Hrvatski tjednik
 

 Rosita Quintana, junakinja mitskoga Meksika, 'zemlje sreće'

Božićno je vrijeme pa je glavni urednik imao razumijevanja za moju davnu želju da barem za tren iskoračim iz višedesetljetne rutine bavljenja političkim otrovom koji nas okružuje. RositaSuočavanje s njim je neizbježno, ali, htio-ne htio, s vremenom nešto od toga otrova useli se i u tvoju vlastitu dušu.

Plan je ovaj: u ovim danima blagdanskoga svjetla napisat ću dva teksta, o nekim od rijetkih stvari koje nam to očišćenje doista mogu pružiti: o glazbi, popularnoj i klasičnoj, i o dvjema izuzetnim ženama, stvarnim i fikcijskim. Glazba i fikcijska opstojnost nisu im pri tome jedini zajednički nazivnik: obje, koliko god vremenski i prostorno bile udaljene, izričito su prožete ljepotom kršćanskoga duha.

U ovom broju bit će, dakle, riječ o meksičkoj glumici i pjevačici Rositi Quintani. Čuo sam ju i vidio prvi put kad mi je bilo samo šest godina, a njoj trideset i jedna. Danas ja imam 63, a ona 88. Za razliku od većine onih koji su s njom bili na sceni, ona je još tu.

Osunčani filmovi

Rosita Quintana pojavila se u nizu meksičkih filmova u kojima je bilo mnogo sunca i vedrine, ljubavi i pjesme. Oni su u cijeloj Hrvatskoj i u okolnim zemljama na neki gotovo neobjašnjiv način ušle u duše milijuna ljudi, gdje u krhotinama traju i danas (makar i u inačicama Miše Kovača). Lik i glas Rosite Quintane jasno sam rosita-quintanaupamtio, a njezine partnere, po prirodi stvari, potpuno pomiješao: Luis Aguilar postao je Pedro Armendariz i obratno.

Od filmova ostali su mi u sjećanju samo njihovo svjetlo i duh, a potom i krasna meksička narodna pjesma 'Cielito lindo'. Pjesmu je, kao i cijeli taj dragocjeni mit o Mexicu, utjelovljavala ona. U sljedećih više od pola stoljeća jedva da bi prošao kakav rođendan ili vjenčanje, a da ju svi mi iz tog naraštaja ne bismo pjevali u našim nesavršenim inačicama.

A onda sam sa zakašnjenjem upoznao internetski fenomen Youtubea, na kojem će jednog dana valjda biti pohranjene sve uspomene svijeta. Pomislio sam da će ta 'naprava', koja, osim ljepote, u sebi skladišti i svu njegovu rugobu, jednoga dana prijeći u onostrano – ono mjesto gdje će naši dragocjeni prolazni životi zadobiti toliko željenu vječnost.

MeksikoGlazbeni ljubić 'Serenada u Meksiku' ima, ne ćete vjerovati, i potpuno slobodno izraženu svjetonazornu sastavnicu. Rosita Quintana, iako Argentinka, često i sočno izražava u filmu svoje meksikansko domoljublje. Njezina pjesma Majci Božjoj od Guadalupea je 'nježnost do neba'. Prava meksička 'ognjištarka': danas bi ju jamačno kakav GOLJP i Zoran Pusić – da ih je pustiti – ovdje progonili zbog 'političke nekorektnosti'.Otkrio sam tako da na Youtubeu postoji i film 'Serenada u Meksiku' iz 1956. godine, kod nas vjerojatno prikazivan godinu dana poslije. Čak sam se pobojao tog susreta: moj prvi objavljeni novinarski tekst, iz listopada 1971. godine, bila je filmska kritika 'Rijeke bez povratka' Otta Premingera s Marilyn Monroe i Robertom Mitchumom, filma koji meni, tadašnjem dvadesetogodišnjaku, nije bio na razini djetinjih uspomena. 'Serenada u Meksiku', sada nakon 57 godina, naprotiv, danima me drži u stanju lagane poetske omame.

Da se razumijemo, riječ je o sadržajno i tehnički nesavršenu djelu od sata i pol. Boje su već stekle ono rumenilo, koje je u njegovim pjesmama boja djevojačkih usana, ali ovdje naviješta skoru propast filmske vrpce. Zvuk škripi – u tamošnjoj kinoteci očito nemaju novca za obnovu - ima možda i cijelih dvadeset minuta folklora bez kojega se moglo... Ali, lik i glas Rosite Quintane isti su, možda čak i za cijeli sloj nostalgične patine ljepši.

Dok pišem ovaj tekst 'Serenada...' je na Youtubeu imala 11.760 'ulazaka', dok su, Bože mi 'prosti, Severina i njena 'Italiana' dosegle nevjerojatnih 25.581.491. To ne govori ništa o omjerima vrijednosti, a kaže sve o duhu ovoga vremena.

Žanrovski 'Serenada...' je glazbeni ljubić o kojem ne piše ništa u povijesti svjetskoga mjuzikla Johna Kobala iz 1971. godine, a ne spominje se ni u opsežnome vodiču 'Svjetska glazba' više autora (London, 1994.). Vjerojatno stoga što su ih pisali razni Gringosi.

Mit kao lijek

Nakon djetinjstva nisam bio u prilici vidjeti ni jedan film Rosite Quintane, iako je ona snimala gotovo do danas. Igrala je čak i kod Luisa Buñuela. Ovih sam dana to dijelom nadoknadio. Odgledao sam neke njezine crno-bijele komedije, ali, iako je ona i vrsna komičarka, redatelji su joj nametali krivu vrstu komike. Njen 'forte' su glazba, osjećaji i ona vedrina, koji su ju i mogli učiniti junakinjom jednoga osunčanoga filma kakav je 'Cielito lindo'.

Sam film je, i pored svega, danas – o prošlosti da i ne govorim – vrlo osobit filmsko-glazbeni pa i civilizacijski fenomen. Od dvadesetak sjajnih glazbenih prizora najmanje tri, 'Snijeg, vjetar i sunce' Doña Rosita Quintana Show en New York 2007('Nieve, viento y sol'), 'Nikad' ('Nunca') i 'Srpanjska noć' ('Una noche de julio') – svi dostupni na Youtubeu i kao izvadci – tako se zavuku pod kožu da u čovjeku ponovno ožive mit toga našeg Meksika, 'zemlje sreće' (a, kao za inat, sve tri pjevaju o teškim ljubavnim jadima!).

Sociolog kulture Abraham Mol 'umjetnošću sreće' nazivao je kič, ali to se ovih pjesama – pa i onih vedrih i razigranih među njima – nimalo ne tiče. Čak i kad se u fabuli, jednostavnijoj od onih u najboljim današnjim ljubićima, krećemo kroz slojeve guste i ljepljive melodrame, snažne ličnosti protagonista, prije svih Rosite Quintane, i njihova glazba sve lako pretvaraju u poeziju.

Tematski gledano, ljubav koja se priziva potpuno je predavanje i tolika je da se prelijeva svuda uokolo: po drvlju i kamenju, snijegu, vjetru i suncu – sve i do samog Tvorca. U glazbi posebno su izražajni visoki intervali s glissandom kojima se iskazuje čežnja ili bol. Današnji prosječni slušatelj – provjerio sam to konkretno – kao da se prepadne tolike količine emocija, na koju, očito, danas nije naviknut, pa samo promrmlja: 'Tako staromodno'.

QuintanaZnamo da ne možemo vratiti svoja prekrasna djetinjstva, a ni gospođa Quintana svoju blistavu mladost! Ali hrabre nas današnji hrvatski 'Los caballerosi', koji caruju Youtubeom i koncertnim dvoranama. Oni, iako cijeli naraštaj-dva mlađi od mene, a od gospođe Quintane i tri, također plivaju protiv glazbeno najmoćnije (angloameričke) struje. Nitko ne može izbaciti Meksiko iz naših srdaca!Junakinja filma, meksička 'ognjištarka' s pletenicama ili fina urbana dama, svejedno, pjeva glasom kakva ima samo u latinoameričkome katoličkom svijetu: kad treba zvonko i svijetlo kao 'vedro nebo', a kad treba altovski tamno. Rosita Quintana kao, primjerice, i francuski Argentinac Carlos Gardel, 'kralj tanga', i u najkraću glazbenu frazu zna udjenuti široku skalu raspoloženja, kakvu danas valjda nema nitko. Ona, kao i sve velike pjevačice, pjeva cijelim bićem: kretnjom, glasom i gestom – ne zna se što je izražajnije.

3490826Dobro je i točno znati što pjeva. Način na koji ona, recimo, izgovara 'noche' (noć), 'valle' (dolina) ili 'llena de profumo' (puna mirisa) objašnjava zašto su pedesetih godina svi ovdje počeli pjevati na španjolskome. Mnogi muškarci su i štucali brkove po meksikanski, ne bi li joj oni, makar u mašti, zamijenili Aguilara ili Armendariza. Čini se uzalud, jer gospođa je, za razliku od većine i tadašnjih holivudskih zvijezda, prema Wikipediji, cijeli život živjela u istome braku. Ali, barem su mnogi ovdašnji muškardini, koristeći se tim meksičkim fintama, našli svoju sreću.

Kao dijete tek sam okrznuo boje i mirise pedesetih godina, ali i ostao vječno vezan za njih – vjerojatno najviše zbog svojih roditelja. U 'Serenadi u Meksiku' meni stoga posebnu strunu pokrenu Aguilarovi ulasci o lokale u kojima netko prebire po klaviru. U njima ga u pravilu čeka neki susret, koji će odlučiti o vječitoj sreći ili nesreći (u svijetu su još poznatiji ulasci Humphreya Bogarta u lokale u Casablanci ili na kakvu tropskome karipskom otoku).

U svemu tome, kao i uvijek, ključne su žene. I još: tadašnja kultura muško-ženskih odnosa, danas gotovo potpuno izgubljena, a ona je vrlo važna, zapravo presudna za narav svake civilizacije (a danas neki bjesne da je za referendumsku potvrdu odredbe braka kao veze muškarca i žene potrošeno 'toliko novca'!). U 'Serenadi...' žene su žene, muškarci muškarci, dok o nekakvim prijelaznim, mješovitim ili izvanzemaljskim vrstama nema ni primisli. Zbog žene muškarac će lupiti šakom i najboljega prijatelja, ali će se – bez urlanja i vulgarnosti i plemenito povući – kad shvati da 'ona voli drugog'. Negativaca nema.

'Sve je to samo san i mit', reći će netko. 'I pedesetih godina živjeli su se neki drugačiji životi i bili snimali drugačiji filmovi'. 'Da', odgovorit će mu se, 'ali tada su se snimali posvuda. Nisu bili izuzetak, kao danas, već pravilo. I bilo je mnogih koji su im vjerovali, a ponekima i bili putokaz. Ili su barem služili kao lijek za dušu...'

Glazbeni ljubić 'Serenada u Meksiku' ima, ne ćete vjerovati, i potpuno slobodno izraženu svjetonazornu sastavnicu. Rosita Quintana, iako Argentinka, tako često i sočno izražava u filmu svoje meksikansko domoljublje, da bi ju danas jamačno kakav GOLJP i Zoran Pusić – da ih je pustiti – ovdje progonili zbog 'političke nekorektnosti'!

Isto je i s vjerom: Rosita Quintana pjeva prekrasnu pjesmu o Majci Božjoj od Guadalupea, zaštitnici Meksika, čiji je jedini prikladan opis: 'nježnost do neba'!

Que viva Mexico!

Dok sam prošle nedjelje pisao ovaj tekst, na splitskome Radiju Dalmaciji oglasili su se neki današnji hrvatski 'mariachi'. Opet sam posegnuo za Youtubeom i našao još hrvatskih 'meksičkih vitezova'. Zovu se 'Los Caballeros', pune dvorane u Hrvatskoj, Meksiku i tko zna gdje još. Imaju desetine videa, dosežu i do 80.000 ulazaka po komadu – sedam puta više i od velike Rosite Quintane, što je nepravda – jamačno bi i sami priznali – koja vapi do neba!

Ali, što je - je: momci su sjajni glazbenici, posebno pažljivo biraju repertoar, pjevaju s dušom i mladenački poletno. Španjolski izgovor im je točan, ali boju glasa, dikciju i drugu meksičku popudbinu nitko somos quintanaim, pa ni najbolji učitelj, ne može darovati.

Podjednako uzbudljivo je čitati desetine i stotine komentara ispod videa: hvale ih i pozdravljaju Rusi, Japanci, Korejci, a najviše sami Meksikanci, od kojih neki kao da su dirnuti do suza. Mnogi od njih uzvikuju: 'Živjelo bratstvo hrvatskog i meksičkog naroda!'. Drugi beštimaju meksikanske repere i druga srodne 'glazbene' kategorije s mišlju 'evo, vidite što smo nekada bili i imali, a evo u što smo se danas pretvorili!'.

Na istom Youtubeu jedan od tipičnih današnjih novinarski idiota, kakvih i u Hrvatskoj ima na tone, razgovara s današnjom Rositom Quintanom.

'Tako dobro izgledate za svojih 88 godine!', kaže on. 'Gdje ste to zatezali lice?'
'Nisam ga zatezala', pomalo zgranuto odgovara gospođa Quintana.
'A kakav vam je to ožiljak na bradi?', ustrajava on.
'To mi je od prometne nesreće'.

Što drugo očekivati od današnjega svijeta, u kojemu 'glazbu' proizvode iluminatske sotonistice a la Lady Gaga, u tvrđoj planetarnoj, ili Severina, u mekšoj lokalnoj inačici? Najlakše bi bilo priznati da je moje i naše vrijeme prošlo. Kao da ne znam da ja ne mogu vratiti svoje prekrasno djetinjstvo, a ni gospođa Quintana svoju blistavu mladost!

Ali, eto, na neki način ohrabre me ovi hrvatski 'caballerosi'. Oni, iako cijeli naraštaj ili dva mlađi od mene, a od gospođe Quintane možda i tri, također plivaju protiv glazbeno najmoćnije (angloameričke) struje. Ona je premrežila dobar dio svijeta, svoj glazbeni kod nametnula svima, a posebno mladeži. Cilj joj je da oni postanu potpuno gluhi i neosjetljivi na svu duhovnu, filmsku i glazbenu raznolikost i bogatstvo svijeta.

Ali, uzalud im je: nitko ne može izbaciti Meksiko iz naših srdaca!

 

Hrvatski tjednik

Ned, 17-01-2021, 23:05:26

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

PRETPLATA

Svakoga četvrtka
Hrvatski tjednik,
a sve drugo je manipulacija!

Posebna ponuda

Hrvatski tjednik dolazi s vrlo niskom cijenom pretplate!

Godišnja pretplata iznosi samo 678 kuna,

170 eura za zemlje EU i 200 eura za prekooceanske zemlje.

Hrvatski tjednik 210 41

Želimo da Hrvatski tjednik dođe u svaki hrvatski dom!

Podatci u računima

Žiro-račun: 2500009-1101384007

Banka: Hypo Alpe-Adria-Bank
Korisnik: Tempus d.o.o. Zadar
IBAN: HR61 2500 0091 1013 84007
BIC:HAABHR22

KONTAKTI

Hrvatski tjednik

KONTAKTI

TelefonTelefon
Hrvatskog tjednika:
+385 (0)23/305-277

Fax
Fax:
+385 (0)23/309-180

Elektronička pošta
Elektronička pošta:
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Preporučite članke

Podržite članke na jednoj od socijalnih mreža jednim klikom!

Facebook, Tweet, Google+, LinkedIn, Pinterest

Facebook like

Preporučite Hrvatski tjednik, portal i naš forum svojim prijateljima i poznanicima kako bi i oni znali za komentare, reportaže, razgovore i vijesti koje ovdje objavljujemo.

Copyright © 2021 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.