Hrvatski tjednik
 

 Hrvatska i BiH

Unutar BiH, ali i posredstvom Europske unije, trenutačno se vode razgovori o izmjenama Ustava i Izbornoga zakona kako bi ih se uskladilo s europskim standardima. Nevjerojatno je da je tužba VjeraVjera Hrvata iz BiH da će hrvatska politika konačno početi igrati aktivnu ulogu u zaštiti njihove ustavnopravne pozicije u porastu je i zato je prava šteta što premijer Milanović ovo pitanje nije niti spomenuo u svome nedavnom izvješću o radu Vlade pred Hrvatskim saborom. Šteta je i što nitko iz oporbe nije u Saboru postavio to pitanje, pa čak niti oni koji su u njega izabrani glasovima Hrvata iz BiH.Sejdić-Finci bila neposredan povod za ovo 'usklađivanje', a da svi raniji pokušaji Hrvata u BiH, uključujući i referendum o Hrvatskoj samoupravi koji je podržalo 90 posto hrvatskoga biračkog tijela, nisu bili dostatni za zaustavljanje kršenja ustavnih i nacionalnih prava jednoga od triju konstitutivnih naroda.

Naprotiv, upravo je misija OESS-a bila glavni protagonist njihova kršenja intervencijama u izbornome zakonodavstvu za koje nije imala formalnih ovlasti i koje su bile protivne Ustavu. Hrvatsko članstvo u EU i NATO-u moglo bi pomoći da se položaj Hrvata izjednači s drugim dvama narodima nakon više od desetljeća konstantnoga derogiranja njihovih prava.

S obzirom da je iz Republike Hrvatske, posebice u razdoblju dvaju Mesićevih mandata, kreiran politički okvir za tu neravnopravnost, aktualna hrvatska politika ima dodatnu obvezu pridonijeti izlasku Hrvata iz pozicije u koju ih je i sama gurnula. U BiH i u EU raste svijest da je dugoročno štetno održavati stanje u kojemu konstitutivni narodi nemaju istu poziciju glede temeljnih pitanja, a onda posljedično niti priliku za jednakopravnost u svim ostalim aspektima društvenoga, političkog i kulturnog života iako još postoje i djeluju i one snage koje bi rado dokinule svaki trag hrvatske konstitutivnosti.

Vjera Hrvata iz BiH da će hrvatska politika konačno početi igrati aktivnu ulogu u zaštiti njihove ustavnopravne pozicije u porastu je i zato je prava šteta što premijer Milanović ovo pitanje nije niti spomenuo u svome nedavnom izvješću o radu Vlade pred Hrvatskim saborom. Šteta je i što nitko iz oporbe nije u Saboru postavio to pitanje, pa čak niti oni koji su u njega izabrani glasovima Hrvata iz BiH.

Hrvati „odgulili" desetljeće obespravljenosti

Hrvati u BiH 'odgulili' su razdoblje obespravljenosti koje je trajalo više od desetljeća jer je netko pomislio da može izgraditi i proširiti svoje interese na način da jedan narod stavi u podrum, zaključa ga i ne da mu nikakva prava. Prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman bio je u pravu kada je na BiH gledao kao na „mini Jugoslaviju" i kad je dvojio o njezinoj održivosti ukoliko se bude izgrađivala po istom unitarističkome modelu.

Pokušaj da se nacionalni entiteti, koji su se formirali stoljećima, supstituiraju nekom nadnacionalnom „bošnjačkom" formulom, istovjetna je nekadašnjoj ideji stvaranja nacije Jugoslavena. Kako takvi pokušaji završavaju, najbolje govori rezultat popisa stanovništva u RH 2001: od cijeloga tog projekta u Hrvatskoj ostalo je samo 176 Jugoslavena. Nositelji unitarističkih tendencija i građanskih koncepata u višenacionalnim državama trebali bi znati da takva nastojanja dugoročno mogu samo štetiti.

Samo neodgovorni političari mogu uopće snivati o tomu da se može bilo koga (Hrvate, Srbe, Muslimane) na taj način podrediti. BiH će se ili demokratizirati i pronaći neku inačicu opstanka, ili će dovesti u pitanje samu sebe. Hrvati se ne mogu opredijeliti za stvaranje 'američkoga građanskog modela' u BiH jer će kao narod nestati prije nego što ga inauguriraju. Muslimani ne mogu graditi 'građansku državu' jer će njezini šavovi pucati brzinom koja će biti proporcionalna pritisku takve unitarističke koncepcije. Srbi ne mogu 'otići' jer jednostavno nemaju kuda i jer znaju da svaki njihov secesionistički pokušaj vodi ugrožavanju pozicije koju su već ostvarili.

BiHBiH će se ili demokratizirati i pronaći neku inačicu opstanka, ili će dovesti u pitanje samu sebe. Hrvati se ne mogu opredijeliti za stvaranje 'američkoga građanskog modela' u BiH jer će kao narod nestati prije nego što ga inauguriraju. Muslimani ne mogu graditi 'građansku državu' jer će njezini šavovi pucati brzinom koja će biti proporcionalna pritisku takve unitarističke koncepcije. Srbi ne mogu 'otići' jer jednostavno nemaju kuda i jer znaju da svaki njihov secesionistički pokušaj vodi ugrožavanju pozicije koju su već ostvarili.Politika podrazumijeva organizirano djelovanje države, njezinih tijela i institucija na određivanju ciljeva i donošenju izvršnih odluka. Hrvatska je ušla u Europu, granica te Europe na njezinim je istočnim granicama. S druge strane te granice nastavlja živjeti zapadni Balkan koji je i dalje problem, a u kojemu BiH zauzima specifično mjesto. Ona je uvijek funkcionirala kao entitet unutar jedne velike kompozicije.

U prošlosti su ju umnogome određivale njezina konfiguracija i njezina nepristupačnost što ju je držalo izvan snažnijega utjecaja tadašnjih središta moći. Nakon što je preživjela desetljeća 'zabetonirana' u srcu Jugoslavije kao 'jamac njezine opstojnosti', u naše doba ponovo je došla u fokus međunarodne politike zahvaljujući krvavome ratu koji je velike sile prisilio na angažman.

Amerikanci nakon Daytonskoga angažmana Britancima ponovo prepuštaju smišljanje što pogodnijih modela upravljanja, a ovima je i nadalje neprihvatljivo postojanje koridora izvan njihova utjecaja i stabilizacija prostora koji doživljavaju kao otvoren put da se jugoistok Europe konačno nesmetano razvija i jača.

Hrvatska je pozicija specifična jer o načinu rješavanja ovoga pitanja ne ovisi samo nacionalna sigurnost hrvatske države već se radi i o ključnome pitanju hrvatskoga razvoja.

Upućenost BiH na Hrvatsku je prirodna, to je jednostavno geografija. Međunarodni politički razlozi imaju svoju logiku i interese, ali kad bismo mi bili malo jači, Hrvatska i BiH pobijedile bi te vanjske razloge.

Kada bi Hrvatska postigla od Europske unije jedan mekani odnos prema svome (i europskome) transgraničnom području, kada bi pokazala sposobnost za formuliranje i provedbu transgraničnih gospodarskih projekata, kada bi premijer i ministri sa stranim državnicima malo više razgovarali o BiH, a manje o Siriji, globalnome zatopljenju i ekološkim temama, stvari bi se mogle pokrenuti u pravome smjeru.

Imati na granici područje trenja različitih interesa obvezuje na aktivnu politiku

Tuđman je jedini hrvatski političar koji je bio potpuno svjestan povijesnoga konteksta i činjenice da je BiH na području trenja različitih interesa, a da budućnost BiH određuje trenutačno dominantni interes. Te dominantne interese danas definiraju Amerika, Engleska i Europa. Svi se oni dogovaraju o mogućim rješenjima. Hrvatsku politiku, koja se nakon 2000. 'izmaknula' od problema ne samo Hrvata u BiH već i BiH same, potrebno je vratiti u jedini mogući kolosijek koji može biti probitačan za njezin državni interes.

Ona mora pokazati veću osjetljivost za položaj Hrvata u BiH koji je gotovo istovjetan položaju hrvatskoga naroda u bivšoj Jugoslaviji. Oni nominalno imaju neka svoja prava, ali u praksi su izloženi potpunoj majorizaciji. Njihov je položaj još i teži jer za razliku od Hrvata koji su u Jugoslaviji imali svoju federalnu jedinicu, oni u BiH toga nemaju. Njihovo pravo na vlastitu teritorijalnu jedinicu, pa čak i na samo izbornu jedinicu, osporava im se na isti način na koji se to činilo u odnosu na zahtjeve za hrvatskom suverenošću osamdesetih godina prošloga stoljeća: tvrdnjama da su oni tu vrstu svojih prava već 'konzumirali' ulaskom u federaciju!

'Alija Izetbegović želio je državu i ona je opstala, Srbi su tražili Republiku Srpsku i dobili su ju. Hrvati su tražili kantone i dobili su ih", lakonski je prije dvije godine opisao tu situaciju Valentin Inzko (Dnevni avaz, 16.11.2011.) Kao da Hrvati nisu bili natjerani da ukinu Hrvatsku Republiku Herceg-Bosnu, kao da im nije bio zajamčen ravnopravni status u Federaciji, kao da sporazuma o konfederaciji s Hrvatskom nije bilo!

ZahtjeviSvodeći hrvatske zahtjeve na razinu kantona, odbacuje se svaki razgovor u kojemu Hrvati traže svoju jednakopravnost, proglašava ga se apriori neprihvatljivim, protuustavnim činom sračunatim na rušenje države! Bošnjacima država, Srbima Republika, a Hrvati gurnuti na razinu kantona! Kako je to Inzkozavršilo u slučaju Jugoslavije, svi dobro znamo. Kako bi moglo završiti ako se bude insistiralo na neravnopravnome položaju Hrvata u BiH - bolje da ne doznamo.Svodeći hrvatske zahtjeve na razinu kantona, odbacuje se svaki razgovor u kojemu Hrvati traže svoju jednakopravnost, proglašava ga se apriori neprihvatljivim, protuustavnim činom sračunatim na rušenje države! Bošnjacima država, Srbima Republika, a Hrvati gurnuti na razinu kantona! Kako je to Inzkozavršilo u slučaju Jugoslavije, svi dobro znamo. Kako bi moglo završiti ako se bude insistiralo na neravnopravnome položaju Hrvata u BiH - bolje da ne doznamo.

U ovome trenutku bitno je konstatirati da hrvatska politika prema bitnim pitanjima koja su preko granice, makar s druge strane žive naši sunarodnjaci, zapravo još uvijek nema neko svoje mišljenje. Ušli smo u loše odnose s Nijemcima koje (često pogrešno) držimo svojim strateškim partnerima i okrenuli se engleskoj politici koja nas tjera da držimo distancu.

U javnome govoru političara iznose se sintagme poput ohrabrivanja, buđenja optimizma, pozivanja na nekakvu mobilizaciju, a nitko ne govori da zapravo aktualna hrvatska politika ne može ni 'mrdnuti' radi zapetljanosti u međunarodne interese, nasuprot kojih ne usuđuje se niti na akademski način iskazati vlastite interese i ciljeve, a kamoli ih provoditi. Vlast je nesposobna izaći iz vlastitoga 'mentaliteta palanke' kada su ozbiljne teme u pitanju.

Milanovićeva epizoda vezana uz tzv. lex Perković samo je loš igrokaz u pokazivanju tobožnje odlučnosti da se do kraja brani stav koji zapravo nitko nije razumio. Kada je u pitanju BiH, toga stava nema i čitava se politika svela na sudioništvo u postupku određivanja stupnja gubitaka naše biološke mase, čime se stalno smanjuje i osnova za vođenje neke politike prema BiH.

Palanački mentalitet ljudi koji nemaju informacije, nisu svjesni međunarodnih silnica, nisu kadri definirati vlastite interese, a smatraju da su središte svijeta. Mi danas imamo u Ustavu odredbu o Hrvatima u BiH. Ne primjenjujemo ju, ne znamo što ćemo do nje, nego je prigodničarski interpretiramo stalno iznoseći neke specifične nedorađene varijante.

Pustimo ih da se sami ne dogovore!

Jedna je rečenica putokaz djelovanja ove vlasti: 'Prije je dolazio diktat iz Zagreba, mi vama ne želimo ništa diktirati'. Ta rečenica nije toliko usmjerena na odricanje od hrvatske politike iz doba Tuđmana koliko je zapravo vješto formulirana 'izjava o odricanju od odgovornosti" kakvu ćemo sitnim slovima naći u svakome ugovoru s kompanijama poput telefonskih operatera, banaka i sl. Na razini diplomatske ispraznice to bi moglo i proći - da hdz bihnas netko ne optuži za rušenje BiH. No što to znači?

Znači li to da će sutra, u slučaju ujedinjavanja dvaju HDZ-a, koji danas djeluju kao glavni politički predstavnici Hrvata u BiH, njihova odluka obvezivati svakoga: i hrvatsku državu i međunarodnu zajednicu? Nismo li već bili suočeni sa stavom Hrvata u BiH o hrvatskoj samoupravi kao obliku samozaštite hrvatskoga naroda, koji ne samo da nije podržan već je i najoštrije osuđivan s najviših instanci hrvatske državne vlasti.

Svoju 'odgovornost' za Hrvate u BiH hrvatska je vlast shvaćala kao poziv da bude u prvim redovima za rušenje tog koncepta, osuđujući već i same najave da će se organizirati referendum kako bi se izražena politička volja potvrdila na najširoj mogućoj osnovi. Bi li hrvatska država u situaciji kada bi se hrvatski politički predstavnici u BiH danas odlučili za treći entitet to podržala? Sudeći po izjavama SDP-ova europarlamentarca Tonina Picule, očito ne bi.

Taj bivši SDP-ov ministar vanjskih poslova izjavio je da je po njemu u BiH 'jedan entitet previše'. Znači li to da će prije 'Una poteći uzvodno' negoli će Hrvati steći povoljniju poziciju u Federaciji? Zato je priča o tomu kako se iz Zagreba više ništa u BiH ne će diktirati obična ispraznica koju izgovaraju oni prema kojima je engleska politika istaknula zahtjev da se distanciraju od procesa u BiH. To je pozicija onih kojima sadašnje stanje, koje je za Hrvate neizdrživo, a za hrvatsku državu i njezine interese iznimno štetno, zapravo odgovara.

Onih koji zatvaraju oči čak i pred izjavama Visokoga predstavnika međunarodne zajednice za BiH o hrvatskim frustracijama: 'Mnogi od nas u međunarodnoj zajednici vjeruju da su neke od tih frustracija opravdane... Hrvati su jedan od konstitutivnih naroda ove zemlje i mogu biti njezina pokretačka snaga u procesu europskih integracija. Također, mogu pravično posredovati i pomagati u odnosima između Bošnjaka i Srba, kad god se to traži. Kao brojčano najmanji konstitutivni narod, posebna briga i pažnja treba biti usmjerena pravim potrebama i željama Hrvata.' Šteta što to nije tako.

Rastrojena hrvatska država smrtna je presuda Hrvatima u BiH

Unatoč nepovoljnim međunarodnim silnicama, smrtna presuda Hrvatima u Bosni i Hercegovini zapravo je ovo rasulo u hrvatskoj državi. Hrvatska danas BijegU bijegu od bilo kakve politike prema Hrvatima u BiH, išli su tako daleko da su hrvatskim građanima uskratili čak i pravo da budu informirani o prognozi vremena u susjednoj državi, kao da meteorološke pojave staju na državnim granicama. Stav prema hrvatskome narodu u BiH tek ovih im je dana evoluirao na razinu svijesti o tom problemu koju je 1995. iskazivao Ejup Ganić, musliman izabran na listi Jugoslavena u predsjedništvo BiH. No bolje ikad nego nikad.nema ni ekonomski, ni socijalni, ni diplomatski potencijal da bi mogla implementirati vlastitu politiku prema BiH čak i kada bi ju imala. Ona je razjedinjena u svim bitnim područjima kroz ideološke i stranačke sukobe, slaba je i nesposobna i za rješavanje mnogo manje izazovnih situacija, kao što je to pitanje dvojezičnosti u Vukovaru.

Kakvu politiku država može voditi kada nije u stanju otvoriti dvije tvornice u Hrvatskoj, a kamoli potaknuti njihovo otvaranje u Srednjoj Bosni ili Cazinskoj krajini? Kako će pomoći Hrvatima iz Bosanske Posavine da plasiraju svoje proizvode preko hrvatskoga turizma kada mi nismo u stanju to učiniti za Slavoniju? Nema ni zajedničkih gospodarskih projekata ni zajedničkih nastupa na trećim tržištima.

Hrvatski dužnosnici puni su obećanja, poput onoga da će u BiH otvarati škole, o čijoj ispraznosti govori i činjenica da isti upravo zatvaraju već izgrađene škole po Hrvatskoj jer nemaju sredstava za njihovo održavanje.

Obećavaju gospodarsku suradnju, a nesposobni su spasiti hrvatsko gospodarstvo. Iako s obje strane granice živi isti narod, programa transgranične suradnje preko europskih fondova nema! Ta specifičnost Hrvatske da je gotovo kompletna granica s druge strane naseljena Hrvatima potpuno je neiskorištena.

Samo snažna hrvatska država i sposobno državno vodstvo mogu djelovati na crti ostvarivanja hrvatskih nacionalnih interesa u BiH. Kada rabimo izraz 'nacionalni interesi', ne mislimo na politiku koja se tiče isključivo Hrvata u BiH, iako su oni po prirodi stvari prvi na koje je ona usmjerena. Nacionalni su interes i muslimani u BiH s kojima treba graditi odnose na svim razinama, kod kojih treba probuditi sjećanje na zajedničku povijest i okrenutost zajedničkoj budućnosti.

Prava Hrvata u BiH nije moguće zaštititi bez njihove spoznaje o obostranoj korisnosti njihova ostvarenja. To je potpuno stavljeno u drugi plan. Hrvatski jugonostalgičari, koji pokazuju veliku umješnost u ostvarivanju zapadno-balkanskih veza i 'pobratimstava', čak i s nositeljima suvremenoga četništva, nisu pokazali nimalo interesa niti umješnosti u gradnji odnosa prema muslimanima u BiH.

Naprotiv, u bijegu od bilo kakve politike prema Hrvatima u BiH, išli su tako daleko da su hrvatskim građanima uskratili čak i pravo da budu informirani o prognozi vremena u susjednoj državi, kao da meteorološke pojave staju na državnim granicama. Stav prema hrvatskome narodu u BiH tek ovih im je dana evoluirao na razinu svijesti o tom problemu koju je 1995. iskazivao Ejup Ganić, musliman izabran na listi Jugoslavena u predsjedništvo BiH. No bolje ikad nego nikad.

Kako su Mesić Račan, Sanader, Petrisch i Ashdown rušili hrvatsku samoupravu

Upravni odbor Vijeća za implementaciju mira (8.2.2000.) pozdravio je mjere Visokog predstavnika na uspostavljanju 'bliskih kontakata sa novim hrvatskim vlastima', a već na sljedećem sastanku 'osuđuje i odbacuje nezakonito i neustavno proglašenje tzv. hrvatske samouprave'. Nakon posjeta šefa misije OESS-A Roberta Barrya, Račanova Vlada podržala je odluke privremenog izbornog povjerenstva o izboru zastupnika u Dom naroda Wolf. PetischerFBiH, ključnom tijelu za očuvanje nacionalne ravnopravnosti koja je temeljni uzrok hrvatskog nezadovoljstva.

Wolfgang Petritsch na stranicama 'Wall Street Journal - Europe' označava Tuđmanovu Hrvatsku odgovornom za etničke podjele u BiH i naglašava kako je predsjednik Stjepan Mesić 'jasno dao do znanja da njegova zemlja više ne žudi za oduzimanjem teritorija Bosni i Hercegovini, kao što je to radio njegov prethodnik Franjo Tuđman'. Republika Hrvatska drastično smanjuje novac za Hrvate u BiH i upućuje poruke bosanskohercegovačkim Hrvatima da se okrenu 'vlastitoj vladi u Sarajevu' i od nje traže zaštitu svojih interesa.

Petritsch u razgovoru za Globus izražava uvjerenje da vlasti obiju država, i Hrvatske i Bosne i Hercegovine, moraju biti vrlo zabrinute zbog prekogranične suradnje između ekstremista. Uvjerava Račana da je to je vrlo opasno za 'nove demokratske institucije u Hrvatskoj', te poziva na suradnju 'nehadezeovske predstavnike hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini'. Račan je upozoren da mora biti vrlo zainteresiran za zbivanja u Bosni i Hercegovini jer se nezadovoljstvo prelijeva i u Hrvatsku, za što se navodi primjer Splita.

Uskoro se Vlada još snažnije distancira od svojih sunarodnjaka u BiH, a Petritsch izražava pohvalu Hrvatskoj na čvrstom stavu koji je zauzela po pitanju hrvatske samouprave u BiH. Račan, zabrinut zbog opasnosti da se kriza iz Hercegovine prenese na Hrvatsku Visokom predstavniku izražava 'zabrinutost za turističku sezonu u Dalmaciji" i daje do znanja da su posebni odnosi s Federacijom stvar prošlosti.

Račan ostaje dosljedan pa Paddy Ashdown 10.11.2002. izjavljuje da je izuzetno sretan odlukom hrvatske Vlade da se ne miješa u BiH i ocjenjuje da je takav odnos jako koristan i od velike pomoći međunarodnoj zajednici. 'Zagreb sada poštuje suverenitet BiH koji obuhvaća i same Hrvate. I Hrvati to polagano shvaćaju'.

Nakon Sanaderova dolaska na vlast ništa se nije promijenilo. Ashdown, ovako opisuje tu situaciju: 'Cijenim tijesnu i dobru suradnju s prošlom Vladom u Zagrebu. Ne vjerujem da će se to mijenjati. Štoviše, sve što sam čuo od gospodina Sanadera navodi me na pomisao da će se tako dobra suradnja nastaviti. U hrvatskoj državi dogodila se izvanredna transformacija ...'

'Sanader je bio vrlo efikasan!'

Christian Schwarz-Schilling, visoki predstavnik za Sanadera je imao samo riječi hvale: 'On je moj stari prijatelj, još od 1993. godine, kada je bio zamjenik ministra vanjskih poslova. Dosta smo razgovarali tijekom rata. Bili smo skupa na Splitskoj konferenciji kad su vođeni odlučujući razgovori između Tuđmana i Izetbegovića.

Sanader je tada utjecao da stvari krenu pravim smjerom, a mnogo mi je pomogao i dok sam bio medijator u BiH. Moram kazati da je on napravio odličan posao i kada je u pitanju transformacija HDZ-a u stranku centra, stranku koja je napustila neke ekstremne stavove. Držim da je to mnogo pridonijelo i miru u cijeloj regiji, kao i europskom putu Hrvatske. Mnogi su se pitali hoće li Sanader biti uspješan premijer, ali on je pokazao da je, osim što je simpatičan, i vrlo efikasan.'

Hrvatska i BiH imaju istu geostratešku sudbinu, ali nemaju snagu

Stereotip je da Francuzi i Englezi vole Srbe, a Nijemci Hrvate i to nema nikakve veze sa stvarnošću. To što su, recimo, Englezi u određenim razdobljima podržavali Srbe, istina je, ali je krivi zaključak da su ih podržavali zato što ih vole. Podržavali su ih zato što su u tim razdobljima očigledno ocjenjivali da mogu bolje promicati brnjemsvoj interes na ovim prostorima nego neki drugi.

Britanski interesi na Balkanu definirani su prije Drugoga svjetskog rata, a u svezi su s rušenjem Austro-Ugarske Monarhije kao dominantne društveno-ekonomske formacije koja je u ono doba bila njihov najveći konkurent. U epizodi vezanoj za stvaranje Jugoslavije, Srbi, koji su htjeli kompaktnu nacionalnu državu, prilagodili su se britanskome interesu stvaranja Jugoslavije, a zauzvrat dobili dominaciju nad njom.

Srpska država neovisno o svojoj veličini, za ostvarenje britanskoga interesa nije značila ništa jer je ona ipak u ovome važnom geostrateškom području ostavljala koridor koji je bez engleskoga utjecaja. S Jugoslavijom taj je prostor bio odlična brana širenju srednjoeuropskoga utjecaja. Ista je stvar bila i s Miloševićem. Oni su nagovarali Miloševića i davali mu odriješene ruke da 'spasi' Jugoslaviju. Kada je Milošević odustao od toga plana i krenuo u stvaranje velike Srbije, od njega su digli ruke.

Američka je politika Britancima prepuštala da vode tu igru i kroz usta svojih najviših dužnosnika snažno podržavala upravo takav scenarij. Hrvatska je dobila priznanje kada je prvotni plan očuvanja Jugoslavije propao, granice republika postale su granice država, no geostrateški nije se ništa promijenilo. Ključna je država za realizaciju i jednoga i drugoga interesa (i srednjeeuropskog i velikobritanskog), uz Hrvatsku, Bosna i Hercegovina. I jedna i druga države su hrvatskoga naroda.

Hoće li Amerikanci nešto promijeniti?

Američka administracija najavila je da će se sljedeće godine pokrenuti rasprava oko unutarnjega 'redizajna' Federacije BiH. EU kao središnji element prve faze ustavne reforme navodi prijenos nadležnosti s entiteta na BiH. Hrvati očekuju izjednačavanje svojih prava s Bošnjacima, a bošnjačke stranke očekuju stvaranje snažnije, centraliziranije vlast. Danas i međunarodna zajednica deklarativno potvrđuje da Hrvati trenutačno ne mogu ostvariti svoja prava u odgovarajućoj mjeri.

AmerikaHrvatska zabrinutost konačno se uzima ozbiljnije u razmatranje i traže se načini da se taj problem riješi i na institucionalnoj razini i u stvarnom životu. Ono što zbunjuje su postupci i izjave koji to deklarativno razumijevanje dovode u pitanje. Tako se, primjerice, najavljuje potraga za rješenjem u izbornome zakonodavstvu koje će biti pošteno i koje će štititi svačija konstitutivna prava, a u isto se vrijeme samo spominjanje uspostavljanja izborne jedinice s hrvatskom većinom proglašava kontraproduktivnim i na crti stvaranja novih podjela.

Daytonsku BiH jednako ugrožavaju i secesionistička i unitaristička nastojanja, ali se u zahtjevima za tzv. 'građanskim modelom' ne prepoznaje želja za majorizacijom i unitarizam. Zašto? Valentin Inzko kaže: 'Moj mandat odnosi se na provedbu Daytonskoga mirovnog sporazuma, a on ne predviđa mogućnost odcjepljenja'. Zašto ta rečenica ne bi glasila 'Moj mandat odnosi se na provedbu Daytonskoga mirovnog sporazuma, a on ne predviđa mogućnost stvaranja unitarne BiH'? ili umjesto 'EU ne će prihvatiti nikakva osporavanja suvereniteta i teritorijalnoga integriteta Bosne i Hercegovine', zašto ne izjava: 'EU ne će prihvatiti nikakva kršenja prava konstitutivnih naroda i stvaranje unitarne BiH'.

Visoka predstavnica Europske unije za vanjsku politiku, Catherine Ashton, ubrzo nakon stupanja na dužnost došla je u Bosnu i Hercegovinu (18. 2. 2010) s vrlo jasnom porukom: 'Nema podjele BiH i Europska unija želi BiH u svome članstvu samo kao jedinstvenu zemlju'. Zašto nije rekla da nema ni unitarne BiH, jer je unitarna BiH nezamisliva međunarodnoj zajednici koja ne će dopustiti da se krše bilo čija konstitutivna prava?

Otkud ta fokusiranost međunarodnih predstavnika samo na opasnost dijeljenja, a potpuna benevolentnost prema opasnosti unitarizacije i majorizacije? Zašto tzv. 'Bonske ovlasti' nikada nisu iskoristili za zaštitu konstitutivnih prava, već upravo suprotno - uvijek na njihovu štetu?

Ejup Ganić 1992.: 'Neka Hrvati sami biraju i smjenjuju svoje predstavnike!'

'Zagreb je opterećen pretpostavkom da bi sutra netko mogao tražiti i postavljati nekog Sejdu Bajramovića iz hrvatskoga naroda da 'odlučuje' u njihovo ime. Rekao sam: 'Nek' hrvatski narod bira sam svoje predstavnike. Ugradimo, a to nije teško učiniti, takve mehanizme da upravo Hrvate predstavlja čovjek koji će zastupati njihove želje i interese, ma kakvi oni bili, i mehanizme koji će ga smijeniti ako to hrvatski narod hoće.' Ejup Ganić o razgovoru s Tuđmanom, novinski intervju iz 1992. objavljen u knjizi Bosanska otrovna jabuka, Bosanska knjiga, Sarajevo 1995..

Tako je govorio Wolfang Petritsch, čovjek koji je srušio HDZ s vlasti u BiH

7. 3. 2001. 'O težini i načinu sankcija dogovaramo se i sa Zagrebom, i s Europskom unijom, i s SAD-om. Zajedničko je stajalište svih njih da treba sasjeći ekstremiste.'
7.3.2001. 'Većina Hrvata koje ja poznajem zadovoljna je ustavnim rješenjima.'
13.4.2001. 'Zagreb je na demokratski način uspio izbaciti hercegovačku mafiju iz svoje zemlje. Na žalost, mi smo još suočeni s njima.'
3.5.2001. 'Rekao sam da u HDZ-u BiH postoje kriminalni elementi, a dosad nitko nije dokazao suprotno.'
28.6.2001. 'Ja istinski patim slušajući Hrvatski radio.'
31.8.2001. 'Svaki realni Hrvat u BiH je protiv trećeg entiteta.'
1.9.2001. 'Pogledajte samo izborni zakon. Dva dana prije njegovog usvajanja telefonski sam poručio tim ljudima da to moraju napraviti. I zakon je usvojen. Prije dvije godine bih ga ja morao nametnuti. To je veliki progres.'
24.5.2002. 'Bleiburg treba shvatiti kao povijesnu lekciju.'
31.1.2002. 'Vjerujte mi, najviše bi me veselilo kad bi nakon nekoliko mjeseci ili godina Hrvati shvatili da sam im ja veliki prijatelj.'

Mario Kapulica
Hrvatski tjednik

Hrvatski tjednik

Ned, 17-01-2021, 23:24:22

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

PRETPLATA

Svakoga četvrtka
Hrvatski tjednik,
a sve drugo je manipulacija!

Posebna ponuda

Hrvatski tjednik dolazi s vrlo niskom cijenom pretplate!

Godišnja pretplata iznosi samo 678 kuna,

170 eura za zemlje EU i 200 eura za prekooceanske zemlje.

Hrvatski tjednik 210 41

Želimo da Hrvatski tjednik dođe u svaki hrvatski dom!

Podatci u računima

Žiro-račun: 2500009-1101384007

Banka: Hypo Alpe-Adria-Bank
Korisnik: Tempus d.o.o. Zadar
IBAN: HR61 2500 0091 1013 84007
BIC:HAABHR22

KONTAKTI

Hrvatski tjednik

KONTAKTI

TelefonTelefon
Hrvatskog tjednika:
+385 (0)23/305-277

Fax
Fax:
+385 (0)23/309-180

Elektronička pošta
Elektronička pošta:
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Preporučite članke

Podržite članke na jednoj od socijalnih mreža jednim klikom!

Facebook, Tweet, Google+, LinkedIn, Pinterest

Facebook like

Preporučite Hrvatski tjednik, portal i naš forum svojim prijateljima i poznanicima kako bi i oni znali za komentare, reportaže, razgovore i vijesti koje ovdje objavljujemo.

Copyright © 2021 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.