Hrvatski tjednik
 

 'Vukovarska Hrvatska' bila je sjajna, ali napravila je taktičku pogrješku

Ono što se 18. studenoga dogodilo u Vukovaru, bilo na strani Stožera za obranu hrvatskoga Vukovara, bilo na strani vladajuće vrhuške, nije bilo politički korektno. Stožer je napravio taktičku pogrješku što predstavnicima režima nije ponudio mjesto u sredini Kolone sjećanja i onda zamolio ostale sudionike da se fizički odijele nekoliko metara od njih, kako bi se i slikovito vidio omjer između državnih 'rukovodilaca' i naroda u povorci.

Izgledalo je kao da državni vrh nije previše inzistirao na tome da uđe u povorku. Već i na svečanosti kraj bolnice vidjelo se na licima većine njih da se strašno dosađuju. No incident u Vukovaru nije moguće shvatiti bez podsjećanja na sve krive poteze vlade u posljednjih nekoliko mjeseci. Hrvatska se u gospodarskom pogledu nalazi na rubu ponora, u moralnome smislu u sferi opće kriminalizacije, a u političkome vrlo blizu ljevičarske diktature.

EkonomijaZemlja stenje pod pritiskom više od 350.000 nezaposlenih, zaduženjem koje je preskočilo granicu od 60 posto BDP-a, pregolemim brojem zaposlenih u javnome sektoru, stalnim štrajkovima onih koji dobivaju male ili uopće ne dobivaju plaće, nezadovoljstvom seljaka, silnim razlikama između tankoga sloja prebogatih i velike većine ostalih koji jedva sastavljaju kraj s krajem, sve većim iseljavanjem posebice mlađega svijeta, sramotnom agitacijom javnih medija u korist režima itd. itd.Spomenimo samo neke činjenice: zemlja stenje pod pritiskom više od 350.000 nezaposlenih, zaduženjem koje je preskočilo granicu od 60 posto BDP-a, pregolemim brojem zaposlenih u javnome sektoru, stalnim štrajkovima onih koji dobivaju male ili uopće ne dobivaju plaće, nezadovoljstvom seljaka, silnim razlikama između tankoga sloja prebogatih i velike većine ostalih koji jedva sastavljaju kraj s krajem, sve većim iseljavanjem posebice mlađega svijeta, sramotnom agitacijom javnih medija u korist režima itd. itd.

Sve su to imali na umu oni koji su promatrali 'visoke goste' iz Zagreba koji se jednom godišnje pojave u Vukovaru da bi ga odmah nakon toga zaboravili. A neprijatelji hrvatstva (troprstaši) u gradu na Dunavu i dalje rade svoje, o čemu nešto više na kraju članka. Ono što se dogodilo u Vukovaru nije bio nikakav 'državni udar' kako su pisali režimski mediji, ali ni predstavnici vlasti nisu bili na visini svoga zadatka kad su u obrazloženjima incidenta potpuno 'zaboravili' uzroke nezadovoljstva Stožera i većine hrvatskoga naroda.

Možemo li se tješiti da se i u nizu demokratskih zemalja Europe i njezinu susjedstvu zbivaju nezgode kakve se događaju u Hrvatskoj? Možemo, ali samo na kratko vrijeme jer bi naša zemlja mogla živjeti mnogo bolje da ima pametnije i poštenije vodstvo. No pogledajmo o čemu je riječ kad govorimo o europskim međunacionalnim sukobima koji se ne izvode oružjem nego svim drugim ne manje opasnim sredstvima.

Zapadna Europa još nije potpuno riješila sva nacionalna pitanja

Lažni entuzijasti 'europeiziranja' Hrvatske neznalački tvrde kako je u EU prošlo vrijeme država i nacija, da će preživjeti samo regije. Nisu u pravu. U Španjolskoj, Velikoj Britaniji i vjerojatno u Belgiji lako bi u dogledno vrijeme mogle poniknuti nove nacije iliti države.

RichardWagnerPostojeće pak nacije ne zaboravljaju one koji su ih htjeli uništiti, primjerice nacistička Njemačka u Drugom svjetskom ratu, i time jačaju svoju opstojnost. Klasičan primjer za to je Izrael, doduše neeuropska država, ali sa snažnim europskim korijenima.

Da ne bude nikakve zabune, treba reći da je holokaust singularan zločin u 20. stoljeću, neusporediv s ostalim genocidima, pa i onim Srba nad Hrvatima. Imajući to pred očima možemo razumjeti odbojnost spram njemačkoga jezika i kulture u Izraelu, premda su Židovi u Njemačkoj prije Hitlera dali golem prinos kulturi i civilizaciji svoje njemačke domovine.

Unatoč tome, u Izraelu nije uspjelo do danas izvoditi glazbena djela Richarda Wagnera jer je bio deklarirani antisemit, premda njegova umjetnost nema s time nikakve veze. Kad govori o njemačkome jeziku, izraelski književnik Amos Oz kaže da mu pri izgovaranju nekih njemačkih riječi srsi prolaze leđima.

Za neke je Izraelce njemački 'sličan' arapskome, dakle neprijateljski jezik. Tek se treća generacija židovskih Izraelaca pomalo približava njemačkome jeziku i kulturi bez zlih primisli, premda nitko ne zaboravlja što su Nijemci nanijeli generaciji holokausta. Jedno su dobri službeni odnosi između Jeruzalema i Berlina, a posve su drugo osjećaji onih koji su se jedva spasili od nacističkih zločina.

Polljska, Francuska

Nijemci u Poljskoj tek su 1991. priznati kao nacionalna manjina. Prigodom popisa 2011. oko 45.000 ljudi u Poljskoj označili su se Nijemcima, ali njih još 103.000 napisali su da su Nijemci i Poljaci. Prema navodima njemačkoga veleposlanstva u Varšavi, u Poljskoj živi oko 300.000 Nijemaca. Kao što se iz ovoga vidi, Poljskanjemačkoj manjini u Poljskoj nije se lako nacionalno izražavati.

Odobrenje za postavljanje ploča na ulazu i izlazu u mjestima s njemačkom manjinom moraju dati mjesna vijeća, ali i potvrditi nadležno vojvodstvo i ministarstvo unutarnjih poslova. Dosad nije ni jedna općina s njemačkom manjinom odobrila postavljanje dvojezičnih imena ulica. U nekim mjestima ploče su skidane i uništavane. A Poljska je odavno demokratska zemlja i članica Europske unije.

Francuske pokrajine Elzas i Lotringija nekad su bile njemačke, no stanovnici tih prelijepih i ekonomski snažnih predjela ne izražavaju javno svoje njemstvo, pa to ne čine ni tzv. autonomaši, skupine koje traže razlike u odnosu na Francusku i Njemačku. Čak se i bivša njemačka imena sela i gradova sve više izgovaraju na francuski način. Negdašnje jezične granice iščezle su, danas su one istovjetne s državnom granicom.

francuskaPoljskaOdobrenje za postavljanje ploča na ulazu i izlazu u mjestima s njemačkom manjinom moraju dati mjesna vijeća, ali i potvrditi nadležno vojvodstvo i ministarstvo unutarnjih poslova. Dosad nije ni jedna općina s njemačkom manjinom odobrila postavljanje dvojezičnih imena ulica. U nekim mjestima ploče su skidane i uništavane. A Poljska je odavno demokratska zemlja i članica Europske unije.U spomenutim dvjema pokrajinama neki govore lokalnim njemačkim dijalektima, i to je sve. Francuski je službeni jezik i svi ga poštuju bez obzira na nacionalno podrijetlo. Francuska ne poznaje kategoriju 'nacionalne manjine', svi su državljani Francuske Francuzi kao što je nekad Ante Starčević govorio o 'političkim Hrvatima' za sve stanovnike Lijepe Naše.

Dapače, svi stranci rođeni u Francuskoj automatski postaju francuski državljani. Nitko radi ovoga 'francuziranja' ne kinji službeni Pariz, posebice ne nakon Drugog svjetskoga rata u kojemu je Hitlerova Njemačka počinila broja nedjela u Francuskoj, pa i u dvjema bivšim njemačkim pokrajinama. 'Slučaj Vukovar' glede dvojezičnosti i stranoga pisma nezamisliv je u ponosnoj francuskoj naciji.

Mađarske manjine izvan matične zemlje posebna su priča jer je negdašnja Ugarska nakon Prvoga svjetskog rata s pravom izgubila gotovo polovicu svoga teritorija i oko jedne trećine pučanstva koje se našlo u Rumunjskoj, Čehoslovačkoj, Jugoslaviji i Austriji kao nacionalne manjine. Računa se da samo u Rumunjskoj živi oko 1,2 milijuna Mađara. Neke mađarske organizacije u Rumunjskoj traže teritorijalnu autonomiju što Bukurešt odbija. Sad se rumunjski Mađari glede toga zahtjeva nadaju pomoći nacionalističke vlade premijera Viktora Orbana, no teško je zamisliti da će se Bukurešt upustiti u tu 'avanturu'. Inače, kulturnu autonomiju uživaju rumunjski Mađari odavno, imali su ju i u vrijeme komunizma.

Slovačka, Mađarska, Vojvodina

U obnovljenoj Slovačkoj živi oko 450.000 Mađara ili 8,5 posto od ukupnoga pučanstva. Odnosi između Slovaka i domicilnih Mađara često nisu bili idilično jer Slovaci teško zaboravljaju sve nepravde koje VojvodinaVojvodina je dobila apsolutnu srpsku većinu tek nakon 1945., poslije protjerivanja oko pola milijuna Nijemaca iz Podunavlja. Po mišljenju utjecajnih mađarskih političara u Vojvodini, njihova će nacija nazadovati sve dok se ne uspostavi autonomija prema propisima Europske unije, a to bi moglo biti možda za desetak godina kad će Mađara u Pokrajini biti znatno manje nego danas. Inače, Mađari u Srbiji koriste se kulturnom autonomijom u okvirima koji im dopuštaju tamošnji srpski nacionalistički režimi koji se od Miloševića do danas bitno ne razlikuju.su doživjeli u vrijeme Austro-Ugarske. Mađari tada uopće nisu priznavali slovački narod nazivajući ga 'Mađarima koji ne govore mađarski', a bilo je i šovinističkih pjesama u kojima se Slovake nazivali 'neljudima'. I Hrvati imaju svoja sjećanja na prisilnu mađarizaciju premda su imali autonomiju unutar podunavske monarhije. U nas su mađaroni skupa s domicilnim Srbima (Khuenovi Srbi) zdušno radili na umanjivanju hrvatskih nacionalnih prava. Sukobi između Slovaka i Mađara bivaju iskorištavani od službene Budimpešte, no Slovaci su u obrani svoje nacije čvrsti i nepopustljivi, što im ne šteti kao državi članici Europske unije.

Položaj Mađara u Srbiji nije ružičast. Njihov broj stalno se smanjuje. U Vojvodini gdje ih ima najviše, broj Mađara spao je u posljednjih desetak godina od oko 290.000 na oko 250.000 s tendencijom stalnoga opadanja. Mađari su nezadovoljni svojim položajem u Vojvodini, radeći skupa s nekim srpskim snagama na tome da ta pokrajina dobije onaj status unutar Srbije koji je imala prije Miloševića, no dosad glede toga nema poboljšanja.

Vojvodina je dobila apsolutnu srpsku većinu tek nakon 1945., poslije protjerivanja oko pola milijuna Nijemaca iz Podunavlja. Po mišljenju utjecajnih mađarskih političara u Vojvodini, njihova će nacija nazadovati sve dok se ne uspostavi autonomija prema propisima Europske unije, a to bi moglo biti možda za desetak godina kad će Mađara u Pokrajini biti znatno manje nego danas. Inače, Mađari u Srbiji koriste se kulturnom autonomijom u okvirima koji im dopuštaju tamošnji srpski nacionalistički režimi koji se od Miloševića do danas bitno ne razlikuju.

Vukovar je bio preslik nacistikoga uništenja židovskoga geta u Varšavi

U okviru svoga Endlösung der Judenfrage – konačnoga rješenja židovskoga pitanja, nacisti su u Varšavi uspostavili židovski geto sa stanovitom samoupravom. Geto su nacisti postupno uništavali pretvarajući TragedijaTragedija Vukovara nastavlja se i poslije oslobođenja hrvatskoga Podunavlja. Zahvaljujući amnestiji, mnogi zločinci nisu kažnjeni, baš obratno, žrtve ih susreću na ulicama ispaćenoga grada, ponovno proživljavajući svoje kalvarije. Prema Večernjem listu (18.11.), uz ratna stradanja i pitanje nestalih, veliki je vukovarski problem i loša demografska slika o kojoj se malo ili nikako ne govori.ga u veliki koncentracijski logor. Početkom 1943. u varšavskome getu preživljavalo je po službenim podatcima 40.000 ljudi, ali neslužbeno ih je bilo još oko 30.000.

Da bi izbjegli sigurnu smrt, logoraši su stvorili Židovsku borbenu organizaciju ŽOB koja je podigla oružani ustanak što je trajao od 19. travnja do 8. svibnja 1943. Postrojbe SS brutalno su ugušile ustanak, geto je potpuno razrušen, a preživjeli stanovnici strijeljani na licu mjesta ili transportirani u nacističke konclogore. Samo je rijetkim pojedincima uspio bijeg u slobodu poljskih šuma gdje su se priključili tamošnjoj nekomunističkoj 'Zemaljskoj armiji'.

Ovih nekoliko šturih rečenica upućuje nas na pomisao o sličnosti između židovskoga geta u Varšavi i opkoljenoga Vukovara tijekom srpske agresije na Hrvatsku. Da, ova je usporedba potpuno legitimna. No tragedija Vukovara nastavlja se i poslije oslobođenja hrvatskoga Podunavlja. Zahvaljujući amnestiji, mnogi zločinci nisu kažnjeni, baš obratno, žrtve ih susreću na ulicama ispaćenoga grada, ponovno proživljavajući svoje kalvarije. Prema Večernjem listu (18.11.), uz ratna stradanja i pitanje nestalih, veliki je vukovarski problem i loša demografska slika o kojoj se malo ili nikako ne govori.

Od 1991. do danas broj stanovnika Vukovara značajno se smanjio, a iznimno je loša dobna i spolna struktura stanovništva. Stručnjaci upozoravaju da ako se u tome ništa ne popravi, broj stanovnika grada na Dunavu mogao bi se za dvadesetak godina prepoloviti. To, međutim, ne zabrinjava (ne)odgovorne u Zagrebu . Za one koji se križaju s tri prsta, (ako to uopće čine) prilike izgledaju znatno bolje, a perspektiva pretvaranja Vukovara u 'srpski grad' nije loša.

Srbija i Vukovar

Darko Hudelist objavio je o međunacionalnim odnosima u Vukovaru reportažu (Globus, 15.11.) u kojoj ustvrđuje kako Hrvata u gradu ima dvostruko više, ali su pasivni, dok su 'Srbi preuzeli inicijativu: oni se ne boje nikoga'. Sve prema onoj njihovoj doskočici 'Ja sam Srbin živa vatra, ne bojim se sto Hrvata'. A Milorad Pupovac nedavno je Hrvatima u svezi dvojezičnosti i ćirilice prijetio 'vatrom', pa neka Hrvati o tome misle svoju.

Hudelist citira 'stožeraša' Zdravka Komšića s mračnim pretkazivanjem: 'Za 20 godina Srbi će apsolutno zavladati ovim gradom. Ja vam to kažem: ovaj će grad pasti bez ispaljenoga metka. Mi Hrvati tragični smo gubitnici, a Srbi će biti apsolutni vladari Vukovara!' Ove riječi nisu paničarenje jer Hrvati su jedan takav gubitak već jednom doživjeli u Boki kotorskoj.

U svojoj knjizi 'Tito na Golom otoku' (naklada Pavičić, Zagreb, 2013.) Stanislav Janović opisuje kako su komunisti i Srbi poslije rata 1945. Boki kotorskoj, koju nazivamo 'Zaljevom hrvatskih svetaca', postupno nametali 'srpsko-jugoslavenski identitet': 'Ona Boka koja je postojala kao dalmatinska, zapadna, katolička i kasnije hrvatska, bila je prekrižena.'

Po svoj prilici tako nešto moglo bi se dogoditi i hrvatskome Vukovaru. No to bi se moglo izbjeći ako bi u Hrvatskoj došli na vlast drugi ljudi, a ne ovi koji rade u korist vukovarskih Srba. Za njihovu matičnu zemlju Srbiju, kako javlja RTV 'Deutsche Welle' (19.11.), godišnjica zločina u Vukovaru 'prošla je gotovo nezapaženo'.

Osim 'Žena u crnom' nitko u Srbiji nije spominjao Vukovar. Direktor tjednika NIN Nebojša Spajić to čak smatra dobrim kad kaže: 'Moj je dojam da Srbija ne pamti Vukovar. To se vidi i po medijima i po nekoj općoj atmosferi. Ali ja mislim da je to ustvari dobro, jer kad se to događalo, Srbija je jednostrano gledala na to i uopće nije bila svjesna zločina i strahota sa srpske strane.' Inače, kad su govorili o Vukovaru, Srbijanci su spominjali samo tamošnja srpska stradanja kojih je bilo, ali daleko manje od hrvatskih. Blago nama s takvim susjedima.

Gojko Borić
Hrvatski tjednik

Hrvatski tjednik

Ned, 17-01-2021, 22:40:19

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

PRETPLATA

Svakoga četvrtka
Hrvatski tjednik,
a sve drugo je manipulacija!

Posebna ponuda

Hrvatski tjednik dolazi s vrlo niskom cijenom pretplate!

Godišnja pretplata iznosi samo 678 kuna,

170 eura za zemlje EU i 200 eura za prekooceanske zemlje.

Hrvatski tjednik 210 41

Želimo da Hrvatski tjednik dođe u svaki hrvatski dom!

Podatci u računima

Žiro-račun: 2500009-1101384007

Banka: Hypo Alpe-Adria-Bank
Korisnik: Tempus d.o.o. Zadar
IBAN: HR61 2500 0091 1013 84007
BIC:HAABHR22

KONTAKTI

Hrvatski tjednik

KONTAKTI

TelefonTelefon
Hrvatskog tjednika:
+385 (0)23/305-277

Fax
Fax:
+385 (0)23/309-180

Elektronička pošta
Elektronička pošta:
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Preporučite članke

Podržite članke na jednoj od socijalnih mreža jednim klikom!

Facebook, Tweet, Google+, LinkedIn, Pinterest

Facebook like

Preporučite Hrvatski tjednik, portal i naš forum svojim prijateljima i poznanicima kako bi i oni znali za komentare, reportaže, razgovore i vijesti koje ovdje objavljujemo.

Copyright © 2021 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.