objavljujemo.

Copyright © 2020 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.