Hrvatski tjednik
 

 Herojska obrana Vukovara i njezin značaj za Hrvatsku

Treći je svibnja 1991. Godine. Nakon održane sjednice Vrhovnoga državnoga vijeća Republike Hrvatske, predsjednik dr. Franjo Tuđman obratio se hrvatskome narodu i svim građanima Hrvatske preko Hrvatske televizije i radija: 'Doživjeli smo najtragičniji dan u kratkoj povijesti demokratske vlasti, nakon jedva jednogodišnje pobjede mlade demokracije u Hrvatskoj, suočeni smo sa, mogao bih reći, početkom otvorenog rata protiv Republike Hrvatske'.

Taj tragični događaj nije došao iznenadno. Dan prije, došlo je do zarobljavanja dvojice hrvatskih policajaca u Borovu Selu kraj Vukovara i onda do najtragičnijeg događaja - do pogibije dvanaestorice hrvatskih redarstvenika kada su pokušali dogovoriti oslobađanje dvojice svojih zarobljenih kolega u Borovu Selu. Na njih je bez upozorenja otvorena vatra iz automatskoga oružja. Oko 15 sati toga dana iz Osijeka u Borovo Selo došla je postrojba JNA sa sedam oklopnih transportera.

Nakon što su ušli u selo, postavili su svojevrsnu tampon zonu između sukobljenih strana, a zatim su okrenuli cijevi svojih mitraljeza prema hrvatskoj policiji. S jednoga transportera otvorena je vatra i time su jasno dali do znanja da su na strani srpskih odmetnika. U Medicinski centar u Vukovaru pred večer dopremljena su tijela devet ubijenih hrvatskih policajaca te više od 30 ranjenih osoba.

Sljedećih mjesec dana biti će obilježeno dnevnim i noćnim puškaranjima, postavljanjem eksplozivnih naprava na privatne i državne objekte, pojavljuju se i nestaju barikade na kojima naoružani srpski civili provode nadzor i maltretiranja. Sela oko Vukovara naseljena srpskim stanovništvom, Borovo Selo, Bršadin, Negoslavci, Pačetin, Bobota, Trpinja i duga od svibnja pretvarana su u otporne točke, tj. oslonac lokalnim pobunjenicima i JNA stvarajući tako kružnu osnovicu za buduće napade na grad.

Nakon toga u Slavoniju iz sata u sat iz Srbije stižu nove jedinice JNA, u vukovarsku vojarnu dolaze dijelovi mehanizirane brigade iz Srijemske Mitrovice, a u Vinkovce dijelovi mehanizirane brigade iz Subotice. Taj plan za izazivanje rata, oružane intervencije JNA i rušenje hrvatske vlasti smišljen je od četničkih i velikosrpskih elemenata, a za njegovu realizaciju zadužene su tajne službe savezne vojske i tajne službe republike Srbije.

Te su službe tijekom 1991. svojim operacijama (Proboj, Labrador, itd.) tajno naoružavale hrvatske Srbe od Knina do Vukovara, provodile obuku terorista, provodile različite terorističke akcije, mučki ubijale hrvatske policajce, a hrvatsko stanovništvo u miješanim naseljima i gradovima sustavno su izlagali fizičkom i psihičkom maltretiranju, čime je doveden u pitanje normalan suživot srpskoga pučanstva s hrvatskim pučanstvom.

Borovo selo kao model za pobunu

Nakon Borova Sela u svim drugim mjestima i gradovima sa srpskom manjinom, od Dalmacije, Banije, Like, Zapadne Slavonije do Baranje, ponavljat će se isti scenarij: naoružani srpski pobunjenici JNANakon Borova Sela u svim drugim mjestima i gradovima sa srpskom manjinom, od Dalmacije, Banije, Like, Zapadne Slavonije do Baranje, ponavljat će se isti scenarij: naoružani srpski pobunjenici izazvat će sukob s hrvatskom policijom, JNA će se pojaviti kao 'neutralna' savezna sila, a kada zaposjedne mjesto predat će ga na upravljanje srpskim pobunjenicima. Početkom srpnja na istočne granice Hrvatske došle su četiri mehanizirane brigade JNA.izazvat će sukob s hrvatskom policijom, JNA će se pojaviti kao 'neutralna' savezna sila, a kada zaposjedne mjesto predat će ga na upravljanje srpskim pobunjenicima. Početkom srpnja na istočne granice Hrvatske došle su četiri mehanizirane brigade JNA.

Iako su imale plan da nastave daljnje operacije, 8. srpnja plan je odgođen jer je 1. srpnja nakon mjesec i pol dana zakašnjenja za Predsjednika predsjedništva SFRJ izabran Stjepan Mesić, nakon velikog pritiska EU na članove savezne vlade i JNA. Uz vješto pregovaranje Predsjednika Tuđmana s međunarodnom zajednicom i predsjednicima ostalih jugoslavenskih republika, napad koji je JNA planirala dogodit će se tek sredinom rujna 1991. godine.

Tijekom kratkotrajnoga rata u Sloveniji, JNA je iskoristila priliku da jedinice iz novosadskog korpusa zauzmu mostove na Dunavu prema Hrvatskoj radi 'osiguranja'. Raspoređene oklopno-mehanizirane jedinice i ophodnje JNA služe kao sigurna zaštita srpskim pobunjenicima dok oni ruše sve pred sobom od Dalmacije do Slavonije.

Okupacija Baranje

Trećeg srpnja 1991. Jugoslavenska narodna armija prešla je u velikim oklopno-mehaniziranim formacijama iz Vojvodine u Baranju. Kolonu je predvodilo 60 tenkova zajedno s vojnim vozilima punim rezervista iz Srbije. Dio kolone otišao je u vojarnu JNA u Belom Manastiru, dok se drugi dio stacionirao na hrvatsko-mađarskoj granici.

Jna tenk ilustracija wikimedia 625Dok su Hrvati i ostali pošteni građani skupa s novoizabranom vlasti okupaciju promatrali sa strahom i čuđenjem, s druge strane, srpski ekstremisti u Jugoslavenskoj armiji vidjeli su snagu koja će im pomoći u odvajanju od Hrvatske, odnosno pripajanju 'velikoj Srbiji'. Po zauzimanju Baranje, novosadski korpus glavni napor djelovanja usmjerava prema Vukovaru.

Već krajem kolovoza srpske snage gotovo svakodnevno počele su napadati grad. Tijekom 24. kolovoza hrvatske snage, odgovarajući na napad, srušile su jedan zrakoplov Jugoslavenskoga ratnog zrakoplovstva iznad Borova Sela, a dan kasnije 25. kolovoza jedno oklopno vozilo JNA zaobilazeći kontrolnu točku hrvatskih snaga naišlo je na minu.

Taj događaj iskorišten je kao povod da pripadnici JNA iz vojarne u Vukovaru i postava u Borovu Selu zajedno s pripadnicima pobunjenih srpskih sastava krenu u napad na Borovo Naselje i grad Vukovar. U tom napadu neprijatelj je ostao bez nekoliko tenkova i transportera. Rušenjem aviona i uništavanjem tenkova, hrvatski branitelji odagnali su početni strah i dobili samopouzdanje da se mogu boriti. Taj sukob bio je početak nastojanja JNA da zauzme grad.

Sljedećih dana JNA je ponavljala zračno-kopnene napade na grad i Borovo Naselje, a 27. kolovoza iz okolnih srpskih naselja, postava JNA i vojnih brodova na Dunavu otvorena je topnička vatra na šire područje grada sa oko 700 topničkih projektila. Branitelji Vukovara u tih nekoliko dana uništili su oko 15 tenkova, kao i obje skele za prijevoz preko Dunava kod Borova Sela. Za vođenje daljnje borbe branitelji su tražili opskrbu strjeljivom i protuoklopnim sredstvima, jedna pošiljka oružja stigla je 27. a druga 29. kolovoza i odmah je podijeljena postrojbama.

Nekoliko dana nakon toga nešto oružja i oruđa stiglo je privatnim kanalima iz Slavonskoga Broda, Vinkovaca i Zagreba. Primirje je potpisano 30. kolovoza no nije dugo trajalo, srpske snage uvjerene u snagu svoga oružja i brojnost napale su grad i okolna mjesta već 2. rujna. Okupirali su selo Berak, mještani su ubijani na ulici, po kućama, bacani u bunare te mučeni u logoru koji je uspostavljen nakon okupacije sela. Pogubljena su 34 mještana, a mnogi i danas nisu pronađeni.

Kako su dani odmicali, svaki novi napad postajao bi 'najžešći napad na grad Vukovar' do tada, JNA gomilala je snage u cijeloj Slavoniji, snage Novosadskog korpusa s pridruženim postrojbama sa 51. mehaniziranom brigadom vezale su naše snage u Vukovaru, snage Tuzlanskog korpusa JNA borbenim djelovanjima iz vojarni u Osijeku, Našicama, Đakovu, Vinkovcima i Vukovaru vezale su velik dio hrvatskih snaga za sebe.

ZNGRHZNGHrvatske snage sastavljene od Zbora narodne garde (ZNG), policije i Narodne zaštite u istočnoj Slavoniji imale su zadatak organizirati obranu i nanijeti napadaču što veće gubitke u živoj sili i borbenoj tehnici te onemogućiti brzo presijecanje i zauzimanje teritorija. Pravac Šid-Vinkovci bio je osnovni pravac za djelovanje JNA prema unutrašnjosti, a nedvojbeni znaci takvih nastojanja pojavili su se sredinom rujna.Hrvatske snage sastavljene od Zbora narodne garde (ZNG), policije i Narodne zaštite u istočnoj Slavoniji imale su zadatak organizirati obranu i nanijeti napadaču što veće gubitke u živoj sili i borbenoj tehnici te onemogućiti brzo presijecanje i zauzimanje teritorija. Pravac Šid-Vinkovci bio je osnovni pravac za djelovanje JNA prema unutrašnjosti, a nedvojbeni znaci takvih nastojanja pojavili su se sredinom rujna.

Predsjednik Predsjedništva SFRJ Stjepan Mesić 11. rujna 1991. naređuje JNA da se sve jedinice povuku u svoje vojarne u roku od 48 sati. Armija je to odbila, nakon čega je hrvatska strana po naređenju predsjednika Tuđmana blokirala sve vojarne, skladišta, zračne luke i ostale objekte JNA u Hrvatskoj.

Blokiranje vojarni JNA iskoristila je kao povod za aktiviranje već unaprijed pripremljenoga plana za osvajanje Hrvatske. Planirala je presjeći Hrvatsku u pet smjerova – dolinom Neretve kod Ploča, zatim od Mostara prema Splitu, kod Zadra i Šibenika, između Karlovca i Zagreba te preko Zagreba i Varaždina. Sa Srijema i istočne Slavonije glavnina snaga trebala je ići prema Zagrebu i Varaždinu, spojiti se sa svim ostalim snagama i to je trebao biti poraz Hrvatske.

Vukovar je stajao na tom putu iako je plan JNA predviđao da će oklopno-mehanizirane snage zaobilaziti veća naseljena mjesta, Vukovar su odlučili osvojiti i predati srpskim pobunjenicima u ruke tako da oni imaju jedno administrativno i industrijsko središte svoje vlasti u Slavoniji.

Dan kada je armija odlučila napasti Vukovar

Ta je odluka donesena kolegiju Saveznog sekretara za narodnu obranu 14.9.1991. Operacija je povjerena zapovjedniku 1. vojne oblasti iz Beograda generalu Životi Paniću. On je odmah formirao izdvojeno zapovjedno mjesto u Karađorđevu. Zapovjednicima 1.VO u Karađorđevu pridružit će se zapovjednik TO Vojvodine general Mandarić i Radovan Stojčić-Badža, zapovjednik specijalnih policijskih snaga MUP-a Srbije koji je skupa s tajnom srbijanskom službom organizirao obuku specijalnih srpskih postrojbi po Hrvatskoj. Pod izravnom komandom Radovana Stojčića-Badže bila su tri odreda i to 'odred Dušan Silni', odred 'Crnogorac' i jedinica Željka Ražnatovića-Arkana'. Te jedinice koje je organizirala Miloševićeva tajna služba počinit će mnoge zločine u Vukovaru.

Nekoliko dana poslije, najjače snage sastavljene od oklopno-mehaniziranih postrojba 1. vojne oblasti koncentrirale su na istočnim granicama Hrvatske s planom da se za nekoliko dana spoje s Banjolučkim korpusom u zapadnoj Slavoniji, a potom zajednički nastave prodor prema Zagrebu i Varaždinu. Hrvatske snage uočile su na vrijeme ovaj dolazak te su u skladu s mogućnostima Zbora narodne garde i policije reorganizirali obranu Vinkovaca, Osijeka i Đakova.

JNA iz pravca Šida u Slavoniju uvodi 1. proletersku gardijsku mehaniziranu diviziju s pridruženim snagama. Snage za napad na Vukovar dijele su u dvije velike operativne skupine 'OG Jug' i 'OG Sjever'. Operativna skupina 'OG Sjever', sastavljena od Novosadskog korpusa s pridruženim postrojbama i lokalnim pobunjenicima, imala je zadaću napada na sjeverni dio obrane Vukovara, Borovo Naselje te djelovanje prema Osijeku. Operativna skupina 'OG Jug' bila je sastavljena od Gardijske motorizirane brigade Saveznog sekretarijata za narodnu obranu s pridruženim postrojbama, lokalnim pobunjenicima i imala je zadaću zauzimanja Vukovara.

Stanje u Vukovaru tih je dana bilo vrlo teško. JNA je promijenila taktiku za napad na Vukovar, postrojbe oko Vukovara popunjene su srpskim časnicima, paravojne postrojbe integrirane su u JNA jedinice, a rezervisti zamijenjeni dragovoljcima iz Srbije gdje god je to bilo moguće. Umjesto izravnih napada oklopno-mehaniziranim jedinicama i pješaštvom, naglasak je dan na okupaciju hrvatskih sela između Bosuta i Dunava da bi se pripremilo odsijecanje Vukovara od ostatka Hrvatske.

Glavni stožer Hrvatske vojske – sve za Vukovar

Obrani Vukovara pri osiguranju materijalnih sredstava Glavni stožer HV dao je apsolutno prvenstvo. Odmah nakon predaje Varaždinskoga korpusa, Hrvatska je vojska zarobila veću količinu naoružanja i {title}{text}borbene tehnike, od čega je veći dio bio odmah proslijeđen i postrojbama u Operativnoj zoni Osijek. Istodobno s dolaskom oružja ustrojavane su nove postrojbe hrvatske vojske u Slavoniji.

vukovar 1991-026Kakvo je zaista bilo stanje do tada, možemo vidjeti iz dopisa OZ Osijek Glavnom stožeru HV u kojem ih izvješćuje da je u Vukovar došlo 100 ljudi, od kojih je polovica bilo bez oružja. Zapovjedništvo hrvatskih snaga u Slavoniji ispravno je predvidjelo nove napade i taktiku JNA s ciljem okruženja i odsijecanja Vukovara, Osijeka i Vinkovaca od ostaloga dijela Republike Hrvatske. Zadaća hrvatskih snaga bila je da se s raspoloživim snagama i pod svaku cijenu onemoguće namjere napadača, učvrstiti i nastaviti obranu Vukovara, pokušati zauzeti vojarnu te proširiti obranu grada na okolna sela i dominantne prirodne objekte.

Nakon što je 1. gardijska motorizirana brigada SSNO, najelitnija postrojba bivše vojske, uspostavila u selu Negoslavci izdvojeno zapovjedno mjesto 'OG Jug', pukovnik Mile Mrkšić 1. listopada izdao je 'Zapovest za blokadu i napad' na Vukovar. U 'zapovesti' pukovnik Mrkšić piše: 'blokirati grad, a zatim energičnim dejstvima jurišnih odreda i grupa ovladati najznačajnijim delovima južno i severno od Vuke, posle čega pristupiti njegovom čišćenju i potpunom ovladavanju'. U dijelu zapovijedi gdje govori o hrvatskim snagama piše: 'Neprijatelj je dobro pripremljen i obučen za izvođenje uličnih borbi. Sistem veza mu funkcioniše dobro kao sistem javljanja i obaveštavanja. U odbrani je uključen i obučen deo žena i dece sa već pripremljenim snajperima.'

OdsijecanjeZadaću odsijecanja Vukovara od Vinkovaca dobila je elitna postrojba JNA, 1. proleterska gardijska mehanizirana divizija s pridruženim Blagosnagama. Već 1. listopada JNA je zauzela selo Petrovce koje se nije branilo jer nisu imali čime, odmah nakon toga napadnuta je prometnica Marinci - Bogdanovci - Vukovar i selo Marinci. Padom Marinaca i stavljanjem Bogdanovaca u okruženje, blokiravši tako 'kukuruzni put', Vukovar je odsječen od ostatka Hrvatske.Zadaću odsijecanja Vukovara od Vinkovaca dobila je elitna postrojba JNA, 1. proleterska gardijska mehanizirana divizija s pridruženim Blagosnagama. Već 1. listopada JNA je zauzela selo Petrovce koje se nije branilo jer nisu imali čime, odmah nakon toga napadnuta je prometnica Marinci - Bogdanovci - Vukovar i selo Marinci. Padom Marinaca i stavljanjem Bogdanovaca u okruženje, blokiravši tako 'kukuruzni put', Vukovar je odsječen od ostatka Hrvatske.

Hrvatske snage iz Operativne zone Osijek tijekom toga dana poduzimale su sve da se ovaj postignuti uspjeh JNA obezvrijedi. Nakon zauzimanja Marinaca JNA je sljedeći dan snažno napala Vukovar na svim crtama obrane, branitelji Vukovara uspjeli su uništiti 10 tenkova i odbiti napad.

Na drugoj strani hrvatske snage iz sastava Operativne zone Osijek imale su velike poteškoće u organizaciji i pripremanju protunapada te pokušaja deblokade Vukovara. Kako je hrvatska vojska bila u povojima, sastavljena uglavnom od ljudi bez vojnoga iskustva, snage su otežano dovođene na bojište i s mnogo kašnjenja. Postrojba koja je došla sa sedam tenkova T-55 i 11 oklopnih transportera BVP M- 80 došla je 'bez municije za protutenkovske i protupješadijske mitraljeze, bez raketa za BVP sa neobučenom posadom, koja je imala samo zadatak da preda tenkove nekoj novoj posadi i da se odmah vrati u Varaždin, što je većina njih i pokušala ostavivši tenkove u šumi u blizini Đakova'.

Uza sve probleme, očekivana pojačanja, iako sa zakašnjenjem, počela su stizati. Za razliku od ljudstva, problemi s borbenom tehnikom bili su nepremostivi. Topnička oružja koja su stizala u ionako malim brojevima bila su bez zatvarača, a tenkovi bez obučenih posada.

Sve manevre hrvatskih snaga i pokušaje proboja prema Vukovaru JNA je zaustavljala snažnom topničkom vatrom s područja Oriolika, Negoslavaca i Mirkovaca. Od početka studenoga, hrvatske će snage pokušavati na svaki mogući način stvoriti pretpostavke za proboj prema opkoljenome Vukovaru, istodobno sa strane Vukovara obrana je tražila da se što prije pokuša proboj upozoravajući da u bolnici imaju 200 teških ranjenika, da su rezerve hrane pri kraju te da su bez vode i struje. Istodobno s pripremama proboja, odvija se intenzivna diplomatska djelatnost Hrvatske vlade da se uz pomoć međunarodnih organizacija organiziraju humanitarni konvoji za Vukovar.

Pod pritiskom međunarodne zajednice, 8.10.1991. postignut je sporazum između Hrvatske vlade i JNA u kojem se kaže da će se poduzeti hitni koraci kako bi se 'organizirala dostava namirnica, hrane, i lijekova civilnom stanovništvu u području Vukovara i Vinkovaca'.

Glavni stožer HV-a od Zapovjedništva Operativne zone Osijek tražio je nastavak energičnog djelovanja u svrhu deblokiranja prometnice Vinkovci-Vukovar, stanje na terenu nije bilo dobro, pripreme za proboj opasno su kasnile zbog samovoljnih odlazaka pojedinih postrojbi s bojišnice, krize morala kod pripadnika oklopno-mehaniziranih snaga, a uza sve te probleme JNA je intenzivnim djelovanjem zrakoplovstva i topništva po hrvatskim snagama jasno pokazala da ne namjerava tako lako odstupiti s koridora.

Pokušaj proboja: Prvi konvoj za Vukovar

Prvi konvoj organiziran je 11.10. 1991. i trebao je poći iz Vinkovaca pa putem Marinci – Bogdanovci do Vukovara. U Marincima tijekom koordinacije predstavnika EZ i JNA, četnici su opkolili konvoj te su počeli maltretirati osoblje, u toj pomutnji vojnici JNA prijavili su da su 'pronašli jednu bombu u automobilu'. Nakon otkrivene 'zloupotrebe humanitarnog konvoja', predstavnici JNA nisu dali da konvoj ide prema Vukovaru pa je on vraćen u Đakovo.

Nakon neuspjeha prolaza i novih uvjeta od strane JNA, u Osijeku su oko toga vođeni razgovori s misijom Europske zajednice. Zapovjedništvo OZ Osijek potajno se nadalo da će u noći 11. na 12. listopada uspjeti zauzeti Marince, ali ta akcija nije uspjela zbog odbijanja dijela postrojba da krenu u napad i nedolaska na vrijeme jedne postrojbe. Najozbiljniji proboj pokušan je već sljedećega dana 13. 10.1991. kada su kombinirane hrvatske snage počele napad u pravcu sela Marinci i Cerić. Snage specijalne policije ušle su tijekom prijepodneva u selo Marince.

U međuvremenu, budući da je hrvatski napad bio u tijeku, JNA pristaje propustiti humanitarni konvoj prema Vukovaru s ciljem da zaustavi hrvatski napad. Oko 13 sati hrvatske snage morale su prekinuti daljnja djelovanja po zapovijedi Glavnog stožera HV zbog prolaza konvoja pomoći za Vukovar. Tako uspjeh specijalne policije nije iskorišten, a zbog loše obučenosti posada tenkova i nemogućnosti da ih se podrži jačim snagama, svi su se morali povući uz velike gubitke.

IlokPrije nego su prognani, Iločani su se na referendumu tadašnjih gradskih vlasti 13. listopada 1991. očitovali da su protiv predaje oružja i potpisivanje sporazuma s JNA, pa su pod prijetnjom odmazde radije izabrali progonstvo umjesto života pod okupacijom JNA. Uz nadzor promatrača Europske zajednice predstavnicima JNA predali su svoje oružje, 250 pušaka i 5 minobacača. Oko 10 000 prognanika Iloka i okolnih mjesta protjerano je 17.10.1991. godine.Proboj nije uspio. Kada je humanitarni konvoj kasnije tog dana prošao kroz Marince skrenut je s dogovorenog puta i odveden u vukovarsku vojarnu. Sljedeći dan JNA tražila je da se konvoj propusti u bolnicu preko Sajmišta, što bi značilo da taj prostor crte obrane treba razminirati pa bi snage JNA i četnika imale otvoren put u središte grada. Zapovjednik obrane Mladi Jastreb nije mogao pristati na taj ultimatum, oficiri JNA bili su zadovoljni ovom prijevarom, nakon svega četnici su rasparali pakete pomoći i uništili lijekove. Konvoj je nakon toga vraćen u Đakovo neobavljena posla.

Istodobno, prema planu komande 1.VO iz Karađorđeva 1. proleterska gardijska mehanizirana divizija zauzima jedno po jedno selo s hrvatskim stanovništvom u istočnim dijelovima općina Vinkovci i Vukovar. Cijeli prostor između Dunava i Bosuta, čisti se od Hrvata, a JNA u tom prostoru s lokalnim Srbima formira „nove organe vlasti. Jedinice JNA u suradnji s četničkim postrojbama napadaju selo Lovas. Dana 10.10.1991. srpske su postrojbe natjerale skupinu od 50-ak Hrvata da 'očiste' minsko polje. Poginulo ih je 25, nakon toga ubijaju još tri žene, ruše mnoge kuće i crkvu.

Vrhunac tog terora bilo je etničko čišćenje Iloka za koje je 14. listopada 1991. u Šidu sastavljen i poseban 'sporazum'. U nazočnosti generala JNA Dragoljuba Aranđelovića i predstavnika Europske misije Hugha Cunningama i Petra Kyipra, izdiktiran je ultimativan 'Sporazum o uvjetima progonstva stanovnika lloka i susjednih mjesta'.

Prije nego su prognani, Iločani su se na referendumu tadašnjih gradskih vlasti 13. listopada 1991. očitovali da su protiv predaje oružja i potpisivanje sporazuma s JNA, pa su pod prijetnjom odmazde radije izabrali progonstvo umjesto života pod okupacijom JNA. Uz nadzor promatrača Europske zajednice predstavnicima JNA predali su svoje oružje, 250 pušaka i 5 minobacača. Oko 10 000 prognanika Iloka i okolnih mjesta protjerano je 17.10.1991. godine.

Drugi konvoj za Vukovar

Nakon niza apela doktorice Vesne Bosanac, Ministarstvo zdravstva i Liječnici bez granica, međunarodna, humanitarna i nevladina organizacija, uspjeli su organizirati humanitarni konvoj 19. listopada 1991. Iako je i ovaj put JNA preusmjerila konvoj, konvojem su spašena 104 ranjenika. U bolnici u Vukovaru ostalo je 170 ranjenika i 70 bolesnika, trudnica i novorođenčadi. Izvlačenjem konvoja, po Vukovaru je ponovno otvorena vatra iz Bačke i Negoslavaca, na što su hrvatske snage odgovorile.

Samo nekoliko dana nakon konvoja bolnica u Vukovaru 23. listopada pogođena je s oko 40 raketa, izbio je požar, izuzetnim zalaganjem osoblja bolnice izbjegnuta je još veća katastrofa. Kako je svega nedostajalo za opskrbu okruženoga grada, od 24. listopada 1991. angažiran je samostalni zrakoplovni vod Osijek koji je noćnim letovima dostavljao nužan materijal. To nije bilo mnogo, no zvuk tog hrvatskog aviona braniteljima Vukovara davao je nadu.

Obruč oko Vukovara sve više se stezao, zbog čvrste blokade, braniteljima Vukovara počelo je nestajati strjeljiva, broj poginulih i ranjenih povećavao se svakim danom, a i njihov umor bio je velik. Srpske snage potpomognute s JNA krajem listopada pojačavale su napade na Vukovar i Borovo Naselje. Daleko brojčano nadmoćniji i opremljeni podrškom avijacije, uz silne gubitke u ljudstvu i tehnici, pomalo su probijali crtu obrane na području Mitnice, južnom dijelu naselja Lužac, ulici Sajmište i Trpinjskoj cesti.

opsada-vukovara-1991-paravojskaNakon 13. listopada hrvatske snage iz smjera Vinkovaca vezane velikim snagama JNA, mogle su jedino topničkom vatrom u svrhu potpore pomagati braniteljima Vukovara, ali uza sve probleme cijela OZ Osijek pomalo je ostajala bez topničkog strjeljiva.

Budući da je međunarodna zajednica uvela embargo Hrvatskoj na naoružanje, nedostatak strjeljiva često je dovodio branitelje u vrlo težak položaj. Na kraju listopada Glavni stožer HV obavijestio je sve podređene postrojbe da je stanje topničkoga strjeljiva kritično te da u skladištima za pojedina oruđa nema ni jedne granate, odnosno mine.

U toj situaciji zapovjednik Operativne skupine Vukovar, Vinkovci, Županja zatražio je strjeljivo za sve tipove topničkoga, protuoklopnoga i protuzračnoga topništva s kojim je bio naoružan od kriznih štabova diljem Hrvatske. Mnogi krizni štabovi odazvali su se ovoj molbi tako da je i ono malo strjeljiva što smo imali poslano za obranu Slavonije i Vukovara.

Ubijen general JNA Bratić, zapovjednik novosadskoga korpusa i „OG Sjevere"

Sve većim pritiskom JNA hrvatska obrana u Vukovaru bila je na rubu ljudskih i materijalnih snaga. Drugoga studenog JNA će uz pomoć postrojba Resora državne bezbednosti Srbije uspjeti probiti obranu u naselju Lužac koje se nalazi između Borova Naselja i Vukovara, u masakru ubijeno je 59 Hrvata. Istovremeno srpske snage napadaju Bogdanovce. Nadgledajući napad 51. mehanizirane brigade potpomognute dobrovoljcima na Lužac, 3. studenoga poginuo je general major Mladen Bratić, zapovjednik OG Sjever, odnosno zapovjednik Novosadskoga korpusa JNA.

„Neshvatljjivo je da grupe iscrpljenih ustaša drže i vezuju naše snage"

Zapovjednik 1.VO JNA general pukovnik Života Panić 3.11.1991. svim snagama oko Vukovara šalje dopis u kojem obavješćuje sve 'komandante' kako nije zadovoljan s postignutim rezultatima te da ne razumije kako ne mogu kapitalizirati 'dejstva avijacije i artiljerije' u napadu na Vukovar. 'Neshvatljivo je da grupe iscrpljenih ustaša drže i vezuju znatne naše snage'. '4.11.1991. godine Vukovar mora biti zauzet', piše general Panić.

Borbe za Lužac nastavljene su 9. studenoga, a sljedećega dana, 10. studenoga, obrana nije izdržala, zauzet je nadvožnjak prema središtu Vukovara, jedan dio branitelja povukao se u Borovo Naselje, a jedan dio u Vukovar. Bio je to uvod u završne borbe za grad. Istoga dana srpske snage napale su selo Bogdanovce, oko 40 branitelja sela imalo je malo strjeljiva i desetak protuoklopnih projektila. Odlučili su ispucati što više strjeljiva na neprijatelja pa se povući prema Nuštru i Vinkovcima.

Herojski kraj

Sljedećega dana obrana Vukovara presječena je na još dvama mjestima, a branitelji su sabijeni u tri odvojena džepa. Nastavljajući ZnačajU Bitci za Vukovar upornom i višemjesečnom obranom branitelji Vukovara toliko su uništili JNA da više nije bila sposobna za ozbiljnije napredovanje. Vukovarski branitelji uništili su i izbacili iz stroja najelitnije postrojbe JNA. Nakon toliko gubitaka u materijalno tehničkim sredstvima, oslabio je politički i vojni potencijal JNA pa se može reći da su Vukovarci i vukovarski branitelji otvorili vrata uspostavi slobodne i neovisne Hrvatske te utrli put k pobjedi Hrvatske u Domovinskome ratu.sa silovitim napadima uz potporu topništva i avijacije, JNA je 13. studenoga zauzela Vupikov silos i time konačno presjekla svaku komunikaciju između Borova Naselja i Vukovara. Istoga dana hrvatske postrojbe posljednji će put pokušati spasiti grad od okupacije napadom iz smjera Nuštra na srpske snage u Marincima te tako deblokirati Vukovar, ali JNA odbija njihov napad.

Golem nerazmjer u odnosu snaga i naoružanja između branitelja i agresora odlučio je pobjednika. Noću 17. studenoga Vukovar su napustili 'branitelji Vukovara na čelu s Mladim Jastrebom', o čemu je ujutro 18. studenoga povjerenik Vlade Republike Hrvatske za Vukovar izvijestio Zapovjedništvo Operativne grupe Osijek.

Znatno moćnija i brojnija JNA potpomognuta postrojbama iz Srbije uz pomoć pobunjenih Srba iz Hrvatske slomila je herojski otpor malobrojnih, opkoljenih branitelja u ponedjeljak 18. studenoga 1991. i tako okupirala najveći dio Vukovara. Sljedeći dan, 19. studenoga, okupirano je i Borovo Naselje. Manji dio hrvatskih branitelja nastavio je pružati otpor neprijatelju do ranih jutarnjih sati 20. studenoga.

Nakon što su branitelji Vukovara izgubili svaku nadu za pomoć izvana, uglavnom samoinicijativno u manjim skupinama krenuli su u proboj, s njima je u proboj otišao i manji dio civila. Dio njih nikada nije stigao do cilja. S okupacijom grada uslijedila su masovna smaknuća hrvatskih branitelja i civila te pljačka i progon civilnoga pučanstva.

U Bitci za Vukovar upornom i višemjesečnom obranom branitelji Vukovara toliko su uništili JNA da više nije bila sposobna za ozbiljnije napredovanje. Vukovarski branitelji uništili su i izbacili iz stroja najelitnije postrojbe JNA. Nakon toliko gubitaka u materijalno tehničkim sredstvima, oslabio je politički i vojni potencijal JNA pa se može reći da su Vukovarci i vukovarski branitelji otvorili vrata uspostavi slobodne i neovisne Hrvatske te utrli put k pobjedi Hrvatske u Domovinskome ratu.

Joško Buljan
Hrvatski tjednik

Hrvatski tjednik

Ned, 17-01-2021, 23:29:35

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

PRETPLATA

Svakoga četvrtka
Hrvatski tjednik,
a sve drugo je manipulacija!

Posebna ponuda

Hrvatski tjednik dolazi s vrlo niskom cijenom pretplate!

Godišnja pretplata iznosi samo 678 kuna,

170 eura za zemlje EU i 200 eura za prekooceanske zemlje.

Hrvatski tjednik 210 41

Želimo da Hrvatski tjednik dođe u svaki hrvatski dom!

Podatci u računima

Žiro-račun: 2500009-1101384007

Banka: Hypo Alpe-Adria-Bank
Korisnik: Tempus d.o.o. Zadar
IBAN: HR61 2500 0091 1013 84007
BIC:HAABHR22

KONTAKTI

Hrvatski tjednik

KONTAKTI

TelefonTelefon
Hrvatskog tjednika:
+385 (0)23/305-277

Fax
Fax:
+385 (0)23/309-180

Elektronička pošta
Elektronička pošta:
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Preporučite članke

Podržite članke na jednoj od socijalnih mreža jednim klikom!

Facebook, Tweet, Google+, LinkedIn, Pinterest

Facebook like

Preporučite Hrvatski tjednik, portal i naš forum svojim prijateljima i poznanicima kako bi i oni znali za komentare, reportaže, razgovore i vijesti koje ovdje objavljujemo.

Copyright © 2021 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.