Hrvatski tjednik
 

Umjesto intervjua pred premijeru Brechtove 'Majke Hrabrosti...' splitska glumica odradila je prošlog petka u Slobodnoj Dalmaciji turu partijskog agit-propa

Intervju koji je splitska glumica Zoja Odak prošlog petka, 22. studenog, dala novinarki Slobodne Dalmacije Jasmini Parić još jednom je posvjedočio koliko se razulario nedoučeni, ali institucionalno gotovo svemoćni lijevo-režimski kultur-terorizam. Tekst pod naslovom „Zoja Odak kao Brechtova 'Majka Hrabrost'" pokazao je kako je moguće odavno pokojnog njemačkog ljevičarskog dramskog pisca, koji je pisao o zbivanjima u Tridesetogodišnjem ratu od prije četiri stoljeća, pretvoriti u zagriženog borca za ćirilicu u Vukovaru (!) i birača koji glasuje „protiv" na predstojećem referendumu o ustavnom određenju braka u Hrvatskoj (!!).

Gospođa Odak je uz to jasnim silogizmom zaključila da se u Hrvatskoj „počinje zbivati" nacizam, a da je ona već s njim u „ratu" te da se „ne možemo praviti da nije".

Zaustavite referendum!

Prije samog intervjua, riječ-dvije o protagonisticama. Za Zoju Odak to jamačno i ne treba, jer je i njena sugovornica predstavlja kao „nacionalnu dramsku prvakinju". Samo ću dodati da gospođa dramska prvakinja ima i izražen politički eros: čak se i kandidirala na nedavnim lokalnim izborima, ali bez uspjeha – nije prešla izborni prag!

Novinarki Parić taj njen neuspjeh nije smetao da sugovornicu stalno gura u dnevnu politiku pitanjima tipa: „Koje vas društvene pojave tako smetaju da ih morate ugraditi u svoju novu ulogu?" i sličnim. Sve, naravno, završi na referendumu i ćirilici u Vukovaru, pa se pretpremijerni razgovor o kazališnoj predstavi na kraju dvotrećinski pretvorio u borbenu režimsko-političku agitaciju.

To me iskreno iznenadilo: nedavno sam gospođi Parić, nekadašnjoj kolegici iz Slobodne Dalmacije, u jednom usputnom razgovoru napomenuo da živimo u partizansko-četničkom režimu, a da je naša tada zajednička redakcija jedna od njegovih udarnih šaka – dakle, ultra partizansko-četnička! Učinilo mi se da je potpuno iznenađena mojom tvrdnjom, pa sam pomislio da je i ona žrtva one Smojine „kurbanjske" „ne ću politiku u svoju butigu" – dakle, da ništa ne zna o politici ili čak da bježi od nje (ne zna se što je gore!).

OdakZoja Odak „osjeća oko sebe mržnju, zatvorenost", „rasizam" i „diskriminaciju na svim poljima". Ništa od ovoga ne nalazi kod sebe i sebi sličnih, već samo u onih drugih, koji se boje da će nam „gay populacija ugroziti brak, a ćirilica latinicu". Ne postoji stvaran društveni kontekst, ni svjetski niti domaći, nema stranih veleposlanstava ni „nevladinih organizacija", koje spontano organiziraju ovu „obranu manjinskih prava", ne postoji kolonijalna država ni njene nadzemne i podzemne službe, koje pod okriljem mraka postavljaju dvojezične ploče u Vukovaru, nema ni do zuba naoružanih specijalaca koji ih čuvaju.Najvjerojatnije je ipak da ju je njena šefica i urednica kulturne rubrike – srpska novinarka i književnica iz Splita Eda Vujević – podučila da je ovo vrijeme „biti il' ne biti"; kvragu i kultura, u pitanju su „više vrijednosti", a Zoja Odak je provjeren borac za „našu stvar"! Vrlo vjerojatno je, dakako, da je sve ovo i ovako orkestrirao glavni urednik Kruno Kljaković svojim uglađenim, ali bespogovornim glasom na redakcijskom kolegiju.

Ishod svega je rečeni intervju. Zoja Odak „osjeća oko sebe mržnju, zatvorenost", „rasizam" i „diskriminaciju na svim poljima". Ništa od ovoga ne nalazi kod sebe i sebi sličnih, već samo u onih drugih, koji se boje da će nam „gay populacija ugroziti brak, a ćirilica latinicu". Ne postoji stvaran društveni kontekst, ni svjetski niti domaći, nema stranih veleposlanstava ni „nevladinih organizacija", koje spontano organiziraju ovu „obranu manjinskih prava", ne postoji kolonijalna država ni njene nadzemne i podzemne službe, koje pod okriljem mraka postavljaju dvojezične ploče u Vukovaru, nema ni do zuba naoružanih specijalaca koji ih čuvaju.

Ne postoji režimsko kazalište u kome se njoj prilagođuje repertoar čak i sada kad je u mirovini, ni režimske novine, koje će joj uvijek – za razliku od onih drugih – široko ustupiti prostor za njezine duboke političke analize, koje su na razini onih brojnih žalosnih žrtava stranih zavojevačkih medija za domaće urođenike.

A tko su ti drugi? Neke, kako kaže, „minorne udruge" – od samo 750.000 ljudi ili petine hrvatskog biračkog tijela – „koje se upleću u brak, zdravstveni odgoj, život i ljubav" i koje imaju „jaku inkvizitorsku i konkvistadorsku crtu".

Teroristička kasta

Možete zamisliti: u „narodnoj demokraciji" njenog soja netko se usuđuje osnivati „udruge", koje, iako većinske, moraju biti „minorne", jer ih ona ne odobrava, i još bi se htjele „uplitati" i u sam „život" (!). Tko se to usuđuje, kad to još od 1945. godine rade isključivo Oni ?!

„Hoće li nam referendumi... voditi i krojiti državu?", pita se ona na način onog opakog nehotičnog šaljivca Peđe Grbina i njihovih titoističkih i staljinističkih predaka i učitelja, koje je nedavno u ovom listu razobličio Slaven Letica. Istina, ona priznaje da su referendumi „demokratsko pravo", ali bi ona da se iz njega nekako isključe svi oni koji ne pripadaju njenoj „revolucionarnoj avangardi".

Toj terorističkoj kasti vladavina naroda (demokracija) i narodni suverenitet već, evo, sedam desetljeća teško padaju na želudac. Tako i sada – nakon svih protudemokratskih smicalica da se osujeti narodna volja, koje je raskrinkao i sam Ustavni sud – još ne mogu u svojim okamenjenim glavama pristati na to da će narod konačno reći svoje i to drugačije od onoga što „avangarda" želi te da će to još postati slovo Ustava!

brechtNacizamNacizam je, prema ovoj nabrušenoj glumici-političarki, najprije, kad Hrvati dođu na nevjerojatnu i svetogrdnu pomisao da je brak veza muškarca i žene (!) pa čak požele to i u Ustavu ovjeriti (!!). Nacizam je i kad zatraže da se dvojezičnost uvede ondje gdje ima više od 50 posto manjinaca (Srba), kao što je to svuda u Europi, umjesto 30, koliko im darovao Račan (valjda za posebne zasluge 1990-1995.)I konačno, sama bit, crescendo i finale ovog sramnog političkog kazališta. „'Majku Courage'... Brecht je napisao 1939. godine u emigraciji, nakon nacističke okupacije", napominje Jasmina Parić u uvodu intervjua. „Brecht se referira na pojavu nacizma", dodaje u razgovoru Zoja Odak, a zatim još: „Od pojava kakve se kod nas počinju zbivati, Brecht je pobjegao". I konačno: „Brechtov rat je i naš rat i ne možemo se praviti da nije".

Jednadžba ili silogizam su jednostavni: Brecht je bježao od nacizma, u Hrvatskoj se događaju pojave od kakvih je Brecht bježao – dakle, u Hrvatskoj se pojavljuje nacizam!

A koji bi to bili znakovi hrvatskog nacizma?

Nacizam je nevjerojatna i bogohulna i misao te ustavna ovjera da je brak veza muškarca i žene! Nije moguće: muškarca i žene, a ne žene i onog tako umiljatog krmka iz naprednog filma Dalibora Matanića "Kino Lika". Dokle to može ići hrvatska nacistička diskriminatorska teorija i praksa?!

Nacizam je i kad Hrvati traže da uvjet za dvojezičnost bude 50-postotna nazočnost manjine u nekom prostoru, kao i svuda u Europi, a ne 30, kao što im je to darovao jedan od brojnih hrvatskih izdajnika Ivica Račan. Kao da su nas oni nečim posebno zadužili, a ne mučki napali, pobili, poklali, popalili, silovali...a ničim ne pokazuju da to ne bi ponovili!

„Sindrom Ante Tomića"

Gospođi Odak ovo nije prvi ovakav politički ispad, on je zapravo trajan slučaj. Kako ga objasniti?

Nije to lako ni u čijem slučaju, jer ljudi su neponovljivi i često neobjašnjivi, ali ja ću reći ono što o tome znam ili naslućujem. Na djelu je i ovdje „sindrom Ante Tomića", prema njegovu najslavnijem nositelju. Rođen je u Prološcu, malom i lijepom mjestu slavne Imotske krajine, a školovan za „oficira" tzv. JNA. Cijeli njegov javni život je nadljudski napor da svojoj novoj tzv. „urbanoj" sredini, koju on opaža kao višu, dokaže kako je okrenuo leđa svojoj proložačkoj postojbini, koja mu se čini nižom te je urbaniji i od najurbanijih („urbanost" se ovdje shvaća kao gađenje prema svemu hrvatskom i katoličkom, a fanatično prihvaćanje svega angloameričko-židovskog, protestantskog, ateističkog).

Taj bijeg iz „nižeg" u navodno „više" u sociologiji kulture naziva se snobizmom. Psihološki: kompleks niže vrijednosti liječi se suprotnošću: glumljenjem više, nadmenošću i pokondirenošću. Malo je područja u Hrvatskoj s više „punjenih ptica" nego u kulturi općenito, a u kazalištu posebno.

I to je masovna pojava među hrvatskom „elitom". Senka Bulić, avangardna glumica i šefica kazališnih festivala – iza koje vječno ostaju milijuni kuna minusa, koje vlasti, SDP-ove i HDZ-ove svejedno, uvijek uslužno spugaju – na napomenu jedne splitske novinarke u jeku političko-medijske hajke na Željka Keruma „a i vi ste, kao i on, porijeklom iz Ogorja", odgovorila: „Ja pripadam svijetu".

Tajna političkog opredjeljivanja gospođe Odak možda je upravo ovdje. Naime, prema Enciklopediji hrvatskih prezimena hrvatskih 770 Odaka mahom su porijeklom iz Siverića, Bristivice i Bračevića, tvrde hrvatske Dalmatinske zagore. Vjerojatno i stoga nacionalna prvakinja u medijima rado ističe da je rođena u samom središtu Splita, nasuprot palače Milesi.

IvanisevicSve ostalo odrađuje mjesni udbomasonski agit-prop. Tako jedan od najzadrtijih urbanih rasista u Hrvatskoj Ivica Ivanišević u Slobodnoj Dalmaciji od 10. studenog prošle godine fikcijske i uglavnom zlobno-stereotipne Odakove iz serije „Ruža vjetrova" opisuje kao „vlašku inačicu Borgija", „beskrupuloznih sociopata koji su se sjajno snašli u tranzicijskoj otimačini, pa danas sveudilj drmaju, proždirući sve pred sobom, od samoglasnika do tuđih tvrtki".

BrechtZoja Odak kaže: „Brecht se referira na pojavu nacizma". „Od pojava kakve se kod nas počinju zbivati, Brecht je pobjegao". „Brechtov rat je i naš rat i ne možemo se praviti da nije". Jednadžba ili silogizam su jednostavni: Brecht je bježao od nacizma, u Hrvatskoj se događaju pojave od kakvih je Brecht bježao – dakle, u Hrvatskoj se pojavljuje nacizam! A gospođa glumica se sprema na rat protiv njega ili je možda već u njemu – kakav ratno-politički eros!Znakovito je kako ovakvim orjunaškim autonomašima smeta kad „samoglasnike gutaju" Hrvati iz Zagore, ali kad ih gutaju njihova zapadnobalkanska braća i saveznici, bosanski Muslimani i Srbi, onda je to znak „zgodnog akcenta" i „nenadmašne duhovitosti". A u traganju za onima koji su se „sjajno snašli u otimačini", Ivanišević propušta prvo krenuti od sebe samog i svojih gazda Kljakovića i Pavića pa sve do jučerašnjih i današnjih jugoudbaških vladara Hrvatske, koji su ove prve stvorili i koji ih održavaju.

U Ivaniševićevim očima, suprotno od fikcijskih Odaka, Zoja Odak je „aristokratkinja duha", koja „čini Split boljim mjestom za život". Njena manihejska suprotnost u ovom tekstu je tadašnji intendant splitskog HNK-a, Duško Mucalo. On je, po Ivaniševiću, uzoru splitskog „urbanog" „boljeg odgoja", „karijerni klaun i shopping mall zabavljač", „ne čak ni kazališni patuljak, nego apsolutna kazališna ništica".

Svu ovu kiblu uvrjeda istresao je Mucalu na glavu, jer je on uradio dvije stvari: poslao nacionalnu prvakinju u mirovinu kad joj je za to došao zakonski rok i predbacio joj što u godini dana nije odigrala ni jednu predstavu u kazalištu, a pri tom uredno uzela 200.000 kuna plaće. I dok je bojkotirala kazalište i intendanta koji joj nisu bili po guštu, u Rijeci je za honorar radila drugu predstavu.

A evo i tog „aristokratizma duha" i na pozornici, kojoj duhom i tijelom pripada Zoja Odak. Opisala ga je novinarka ultrarežimskog T-portala 16. studenog 2008. Mija Pavliša u tekstu „Predstava kojoj ni skandal nije pomogao": „Pokazivali su, prema nečijim shvaćanjima, podrivački srednji prst domaćem kazalištu, mokrili po mrtvacima, Mislav Čavajda je odjenuo mesnati sako, Tajana Jovanović je pucala u publiku, Zoja Odak prevozila druge u mrtvačkim vrećama, a Vilim Matula ovjesio je natpis 'pička izdajnička' tik nakon offa Sanaderova govora na splitskoj rivi". Sve to u Euripidovim „Bakhama", starim dva tisućljeća!

„Ložači pakla"

I tu je uvijek dobro prisjetiti se citata istaknutog židovsko-kršćanskog intelektualca Franza Werfela (1890-1945), koji je napisao: „Na sebi i na drugima doživio sam mnoge vrste oholosti. Kako sam u svojoj Werfelmladosti neko vrijeme i sam tome pripadao, iz vlastita iskustva mogu priznati da nema bezobraznije, prezirnije, vragom opsjednutije oholosti koja više izjeda, od oholosti avangardnih umjetnika i radikalnih intelektualaca koji pucaju od tašte strasti da su duboki, mračni i teški, te da nanose bol. Praćeni zabavno-srditim podsmjehom nekih filistara, mi smo bili najneugledniji ložači pakla u kojemu se sada peče čovječanstvo".

Ovi „najneugledniji ložači pakla" – svjedoči to i slučaj gospođe Odak – za ovakve primjedbe ne mare, sve dok ih njihov rogati podzemni poslodavac dobro plaća i drži ih na vrhu vala.

I naravno – znaju da tom istom gazdi moraju zauzvrat odraditi nadnicu, radilo se to o ustavnoj odredbi braka ili ćirilici u Vukovaru, svejedno.

Joško Čelan
Hrvatski tjednik

Hrvatski tjednik

Ned, 17-01-2021, 22:58:58

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

PRETPLATA

Svakoga četvrtka
Hrvatski tjednik,
a sve drugo je manipulacija!

Posebna ponuda

Hrvatski tjednik dolazi s vrlo niskom cijenom pretplate!

Godišnja pretplata iznosi samo 678 kuna,

170 eura za zemlje EU i 200 eura za prekooceanske zemlje.

Hrvatski tjednik 210 41

Želimo da Hrvatski tjednik dođe u svaki hrvatski dom!

Podatci u računima

Žiro-račun: 2500009-1101384007

Banka: Hypo Alpe-Adria-Bank
Korisnik: Tempus d.o.o. Zadar
IBAN: HR61 2500 0091 1013 84007
BIC:HAABHR22

KONTAKTI

Hrvatski tjednik

KONTAKTI

TelefonTelefon
Hrvatskog tjednika:
+385 (0)23/305-277

Fax
Fax:
+385 (0)23/309-180

Elektronička pošta
Elektronička pošta:
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Preporučite članke

Podržite članke na jednoj od socijalnih mreža jednim klikom!

Facebook, Tweet, Google+, LinkedIn, Pinterest

Facebook like

Preporučite Hrvatski tjednik, portal i naš forum svojim prijateljima i poznanicima kako bi i oni znali za komentare, reportaže, razgovore i vijesti koje ovdje objavljujemo.

Copyright © 2021 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.