Marijačić: Ministar Jovanović toliko mrzi Hrvatsku i Hrvate da to više i ne skriva
Možda je Zdravko Mamić ipak bio u pravu kada je ministra Željka Jovanovića proglasio najvećim hrvatomrscem. Ne ulazeći u pojedinosti njihova međusobna sukoba, tijekom kojega su se obojica razmetali vulgarnostima, činjenica je da se Milanovićev ministar Jovanović nije ni trudio svojim ponašanjem dokazati suprotno. Štoviše, upravo nakon toga lanjskog sukoba, Jovanović kao da je ubacio u višu brzinu pa je u maniri revolucionarnoga komunističkog političkog komesara postao predvodnik borbe za ideološku i moralnu čistoću Hrvata.
Prvi je bijesno reagirao na istup hrvatskoga nogometaša Josipa Šimunića na maksimirskome stadionu prijavivši ga, između ostaloga, HOO-u i poručivši mu da će mu preporučiti učitelja iz povijesti. Josip Šimunić pred punim je tribinama uzvikivao „Za dom", a navijači su gromoglasno uzvraćali „Spremni!". U svijetu, pa tako ni u Uefi, pojma nemaju i ne razumiju što znači taj pozdrav, ali Jovanović i brojni drugi jovanovići potrudili su se objasniti im da je to nacistički, ustaški pozdrav.
Njihova opsjednutost može opstati samo ako se poistovjetimo s tezom da činjenice ne postoje. Na žalost, suspenzija činjenica upravo i jest najveći problem u ovim aktualnim ideološkim bitkama s kojima nas uporno terorizira neokomunistička vladajuća garnitura. Samo u velikosrpskoj historiografiji „Za dom! Spremni!" egzistira kao ustaški pozdrav i nema sumnje da je ministar Jovanović, kad je kanio preporučiti Šimuniću profesora, mislio na nekoga od korifeja te misli, primjerice, Bulajića i slične njemu.
Presude koje kažu suprotno
Svaki student povijesti, ali i prosječno informirani građanin zna da spomenuti pozdrav nije ustaški i da je u raznim inačicama prisutan u hrvatskoj povijesti gotovo 500 godina. Ni MarakanaBit će zanimljivo vidjeti kako je to moguće raspirivati nacionalnu ili bilo koju drugu mržnju uzvikujući da si za svoj dom spreman. Ministar Željko Jovanović čovjek je koji je samo pred nešto više od mjesec dana sjedio u svečanoj loži beogradske Marakane i pio pjenušac kada su Srbi zapalili hrvatsku zastavu, kada su istaknuli veliki transparent „Vukovar" na ćirilici ili kada je stadionska rulja toliko zviždala i bučila da se hrvatska himna uopće nije čula.povijesno, ni semantički ni kontekstualno nije moguće nogometašu Šimuniću nalijepiti bilo kakav grijeh. To nije moguće ni pravno jer su hrvatski sudovi u dva navrata presudili tako što su odbili policijske prijave protiv građana koji su izvikivali taj pozdrav.
U ovome broju Hrvatskoga tjednika, još jednom, u ovom slučaju zajedno, objavljujemo obje presude, jednu iz Zagreba, a drugu iz Knina. U Šimunićevu slučaju čak je policija jedina ispravno reagirala priopćivši da u tom ponašanju nije bilo elemenata nikakva prekršajnoga ili kaznenog djela. Ali politički pritisak Željka Jovanovića i njegovih istomišljenika koji na žalost, vladaju najvećim dijelom medija u Hrvatskoj bio je toliki da je Dorh ubrzo sam donio rješenje o kažnjavanju Šimunića maksimalnom novčanom kaznom u iznosu od 25.000 kn, navodno zbog raspirivanja rasne i nacionalne mržnje.
Bit će zanimljivo vidjeti kako je to moguće raspirivati nacionalnu ili bilo koju drugu mržnju uzvikujući da si za svoj dom spreman. Ministar Željko Jovanović čovjek je koji je samo pred nešto više od mjesec dana sjedio u svečanoj loži beogradske Marakane i pio pjenušac kada su Srbi zapalili hrvatsku zastavu, kada su istaknuli veliki transparent „Vukovar" na ćirilici ili kada je stadionska rulja toliko zviždala i bučila da se hrvatska himna uopće nije čula.
Nije prosvjedovao, nije kao predstavnik hrvatske države to ni doživio kao poniženje ili sramotu pa nije ni napustio svečanu ložu nego je nastavio uživati s čašom pjenušca u ruci. Sada je sve učinjeno da se s Maksimira makne transparent na kojemu je pisalo „Vukovar" na latinici, sada je sve učinio da Šimunićev potez pretvori u državni skandal i da predstavnik međunarodne nogometne organizacije Zoran Stevanović skandal preobrazi u međunarodni i da ga Jovanović zbog takve djelatnosti još i nagradi posebnim priznanjem svoga ministarstva.
U pogledu Jovanovićeve fiksacije na preodgoj Hrvata nije ni dosad trebalo biti sumnji. I prije nego što je došao na vlast, bio je visoki gost u Srbu prije nekoliko godina na otvaranju četničkoga spomenika, a čim je preuzeo dužnost ministra obrazovanja, za koju inače nema nikakvih kompetencija, njegova misija vidjela se u dekroatizaciji naziva samoga ministarstva te se nastavila kasnije dekroatizacijom pravopisa, pa i slanjem nedavno hrvatskih udžbenika iz povijesti na blagoslov četničkome vojvodi, srbijanskome predsjedniku Tomislavu Nikoliću, što bi valjda u svakoj državi na svijetu, osim u ovoj bizarnoj hrvatskoj državi, bio prvorazredan skandal.
Mržnja
Otvoreno jednom treba reći da se ministar Jovanović u njegovoj politici vodi mržnjom prema Hrvatskoj i Hrvatima. Intenzitet te mržnji je toliki da ju on više ne uspijeva ni skrivati. MržnjaOtvoreno jednom treba reći da se ministar Jovanović u njegovoj politici vodi mržnjom prema Hrvatskoj i Hrvatima. Intenzitet te mržnji je toliki da ju on više ne uspijeva ni skrivati. Željko Jovanović i Milorad Pupovac nametnuli su se u Hrvatskoj kao mjera političke ispravnosti i čistoće i to već poprima obrise tlačenja Hrvata. Sustavno Hrvate teroriziraju optužbama koje nemaju veze sa stvarnošću.Željko Jovanović i Milorad Pupovac nametnuli su se u Hrvatskoj kao mjera političke ispravnosti i čistoće i to već poprima obrise tlačenja Hrvata. Sustavno Hrvate teroriziraju optužbama koje nemaju veze sa stvarnošću.
Psihološki je to objašnjivo jer u situaciji kada Srbin u Vojniću kolje dva hrvatska mladića uz psovku da će im „j.... ustašku mater", a kada istodobno nema ni jednoga hrvatskog izgreda prema Srbima, metoda obrnute slike u zrcalu uvijek dobro dođe kao sredstvo destabilizacije hrvatske države. Tako je radio i Jovan Rašković.
Ali budući da odavno u pogledu Pupovčeve ili Jovanovićeve politike nije trebalo biti nikakve dvojbe, onda na žalost moramo zaključiti da nisu Jovanović i Pupovac problem ove države, nego oni koji pristaju na njihove klevete i laži. Nitko relevantan u Hrvatskoj nije stao u zaštitu Josipa Šimunića.
Čak i Hrvatski nogometni savez pod vodstvom Davora Šukera kukavički se povukao i sramotno prihvatio Jovanovićevu mržnju kao mjeru kojom će disciplinirati Šimunića i sve eventualne slične „ispade".
Ivica Marijačić
Hrvatski tjednik