Hrvatski tjednik
 

 Dvadesetogodišnji teror samozvanih 'komandosa' i njihova hvaljenoga Programa doveo je Hrvatsku na razinu – smeća!

Iako s velikom skepsom puka (malim odzivom na referendum), ali sladunjavom euforijom i većim očekivanjima vladajuće Kukuriku oligarhije (na čelu s SDP-om i štetama i velikim projektima sklonom šeprtljavom HNS-u), a ništa manje i većine političkih stranaka u oporbi, upravljačka administracija Hrvatske već se gotovo šest mjeseci ne snalazi pri ulasku u Europsku uniju (EU).

I dok se jedino 12 europarlamentaraca barem verbalno pokušava uklopiti u rad Parlamenta EU, dotle se naša dva Nevena izgubiše u brojnoj preskupoj administraciji Unije. Vjerujemo da sretnik Neven Mimica bar jednom tjedno baci pogled na dobru i stručnu emisiju 'Potrošački kod' HTV-a, a pouzdani Neven Mates barem ponekad zaviri u neku stručnu publikaciju iz područja revizije financijskoga sustava kako bi stekao minimalne uvjete stručne kvalifikacije potrebne za stjecanje statusa časnoga člana Odbora revizora Europske unije.

Zamamno blještavilo kapitalizma i EU jedini su optimizam koji se nudi mladoj generaciji u 'Lijepoj Našoj' koja se, tapkajući u redovima gradskih Zavoda za zapošljavanje, guši u krizi, nezaposlenosti, nedostatku novca, a ponajviše u defetizmu i depresiji sve većega broja stanovnika izloženih zastrašujućem mobingu ministarske oligarhije.

Nitko ne zna gdje je završilo HNB-ovih 850 milijuna eura namijenjenih poduzetništvu

Ono u čemu se Hrvatska odmah snašla jest poslušnost vladajućih prema novim gazdama u EU isplativši iz državnoga proračuna, bez pogovora, nekoliko milijarda kuna za članarinu u RestrukturiranjeIzmišljenim pojmom 'restrukturiranja' (drugi pojam za nerad i destrukciju) radnici gube radna mjesta i pravo na rad, urušene su i obezvrijeđene društvene i duhovne vrijednosti hrvatskoga puka: kultura, obrazovanje, zdravstvo, gospodarstvo, podržavan je zastrašujući pristup gospodarskim temama (kako se kralo, a sve se znalo), naveliko se hvali potpuno izobličen tzv. Stabilizacijski program iz 1993. godine koji je poprimio oblik grabežnoga programa.europske fondove za 2014. godinu, dok se isplata iz Fondova unije teško ostvaruje ili se uopće ne ostvari. I puna su obećanja ministara u Vladi da će navodno 'poklonjeni' novac od, zamislite, ogromnih 11 milijarda eura početi stizati u zemlju s proljećem; ali kojim?

U pokušajima ispunjavanja uvjeta za eventualno ostvarivanje besplatnih milijarda eura svaka članica Unije, pa tako i Hrvatska, mora sama pronalaziti moguće izvore potrebnih financijskih sredstava, u vlastitom okruženju, kako bi rješavala, poput labirinta, zamršenu krizu.

U ozračju nesnalaženja oko članstva u EU Vlada RH bavi se još i krizom (izjava ministra Linića u Hrvatskom saboru, studeni 2013.), s jedinom namjerom da ukupnu cijenu krize plaćaju građani Hrvatske. Ekonomske i društvene štete kao i gospodarski rizici krize prebacuju se na građane koji to dugoročno strpljivo saniraju još od 1993. godine dok na pokrivanju rizika ponovno zarađuju oni koji su tu štetu i učinili.

Izmišljenim pojmom 'restrukturiranja' (drugi pojam za nerad i destrukciju) radnici gube radna mjesta i pravo na rad, urušene su i obezvrijeđene društvene i duhovne vrijednosti hrvatskoga puka: kultura, obrazovanje, zdravstvo, gospodarstvo, podržavan je zastrašujući pristup gospodarskim temama (kako se kralo, a sve se znalo), naveliko se hvali potpuno izobličen tzv. Stabilizacijski program iz 1993. godine koji je poprimio oblik grabežnoga programa.

U vrtlogu koprcanja države u glibu krize, odnosno nedostatka novca, dežurni i elitni hrvatski mudrozborci (guverneri i Uprava HNB-a sa svim bivšim članovima Savjeta, svi premijeri Vlada, direktori velikih banaka, svi mogući ministri financija, mlađahne snage poput Velimira Šonje, Ante Babića, dopunjeni radi kontinuiteta mladim mudracima u likovima Zdeslava Šantića, Alena Kovača, samozvani 'komandosi' destruktivnoga Stabilizacijskog programa i drugi), nagrađeni privilegijama, golemim plaćama i dugovječnim i nezamjenjivim funkcijama državnih dužnosnika, uporno podržavaju tu krizu braneći navodnu stabilnost bankarskoga sustava, stabilnost cijena, a posebno stabilnost tečaja nedostižne nam kune.

I sve je to uređeno Zakonom o HNB-u koji vrvi izrazima 'može i trebalo bi', a upravo takve zakonske formulacije omogućile su brojne zlouporabe (Karlovačka banka, Centar banka, Credo banka i dr.). Budući da je svaki zakon akt prisilnoga pravnog karaktera, on imperativno regulira 'što se mora, a što ne smije' te stoga ne može biti pisan u kondicionalu kojima upravo Zakon o HNB-u vrvi.

Niti jedna Vlada, kao ni Hrvatski sabor, od 2000. godine, kada je zaduživanje zemlje počelo poprimati protuzakonito, nekontrolirano i neodgovorno ponašanje, nisu tražili odgovornost institucija – Ministarstvo financija i Hrvatsku narodnu banku (HNB) – pa javnost do danas nije upoznata s namjenom korištenja podignutih inozemnih kredita usmjerenih za potrebe države (19 posto ukupnog bruto ino duga), za potrebe ostaloga domaćeg sektora (43,5 posto u ukupnom bruto inozemnom dugu zemlje), što uključuje i ulaganja u privredni sektor (podatci iz Biltena HNB 193/13), a posebno bilancu trošenja novca za gradnju autocesta kroz Hrvatsku (članak 38. Zakona o HNB-u, Savjetovanje s Ministarstvom financija i izvješćivanje o zaduživanju RH).

Primjer moguće zlouporabe i nejasnoga korištenja velikih iznosa financijskih sredstava kojima raspolaže HNB (iz deviznih pričuva RH) dogodio se 2011. godine. Iznos od 850 milijuna eura namijenjen financiranju maloga i srednjega poduzetništva odobrio je guverner HNB-a Željko Rohatinski.

Međutim, odobreni iznos, uz potvrđivanje Ministarstva financija, usmjeren je preko HNB-a na račun Deutsche bank sa sjedištem u Londonu, a što se dalje događalo, ostala je tajna za javnost. Današnja Uprava HNB-a rješavanje krize prebacila je u cijelosti na Ministarstvo financija, odnosno poreznu politiku beskrupuloznoga ubiranja novca od stanovništva pa i ne čudi izjava ministra financija Slavka Linića da 'skuplja sve što je skriveno pod tepih'.

Dobra politika, a rezultat – smeće

Budući da je sređivanje financijskoga sustava zemlje temelj uređenoga društva, hvalevrijedno je da se ministar financija možda poslužio prijedlogom koji je bio iznesen u Hrvatskom listu 19. PolitikaNikako se ne može tvrditi da je dosadašnja ekonomska politika bila dobra jer ako je ta politika dobra, zašto su rezultati te politike loši. Nastavak takve politike vodi još dublje u krizu. Bez obzira na posljedice, javno se mora isticati (pa makar i pod cijenu bahatih uvreda od osoba koje su privatizirale ekonomsku politiku zemlje mašući frazom 'ekonomija ekonomistima' (Večernji list, Obzor), da je makroekonomska politika blokirana i onemogućena do sada vođenom politikom stabilnoga tečaja domaće novčane jedinice (kune).1. 2012. godine (stranica 6. pod točkom 5e), da je jedna od neophodnih mjera za izlazak iz financijske krize istražiti sve stavke državnoga proračuna i platne bilance zemlje gdje se neopravdano gube financijska sredstva preko stavki 'propusti i pogreške', a dio zaposlenih u javnom sektoru, za koji se utvrdi da je višak, preusmjeri u kontrolne institucije županija, gradova i općina te tako prati trag trošenja proračunskoga novca (potpore, socijalne pomoći i dr.). Zbog izostanka kontrolnih institucija korupcija i kriminal uzeli su maha u državi, što je pridonijelo velikom gubitku novca. I na tim aktivnostima raste popularnost ministru!

Umjesto da Uprava HNB-a ponudi konstruktivna rješenja (jer jedino ona upravlja i odlučuje o najvažnijim makroekonomskim i financijskim kategorijama – kamatama, novčanoj masi, uređuje i unaprjeđuje sustav platnoga prometa u zemlji, upravlja međunarodnim pričuvama RH), hrvatska se javnost namjerno agresivno i bahato isključuje iz propitivanja funkcije i djelovanja HNB, dok su se centralna banka SAD (FED) kao i Europska centralna banka (ECB) izravno uključile u rješavanje krize konkretnim financijskim sredstvima i snižavanjem referentne kamatne stope s ciljem poticanja proizvodnje i zapošljavanja.

Nikako se ne može tvrditi da je dosadašnja ekonomska politika bila dobra jer ako je ta politika dobra, zašto su rezultati te politike loši. Nastavak takve politike vodi još dublje u krizu. Bez obzira na posljedice, javno se mora isticati (pa makar i pod cijenu bahatih uvreda od osoba koje su privatizirale ekonomsku politiku zemlje mašući frazom 'ekonomija ekonomistima' (Večernji list, Obzor), da je makroekonomska politika blokirana i onemogućena do sada vođenom politikom stabilnoga tečaja domaće novčane jedinice (kune).

Upravo je precijenjena kuna osnovni uzrok pada gospodarske aktivnosti u zemlji, a zbog načela međuzavisnosti negativni su se utjecaji proširili i na druge dijelove makroekonomske politike. Hrvatska privreda se u 2013. godini nalazi u dugoročnoj krizi iz koje se nije pomakla od 1993. godine, unatoč uvođenju hvaljenoga tzv. Stabilizacijskoga programa, a korišten je model neprimjeren zemlji koja je u dubokoj recesiji: u stalnome strahu od mogućega vala inflacije, tečajnom je politikom dugi niz godina namjerno održavana deflacija.

Rezultat dugoročne nepovoljne tečajne politike jest vođenje i dugoročne restriktivne monetarne politike (naročito od 2004. godine). HNB je namjerno održavao oskudicu novca u privredi i Screen Shot 2013-02-07 at 12.11.03kod stanovništva, što je rezultiralo općom nelikvidnošću, dok je kod saniranih, a potom prodanih, pa čak i poklonjenih poslovnih banka, uredno održavana visoka novčana likvidnost.

Dugogodišnja nestašica novca u privredi rezultira nelikvidnošću, neisplatama plaća radnicima, zatvaranjem (stečajevima) poduzeća i poljoprivrednih gospodarstava, visokom stopom nezaposlenih osobito mladih osoba i sveprisutnom stagnacijom kulturnoga, zdravstvenoga, športskoga i duhovnoga života društva u cjelini.

Upravo je politika tzv. stabilnoga tečaja hrvatske kune jedan od najvažnijih uzroka nedostatka potrebne količine novca u optjecaju. Svjesni te činjenice, kreatori, zagovornici i čuvari te politike cijelu su priču oko tečaja zaogrnuli plaštem nedodirljivosti i mistike šireći neopravdani strah u javnosti od inflacije i vraćanja kredita s deviznom klauzulom (neodgovoran i protuzakonit odnos HNB-a prema tečaju švicarskoga franka od 2008. godine).

Održavanje nerealnoga tečaja kune dvadeset godina pokrivao se iz novčane mase (M1), koja obuhvaća gotov novac izvan kreditnih institucija, depozite ostalih financijskih institucija kod HNB-a te depozitni novac kod kreditnih institucija što je rezultiralo nepovoljnim odnosom bruto nacionalnoga proizvoda i M1.

Privredni subjekti zbog toga ostaju bez potrebne količine novca u optjecaju za plaćanja; novac potreban za razvoj postao je strahovito skup jer je HNB svojom politikom visokih kamatnih stopa (eskontnom stopom od 9 posto od 2008. i 7 posto od 2011. godine, što je daleko iznad referentne kamatne stope Europske središnje banke i drugih središnjih banaka u Europskoj uniji) i nastojanjima da kuna bude što jača izazvao veliku nestašicu novca.

Hrvatskoj nisu potrebne intervencije, potrebna je samo hrabrost

Nisu potrebni ekonometrijski modeli i znanstvene reference kako bi se utvrdilo da Hrvatska ima najnepovoljniji odnos između deviznih rezervi i količine novca u optjecaju (novčane mase) u odnosu na zemlje Europske unije. Tako su npr. 2009 . godine devizne rezerve Hrvatske bile veće od novčane mase (M1) za 28,6 milijarda kuna u pasivi HNB-a, u vrijeme intenzivnih HrabrostHrvatskoj nisu potrebne financijske intervencije, dodatno kreditno inozemno zaduživanje države, potrebna je samo hrabrost, stručnost i dogovor s Vijećem EU, nije potrebno na brzinu prodavati HPB, Croatia osiguranje, monetizirati autoceste, prodavati Inu... Da se zavirilo u bilancu HNB-a, ne bi bio potreban porast PDV-a za 8,7 posto (ili dva indeksna poena) za koji postotak su porasle i sve druge cijene.nastojanja Ministarstva financija da prikupi novac od privrede i stanovništva povećanjem PDV-a u 2012. godini, devizne rezerve bile su veće za 31,7 milijarda kuna, dok su krajem travnja 2013. godine devizne rezerve bile veće za 38,8 milijarda kuna u odnosu na novčanu masu odnosno količinu novca u optjecaju koju kreira centralna banka.

Ako se toj količini neiskorištenoga novca doda još i dio vrijednosti kapitalskoga računa (deponiranoga u pasivi HNB-a) od preko 16 milijarda kuna (u travnju 2013.) onda se može javno potvrditi da Hrvatska ima dovoljno rezervi vlastitoga novca potrebnoga za pokriće proračunskoga deficita u 2013. i 2014. godini pa nije potrebno da prema standardima EU ulazi u nedopušteno prekoračenje BDP-a od preko 3 posto.

Dakle Hrvatskoj nisu potrebne financijske intervencije, dodatno kreditno inozemno zaduživanje države, potrebna je samo hrabrost, stručnost i dogovor s Vijećem EU, nije potrebno na brzinu prodavati HPB, Croatia osiguranje, monetizirati autoceste, prodavati Inu... Da se zavirilo u bilancu HNB-a, ne bi bio potreban porast PDV-a za 8,7 posto (ili dva indeksna poena) za koji postotak su porasle i sve druge cijene.

Prema opisu poslova, HNB je morao reagirati budući da je zakonom zadužen za stabilnost cijena. Nije potrebno dodatno smanjenje plaća u javnome sektoru, mirovina, socijalnih davanja invalidima i dr... Strah od inflacije pretjeran je kad je inflacija već obuzdana i nema opasnosti da se pokrene.

Navedeni podatci nisu puko priviđenje nekakvoga bolesnog uma ili fiks ideja neznalice, kako svojim 'stručnim', sarkastičnim, bahatim i slikopisnim jezikom uvaženi gospodin Borislav Škegro javno imenuje nepoćudne osobe koje se usude javno izreći da je njegov ekonomski program iz 1993. godine šonjav i štetan (Večernji list 2.11.2013., Obzor, str. 9). Brojke su egzaktne i službeno objavljene u Godišnjem izvješću Hrvatske narodne banke za 2012. godinu i Biltenu HNB-a, br. 193/2013.(Tablice A1 na str. 21, C1 na str. 24, H8 na str. 59).

U nedostatku pozitivnih pokazatelja i u situaciji stvarno strašnoga stanja u koji je dovedena ukupna privreda Hrvatske sa svim radnicima (razina smeća) infantilnim mjerama nekakvoga potrošenog programa iz 1993. godine, nacija je dovedena u propast, a genijalni inovatori, suočeni s tom činjenicom, prebacuju svoju odgovornost i odgovornost bivšega i sadašnjeg guvernera na stručne i svakako dobronamjerne ekonomske stručnjake (akademike, sveučilišne profesore, strane stručnjake kao npr. Jože Mencingera, Vladimira Gligorova, pa čak i na upozorenja MMF-a) koji svojim samo drukčijim 'pričama o ekonomskim mjerama' nisu imali mogućnost djelovanja pa nisu ni bili u mogućnosti voditi naciju u propast.

Uskladiti vrijednost eura u EU i u Hrvatskoj

Dvadesetogodišnji teror zabrljanoga programa i njegovih samozvanih 'komandosa' (Večernji list od 12.10.2013., Obzor) potpuno je blokirao gospodarstvo i pretvorio društvo u učmalu, defetističku i depresivnu kloaku kojom vladaju samozvani stručnjaci visokih stručnih referenci u međunarodno priznatim časopisima (što se plaća u američkim dolarima ili eurima).

Nametljivi i bahati pajdaši, s prijezirom i sarkazmom koriste hrvatsko društvo koje se guši u dužničkoj nemoći, nedostatku novca i nezaposlenosti, uz poseban biser inovativno kreiranoga i Intervencija-HNB-a-Euro-ispod-7-5-kuna ca largegenijalnoga modela privatizacije hrvatskih poduzeća, banaka, poljoprivrednoga zemljišta i poljoprivrednih kombinata (najčešće, preko Fonda za privatizaciju poklanjano je prijateljima za jednu kunu uz izdašnu proviziju).

Nakon dvadeset godina navodnoga uspjeha i veličine hvaljenoga i genijalnoga Programa, stiglo je i priznanje odnosno recenzija kojom je potvrđeno: uspješnost Hrvatske ekonomije na međunarodnoj relevantnoj listi ocijenjena je na razini smeća. Konačno je došlo vrijeme da kreatori i zagovornici Programa izađu iz programa i konačno prepuste Ekonomiju ekonomistima. Sapienti sat!

Što se tiče politike stabilne, odnosno prejake kune, o kojoj je u hrvatskim medijima najstrože zabranjeno bilo što spomenuti, jer to je ekskluzivno pravo samo HNB-a i genijalnih međunarodno priznatih analitičara empiričara u zemlji, može se barem postaviti pomalo infantilno pitanje danas uvaženim i prebogatim komandosima: Zašto tečaj kune u vrijednosti od 4,444 kune za 1DM ustoličen 3. listopada 1993. godine nije donio sreću hrvatskoj privredi, ali jest poslovnim bankama i nazoviuglednim prebogatim pojedincima? Kako bi konačno donijelo sreću hrvatskom gospodarstvu, potrebno je da danas ministar financija (kao i davne 1993. godine) samo javno obznani 'neka tečaj kune bude četiri četvorke (4,444 HRD za 1DM) odnosno 8,692 kune za 1 euro'.

UsklađivanjeUsklađivanje vrijednosti eura u EU i Hrvatskoj, kao i korištenje jednoga manjeg dijela deviznih rezervi RH (valjda i za to mogu rezerve poslužiti u krizi) za pokrivanje negativnoga salda državnoga proračuna (o čemu odluku može donijeti i Hrvatski sabor jer su devizne rezerve vlasništvo RH), značilo bi i zaokret ekonomske politike zemlje prema razvoju i izvozu. Takve odluke stimulirale bi stanovništvo da misli na razvoj, pokrenula bi se preraspodjela dohotka u korist izvoznika.Činjenica je da analiza kretanja tečaja kune od 3.10.1993. godine pokazuje da Hrvatska narodna banka (HNB) nije provela temeljnu mjeru stabilizacijskoga programa – devalvaciju i uspostavu utvrđenoga tečaja na razini 4,444 HRD za 1DM (ili 8,692 kuna za 1EUR) koji je bio temelj za očuvanje stabilnosti cijena. Odustajanje od temeljnoga dijela programa nikada nije razjašnjeno, a niti je zatražena odgovornost idejnih nositelja programa.

Ako želi ući u ekonomsku i monetarnu uniju i ostvariti kvalitetu zajedničke integracije, HNB je obvezan na temelju Zakona (članak 9. Stavak 2 i 5 Zakona o HNB) uskladiti vrijednost tečaja kune sa službenom monetarnom jedinicom Europske unije: 1 euro = 100 centi = 1,95583 DM. Budući da je na godišnjoj razini umanjena službena vrijednost eura u odnosu na kunu, to se pred Vijeće EU mora podnijeti zahtjev za hitnom korekcijom nacionalne valute sa sadašnje vrijednosti 1 euro = 1,6943 DM, što znači da HNB mora izvršiti deprecijaciju kune za 15,4 posto prosječnoga godišnjeg srednjeg tečaja valute krajem travnja 2013. godine, odnosno utvrditi da vrijednost 1 eura iznosi 8,692 kune.

0638007.48Promjena početnoga tečaja ne znači da bi ga stalno trebalo deprecirati, ali bi ga na novoutvrđenoj razini trebalo braniti neko vrijeme kako bi mogao biti stabilan parametar za poslovne odluke.

Usklađivanje vrijednosti eura u EU i Hrvatskoj, kao i korištenje jednoga manjeg dijela deviznih rezervi RH (valjda i za to mogu rezerve poslužiti u krizi) za pokrivanje negativnoga salda državnoga proračuna (o čemu odluku može donijeti i Hrvatski sabor jer su devizne rezerve vlasništvo RH), značilo bi i zaokret ekonomske politike zemlje prema razvoju i izvozu. Takve odluke stimulirale bi stanovništvo da misli na razvoj, pokrenula bi se preraspodjela dohotka u korist izvoznika.

Dodatno izvoz treba poticati poreznom politikom uz obvezno smanjene kamate na razinu visine u EU, osigurati veću pravnu sigurnost poduzetništvu i olakšati naplatu potraživanja. Takva nužna deprecijacija kune ne bi smjela rezultirati kontrakcijom kredita i provociranjem bržega rasta cijena što bi se onemogućilo umjerenom ekspanzivnom kreditnom politikom.

Navedenim mjerama došlo bi do pokretanja privrednoga razvoja i poslovnih aktivnosti čime bi se postiglo pokriće i osnova kreiranja novca pa bi i HNB morao svoju politiku prilagoditi razvojnim procesima. Ne može središnja banka Hrvatske provoditi izoliranu politiku držanja (navodno) stabilnih cijena ne obazirući se na događaje vezane uz razvoj gospodarstva. Zato prva zadaća HNB-a mora biti osiguranje likvidnost privrednoga sustava, a tek zatim, kao druga zadaća, sigurnost bankarskoga sustava. Sve je to poznato, kako u teoriji, tako i ekonomskoj praksi sređenih i prosperitetnih zemalja.

Guvernerovo savjetnik mudro šuti

Vjerojatno je to poznato uvaženome guverneru HNB-a gospodinu Borisu Vujčiću poznato je to i njegovu savjetniku Žarku Miljenoviću (odličnom direktoru nekadašnjega Zavoda za planiranje) koji je davne 2001. godine javno govorio 'da je jaka kuna opasnija od niskih carina', što se, na žalost, i ostvarilo, ali danas kao zaposlenik HNB-a mudro šuti.

Umjesto da se ozbiljno zainteresira i omogući doprinos centralne banke u rješavanju recesije, neopravdanoga i nedopustivoga rasta PDV-a, nedopustivo visoke nezaposlenosti i nedopustivoga umanjenja plaće svim zaposlenicima u državi (osim oligarsima), guverner je s veseljem, nakon ulaska Hrvatske u EU, povećao plaće članovima Uprave HNB-a za oko 40 posto, i nikome ništa.

Kao jednom od triju glavnih pregovarača s Europskom unijom, guverneru je poznato da se u Uniji poštuje ravnopravnost u zastupljenosti spolova u izboru državnih dužnosnika. Taj princip nije korišten i poštivan u HNB-u prilikom izbora kandidata za Rukovodstvo HNB-a. Od šest viceguvernera, barem dvije osobe morale bi biti žene. Poštujući praksu EU u izboru članova Uprave, guverner bi također potvrdio i temu svoga doktorskog rada: 'Ponuda rada žena i njen utjecaj na tržište rada, primjer Hrvatske', na koju je vjerojatno zaboravio.

Svi navedeni veliki i manji propusti u radu i neradu HNB-a, a samim time i počinjene goleme štete državi, na žalost potvrđuju da bi kompletna sadašnja Uprava Banke morala dati neopozivu ostavku ukoliko Vlada RH želi pokrenuti privredu, jer razvoj zemlje i izlazak iz krize nije moguć samo skupim stranim investicijama, dobrom voljom i pustim obećanjima.

mr. sc. Mirjana Čerin

Hrvatski tjednik

Ned, 17-01-2021, 23:23:47

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

PRETPLATA

Svakoga četvrtka
Hrvatski tjednik,
a sve drugo je manipulacija!

Posebna ponuda

Hrvatski tjednik dolazi s vrlo niskom cijenom pretplate!

Godišnja pretplata iznosi samo 678 kuna,

170 eura za zemlje EU i 200 eura za prekooceanske zemlje.

Hrvatski tjednik 210 41

Želimo da Hrvatski tjednik dođe u svaki hrvatski dom!

Podatci u računima

Žiro-račun: 2500009-1101384007

Banka: Hypo Alpe-Adria-Bank
Korisnik: Tempus d.o.o. Zadar
IBAN: HR61 2500 0091 1013 84007
BIC:HAABHR22

KONTAKTI

Hrvatski tjednik

KONTAKTI

TelefonTelefon
Hrvatskog tjednika:
+385 (0)23/305-277

Fax
Fax:
+385 (0)23/309-180

Elektronička pošta
Elektronička pošta:
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Preporučite članke

Podržite članke na jednoj od socijalnih mreža jednim klikom!

Facebook, Tweet, Google+, LinkedIn, Pinterest

Facebook like

Preporučite Hrvatski tjednik, portal i naš forum svojim prijateljima i poznanicima kako bi i oni znali za komentare, reportaže, razgovore i vijesti koje ovdje objavljujemo.

Copyright © 2021 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.