Horstenauovi memoari

Najlakše je davati paušalne ocjene 'za' ili 'protiv' o Horstenauovim memoarima. Svatko tada izvlači ono što mu odgovara. Memoari nisu znanstveno djelo, nego prvenstveno skup subjektivnih dojmova i uspomena i često puni patosa. Međutim, u visokoj politici memoari utjecajne političke osobe mogu imati presudnu ulogu o stvaranju anđeoske ili demonske slike o jednom narodu – u ovome slučaju Hrvatima.

Čitatelj uočava da Von Horstenau vrlo često govori o 'ustaškome teroru protiv pravoslavaca' i da daje sarkastičnu i kritičnu sliku ne samo o Paveliću već i o Hitleru, Ribbentropu i o svojim kolegama. No upada u uči da Horstenau nigdje ne spominje četničke zločine nad Hrvatima u NDH. Njegov odnos s mnogo mlađim NS njemačkim veleposlanikom u Zagrebu, Siegfriedom Kascheom, korektno je premda je Kasche bio mnogo skloniji ustašama i Paveliću.

Stil Horstenaua tematski je nepovezan, pun kolkovijalnoga austrijskog jezika, koji i ja nekad prevodim nešto slobodnije. Njegova proza ima i slovnih, gramatičkih i sintaktičkih pogrešaka. Bila bi velika pogreška uzeti Horstenauove memoare kao posljednju objektivnu sliku o NDH. Većina važnih dokumenata o NDH još nije dostupna.

Horstenau citira u svojim memoarima (Ein General im Zwielicht (1988, 2005)) knjigu Waltera Roggea, Österreich von Világos bis zur Gegenwart, 1. svezak ( 1872) str. 121, gdje Rogge spominje Hrvate:

'...U svojoj naivnoj iskonosti ti ljudi, koji bi rado htjeli biti veliki ('Gerngrosse', u njem. tekstu, o.a.) ne pokazuju nimalo obzirnosti da se u isto vrijeme vežu sa Bečom i sa Peštom. Kao što Mađar pomišlja samo na svoje Stefane, a Poljak samo na svoje Jagelone, a Čeh samo na svoju mitsku krunu Vjenceslava, tako su i zagrebački liliputanci ('Agramer Liliputaner', u njem. tekstu, o.a.) imali u svojim očima samo imali jednu potpuno maglovitu krunu Zvonimira'. ( str. 416).

Da bi odmah zatim Horstenau dao svoj komentar o Hrvatima:

'Iza tih riječi, napisanih za prvih šezdeset godina prethodnog stoljeća, izranjao je bradati lik Ante Starčevića, lik koji je podsjećao na Schönerera (Georg von Schönerer, austrijski političar, 19. st., antisemit, zagovornik velike Njemačke, čija fizionomija sliči na Starčevićevu, o.a. ) 'Oca Domovine', koji je bio duhovni nositelj jednog takvog ludog nacionalizma, i koji je zato dobio vrlo kičasti grob u ljepuškastom selu Šestine... ' ( str. 416)

O Jugoslaviji

'Moja malenkost je 14. prosinca 1941. u Beču prenijela mišljenje Feldmaršalu Keitelu, da je rasulo Jugoslavije, najboljeg uratka Versaillesa, bilo teška greška. Trebalo je razbojničku i nesposobnu srpsku MemoariTeoretski rečeno, moguće je beskonačno špekulirati da su Amerikanci, prije nego što su pustili u optjecaj Horstenauove memoare, nakon njegova samoubojstva1946., neke kompromitirajuće paragrafe za Saveznike izbrisali. Broj ljudi koje se u memoarima navode, a od kojih su neki imali ključnu ulogu u Europi za vrijeme rata, imaju rodbinu danas u Njemačkoj i širom svijeta, ali logično pod drugim imenom. Neki od njih moji su stari znanci – kao Višnja Pavelićkliku najuriti, a s jednim vojnim zapovjednikom iz Zagreba tu već ekonomski vrijednu državu nanovo organizirati.' (str. 150)

'Čak i najbolji Hrvati su u jednom dijelu svog srca oduvijek bili Jugoslaveni. A to vrijedi i za pretežan broj njih čak i danas.'( str. 358)

Hitler o Hrvatima

'Führer cijeni Hrvate neusporedivo više od Talijana jer su rasno puno, puno bolji nego njihovi zapadnih susjedi.'( str. 82)

'Sjedio sam između Hitlera i Keitela, a Navratil (Miroslav, ministar oružanih snaga NDH, o.a.) s lijeve strane Hitlera, svi bijahu skupljeni oko okruglo stola. Opet se Navratil pokazao vrlo vještim. On, kao dobar poznavatelj ne samo 'Mein Kampfa', nego također i 'Mythosa (filozofska knjiga NS ministra A. Rosenberga, o.a.) odvukao je razgovor ovaj put na svjetonazorske stvari, na važnost koju ima duhovna pobjeda hrvatskog vojnika, na potrebu da se on kao ministar približi svojim trupama, više nego je to dotad bio slučaj. Na Hitlera je Navratilov dobro sročen govor ostavio sjajan dojam.' ( str. 317).

'O Paveliću Hitler govori uvijek sa izvjesnim pritajenim poštovanjem ('einem sordinierten Respekt', u njem. tekstu, o.a) ( str. 318).

O hrvatskim vojnicima na Istočnoj fronti .

'Poglavnika je primilo 25 časnika i ljudstvo, 60 kilometara od fronte Staljingrada; hrvatski legionari u maršu, za koje je on održao govor i kojima je podijelio ordene. Tu su bili ljudi otporni na svako vrijeme, gotovo odreda svi vrlo dobri likovi; baš kao što nam se to uvijek govorilo, čak i u odsutnosti Hrvata, da je hrvatski vojnik najbolji od svih pomoćnih naroda.' (str. 153)

O nadbiskupu Stepincu

'Blagoslov je osobno preuzeo četrdesetdvogodišnji nadbiskup (A. Stepinac, a.o.). Pod bijelom platnenom mitrom virilo je malo, fanatično, asketsko lice ...' ( str. 87)

'Nadbiskup je 31. listopada (1943., o.a.) navečer održao veliku procesiju za mir, a pri kraju je on na Kaptolu, na trgu pred katedralom, na otvorenom, govorio pred svojim vjernicima. On je doduše naglasio, već na samom početku, da je Crkva svugdje i oduvijek bila protiv komunizma i boljševizma, i da će kod toga i ostati. Ali tada je digao svoj mač i protiv druge stranke... Oštrica njegovih riječi bila je potpuno jasno usmjerena na nas Nijemce.. U nastavku, on se osvrnuo i protiv rasizma, pri čemu je osobito podvukao jednakost crnaca i Indijanaca sa arijcima.' ( str. 314).

'Isusovački pater Müller, koji me je tih dana posjetio, složio se sa mnom da nadbiskup nije baš neki lumen ('Lumen' i u njem. tekstu, o.a); on je također pod utjecajem nesretnog okruženja. U svakom slučaju isusovci su prema njemu neprijateljski raspoloženi.' ..( str. 315).

'Uostalom cijela stvar imala je još jedan epilog. Novi ministar školstva Makanec (Julije, o.a.), jedan praktični katolik, napao je nadbiskupa u hrvatskom narodu, te pritom njega (Stepinca, o.a) zapravo nazvao i budalom ('einen dummen Kerl', u njem. o.a)..' (str 315).

'U predsoblju Poglavnika sreo sam, na svoje veliko veselje, Ivu Perćevića (visoki ustaški djelatnik, bivši školski kolega von Horstenau, o.a.) koji se konačno vratio. Pozdravili smo se srdačnošću starog prijateljstva koje nas već puno, puno godina veže.' ( str. 92).

O NDH diplomaciji

'Nakon toga otišao sam u glavno mjesto skupljanja Hrvata, u hotel Adlon (Berlin, o.a). Benzonu (Branko, NDH veleposlanik, o.a. ), se još nije posrećilo, a niti će mu posrećiti u ponedjeljak da bilo što sazna što se to zbiva u Zagrebu. Ministarstvo vanjskih poslova (NDH, o.a.) ponaša se prema njemu s tipičnim omalovažavanjem kada 'se svaka katica za sve odbaci kada obavi posao'. Takvo potpuno odbacivanje i najobičnijih formi ponašanja očito da pripada revolucionarnim uzusima koje je Joachim (von Ribbentrop, ministar vanjskih poslova NS Njemačke, o.a.) uveo. Bio sam sit takvog ponašanja kod Hrvata.' ( str. 105)

O Taljanima i Nijemcima u očima Hrvata

'Digići'- Talijani ('Cazzis' u njem. tekstu, o.a.) su protivnici kojima prvenstveno treba pokazati zube..' ( str. 106)

'Ako su već Talijani predmetom apsolutnog prezira, zato su Nijemci sušta suprotnost. Nijemac uživa najveće poštovanje kojeg si čovjek može samo zamisliti..' ( str. 115)

'Löhr (Alexander, vrhovni zapovjednik Wehrmacht Armije 'E' na Balkanu, o.a), izuzetno je častan čovjek, dobar kamerad, no dosta zatvoren, možda na neki način, najvjerojatnije po svojoj gruzijskoj majci, stran po tipu svog vanjskom ponašanja i po svom temperamentu.' (str. 143).

O svojim kolegama u NS ministarstvu vanjskih poslova, o vojsci

'Ribbentrop više nikoga ne uzima za ozbiljno. Pomislio bih čak niti samog Hitlera. On je samo jedan blesavi umišljeni folirant ('blödsinniger, eitler Laffe', u njem. BrojkeMemoare je u ovoj nakladi 'Peter Brouceka' složila slupina poznatih njemačkih i austrijskih povjesničara, ali pogađamo, u vrlo 'antifašističkome' i liberalnome izdanju, s predugim uvodom, gdje se ponekad nabacuju brojke za koje oni ne daju empirijske podatke, pogotovo kada je riječ o predgovoru o žrtvama Jasenovca, o ustašama, itd. Sve je to dio hrvatske i europske prošlost koja nikako da prođeoriginalu, o.a.) koji samo razmišlja o svom prestižu i svojim optičkim uspjesima - neznalica do vrhunca' (str. 195).

'Rendulić (Lothar von, visoki zapovjednik Werhmachta na Balkanu, osobni kolega Hitlera iz austrijskih dana, dalekog hrvatskog podrijetla iz Gorskog Kotara, o.a.), imao je i prije i sada jaku kartu u Führerovom štabu, ali kako sam saznao, manje radi svojih ratnih pobjeda, koliko radi toga što je on kao komandant divizije 'slao interesantne memorandume o nacional-socijalističkoj orijentaciji'. Što se mene tiče, uvijek polazim od toga da je on blesavi, ali i nezasitno tašt tip.. ' (str. 320).

O osnivanju bosansko-muslimanske SS 'Handžar divizije' u NDH

'Novačenje dragovoljaca prešlo je u farsu. U istočnoj Bosni odmotao je jedan SS pukovnik iz Banata, koji je naličio na eunuha, zelenu zastavu Proroka. A čak je i veliki muftija (Amin al-Husseini iz Jeruzalema, o.a.) došao u pratnji izaslanika Bubaka u Sarajevo i dao par lijepih riječi SS diviziji'. (str. 241).

O ratnim zločinima Amerikanca i jugoslavenskih partizana

' Ako već ti 'ratni zločinci' u tim anglosaksonskim porukama igraju tako veliku ulogu, tada bi ta ista licemjerna gospoda trebala prvo očistiti ispred svojih vrata. Jer to što oni rade sa svojim zračnim bombardiranjem prelazi svako zvjerstvo koje je ovih 4 godine počinjeno na Zemlji. Čak i činjenica da smo to bili mi koji smo prvi započeli 'brisati gradove', utoliko je manje opravdanje, s obzirom da je naš zračni rat 1940., u usporedbi, bila dječja igra.' (str. 254)

'Jer sve to, sve što samo iz zraka dolazi - bez obzira na to da etika nije nešto relativno, već apsolutno - nosi pečat začetnika teškog ratnog zločina. A da ne govorim o nečuvenim zvjerstvima počinjenima od strane ustanika u hrvatsko-bosanskom ratu. Čovječanstvo bi u cjelosti trebalo nestati .. (str. 343.-344.).

Horstenau govori Hitleru o Poglavniku

'Tada sam njemu (Führeru, o.a.) opisao Poglavnika u tančine. On je bio jedan nadrifiškal ('Winkeladvokat', u njem. originalu, o.a.) i postao je jedan nadrirevolucionar. Zacijelo da je on uz nas, ali isključivo radi toga jer nigdje drugdje ne bi prošao. Njemu sam već odavno morao predbaciti kako on (Pavelić o.a.) meni laže, no on se uvijek zaklinjao da to više neće raditi - a samo pola minute kasnije već servirao novu laž. Hitler se nasmijao. Ustaše sam mu opisao živahnim bojama. Oni više uopće ne predstavljaju neku cjelinu. Upravo suprotno: tamo ima masa opozicionara ....'

'Bit će da je Führer prije par dana od Kaschea zasigurno čuo suprotne stvari.' ( str. 265).

Teoretski rečeno, moguće je beskonačno špekulirati da su Amerikanci, prije nego što su pustili u optjecaj Horstenauove memoare, nakon njegova samoubojstva1946., neke kompromitirajuće paragrafe za Saveznike izbrisali. Broj ljudi koje se u memoarima navodi, a od kojih su neki imali ključnu ulogu u Europi za vrijeme rata, imaju rodbinu danas u Njemačkoj i širom svijeta, ali logično pod drugim imenom. Neki od njih moji su stari znanci kao Višnja Pavelić. No 'rekla kazala' bilo koga, ne smije zanimati čitatelja, već isključivo empirijski, materijalni i forenzični dokazi.

Memoare je u ovoj nakladi 'Peter Brouceka' složila skupina poznatih njemačkih i austrijskih povjesničara, ali pogađamo, u vrlo 'antifašističkome' i liberalnome izdanju, s predugim uvodom, gdje se ponekad nabacuju brojke za koje oni ne daju empirijske podatke, pogotovo kad je riječ u predgovoru o žrtvama Jasenovca, o ustašama, itd. Sve je to dio hrvatske i europske prošlost koja nikako da prođe.

dr. Tomislav Sunić
Hrvatski tjednik