Hrvatski tjednik
 

 Zašto zgražanje nad Ovčarom ili Vukovarom iz 1991., kada su praksu ritualnoga klanja zarobljenika davno provodili Titovi partizani

Cilj je ovih redaka ući donekle u psihologiju stranaca i dokučiti njihove predodžbe o Hrvatima, a ne dati završne ocjene o Drugome svjetskom ratu i o NDH. Postoji nekoliko stotina tisuća naslova knjiga koje se bave opisom Drugoga svjetskog rata. Četverogodišnja NDH čini dandanas snažan dio hrvatskoga identiteta, bez obzira koliko taj identitet negativno ili pozitivno doživljavaju građani moderne Hrvatske.

TrageideO brojnim pojedinostima vezanim za žrtvoslovlja, bilo partizanska, hrvatska ili srpska, postoji također velika literatura. Žrtvoslovlja, ovisno o duhu vremena, često mogu biti mitska, anegdotalna i hollywoodska, a često, nakon nekoliko desetljeća, završavaju u kantama za smeće, kao što je to slučaj danas s velikim brojem bivših jugoslavenskih režimskih historičara.

O raznim diplomatskim pojedinostima vezanima za NDH, ili o broju stvarnih i nestvarnih, srpskih, hrvatskih i partizanskih žrtava u NDH pisali su davno hrvatski emigrantski povjesničar Jere Jareb, a danas autodidakt Mladen Ivezić, a čija proza znatno odskače od jugoslavenske, srpske i antifašističke historiografije.

No koliko god njihov rad bio dobro potkrijepljen originalnim izvorima, svaki put kada pripadnik jednoga naroda piše o žrtvama svoga naroda, ili pak o žrtvama koje je njegov narod počinio nad drugima narodima, uz najbolju volju, teško je biti objektivan. Više težine ima knjiga o partizanskim zločinima nad Hrvatima koju je napisao Austrijanac Florian Rulitz nego svi pamfleti i knjige o Bleiburgu koje su Hrvati napisali u inozemstvu, u emigraciji, ili u današnjoj Hrvatskoj (1).

Dramatična je, ali i zastrašujuća je činjenica da 68 godina nakon Drugog svjetskog rata ne postoji nigdje, a pogotovo ne u frankofonskome ili anglofonskome svijetu, niti jedna ozbiljna akademska znanstvena studija o bleiburškoj tragediji ili o zločinima jugoslavenskih komunista. Najlakše je kukati, jamrati, ili uvjeravati ili pisati za same sebe - u čemu su Hrvati svjetski specijalisti. Ujedno, ali i dodatno, to govori o sjaju i bijedi bivšega i sadašnjega hrvatskog iseljeništva i emigracije - tj. hrvatske 'dijaspore', a da na govorimo o hrvatskoj dvadesetogodišnjoj diplomaciji.

„Balkanezeri", „Titojaneri", „Tito bande"

48.000 hrvatskih građana NDH služilo je u Wehrmachtu i Waffen SS, što je u postotku najveći broj pripadnika dragovoljaca od 33 europskih i neeuropskih naroda koji su sudjelovali kao pomoćne trupe Njemačke u antiboljševičkoj borbi. Također treba tome broju pribrojati i oko 14.000 Bosanaca -Muslimana u Waffen SS-u (2).

GoosestepU cjelokupnome Waffen SS-u broj vojnika kretao se od gotovo milijun ljudi, od čega su gotovo polovica bili dragovoljci iz svih naroda Europe, počevši od Ukrajinaca, Engleza, Francuza, Šveđana, ali i azijskih pripadnika, kao što su Tatari, Azerbajdžanaci, Indijci, itd. (3) Velike akademske i medijske polemike izazvala je nedavno u Americi i knjiga Bryana Mark Rigga, gdje on navodi brojku od 150.000 Nijemaca židovskoga podrijetla koji su služili u njemačkome Wehrmachtu (4).

U ovom feljtonu poglavito je bitno donekle dokučiti psihologiju stranih dragovoljaca, ali i njihova neslaganja s vojnicima iz drugih naroda. Donekle je to bio slučaj kod Hrvata njemačkoga podrijetla iz miješanih hrvatsko-njemačkih brakova koji su bili dragovoljci u Waffen SS „Prinz Eugen" diviziji i „Handžar" diviziji, a od kojih veliki broj njih nije razumio njemački jezik.

BleiburgDramatična je, ali i zastrašujuća je činjenica da 68 godina nakon Drugog svjetskog rata ne postoji nigdje, a pogotovo ne u frankofonskome ili anglofonskome svijetu, niti jedna ozbiljna akademska znanstvena studija o bleiburškoj tragediji ili o zločinima jugoslavenskih komunista. Najlakše je kukati, jamrati, ili uvjeravati ili pisati za same sebe - u čemu su Hrvati svjetski specijalisti. Ujedno, ali i dodatno, to govori o sjaju i bijedi bivšega i sadašnjega hrvatskog iseljeništva i emigracije - tj. hrvatske 'dijaspore', a da na govorimo o hrvatskoj dvadesetogodišnjoj diplomaciji.Povremeno su bili predmetom sprdnje kod svojih izvornih njemačkih kolega ili su nosili, kao partizani i četnici, neslavni njemački naziv 'Balkaneser'. Tako je, primjerice, u ljeto 1943. godine, 173 hrvatskih SS vojnika, djelomično njemačkoga podrijetla, uhićeno zbog neposluha, a kasnije izloženo šikaniranju lokalnih njemačkih časnika u Mostaru.

200px-7th SS Division Logo.svg'(Heinrich) Himmler, koji još nikad prije nije čuo o takvu obimu pobune u SS-u, uključio se u pravnu proceduru. On je pripisao veću krivicu časnicama i podčasnicima Brdskog puka 2. Njihovo ljudstvo bilo je 'uspoređivano s partizanima', a preuzeli su i 'dražesne balkanske navike da psuju mater navedenih regruta'. U svome pismu Phlepsu, (Artur, zapovjednik Waffen SS 'Prinz Eugen' na Balkanu, o.a. ) Himmler dalje piše: 'Tražim od Vas da u svakom takvom slučaju na licu mjesta strijeljate ili date strijeljati časnike i podčasnike koji psuju mater svog kamerada'. (5)

Možda nevažna pojedinost, ali koja mnogo govori kako po kulturi i mentalitetu Nijemac iz bivšega Reicha nije isto što i Nijemac iz Austrije, ili s Balkana, a kamoli Nijemac iz Kazahstana! Zgarište Berlina 1. svibnja 1945, točnije, adresu na Wilhelmstrasse 77, nisu branili njemački vojnici pred navalom vojnika Crvene armije, već tridesetak francuskih dragovoljaca Waffen SS 'Charlemagne'. O nekim rasnim teorijama glede manje vrijednih ili bezvrijednih naroda u zadnjoj godini rata nije bilo niti govora.

Nakon rata i Lothar von Rendulic, visoki zapovjednik Wehrmachta na Balkanu, piše svoje memoare jer je za razliku od svojih kolega uspio nekako izvući živu glavu sa suđenja u Nürnbergu. Premda on opisuje divljaštva Titovih partizana, i on također spominje na 161. stranici svoje knjige: 'Dočim su se njemačke trupe nalazile i na pojedinim mjestima Hrvatske, započeo je odmah s hrvatske strane divlji progon pravoslavaca, a to je značilo da je tom prilikom najmanje pola milijuna njih bilo ubijeno'. (6)

Odakle Rendulic crpi brojku od pola milijuna ubijenih, ostaje misterij. No nije bitno laže li Rendulic ili govori napamet. Bitno je ovdje zapitati se kakav imaju učinak njegove riječi i pero na moderne antifašiste ili srpske historičare kada spominje navedeni broj.

Svi njemački časnici i diplomati na Balkanu tijekom Drugoga svjetskog rata, bilo u službenim notama, bilo u privatnim razgovorima, ostali su zaprepašteni divljaštvom partizanskoga ratovanja Rendulic klnjigna Balkanu, koji je po njihovim riječima bio mnogo gori nego bilo gdje u Europi: 'Nije bilo niti jednoga jedinog njemačkog vojnika kojemu bi partizanski rat bio simpatičan. U tjednima nakon moga dolaska na Balkan primio sam zahtjeve od više od 1000 vojnika svih činova za prekomandom na rusko vojno polje, premda su se tamo odvijale trajne velike bitke. Jedan od razloga bijaše da partizani nisu vodili rat prema vojnim pravilima, i nisu se držali ratnih zakona. Zvjerstva njihova vođenja rata zahtijevala su da (naš, o.a.) vojnik mora snažno uzvratiti - da bi uopće mogao opstati'. (7)

'... Balkan je područje prirodnih suprotnosti, ali također i suprotnosti među ljudima. Balkan je područje ekstrema. On je bio trajno mjesto međunarodne politike u 19. stoljeću, a tamo je započeo i Prvi svjetski rat.' (8)

Svi njemački vojnici u ratu s partizanima na Balkanu rata morali su biti spremni na najgore. Osobito je to bio slučaj s njemačkom kaznenom bojnom, Padobranskom bataljunom SS 500/600, prilikom takozvanoga desanta na Drvar, krajem svibnja 1944. godine.

'Titovi partizani borili su se hrabro, često fanatično za svoju domovinu i svoju partiju. To što su oni zarobljenike ubijali, tako da se s njima ne bi opterećivali u svome kretanju i da ne bi ugrožavali svoju slobodu akcije, možda bi se još moglo shvatiti. No nepojmljivo je bilo njemačkim vojnicima zašto su partizani svoje zarobljenike prvo zlostavljali, zatim sakatili, a tada ubijali. Te jezive radnje, koje samo još stvaraju mržnju i odbojnost, možda su stanovniku Balkana shvatljive.' (9)

Čemu danas službeno fingirati zgražanje nad Ovčarom ili događajima u Vukovaru iz 1991., kada su praksu ritualnoga klanja zarobljenika davno provodili Titovi partizani?

„Antifa": pričam ti priču

Različiti ljudi, različite priče. Tako i bivši pripadnik bosansko-muslimanske Waffen SS 'Handžar' divizije, koji je služio kao prevoditelj s njemačkoga i hrvatskoga jezika, Hrvat, folksdojčer Zvonimir Bernwald, koji još uvijek živi, daje drukčiji opis događaja o razvikanoj 'pobuni Hrvata', 17. rujna, 1943. g. u regrutnom SS centru, gradiću Villefrancheu, u Francuskoj.

Nijemci'Nije bilo niti jednoga jedinog njemačkog vojnika kojemu bi partizanski rat bio simpatičan. U tjednima nakon moga dolaska na Balkan primio sam zahtjeve od više od 1000 vojnika svih činova za prekomandom na rusko vojno polje, premda su se tamo odvijale trajne velike bitke. Jedan od razloga bijaše da partizani nisu vodili rat prema vojnim pravilima, i nisu se držali ratnih zakona. Zvjerstva njihova vođenja rata zahtijevala su da (naš, o.a.) vojnik mora snažno uzvratiti - da bi uopće mogao opstati'.Ujedno se on kritički osvrće na modernu hrvatsku vladu i povjesničare za davanje iskrivljene slike događaja. Glavni pokretači pobune bili su Ferid Džanić i Nikola Vuletić koji su naknadno, Bernwald  Muslime in der Waffen SS 01zajedno s 14 ostalih kolovođa pobune, osuđeni na smrt. Cijela skupina bosanskih Waffen SS regruta na izobrazbi u francuskome Villefrancheu (od koji neki još žive u Bosni i diljem svijeta) sastojala se gotovo isključivo od Muslimana Bosanaca. Bernwald citira u svojoj knjizi njemački službeni dokument:

Džanića se treba uzeti kao kolovođu pobune. Za njega se može ustvrditi da je pripadao partizanima barem sedam mjeseci u srpsko-hrvatskome-crnogorskom području i da je tamo, po svemu sudeći, po nazočnim pripadnicima engleske tajne službe, za svoje radnje već bio pripreman. Po svome karakteru on je bio tipičan Balkanac ('Balkanmensch', o.a.): vlastohlepan, servilan, podmitljiv, nejasan, no s jakom voljom i snagom nagovaranja. Ujedno opsjednut svojim nakanama bez ikakvih obzira za potrebne preduvjete, a pogotovo ne za posljedice.' (10)

Pobunjenici su prvo ubili četiri njemačka časnika Waffen SS-a. No zaboravlja se da su dvojica visokih ubijenih SS časnika bili Hrvati, 'folksdojčeri', Oskar Kirchbaum i Anton Wolf. Jedan rodom iz Karlovca, drugi iz Varaždina, a čija bliska rodbina još živi. No rodbina ima svoju priču koju nitko službeno ne želi čuti u današnjoj Hrvatskoj.

U zadnjih nekoliko godina, gradonačelnik Villefranchea zajedno s hrvatskim, bosanskim političarima, a i ponekim hrvatskim medijima, kao i brojni pojedinci koje autor spominje u svojoj knjizi (I. Sanadar, M. Grmek, itd.) davali su dosta hvalospjeva o 'antifašističkoj pobuni Hrvata'. No autor knjige pita se kome dati kredit za 'antifašističku' pobunu: današnjoj Hrvatskoj, današnjoj Bosni i Hercegovini, ili bivšoj komunističkoj Jugoslaviji?. 'Osim toga, ponadala se Republika Hrvatska za jačim zauzimanjem Francuske glede ulaska Hrvatske u EU. Ta misao, ili bolje rečeno ta želja, bila je svake godine izravno ili neizravno iskazivana povodom svečanosti 17. rujna.' (11)

Arhipelag Gulag: Kvarner i Podunavlje 1945./'51.

Dosad je bilo malo riječi u hrvatskim medijima o likvidacijama razoružanih njemačkih vojnika i o logorima smrti u kojima su jugoslavenske komunističke vlasti držale zatočene Nijemce nakon završetka Drugoga svjetskog rata. A i tom štivu ima pozamašan broj knjiga. Bitno je spomenuti Titostaj zaboravljeni genocid nad Nijemcima jer velikim dijelom i „jugoslavensko ekonomsko čudo" i nekadašnji inozemni hvalospjevi Titovoj Jugoslaviji rezultati su njemačkoga robovskog rada i financijske odštete Savezne Republike Njemačke Titovoj Jugoslaviji.

Kao što je svojevremeno bilo već ovdje riječi, cijela bivša Jugoslavija, gotovo svaki njezin četvorni metar, veliko je groblje Hrvata i Nijemaca. Jugoslavija je sazidana na komunističkome teroru - u teroru se 1991. ona i raspala. Bilo bi naivno smatrati da moderne njemačke vlasti ne znaju za topografiju jugoslavenske smrti, međutim, iz posebnih povijesnih okolnosti ne vole o tome zasad govoriti.

Knjiga Rolanda Kalteneggera sadrži brojne citate iz dnevnika preživjelih zarobljenih njemačkih vojnika, prvo u jugoslavenskim sabirnim logorima u ljeto 1945, godine na Kvarneru, tj. u Sušku, Trsatu, Bakru, pored grada Rijeke, a zatim bilješke i privatne dnevnike preživjelih njemačkih zatvorenika u logorima Zrenjanin, Vršac i Zemun u Srbiji.

U knjizi je također riječ o pojedinačnim partizanskim stratištima na otoku Krku, na Prviću i na otoku Rabu, zatim u Bregani i Brežicama pored Zagreba (12).

ParalelaKao što danas ima određeni broj građana srpske nacionalnosti u Vukovaru koji zasigurno nešto više znaju o pokojem nestalom Hrvatu iz nedavnoga Domovinskog rata, tako ima i dandanas starijih Hrvata na Kvarneru i u Istri koji vjerojatno dosta toga znaju o jugoslavenskim poratnim likvidacijama Nijemaca - no i jedni i drugi šute.Knjiga ima veliku bibliografiju premda autor dosta šturo nabacuje brojke ubijenih i umrlih njemačkih vojnika u jugoslavenskim konclogorima (oko 50.000), za što ne pruža dovoljno forenzičnih podataka. Pogotovo je to slučaj kada govori o '3.500 živih njemačkih vojnika zabetoniranih pored hotela 'Imperijal' na otoku Rabu', a o čemu je bilo prije tridesetak godina dosta govora u njemačkim medijima. (13)

Ono što je svakako najzanimljivije autorov je prikaz tajnih prepisaka poslijeratnoga njemačkoga kancelara Konrada Adenauera s jugoslavenskim vlastima, u kojoj se vidi u kojoj je mjeri Savezna Republika Njemačka doslovce kupovala za svoju tehniku i velik novac svoje zarobljene građane u Jugoslaviji. Sva „velika jugoslavenska čuda", kao na primjer izgradnja pruge Brčko-Banović ili cesta Sarajevo- Beograd, praktički su projektirali zarobljeni njemački vojni stručnjaci.

U postupanju komunističkih nalogodavaca i čuvara, njihova rječnika i psihološkoga profila, a konačno o njihovim imenima, autor dosta govori. Neke paralele s nedavnim ratom u Hrvatskoj nemoguće je izbjeći. Kao što danas ima određeni broj građana srpske nacionalnosti u Vukovaru koji zasigurno nešto više znaju o pokojem nestalom Hrvatu iz nedavnoga Domovinskog rata, tako ima i dandanas starijih Hrvata na Kvarneru i u Istri koji vjerojatno dosta toga znaju o jugoslavenskim poratnim likvidacijama Nijemaca - no i jedni i drugi šute.

Ako se želi pronaći uzroke današnje krize u Hrvatskoj, jalovo je vraćati se pet, deset, ili dvadeset godina unatrag ili optuživati HDZ ili SDP, ili svaljivati sve hrvatske probleme na svjetsku ekonomsku krizu. Banalan je primjer tzv. 'zemljišna legalizacija' koja je pravno u tijeku u Hrvatskoj, a koja je poglavito odraz anarhije u zemljišnim knjigama bivše Jugoslavije - što je pak bila logična posljedica partizanske i jugoslavenske konfiskacije nekretnina, pljačke, eksproprijacije, masovnih ubojstva i protjerivanja stotine tisuća građana Hrvatske nakon Drugog svjetskog rata. Hrvatska je izišla iz komunističke Jugoslavije, ali komunistička Jugoslavija nije izišla iz Hrvatske. Cijena će za Hrvate biti vrlo visoka u narednim mjesecima i godinama.

dr. Tomislav Sunić

1. Florian Rulitz, Die Tragödie von Bleiburg und Viktring (Klagenfurt: Hermagoras Mohorjeva, 2012).
2. Franz W. Seidler, Avantgarde für Europa; Ausländische Freiwillige in Wehrmacht und Waffen SS (Selent: Pour le merite, Verlag für Militärgeschichte, 2004), str. 363
3. Christophe Dolbeau, Face au bolchevisme: Petit dictionnaire des résistances nationales à l'Est de l'Europe (1917-1989)(Paris: Arctic, 2006), str. 23
4. Bryan Mark Rigg, Hitler's Jewish Soldiers (University Press of Kansas, 2004).
5. Franz W. Seidler, Isto, str. 128.
6. Lothar Rendulic, Gekämpft, gesiegt, geschlagen (Wels: Verlag Welsermühl,1952), str. 161.
7. Isto, str. 210.
8. Isto str. 157.
9. Rüdiger W.A Franz, Kampfauftrag; 'Bewährung', Das Fallschirmjäger-Batallion 500/600 (Selent: Pour le merite, Verlag für Militärgeschichte, 2010), str. 186.
10. Zvonimir Bernwald, Muslime in der Waffen SS (Graz: Ares Verlag, 2012), str.146
11. Isto str. 159.
12. Roland Kaltenegger,Titos Kriegsgefangene (Graz: L. Stocker Verlag, 2001), str. 22-30
13. Hans Rauk, 'Deutsche Soldaten lebend eingemauert', Das Ostpreussenblatt, 6. spnja 1985.

Hrvatski tjednik

Ned, 17-01-2021, 23:40:18

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

PRETPLATA

Svakoga četvrtka
Hrvatski tjednik,
a sve drugo je manipulacija!

Posebna ponuda

Hrvatski tjednik dolazi s vrlo niskom cijenom pretplate!

Godišnja pretplata iznosi samo 678 kuna,

170 eura za zemlje EU i 200 eura za prekooceanske zemlje.

Hrvatski tjednik 210 41

Želimo da Hrvatski tjednik dođe u svaki hrvatski dom!

Podatci u računima

Žiro-račun: 2500009-1101384007

Banka: Hypo Alpe-Adria-Bank
Korisnik: Tempus d.o.o. Zadar
IBAN: HR61 2500 0091 1013 84007
BIC:HAABHR22

KONTAKTI

Hrvatski tjednik

KONTAKTI

TelefonTelefon
Hrvatskog tjednika:
+385 (0)23/305-277

Fax
Fax:
+385 (0)23/309-180

Elektronička pošta
Elektronička pošta:
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Preporučite članke

Podržite članke na jednoj od socijalnih mreža jednim klikom!

Facebook, Tweet, Google+, LinkedIn, Pinterest

Facebook like

Preporučite Hrvatski tjednik, portal i naš forum svojim prijateljima i poznanicima kako bi i oni znali za komentare, reportaže, razgovore i vijesti koje ovdje objavljujemo.

Copyright © 2021 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.