Hrvatski tjednik
 

 Sveto ime Vukovar!

Uskraćena su mi sva ljudska prava: život u slobodi, miru i dostojanstvu. Oduzeto mi je pravo na radosno buđenje i smirene snove. Zabranjeno je misliti, predlagati, zalagati se za osobno i opće dobro. OptužbaUskraćena su mi sva ljudska prava: život u slobodi, miru i dostojanstvu. Oduzeto mi je pravo na radosno buđenje i smirene snove. Zabranjeno je misliti, predlagati, zalagati se za osobno i opće dobro. Uništavaju mi sva prirodna bogatstva čija sam vlasnica po rođenju. Omalovažavaju mi prevrijedni svijet odgoja i običaja, vrijednosti i dragocjenosti iz ostavštine predaka, iz pouke roditelja, učitelja, a posebno moje katoličke vjere.
Optužujem! Hrvate izdajice i kukavice, nehrvate mrzitelje i rušitelje moje domovine. Prvi se smanjuju i uvlače u mišju rupu, drugi se napuhavaju u štakorskome kolu.
Uništavaju mi sva prirodna bogatstva čija sam vlasnica po rođenju. Omalovažavaju mi prevrijedni svijet odgoja i običaja, vrijednosti i dragocjenosti iz ostavštine predaka, iz pouke roditelja, učitelja, a posebno moje katoličke vjere.

Vukovaru ime svetoOptužujem! Hrvate izdajice i kukavice, nehrvate mrzitelje i rušitelje moje domovine. Prvi se smanjuju i uvlače u mišju rupu, drugi se napuhavaju u štakorskome kolu.

Draga, bolna, Isusova vukovarska rano! Opet te mrcvare, ponižavaju, blate, komadaju, ismijavaju. Zabijaju ti čavle u nezaraslo tkivo, sipaju podmuklu ćiriličnu sol. Tko to ima pravo raditi? Tko to ima pravo dopuštati, misliti da je na braniteljima i na Vukovarcima dužnost da skidaju simbole te sotonske rabote, sramotne ploče. Oni su svoje dali, zaslužili su odmor. A ako imaju snage ponovno se javiti u obranu, onda ne smiju biti sami.

Hrvatska je nastala u snazi Vukovara, patnje Vukovaraca u svakoj su pori našoj napokon stečenoj državi. Mi smo bogati vlasnici grada koji je razapet na križu postao ljubav. Sveto ime Vukovar! One koji su se usudili zaboraviti valja podsjetiti. Oni koji su propustili saznati neka se poduče. Vukovar je dokaz kako iz bezdana mraka pobjeđuje svjetlo. On nam poručuje kako nema većega, jačeg, moćnijeg, zapravo nepobjedivog oružja od uzvišenog osjećaja ljubavi prema svojoj domovini i dužnosti prema svome narodu.

Svojim bogatim barokom i raskošnim rašćem, svojom mekom ljudskom mjerom u kućicama i ružama, svojom tolerancijom i dobrotom, radišnošću i radošću, Vukovar se gizdavo i ponosno ogledao u vodama Vuke i Dunava, slušao kako godišnja doba dolaze ravnicom, promatrao kako jata ptica na visokome nebu okreću listove kalendara i gataju sudbine ljudi.

Blagoslov pravoslavne crkve

Malo je reći: Optužujem! Na riku divljih zvijeri, koje su u čoporu, pod kokardom i crvenom zvijezdom napale grad. Rušili, grebali, grizli, davili, ubijali. Uz rakiju i pjesmu u ritmu srpske akademije i blagoslov pravoslavne crkve.

U patnji do granice izdržljivosti Vukovar je dobio slobodu izbora: umrijeti ili preživjeti, opstati ili otići kada je to bilo ponuđeno. U muci i strahu čovjek bježi tražeći spas. A svetac ostaje i svjedoči ljubav. Upravo to je izabrao Vukovar. Nekoliko puta propustili su priliku i odbili ponudu da predaju grad ili da otiđu i napuste ga. Umjesto toga izabrali su svoj prinos borbi za hrvatsku slobodnu državu.

Polije 13 stoljeća kucnuo je trenutak i za njega je bilo potrebno reći: Mi ćemo ostati, pokušati što duže izdržati da se Hrvatska naoruža i pripremi za obranu. Sveto ime Vukovar! Blažena latinica na kojoj je ispisano, prokleta ćirilica koja ga je ubijala.

Nakon kratkoga predaha od nekoliko godina u vrlo mutnoj i vrlo upitnoj mirnoj reintegraciji u dogovoru koje se itekako slušao Stanimirović i slična bratija, evo ih opet. Oni pišu, naši izrađuju ploče, zajedničkim ludilom pribijaju table sa ćirilicom, a otac kojem je ubijen sin jednostavno ne da da skrnave njegovu uspomenu, da otvaraju njegovu ranu pa u jadu ne može drugo nego čekićem razbiti tablu. Prijatelji i suborci bili su oko njega, ali to je mala skupina. Hrvatska ne može svoju budućnost dočekati gledajući TV vijesti.

A onda se iz kaljuže zla izdigao Stožer, Svjetionik, Vodotoranj...

Nešto važno, veliko, visoko, zbijena snaga domoljuba oko koje se valja okupiti pa popeti do visina s kojih nam je već jednom došla država, pa će ako Bog da opet sići. Normalni Hrvati i lojalni hrvatski građani – ne smijemo zaboraviti tragediju i patnju Vukovara. Ljudi su sišli u gnojne krpe, hladne ruševine, gladne i žedne patnje, u strah i smrad. Neki su ostali pod zemljom, neki živi.

Danas je vrijeme za poruku svima koji to ne znaju – da je cijela Hrvatska Vukovar. Naša je domovina mjesto posebnoga pijeteta. U njoj mogu živjeti samo dobri ljudi, a zli neka odu u strahu pred ljudima, u sramu pred Bogom. Među njima na prvome je mjestu optužba za najveće zločince, a to su domaći izdajice. Mnogo ih je i dalje se kote. Matoš je govorio u svoje vrijeme: 'Hrvatska nema dovoljno štrika da objesi sve jude.'

Štetna pasmina

Najsnažniji i najjasniji čuvar nacionalizma dr. Ante Starčević naziva izdajice 'naročito štetnom pasminom', pa ih opisuje detaljno s dubokim prezirom:

StarčevićIza nekoliko desetljeća javnoga rada, promatrajući izbliza dvije, tri generacije tadašnje hrvatske inteligencije, Starčević je mogao zaista opravdano doći do žalosne konstatacije: 'Kod nas ne staja dobitnik golom sabljom narodu za vratom, nego pored naroda plemenita, hrabra, velika, jaka, staja ništetna kukavica.' U tu 'pasminu' ubrojio je Starčević nositelje srpske državne i nacionalne ideje na tlu Hrvatske. To nisu bili samo Srbi po nacionalnosti nego hrvatosrbi po karakteru i moralu.'U svakom narodu ima čovječuljaka koji su brzi na čast i novac, pa ih svaki tuđinac može upotrijebiti za svoje svrhe; mora im samo dignuti glas u narodu, a oni mu zauzvrat obmane narod tako da i on sam u propast hrli. Kroz zadnjih 400 godina naći će se ovakvih ljudi u svako doba naše povijesti... Najveći dio hrvatske inteligencije udaljio se od naroda i za volju lagodna života prilijepio u svoje službice ne vodeći nikakva računa o dužnostima prema narodu. A to nije ni čudo jer kod nas je odgojenje takvo da se odbijamo od posla, da svaku radnju smatramo sramotnom, da dobijemo želju za gospodstvom, a vjerujemo da će nam ga dati tuđe ruke, da nema načina za dočepati se ičega, osim hvatajući se tuđinca, i to onoga koji ti daje ili će ti dati. U te spada takva inteligencija o ropskom odnosu koji vlada između nje i vlastodršca, po puzavosti pred tuđincem, po strahu da ju ne bi netko možda smatrao politički sumnjivom, koju strah čini spremnom za najgore zločinstvo protiv svoga vlastitog naroda.'

Prema takvima Starčević osjeća upravo fizičku odvratnost, on istodobno i mrzi i prezire. To su ljudi kojima je 'nedostiživo ludo sve što je izvan njihova trbuha i kese'... u njima je osobna korist potpuno potisnula osjećaj dužnosti prema sredini iz koje su nikli. Ako se sutra pokaže Turčin, Francuz itd,., oni će biti poturčenje za pofrancezenje itd... Oni nikada ne kažu što hoće, što li ne će, kod njih čovjek nikada ne zna na čemu je.'

Iza nekoliko desetljeća javnoga rada, promatrajući izbliza dvije, tri generacije tadašnje hrvatske inteligencije, Starčević je mogao zaista opravdano doći do žalosne konstatacije: 'Kod nas ne staja dobitnik golom sabljom narodu za vratom, nego pored naroda plemenita, hrabra, velika, jaka, staja ništetna kukavica.' U tu 'pasminu' ubrojio je Starčević nositelje srpske državne i nacionalne ideje na tlu Hrvatske. To nisu bili samo Srbi po nacionalnosti nego hrvatosrbi po karakteru i moralu.

Optužujem gusare koji su napali našu današnju Zvonimirovu lađu, hrvatski brod koji na jarbolu vije našu trobojnicu, provu mu rese europske zvjezdice, a neprijatelji ga vuku unatrag, u brlog smradne balkanske krčme i to sve drskije i otvorenije, po 'moru' jugoslovenskom, koje ima da se pravedno podijeli između Slovenije, BiH i Crne Gore, da dobiju svoje parče jer Hrvatska pogrešno misli da je automatska slednica toga mora, a tako neće da bude. Od suvremene hrvatske države, posebno tzv. diplomacije, nema niti naznake reakcije na otvoreno posezanje za hrvatskim morem, na niz konkretnih i verbalnih agresija.

Primjer Slovenije

Hrvatska je priznata u avnojskim granicama, to znači, prema deželi naša je državna granica na polovici rijeke Dragonje. Slovenci u desetljećima srboslavije imali su velike mogućnosti, koje su itekako iskoristili, da selo po selo, župu po župu, otmu golemi prostor našega kopna i mora. Kada su shvatili ili kada su im rekli kako se u tom smjeru ništa ne će mijenjati, naprotiv, oni su nastavili sa sve većim apetitima. Izmislili su (cijeli lobi zajedno) kako će Slovenija kočiti početak pristupnih pregovora Hrvatske u Europsku uniju.

Normalna država najprije se do takve situacije ne bi dovela, potom bi poslala jasne poruke koje po međunarodnome pravu i običajima svakoj državi stoje na raspolaganju kad netko baci laso preko granice. Osim toga, odluku o početku pristupnih pregovora donijele su sve članice Europske unije pa je slovenski bezobrazluk jednako iritirao i Uniju i Hrvatsku. (Hrvatsku zapravo nije.)

U trenutku kada su se umiješali Amerikanci i kada je situacija postala apsurdna te u svim tijelima Europske unije došlo do javne osude Slovenaca, naša premijerka i njezin vjerni suradnik iz Argentine stvaraju nevjerojatno prijateljstvo, pravu kemiju sa slovenskom stranom. Zahtjevi Slovenaca koji nisu ničim utemeljeni (ta oni su sami na prvom sastanku s prof. dr. Vladimirom Iblerom rekli da je možda točno kako nemaju argumenata, ali da će nas pobijediti na upornost) ne samo da nisu jednostavno odbijeni, ili predani Međunarodnome sudu, pretvorili su se u fantomsku arbitražu koja po prirodi stvari uvijek odlučuje kompromisno.

SlovenijaHrvatska je priznata u avnojskim granicama, to znači, prema deželi naša je državna granica na polovici rijeke Dragonje. Slovenci u desetljećima srboslavije imali su velike mogućnosti, koje su itekako iskoristili, da selo po selo, župu po župu, otmu golemi prostor našega kopna i mora. Kada su shvatili ili kada su im rekli kako se u tom smjeru ništa ne će mijenjati, naprotiv, oni su nastavili sa sve većim apetitima. Izmislili su (cijeli lobi zajedno) kako će Slovenija kočiti početak pristupnih pregovora Hrvatske u Europsku uniju.Nama je predstavljeno kako je to preduvjet da počnemo pregovore, kako će vrhunski stručnjaci raditi po međunarodnom pravu i nema nikakvih opasnosti da izgubimo ono što je naše. Kako se približava trenutak arbitraže, po izjavama sa slovenske strane čini se da su nam prešutjeli bitni podatak. Naime, da arbitraža nema ulogu odrediti granicu, nego da ima ulogu Slovencima osigurani 'slobodan pristup otvorenom moru'. Ako tako ne bude, prijete iz Slovenije, oni ne će odluku arbitraže priznati.

U Hrvatskoj nema nikoga u političkoj vlasti niti u medijima koji bi narodu rekao jednostavno istinu da je slobodan prolaz pojam koji ne postoji iz vrlo jednostavnoga razloga jer Međunarodno pravo mora osigurava slobodnu plovidbu svim brodovima po svim morima. Imala sam uvid u dokumente koji su Slovenci predali za međunarodnu arbitražu: traže cijeli Piranski zaljev, pripadajući dio Istarskoga kopna te gospodarski pojas do Venecije.

To je samo jedna u nizu svinjarija koje nam priređuju zločesti, zlobni lukavi Slovenci. A njihov ministar inozemnih poslova kaže: Hrvati su naporni susjedi. Sa svima imaju problema. Pa čak i sa EU. Tovariš Erjavec siguran je da mu nitko s hrvatske strane ne će podastrijeti račun za neprocjenjive štete koju su oni napravili Hrvatskoj u vezi sa ulaskom u EU, račun za pokradene goleme količine šljunka sa naše obale Drave, štetu što njihova vojska stoji na Sv. Geri, veliki novac koji su nam dužni za neisporučenu našu struju iz Krškoga, a da se ne priča o odvratnoj krađi novca štediša u Ljubljanskoj banci za koju su izmislili da se privatan novac može oduzeti, a onda eventualno naplatiti u međudržavnim sporazumima tzv. sukcesiji na čijem računu od te izmišljotine do danas ne postoji nikakav novac. Međutim, najzanimljivije je njegovo nabrajanje kako mi imamo problema, osim sa Slovencima, sa BiH i Srbijom.

Problem s BiH

U državi čiju su polovicu bili amputirali Srbi i stvorili svoju državu, a na drugoj polovici Muslimani boje pločnike u zeleno i potiskuju Hrvate s područja koje je nekada cijelo bilo hrvatsko, sad su se i oni sjetili da su ni manje ni više nego pomorska zemlja. Osnovali su neku udrugu takva naziva u Sarajevu, sa Slovencima dogovaraju da bi oni crtali dimnik, tako su od Slovenaca naučili da bi se trebao zvati 'slobodan prolaz prema otvorenom moru' jer je i njima, kažu, potrebno povezati Neum s Italijom preko komada jugoslovenskog mora koje im pripada.

Po Avnoju, po granicama u kojima su sve granice bivše Jugoslavije međunarodno priznate, Bosanci kod Neuma kao i Slovenci u Piranskome zaljevu, nemaju more nego male unutrašnje vode. Ali u dogovoru s hrvatskim 'malim čovječuljcima' kako ih je točno prozvao Starčević, sve je moguće. Oni vrlo sigurno misle, a sigurni mogu biti samo ako su dobili obećanje, da će dobiti pontu Kleka, i dva Milanovićeva kamenčića i uz njih pripadajuće more.

U tom slučaju Pelješki most gradio bi se preko Bosanskoga mora pa ga treba u svakom slučaju spriječiti. Naša strana (?!?) to je napravila nebuloznim zahtjevima od europske komisije da izradi predstudiju povezivanja naše kopnene granice iako je po svim kriterijima struke Most jedino rješenje.

Što je više ljudi u komisiji govorilo u prilog mostu, to su naši političari i mediji bulaznili o tunelu, koji je nemoguć jer su obale više od 50 metara, a u zadnje vrijeme i o koridoru, koji je nemoguć jer nije važna trasa po kojem prolazi nego činjenica da se na bilo kojem mjestu granica između Hrvatske i Bosne i Hercegovine može samo prijeći kao europska granica prema neeuropskom području. Ovih dana, točnije 20. ovog mjeseca iz Europe će konačno stići odgovor koji će u biti značiti da od nas dižu ruke i upućuju nas da radimo po svom izboru i kako znamo.

Problem sa Srbijom

Kada iz vlada Slovenije i BiH govore kako svi imaju problema s Hrvatskom i pri tome pod pojam svih pribrajaju i Srbiju, onda ne misle na naše otete goleme prostore na adama na Dunavu, nego nas podsjećaju na čuvenu pjesmicu iz ratnog vremena 'tko to kaže,tko to laže, Srbija nema more, ima, ima, dok je Crne Gore.'

A vajni Crnogorci, velike junačine koje su sve poslijeratne generacije vrijednih ljudi u Jugoslaviji hranili odvajajući u fond za nerazvijene republike i pokrajine, odlučili su se 90-ih malo potruditi i opljačkati što se dalo u slavnoj Dubrovačkoj Republici.

No bivši predsjednik Mesić, koji se potrudio da njegov prijatelj Crnogorac Veljko Bulajić dobije veliki novac za pamflet o konvoju Libertas (radi se o dokumentarcu u kojem su snimljene izjave potpuno nevažnih ljudi u Konvoju, koji su te izjave dali besplatno, koji koristi arhivu Hrvatske televizije, a ne postoji ni jedan pisani trag, narudžba i plaćeni račun za preuzeti filmski materijal itd. - a o tome će se razgovarati na sudu) izjavljuje kako mi nikada nismo ratovali s Crnom Gorom.

Umjesto ratne štete i jasne osude zločina, mi slušamo kako Crnogorci traže jasnu situaciju bokokotorskom zaljevu jer će oni inače Hrvatsku tužiti međunarodnom sudu, onda se fiktivno granica po pravilima međunarodnog pomorskog prava podijeli sredinom zaljeva, ali Račan i Picula svojim potpisom odobre im plovidbu i gospodarenjem našim dijelom zaljeva, a kako sadašnjoj vladi ne pada na pamet da u tome vidi nešto loše, Crnogorci za sada ne najavljuju crtanje dimnika, jer je cijelo bokokotarsko more njihovo. Sve brodove tzv. jugoslavenske ratne mornarice projektirali su, izgradili i platili Hrvati.

CrnogorciUmjesto ratne štete i jasne osude zločina, mi slušamo kako Crnogorci traže jasnu situaciju bokokotorskom zaljevu jer će oni inače Hrvatsku tužiti međunarodnom sudu, onda se fiktivno granica po pravilima međunarodnog pomorskog prava podijeli sredinom zaljeva, ali Račan i Picula svojim potpisom odobre im plovidbu i gospodarenjem našim dijelom zaljeva, a kako sadašnjoj vladi ne pada na pamet da u tome vidi nešto loše, Crnogorci za sada ne najavljuju crtanje dimnika, jer je cijelo bokokotarsko more njihovo. Sve brodove tzv. jugoslavenske ratne mornarice projektirali su, izgradili i platili Hrvati.Srbi i Crnogorci iz njih su pucali po hrvatskoj obali, otocima i gradovima. Kad smo ih pobijedili, svu su tu gvožđariju ukrali (nema tu famozne sukcesije) i sakrili u bokokotorski zaljev. Nedavno su albanskom privatniku prodali razarač Split, koji je pucao baš po gradu Splitu dok ga naši nisu sredili kako treba. Ta je olupina prodana u staro željezo.

Kada su ju teglili prema Albaniji, pomorski muzej iz Splita želio je za uspomenu napraviti nekoliko fotografija i čekali su za to priliku kad brod uđe u hrvatski dio mora bokokotorskoga zaljeva. Međutim, snimanje su im zabranili Crnogorci jer su im objasnili da je more njihovo. Brod smo uz pomoć albanskih kolega snimili kako bi splitski muzealci imali uspomenu.

Neka se nađe par fotografija u dvorani gdje se čuva jedan od najčudnijih eksponata na svijetu: jedan mali mitraljez koji je tko zna iz kojega rata sačuvan u muzeju. Kako je u Domovinskom ratu naša obrana startala od nule jer su nam komunisti oteli oružje teritorijalne obrane i tek kad su javili Beogradu da su Hrvati potpuno nenaoružani, junačine su krenule. Naši hrabri i okretni branitelji posudili su muzeju mali stari mitraljez, dali su potvrdu da će ga vratiti ako prežive, što se hvala Bogu dogodilo, oni su ga vratili, o tome dobili potvrdu, a mi lijepu priču.

Optužujem! Sve one koji zatiru naše lijepe priče, našu slavnu povijest i veličanstvenu budućnost našoj djeci. Uskoro se osniva narodni sud koji će suditi izdajicama domovine. Uglednim ljudima koji će činiti sud ne će biti potrebno donositi nove zakone budući da je sasvim dovoljan aktualni Kazneni zakonik Republike Hrvatske u čijem članku 13. pišu svi razlozi kada se nešto proglašava zločinom veleizdaje i za to se dobiva 40 godina zatvora.

Branka Šeparović
Hrvatski tjednik

Hrvatski tjednik

Ned, 17-01-2021, 22:46:52

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

PRETPLATA

Svakoga četvrtka
Hrvatski tjednik,
a sve drugo je manipulacija!

Posebna ponuda

Hrvatski tjednik dolazi s vrlo niskom cijenom pretplate!

Godišnja pretplata iznosi samo 678 kuna,

170 eura za zemlje EU i 200 eura za prekooceanske zemlje.

Hrvatski tjednik 210 41

Želimo da Hrvatski tjednik dođe u svaki hrvatski dom!

Podatci u računima

Žiro-račun: 2500009-1101384007

Banka: Hypo Alpe-Adria-Bank
Korisnik: Tempus d.o.o. Zadar
IBAN: HR61 2500 0091 1013 84007
BIC:HAABHR22

KONTAKTI

Hrvatski tjednik

KONTAKTI

TelefonTelefon
Hrvatskog tjednika:
+385 (0)23/305-277

Fax
Fax:
+385 (0)23/309-180

Elektronička pošta
Elektronička pošta:
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Preporučite članke

Podržite članke na jednoj od socijalnih mreža jednim klikom!

Facebook, Tweet, Google+, LinkedIn, Pinterest

Facebook like

Preporučite Hrvatski tjednik, portal i naš forum svojim prijateljima i poznanicima kako bi i oni znali za komentare, reportaže, razgovore i vijesti koje ovdje objavljujemo.

Copyright © 2021 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.