Mržnja, prijezir, verbalni teror

Hrvatska koalicijska vlada lijevoga centra predvođena SDP-om i HNS-om demokratski je izabrana, ali svjetonazorski i po načinu vladavine nije se makla iz davnih, mračnih komunističkih vremena. I u demokraciji je zadržala mentalitet diktature, a time i nedemokratičnost, navike ignoriranja želja svojih sugrađana i međunarodne zajednice, neobjektivan i neznanstven pristup Prirodi, društvu, ljudima i povijesti, netrpeljivost prema svakome drukčijem mišljenju i stavu, socijalnu neosjetljivost, lažljivost i aroganciju.

Razlika je samo to što danas nema mogućnost fizičkoga, moralnog i političkog nasilja kao nekada. Ta slika suživota komunističkoga mentaliteta na vlasti, a bez mogućnosti fizičkih progona, likvidacija, zatvaranja, pa čak i formalne političke osude, ali uz mogućnost političkih smjena i čistki, u povijesti čovječanstva nije poznata; prvi se put pojavljuje u Hrvatskoj. Slika je smiješna kad gledamo kako se naša današnja vlast muči prikriti svoj vlastiti mentalitet, a neugodna kad vidimo kako to radi.

Tu originalnu pojavu 21. stoljeća ilustrira i dokazuje mnogo primjera, prije svega lex Perković, koji uz aroganciju i nepoštenje, 'udbaštvo' i manipuliranje ustavom, odiše i umnom zaostalošću: promjena potpisanoga zakona tri dana prije ulaska u Europsku uniju i nakon ratifikacije njemačkoga parlamenta koji je hrvatski pristup zadnji ratificirao.

Ilustrativan primjer Željka Jovanovića

Vrlo je ilustrativno i ponašanje ministra Željka Jovanovića, kojemu je Ustavni sud triput ukinuo odluke (za ukidanje hrvatskoga i nametanje KomunistiTa slika suživota komunističkoga mentaliteta na vlasti, a bez mogućnosti fizičkih progona, likvidacija, zatvaranja, pa čak i formalne političke osude, ali uz mogućnost političkih smjena i čistki, u povijesti čovječanstva nije poznata; prvi se put pojavljuje u Hrvatskoj. Slika je smiješna kad gledamo kako se naša današnja vlast muči prikriti svoj vlastiti mentalitet, a neugodna kad vidimo kako to radi.novosadskoga pravopisa još nije, ali hoće), no on za to ne mari i u sva je tri slučaja podučavao taj isti Ustavni sud da je sud u krivu, a on u pravu; na kraju je nelegalno i nedemokratski izigrao sve tri presude.

Primjera ima još bezbroj (otpuštanja i smjenjivanja, zapošljavanja i imenovanja, nastavljanje s bezobzirnom rastrošnošću, vrijeđanje većinskih i manjinskih skupina i pojedinaca, strašne riječi u Saboru, a područje ekonomije i standarda da i ne spominjem).

Aktualan je slučaj referenduma i referendumskoga pitanja o braku. To je pitanje jako, jako važno. No ne smije se zaboraviti da lex Perković nije riješen, a on je gotovo jednako važan, ali k tome i jako smiješan: treba čekati i dočekati 1. siječnja 2014. i zabavljati se gledajući kako nepokolebljivo njemačko pravosuđe kuca Vladi na vrata dok ona, još na skijanju u inozemstvu, misli da su to Sveta Tri Kralja.

Frakcije

Bez mogućnosti fizičke represije, komunisti su rješenje našli u mržnji, prijeziru i verbalnome teroru, a služe se lažima i prijevarama. I tužno je i smiješno gledati ih kako se muče bez zaplijenjenih njemačkih pištolja, Udbe i neupitnih plenumskih platforma. Najprije su se raspodijelili u nekoliko stranaka. Oni pošteni ostali su u Komunističkoj partiji, koje međutim nema otkad je umro Stipe Šuvar.

Manje obrazovani, a jako vjerni prešli su u SDP – da toj stranci sad ne pišem oba puna imena (u drugom se ispravno zove Partija). Više obrazovani, a manje vjerni otišli su u HDZ, kamo – zna se. Osrednji su postali liberali, a tašti su se okupili u HNS-u. Potonji misle da nisu komunisti i vjeruju da su bolji od svih drugih i u svemu.

No slabo im ide pa su postali nervozni; zato su se okrenuli svojemu samopripisanome elitizmu, a on ih vodi u banalnosti poput salonskoga komunizma i razularenoga liberalizma. Tako su dva zastupnika HNS-a u studenome 2013., u raspravi o referendumu o ustavnoj definiciji braka, u Saboru izrekli sljedeće izjave. Goran Beus Richembergh: 'U želucu mi je zlo što moram sudjelovati u nečem što na koncu znači legitimiranje jednog opasnog pokreta'. Igor Kolman: 'Sad se vidi kako je nastao taj prljavi pokret.'

Mnoga je toga đavoljega podrijetla

Pritom su oba mislili na građansku udrugu 'U ime obitelji'. Ta se udruga sastoji od skupine ljudi obaju spolova, koji do sada u javnosti nisu izgovorili ni jednu ružnu riječ i koji su za svoju ideju o referendumu EtiketeTko je ikada u demokratskoj Hrvatskoj bilo koju skupinu građana ili pojedinca javno nazvao prljavim i opasnim? Najružnije čega se sjećam je da je jedna skupina od oko 200.000 ljudi nazvana kriminalnom organizacijom i da su dva pojedinca pozvana da stanu pred zrcalo i pljunu u svoju sliku. A mnogo se puta dogodilo da se barem polovicu stanovnika jedne države (svoje, naše!), nazivalo militantnom, zatucanom, agresivnom i primitivnom – manjinom.u zakonskome roku prikupili 750.000 potpisa hrvatskih građana. Koji i kakvi su to ljudi koji 17 posto građana svoje domovine nazovu prljavima i opasnima?

S tim da je to tek početak; s obzirom na to koliko u Hrvatskoj ima pametnih i poštenih, zdravih i normalnih ljudi, taj će broj 'prljavih i opasnih ljudi' na referendumu dosegnuti – kažite sami, a ja mislim – više od polovine ukupnoga stanovništva.

Tko je ikada u demokratskoj Hrvatskoj bilo koju skupinu građana ili pojedinca javno nazvao prljavim i opasnim? Najružnije čega se sjećam je da je jedna skupina od oko 200.000 ljudi nazvana kriminalnom organizacijom i da su dva pojedinca pozvana da stanu pred zrcalo i pljunu u svoju sliku. A mnogo se puta dogodilo da se barem polovicu stanovnika jedne države (svoje, naše!), nazivalo militantnom, zatucanom, agresivnom i primitivnom – manjinom.

Laži i prijevare previše su brojne da se ovdje sve nabroje; za to će trebati debela knjiga. U odnosu na referendum o definiciji braka važno je navesti dvije jer se izravno odnose na pravo i zakone, a krše ih ljudi koji su danas u Hrvatskoj izabrani i plaćeni da čuvaju upravo pravo i zakon.

Prva je da je brak temeljno ljudsko pravo. Ne, brak nije ni temeljno niti specifično ljudsko pravo, nego je on biološka nužnost održanja ljudske vrste. Pravni dokaz da brak nije ljudsko pravo dvije su presude Europskoga suda za ljudska prava. Jedna se odnosi na tužbu dviju hrvatskih udruga osoba koje tjelesno opće s istim spolom – protiv svoje vlastite države, da im nije dala da stupaju u brak. Izgubile su, ali o tomu šute, što je podlost, pa i laganje.

Dvije laži

Isto vrijedi za one koji tvrde da referendumsko pitanje ugrožava ljudska prava tih i takvih manjina. Nije bez vraga to što SDP nije podržao inicijativu da Ustavni sud ocijeni je li referendumsko pitanje ZakonHrvatski Zakon o suzbijanju diskriminacije izričito određuje da se 'pogodovanje braku' ne smatra diskriminacijom: 'ne smatra se diskriminacijom (...) stavljanje u nepovoljniji položaj (građana, napomena M. M.) pri uređivanju prava i obveza iz obiteljskoga odnosa kada je to određeno zakonom, a osobito u cilju zaštite prava i interesa djece, što mora biti opravdano legitimnom svrhom, zaštitom javnoga morala, kao i pogodovanju braka u skladu s odredbama Obiteljskog zakona.'protuustavno! SDP to nije napravio zbog svoje demokratičnosti ili poštovanja prema ljudima i znanosti, nego zato što – zna odgovor. (A odgovor je da pravo na brak nije ljudsko pravo.)

Druga je laž još gora jer se odnosi na ignoriranje postojećega hrvatskoga zakona, i to upravo zakona koji je donesen da spriječi diskriminaciju. Naime, hrvatski Zakon o suzbijanju diskriminacije (usvojen je 9. srpnja 2008.), u poglavlju 'Zabrana diskriminacije i iznimke od zabrane diskriminacije' u Članku 9 (Točka 10) izričito određuje da se 'pogodovanje braku' ne smatra diskriminacijom: 'ne smatra se diskriminacijom (...) stavljanje u nepovoljniji položaj (građana, napomena M. M.) pri uređivanju prava i obveza iz obiteljskoga odnosa kada je to određeno zakonom, a osobito u cilju zaštite prava i interesa djece, što mora biti opravdano legitimnom svrhom, zaštitom javnoga morala, kao i pogodovanju braka u skladu s odredbama Obiteljskog zakona.'

Vjerujem da me zbog ovoga pisanja ne smiju ubiti, uzaptiti, pa čak ni tužiti... iako me potonje dosta privlači. No ta je čežnja đavoljega podrijetla. Mnogo je toga đavoljega podrijetla.

Zar nije tužno stanje u koje smo dospjeli? Tužan sam i što sam ovo morao napisati. Ljudi, što ćemo? Ostaje nam ili rat ili pomirenje. Hajd'mo se pomiriti. Iako nije lako, pomirenje je lijepo i bogougodno. Volio bih da vam to mogu objasniti. Volio bih da vas mogu zagrliti, da se možemo zajedno smijati. I jedni drugima i sami sebi. Bez mržnje, bez taštine, bez Sotone.

Dr. Matko Marušić