Hrvatski tjednik
 

 Nije prirodno da Vlada koja nije ništa izgradila hoće prodavati narodno blago

Znajući za znanstveni interes koji ima spram prometnih smjerova, kao važnoga čimbenika hrvatskoga gospodarskog razvoja, o toj sam temi, s naglaskom na ulogu Zagreba i Save, predložio početkom ljeta znanstvenome emeritusu Mirku Valentiću, bivšem ravnatelju Hrvatskog instituta za povijest, razgovor za Hrvatski tjednik.

Neposredni povod bilo je bavljenje pomalo sporednim pitanjima kandidata u kampanji za mjesto zagrebačkog gradonačelnika. Moje zanimanje za razgovorom posebno je osnažila vijest o riječnome kruzeru koji je sredinom lipnja uplovio u Sisak. Ljeto je odgodilo, ali rasprava u HAZU o projektu 'Zagreb na Savi' dodatno je potakla realizaciju našega razgovora.

Kriza duha i velikih ideja gora je od svake gospodarske recesije

Francuski riječni kruzer 'Viktor Hugo' s 80 putnika iz Budimpešte doplovio je sredinom lipnja u Sisak. Zar to nije sjajno, ako se zna da je Zagreb na oko 50 kilometara riječnim tokom od Siska?

Kruzeri u Dubrovniku i na Jadranu danas su nama uobičajene vijesti. Ali kruzer u Sisku je doista velika vijest koja nije mogla promaći nikome tko razmišlja o plovnome putu rijekom Savom. Čini se da Sava i Zagreb broje posljednje godine povijesnoga zagrljaja u kojemu Zagrebu mogu pucati kosti. Sjetimo se, prije gotovo 50 godina, katastrofalne poplave, 1964., i Save na ulicama našega grada gotovo do Hrvatskoga narodnog kazališta.

Mirko Valentic2KartografijaZahvaljujući iscrpnoj kartografiji tajnih zemljovida koju smo uspjeli prenijeti iz Beča u Zagreb, danas imamo na dohvat ruke dragocjene hidrološke informacije o Savi te našim drugim rijekama s kraja 18. stoljeća. Plovidbene mogućnosti Save u trgovini ruskim, panonskim i slavonskim žitom tijekom 18. i 19. stoljeća do Siska i dalje manjim kupskim lađama do Karlovca i cestama do hrvatskih jadranskih luka, danas su dobro poznate sastavnice naše gospodarske povijesti.Hrvatska metropola još vodi stoljetne ratove sa svojom rijekom. Podizanjem sve većih nasipa Zagreb bježi od međusobnih koalicijskih propitivanja sa svojom rijekom. No uskoro će biti zatvoreno to poglavlje. Svoje veliko hidrološko blago Sava nudi Zagrebu i cijeloj Hrvatskoj.

Zagrebom i Savom posebno ste se bavili pripremajući tekst 'Pogled u povijest Zagrebačke županije' objavljen u sklopu edicije 'Hrvatska na tajnim zemljovidima'. Što izvire iz te škrinje?

Na tajnim zemljovidima zemalja Hrvatskog Kraljevstva najbolji bečki kartografi 18. stoljeća ispisali su i iscrtali gotovo 500 kolorističkih karata velikoga formata. Sava je od svoga ulaska u Hrvatsku pa samo do Ivanje Reke 'pokrivena' sa šest zemljovida. Sve je zabilježeno i ucrtano – njezini nasipi 'otoci', močvare, rukavci, podzemne vode, mostovi, 'brodovi' s mjestima gdje se splavima povezuju dvije obale.

Zahvaljujući iscrpnoj kartografiji tajnih zemljovida koju smo uspjeli prenijeti iz Beča u Zagreb, danas imamo na dohvat ruke dragocjene hidrološke informacije o Savi te našim drugim rijekama s kraja 18. stoljeća. Plovidbene mogućnosti Save u trgovini ruskim, panonskim i slavonskim žitom tijekom 18. i 19. stoljeća do Siska i dalje manjim kupskim lađama do Karlovca i cestama do hrvatskih jadranskih luka, danas su dobro poznate sastavnice naše gospodarske povijesti.

Gospodarski potencijali Save naše su najveće zaboravljeno blago koje izgrađenim autocestama i postojećom željeznicom ide u sam vrh nacionalne gospodarske strategije.

Prije nekoliko godina, Japanci su nudili razvojni projekt na Savi, ali sve je palo u zaborav?

Regulacija rijeke Save i gradnja savske luke 'Zagreb' danas je jedan od naših prvorazrednih nacionalnih interesa. Regulaciju Save, savsku luku 'Zagreb', nove hidrocentrale, velike 60608040vodene stube i ustave više nije moguće gurati pod tepih. Samo da podsjetim. Putem medija obaviješteni smo na početku siječnja 2009. da je japanska projektna kuća 'Pacifik' izradila projekt savskoga plovnog puta Sisak – Beograd, dugoga 586 kilometara s mogućim godišnjim prometom od čak 20 milijuna tona robe, prema današnjih pola milijuna tona!

Prema japanskom projektu planirana nosivost novih savskih brodova bila bi 3.000 tona, dok bi gaz u koritu Save iznosio najmanje 2,5 metara. Završetak radova na savskome plovidbenom putu Japanci su bili planirali s 2015. godinom. Ukupna cijena regulacijskih i plovnih radova iznosila je samo 82,4 milijuna eura.

Dodao bih još i ovo: sve se to događalo u 2009. godini kada su ponovno nastavljeni radovi na tunelu ispod Bospora, najvećem svjetskom projektu o spajanju azijskoga i europskoga kontinenta novom željezničkom magistralom Peking-London. U izvedbenom konzorciju Bosporskoga tunela, uz Tursku, imao je najaktivniju ulogu upravo Japan.

Kako objasniti da su kandidati za zagrebačkog gradonačelnika toliko vremena utrošili oko odlagališta otpada i građanima nisu ponuditi ništa drugo?

Odgovor je jednostavan. Nema vizije. Kriza duha i velikih ideja gora je od svake gospodarske recesije. U sveopćem rasulu, nepovjerenju i međusobnim optuživanjima, muze šute. Dominira pitanje smeća. Jakuševac je samo vlak rijeka25-ferl 601860S1KrizaNema vizije. Kriza duha i velikih ideja gora je od svake gospodarske recesije. U sveopćem rasulu, nepovjerenju i međusobnim optuživanjima, muze šute. Dominira pitanje smeća. Jakuševac je samo metafora nemoći i krize za svaki veliki razvojni projekt koji nadrasta regionalne okvire i nosi sve biljege nacionalnoga projekta.metafora nemoći i krize za svaki veliki razvojni projekt koji nadrasta regionalne okvire i nosi sve biljege nacionalnoga projekta. Ako dopustite samo jedan mali primjer.

Rijeka je naš najveći prometni i trgovački emporij na Jadranu. Željeznički prometni smjer prema Rijeci još ide preko Gorskoga kotara. Dakle najskupljom, zatim potpuno nerentabilnom i neodrživom željeznicom u Europi.

O supstituciji te nerentabilne željezničke pruge prema Rijeci izrasla je već duga sijeda brada. I sada zamislite nedavno izrečenu mudrost i prometnu 'viziju' našega ministra financija. Negdje u proljeće, govoreći o budućim prometnim koridorima prema Rijeci, on će za tu potpuno nerentabilnu željeznicu prema Rijeci preko Gorskog kotara reći 'da je to dobra željeznica samo ju treba malo popeglati'.

Zar nije vrijeme da se Zagreb razvija kao grad nadomak moru; sada je na dva sata od njega?

Željeznicom još manje (!), ali nikad preko Gorskog kotara. Najstariji projekti o izgradnji magistralnih željezničkih pravaca u nas nastaju kao nesumnjivo bitne sastavnice hrvatskoga nacionalnog preporoda. One u preporodno središte nacionalnoga pokreta stavljaju, u istoj mjeri, i pitanje prometne integracije nacionalnoga tržišta. Na ogulinskoj točki već punih 156 godina usidrena je svaka naša dvojba o isplativosti željezničkoga prometa prema hrvatskim lukama sjevernoga Jadrana.

Bez povijesne dimenzije nije moguće razmišljati o velikim prometnicama kao krvotocima svakoga nacionalnog gospodarstva. U Ogulinskoj krajiškoj građevinskoj direkciji kapetan A. Ratković 1857. godine trasira željeznicu mnogo kraćim i lakšim pravcem u Novi Vinodol, odatle jednim pravcem u Rijeku, drugim u Senj. Gradnja nove željeznice prema Rijeci bitno će utjecati na mogući izbor novoga pravca prema Zadru i Splitu.

Naime, stvaranjem novih država, Unska vertikala više nije naše prometno rješenje pravca splitske željeznice. O problemima prometne integracije i jadranske orijentacije hrvatskih željeznica u 19. stoljeću objavio sam 1993. godine posebnu studiju u Austrijskoj akademiji znanosti. U njoj sam izložio brojne dvojbe o prometnome povezivanju hrvatskoga nacionalnog tržišta i njegove sukobe s antagonističkim prometnim interesima ugarskoga i austrijskoga dijela Monarhije.

Ulaskom RH u EU nastalo je novo doba neslućenih mogućnosti

Vratimo se još malo važnosti Zagreba na Savi...

zagreb na savi 0 0 468X10000Otvarate pitanje Zagreba na Savi danas! Tu nam se Zagreb prvi puta javlja kao veliki kolodvor ljudi, robe i kapitala. Ili, u skoroj budućnosti nova SavaBudući Zagreb na Savi uz pomoć vrsnih zagrebačkih arhitekata i urbanista promijenit će sliku cijele Hrvatske. Nije li fascinantno da u velikom trenutku kada cijeli svijet slavi spajanje dvaju kontinenata Europe i Azije željezničkim tunelom ispod Bospora gotovo istodobno u HAZU kreće prva javna rasprava o našem velikom budućem projektu 'Zagreb na Savi'?gravitacijska točka u kojoj završava najveći europski vodeni put izgrađen kanalima Rajna – Majna – Dunav, proširen novim kanalom Vukovar – Sava u blizini Slavonskoga Šamca i ušća rijeka Bosne i Save. Od te nove vodene točke poznati europski kanalski sustav nastavlja vodeni europski put Savom do Siska i novoizgrađene zagrebačke savske luke. To više nije san niti neka daleka vizija.

Budući Zagreb na Savi uz pomoć vrsnih zagrebačkih arhitekata i urbanista promijenit će sliku cijele Hrvatske. Nije li fascinantno da u velikom trenutku kada cijeli svijet slavi spajanje dvaju kontinenata Europe i Azije željezničkim tunelom ispod Bospora gotovo istodobno u HAZU kreće prva javna rasprava o našem velikom budućem projektu 'Zagreb na Savi'?

Bosporski tunel dug je 13,6 kilometara, zajedno s podmorskim dijelom ispod Bospora s dužinom 1.400 metara. Radovi na njemu trajali su pet godina, a s njime je dobivena nova prometna željeznička veza između Pekinga i Londona u dužini od 8.100 kilometara.

Što je za projekt 'Zagreb na Savi' važno reći?

U ovoj prigodi nije moguće otvoriti cijeli paket velikoga investicijskog projekta 'Zagreb na Savi'. Važna sastavnica projekta novi je Lučki ustav i pretvaranje sadašnjeg obrambenog kanala 'Sava - Odra' u novi tzv. produženi kanal 'Sava – Sava', na kojem se u blizini Velike Gorice gradi velika savska luka 'Zagreb', Sava ZGa kanal nastavlja svoj prometni i plovidbeni put prema starome koritu Save s ušćem koje se gradi ispod Ivanje Reke. S nekoliko savskih ustava te velikih vodenih stuba i s novim plovnim kanalom i savskom lukom, Zagreb u cjelini podiže svoju sigurnost od poplava na zavidnu razinu.

Šenoin ribar mogao bi se 'vratiti' na Savu?

Kad spominjete Šenou i njegova ribara zajedno s opjevanom lijepom Janjom, ostaje vjerovati da će zagrebački urbanisti i naši skulptori naći mjesto za spomenik lijepoj Janji na novim obalama Save gdje će biti mjesta i za neki most poput turistima omiljenoga Ponte Vecchia u Firenci.

Zagreb bi se time vratio na putove koji su trasirani u povijesti i postati motorom razvoja?

Pouzdanim statističkim mjerenjem u nedaleko udaljenom Sisku, primjerice, od 1824. do 1838. uplovljavalo je godišnje gotovo 296 brodova, prevozeći godišnje Sisakoko milijun vagona žita. Prema tiskanom voznom redu (1865.) putnik je u obližnjem Sisku imao redovitu parobrodsku vezu do Zemuna. Ponedjeljkom i četvrtkom ujutro, a natrag nedjeljom i četvrtkom, također ujutro.

Domaće brodarsko poduzetništvo na Savi i Kupi okupljeno je tijekom 19. stoljeća uglavnom u Karlovcu, Sisku, Jasenovcu i Brodu. Na žalost, na dobrim starim temeljima 19. st. Zagreb u 20 st. nije uspio pokrenuti jači razvoj, prije svega zbog potpune promjene stoljećima staroga gravitacijskog kruga koji nepovratno nestaje nakon završetka Prvoga svjetskog rata. Ni nakon Drugoga svjetskog rata grad ne uspijeva ponovno postati nacionalno gravitacijsko središte, ili kako vi kažete motor razvoja.

Stvaranjem hrvatske države otvaraju se nove perspektive?

Nesumnjivo. Obnovom hrvatske države i uspostavom danas suverene Republike, zatim ulaskom Hrvatske u modernu europsku zajednicu ravnopravnih država i nacija, u ljetu ove godine, nastaje, bez fraze, naše novo doba s novim šansama i neslućenim mogućnostima. Jedna od njih svakako je zagrebačka savska luka, novi europski kolodvor ljudi, robe i kapitala.

Netko će reći – kakva korist – dok jedni planiraju, drugi razmišljaju o rasprodaji?

Nema te snage koja bi mogla prodati naše lijepe i toliko potrebne autoceste. Pogledajte samo reljef naše države. Moramo imati dobre autoceste i brze CesteNema te snage koja bi mogla prodati naše lijepe i toliko potrebne autoceste. Pogledajte samo reljef naše države. Moramo imati dobre autoceste i brze željeznice. To je naš imperativ. Tko će povezivati naš krvotok? Neke strane kompanije i korporacije? Nema šanse, mi sami možemo najbolje znati što nam treba.željeznice. To je naš imperativ. Tko će povezivati naš krvotok? Neke strane kompanije i korporacije? Nema šanse, mi sami možemo najbolje znati što nam treba.

Imamo veliki dug – točno – ali znamo u što je novac investiran. Nije prirodno da Vlada koja nije ništa izgradila, zna samo prodavati narodno blago da bi kako-tako skrpala državni proračun i preživjela još koju godinu prije novih izbora. Takvu Vladu europska zajednica država ne poznaje.

Ne rade ništa nego govore o promašajima bivših...

Zaista, iz pojedinih ministarstava građanima se svako malo, što ovisi o kriznim vrhuncima, šalju već komične poruke o nekakvim kosturima koji svako malo ispadaju iz Vladinih ormara. Da, moguće je da im ispadaju, ali to su onda kosturi stotine tisuća nedužno ubijenih Hrvata u vrijeme komunističkoga režima u nas i njegovih još uvijek nekažnjenih zločina počinjenih od početka 1945. do zadnjih godina trajanja komunističke vlasti u Hrvatskoj.

Ne želimo biti indoktrinirana masa koja se odriče svojih promišljanja

Zaboravljeni su i otoci, a njihovo povezivanje s kopnom naziva se Potemkinovim selima...

Staro pravilo političkoga primitivizma u nas, sve do kraja komunističke Jugoslavije, glasilo je ovako: kad ponestane valjanih argumenata, protivnika uništi etiketiranjem! Tako danas prolaze zagovornici gradnje podmorskih Potemkinova selatunela da najbezbolnijim i vjerujem najjeftinijim putovima povezali naše otoke s kopnom i međusobno.

EtiketeStaro pravilo političkoga primitivizma u nas, sve do kraja komunističke Jugoslavije, glasilo je ovako: kad ponestane valjanih argumenata, protivnika uništi etiketiranjem! Tako danas prolaze zagovornici gradnje podmorskih Potemkinova selatunela da najbezbolnijim i vjerujem najjeftinijim putovima povezali naše otoke s kopnom i međusobno.U tom kontekstu i projekt velike jadranske željeznice uz pomoć trajekata mora biti irealna priča. Rado bih pažljivog čitatelja podsjetio na Tursku. Ona je u prvim godinama 20. stoljeća, točnije uoči Prvog svjetskog rata, otvorila svoja vrata prema Iranu gradnjom tada najduže željeznice Ankara –Teheran u Iranu.

Njezin veliki dio ide upravo vodenim putem preko jezera Van, jednoga od najvećih u Europi i Aziji. Vožnja na toj najdužoj željezničkoj magistrali traje i dandanas na isti način kao prije 100 godina. Željeznica na velikom Vanskom jezeru, gdje splavarski prijevoz traje cijelu noć, obilježava danas svoju stotu godišnjicu!

I to nisu Potemkinova sela...

Na gotovo identičan način nastao je u Beču u prvim godinama 20. st. veoma zanimljiv projekt dalmatinske željeznice Preluka – Split s dvjema prometnim sastavnicama. U prvoj gradilo bi se produženje postojeće željeznice (Pivka – Rijeka) od Matulja do Preluke s oko 5 kilometara gradnjom novoga morskog pristaništa u Preluki.

Splitska željeznica, sa svojom lokomotivom i vagonima, prelazi na specijalne trajekte, slično onima na turskoj željeznici Ankara – Teheran preko jezera Van, i zaustavlja se u Novalji, na otoku Pagu, gdje opet prelazi na tzv. suhi put prema Zadru i Splitu s dvama mostovima koji bi se gradili na otoku Pagu. Prema tome, planirana splitska željeznica do Zadra imala je dvije veće dionice: Preluka – Novalja na otoku Pagu, 100 kilometara i Novalja – Zadar, 56 kilometra.

Nakon rata obično dolazi do uzleta gospodarstva. Hrvatska, nasuprot tomu, propada. Rasprodaja se nastavlja. Je li modernizacija u Hrvatskoj zastala?

Na žalost Vaša su zapažanja točna. Trenutačna vlada sa svojim koalicijskim partnerima nema snage, nema programa ni političke mudrosti. Narod nije moguće stalno varati služeći se lažnim obećanjima i katastrofičnim prijetnjama. Kako će ova vlada zadobiti povjerenje građana bez programa koji ne potiče optimizam? Svi su nešto uvrijeđeni i svadljivi, mijenjaju se zakoni i donose odluke kojima se krši Ustav, krši ga zapravo Vlada.

Ustavni sud svako malo mora intervenirati da bi se izbjegla ustavna kriza. Za sve neuspjehe, a njih je napretek, kriva je ona druga strana. Ljudi u Vladi i oko nje tjeraju vještice stalno dovodeći, tj. zapošljavajući, neke 'svoje' nove i podobne ljude. Pred nama se svakodnevno i javno krše osnovna građanska prava.

Gdje nam je nestalo staro načelo europskoga sudstva: nitko nije kriv dok mu sud ne dokaže krivnju. Novinari više ne donose vijest, tj. informaciju. Oni 'svojim' čitateljima ili slušateljima odmah serviraju 'svoje sudove', a mi zbog njihovih sudova i ocjena nismo kupili novine, poslušali radio ili pogledali televiziju.

Ponavlja se loša povijest...

Jest, ali mi ne želimo biti indoktrinirana masa koja se odriče svojih promišljanja. Oni nas svakodnevno vrijeđaju uvjeravajući cijeli narod da smo Rasprodajaanesposobni građani, da ne umijemo sami zaključivati i prosuđivati. Nama je dosta toga svakodnevnoga otrova. Ozbiljno razmišljam o stvaranju građanske udruge za zaštitu naših sloboda od sve opasnijega medijskog otrova u nas.

Ljude zabrinjavaju najavljene rasprodaje...

Slušam te političke prvake i sve više vjerujem da oni nemaju ni najmanju mjeru elementarne odgovornosti prema tzv. narodnome srebru. Bitno je prodati ili dati u zakup uz dobru kompenzaciju kao da već nemaju dovoljno modernih auta i drugih privilegija. Ne čine to samo državne institucije, pogledajte što sve rade rastrošni i bahati lokalni šerifi na razini županija i gradova. Na gotovo svim državnim, županijskim i općinskim uredima kao da piše: jami koliko god možeš, nitko ti ništa ne može, važno je da si uz Koaliciju. Ipak, vjerujem da ne će imati hrabrosti dirati u naše autoceste neodgovornom prodajom.

Imamo dovoljno istraživačkih snaga, ali su nam zatvorena sva vrata beogradskih arhiva

Je li vrijeme da se počne pisati povijest Domovinskoga rata?

Naša najveća i najuglednija znanstveno-istraživačka kuću na području povijesnih znanosti, Hrvatski institut za povijest, jedini može nositi takav projekt ali objektivno još ga ne može valjano realizirati. I sam sam napisao HaagPoznavajući istraživačku problematiku, mogao bih reći da svi naši istraživački radovi iz tematike Domovinskog rata nose snažan pečat onoga što se zove Međunarodni sud u Haagu za ratne zločine na teritoriju bivše Jugoslavije.knjigu 'Rat protiv Hrvatske 1991. – 1995.', tiskanu 2012. te prevedenu iste godine na engleski jezik i tiskanu u New Jerseyju, SAD. Poznavajući istraživačku problematiku, mogao bih reći da svi naši istraživački radovi iz tematike Domovinskog rata nose snažan pečat onoga što se zove Međunarodni sud u Haagu za ratne zločine na teritoriju bivše Jugoslavije.

Njegove optužbe bile su podignute, između ostalih i protiv predsjednika hrvatske države dr. Franje Tuđmana, Hrvatske vojske i njezinih generala. Svi naši istraživački radovi iz tematike Domovinskoga rata nastaju i uglavnom su pisani u namjeri da se odgovori na pitanje je li u Hrvatskoj postojao udruženi zločinački pothvat i je li on imao za cilj progon pobunjenih Srba iz tzv. republike srpske krajine tijekom vojno-redarstvene oslobodilačke akcije kolovoza 1995.

Što je ostalo neistraženo?

Ostale su mnoge neispisane plohe poput uloge Srpske demokratske stranke u progonima i etničkome čišćenju. U neispisanim istraživačkim plohama gotovo da nije taknuto djelovanje specijalnih srpskih skupina za zlodjela, zaduženih za masakr SDSSDS i djelovanje specijalnih grupa za zlodjela nad Hrvatima nije moguće, za sada, istraživati zbog potpune blokade beogradskih arhiva. Bez te građe kao i drugoga niza beogradskih arhivskih serija središnjih beogradskih državnih institucija, posebno vojnih i policijskih, nema cjelovite povijesti Domovinskoga rata u nas.nad Hrvatima, paljenje i miniranje stambenih i gospodarskih zgrada. S dobivenim specijalnim iskaznicama kninskoga zločinačkog središta bili su stvarni gospodari života i smrti u okupiranim dijelovima Hrvatske.

Politički motor pobunjenih Srba SDS ostao je nedirnut. Njegovo glavno pravilo prema zatečenome hrvatskom narodu bilo je, po riječima glinskoga načelnika – a u sačuvanome zapisu visokoga časnika JNA u Glini Marka Vrcelje – 'proteraj ili ubij, opljačkaj ili spali'. SDS i djelovanje specijalnih grupa za zlodjela nad Hrvatima nije moguće, za sada, istraživati zbog potpune blokade beogradskih arhiva. Bez te građe kao i drugoga niza beogradskih arhivskih serija središnjih beogradskih državnih institucija, posebno vojnih i policijskih, nema cjelovite povijesti Domovinskoga rata u nas.

Što sugerirate?

Samo se pitam: kada su naši politički predstavnici i brojne delegacije na svome hodočašću u Beogradu postavile pitanje ukidanja zabrane istraživanja arhivske građe središnjih državnih i političkih tijela Srbije u vrijeme rata protiv Hrvatske 1991. – 1995.? Sve dotle povjesničar može samo bespomoćno tapkati u mraku. Prema tome, odgovor na Vaše pitanje je ovaj: da, imamo dovoljno istraživačkih snaga za taj trenutačno najveći istraživački pothvat povijesne znanosti u nas, ali nama su zatarabljena sva vrata beogradskih arhiva. Slične zapreke čekaju nas i u Sarajevu, posebno kada je riječ o tajnim pregovorima Alije Izetbegovića s Republikom Srpskom tijekom 1993. godine.

Dijalog s ministrom koji se posvadio sa svima nije moguć

Doveden je u pitanje opstanak humanističkih instituta. Što se želi tom politikom?

U povijesti ove Vlade ime ministra Željka Jovanovića ostat će zapisano kao ime osobe koja je ušla u prekrasno uređen izlog želeći ga urediti po svom ćeifu. Međutim, svojom silnom nesposobnošću i neukrotivom svadljivošću svoje naravi, samo lomi i razara. Njegov je nasrtaj na našu nacionalnu humanističku znanost gotovo identičan nasrtaju na gospodina Zdravka Mamića.

Okružen nedoraslim pročelnicima, izvršio je 23. veljače prvi udar na humanističku znanost donošenjem novog Pravilnika o izborima za znanstvena znanja u stilu prosvijećenih vladara 18. stoljeća. Ni ovaj put on ne poštuje elementarnu demokratsku proceduru usvajanja jednoga tako važnog dokumenta, vitalnog za sve nacionalne humanističke znanosti. Krši sve kodekse o savjetovanju sa zainteresiranom javnošću.

Što reći o otvorenome pismu zagrebačkih kroatista?

Otvoreno pismo Odsjeka za kroatistiku Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu vraća nas u davnu godinu 1967. kada nastaje poznata Deklaracija o položaju i nazivu hrvatskog književnog jezika. Ostaje jedino vjerovati da će nas od novog nasrtaja ministra Ž. Jovanovića ponovno spasiti Ustavni sud. Na ovakav izrazito antihrvatski hazard nije se usudio upustiti ni poznati mađaronski ban Khuen Héderváry. Zato pitam ministra za močvare riječima Cicerona, a koje je ovaj uputio Katilini: Quousque tandem abutere patientia nostra?! (Dokle ćete našu strpljivost iskorištavati?).

Projekt 'Hrvatska na tajnim zemljovidima' ministar znanosti je ugasio. Ima li izgleda da se nastavi?

Moj odgovor je ne! Ne isključivo zbog tvrdoglavosti trenutačnoga ministra. U svojoj nadmenoj maniri on ne može priznati pogrešivost. Zamislite da to učini ministar koji je patentirao močvaru i pljuvanje u ogledalo. JovanovićDijalog s ministrom koji se posvadio sa svima, a najuvjerljivije sa samim sobom, nije moguć. To je već patologija. Šteta je doista velika. Stati na pola puta s projektom od posebnoga nacionalnog interesa bez presedana je. Ministar je putem svoga pomoćnika, gospodina Zelenike, iznio razloge ukidanja.Nemoguće, zar ne?

Dijalog s ministrom koji se posvadio sa svima, a najuvjerljivije sa samim sobom, nije moguć. To je već patologija. Šteta je doista velika. Stati na pola puta s projektom od posebnoga nacionalnog interesa bez presedana je. Ministar je putem svoga pomoćnika, gospodina Zelenike, iznio razloge ukidanja.

I kakvo je bilo obrazloženje?

Po službenome dopisu od 12. ožujka 2012., Valentić neracionalno troši sredstva projekta, što u stilu ministra Željka Jovanovića treba značiti da sam sebi prisvajao novac namijenjen projektu. Međutim, prava istina je sljedeća. U zadnjemu petogodišnjem obračunskom razdoblju od 1 siječnja 2007. do 1. siječnja 2012., tijekom 60 mjeseci, isplaćen mi je honorar u neto iznosu od 696 kuna mjesečno.

U svome očitovanju Ministarstvu od 11. lipnja 2013. napisao sam ovo: ako se smatra da je moj mjesečni honorar od 700 kuna za sva provedena istraživanja i objavljene znanstvene rezultate bio prevelik, onda nemam što dodati! Ako mi 'Ministar u ogledalu' dopusti, rado bih ga javno pitao: zar je mojih 700 kuna mjesečnoga honorara za rad na tako velikome projektu vrijedan spomena mjereći ga, primjerice, s pola milijarde kuna koliko se daje gospođi županici Sisačko-moslavačke županije za njezina novog ljubimca?

Marko Curać
Hrvatski tjednik

Hrvatski tjednik

Ned, 17-01-2021, 23:42:14

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

PRETPLATA

Svakoga četvrtka
Hrvatski tjednik,
a sve drugo je manipulacija!

Posebna ponuda

Hrvatski tjednik dolazi s vrlo niskom cijenom pretplate!

Godišnja pretplata iznosi samo 678 kuna,

170 eura za zemlje EU i 200 eura za prekooceanske zemlje.

Hrvatski tjednik 210 41

Želimo da Hrvatski tjednik dođe u svaki hrvatski dom!

Podatci u računima

Žiro-račun: 2500009-1101384007

Banka: Hypo Alpe-Adria-Bank
Korisnik: Tempus d.o.o. Zadar
IBAN: HR61 2500 0091 1013 84007
BIC:HAABHR22

KONTAKTI

Hrvatski tjednik

KONTAKTI

TelefonTelefon
Hrvatskog tjednika:
+385 (0)23/305-277

Fax
Fax:
+385 (0)23/309-180

Elektronička pošta
Elektronička pošta:
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Preporučite članke

Podržite članke na jednoj od socijalnih mreža jednim klikom!

Facebook, Tweet, Google+, LinkedIn, Pinterest

Facebook like

Preporučite Hrvatski tjednik, portal i naš forum svojim prijateljima i poznanicima kako bi i oni znali za komentare, reportaže, razgovore i vijesti koje ovdje objavljujemo.

Copyright © 2021 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.