Hrvatski tjednik
 


Prljava francusko-kanadska igra tijekom operacije 'DŽEP-93'

Deveti je rujna 1993. uz otežavajuće meteorološke uvjete, tešku konfiguraciju terena, bujnu vegetaciju i razasuta minska polja, a hrvatski su vojnici u operaciji 'DŽEP-93' do 13 sati izbili na planiranu crtu Dukovci – Kriva Lika – Donje selo – Drljići. Ovladavanjem Strunićima, hrvatske postrojbe uspješno su izvršile napadnu zadaću i odmah prešle u aktivnu obranu. Razbijena srpska vojska s naoružanim civilima zahvaljujući meteorološkim uvjetima skriva se se po šumi i šipražju u manjim skupinama. U sljedećih nekoliko dana u područje Medačkoga džepa srpski teroristi dopremaju 12 tenkova i oko 1100 vojnika.

Neuspjeli pokušaj protunapada srpskih elitnih snaga

Nekoliko sati nakon početka napada Hrvatske vojske, postrojbe HV-a za elektroničko izviđanje presreću zapovijedi tzv. 'Glavnog štaba SVK' koji naređuje svim 'komandama' punu borbenu spremu te naređuje pripreme za kontranapad na crti dodira u Medačkome džepu. Komandi Ličkoga korpusa tzv. 'Glavni štab SVK' naređuje da pregrupira snage za napad, prihvati dio snaga koje dolaze kao pojačanje te da osigura lijevi bok snaga iz pravca Velebita. Sljedećega jutra (10. 9. 1993) u Gračac i Medak stižu elementi 'Specijalne brigade MUP-a RSK', a vode ih Milan Martić, 'ministar unutrašnjih poslova', i njegov zamjenik, a ujedno 'komandant' brigade Krsta Žarković. Nakon rasporeda srpske specijalne postrojbe na crti selo Sitnik – Njegovani otpočinje žestoki kontranapad srpskih snaga, njihov je cilj vraćanje izgubljenih položaja i deblokada manjih skupina srpske vojske koje hrvatske snage drže u okruženju. Srpska će vojska od toga trenutka pa sve do 15. rujna pokušati pod svaku cijenu vratiti izgubljeno.

Tuđman - povlačenje je gesta koja je vrlo teška za Hrvatsku

Odmah po izbijanju sukoba, 9. rujna, zapovjednik Unprofora francuski general Jean Cot traži da se hrvatske snage povuku, a to je i zahtjev krajinskih Srba. General Janko Bobetko uvjetuje UnproforHrvoje Šarinić13. rujna obavješćuje Unprofor i generala Cota da 'na osnovi zapovijedi vrhovnoga zapovjednika oružanih snaga Republike Hrvatske Hrvatska vojska prihvaća povući svoje snage s teritorija koje je oslobodila prilikom jedne akcije uzvraćanja neprijateljstava 9. rujna 1993. (Divoselo, Čitluk i Počitelj), pod uvjetom da spomenuto područje bude predano pod isključiv nadzor Unprofora.prekid vatre početkom općih pregovora o primirju. Srpska strana ultimativno 12. rujna preko generala Cota traži da se hrvatska vojska povuče iz Medačkoga džepa, u protivnom će načelnik tzv. 'SVK' general Mile Novaković narediti napad na 65 ciljeva u Republici Hrvatskoj. General Bobetko odgovorio mu je kako je predsjednik Franjo Tuđman toga dana donio odluku o 24-satnom prekidu vatre, što bi trebalo biti uvod u pregovore.

Nakon što je Glavni stožer Hrvatske vojske razmotrio situaciju na bojištu, voditelj Povjerenstva Republike Hrvatske za odnose s Unproforom Hrvoje Šarinić13. rujna obavješćuje Unprofor i generala Cota da 'na osnovi zapovijedi vrhovnoga zapovjednika oružanih snaga Republike Hrvatske Hrvatska vojska prihvaća povući svoje snage s teritorija koje je oslobodila prilikom jedne akcije uzvraćanja neprijateljstava 9. rujna 1993. (Divoselo, Čitluk i Počitelj), pod uvjetom da spomenuto područje bude predano pod isključiv nadzor Unprofora.

Ova gesta koja je vrlo teška za Hrvatsku omogućila bi zaključenje jednoga općeg ugovora o prestanku neprijateljstva što je uvijek bio cilj hrvatske politike'. Na intervenciju predstavnika međunarodne zajednice, hrvatski su zahtjevi prihvaćeni, bitka je okončana sporazumom od 15. rujna koji su potpisali general Mile Novaković (tzv."SVK") i general Petar Stipetić (HV). Prema odredbama toga sporazuma, srpski teroristi ostali bi na svojim sadašnjim položajima, a Hrvatska bi se vojska povukla na položaje od 9. rujna 1993. Unprofor bi napravio neutralnu zonu na području Medačkoga džepa između dviju strana koju bi kontrolirale jedinice UN-a. To će stvoriti hrvatskoj nove neočekivane probleme.

Zapovjedništvo Unprofora za implementaciju sporazuma o Medačkome džepu odredilo je kao nositelja kanadsku bojnu CANBAT-1 kojoj su dodane dvije satnije Francuskoga bataljuna UN-a (FREBAT), jedna iz Sektora sjever (FREBAT 1), a druga iz Bosne i Hercegovine, iz zone BIHAĆA (FREBAT 3). Budući da su Kanađani bili brojniji, za zapovjednika snaga postavili su pukovnika Jima Calvina, zapovjednika kanadske bojne.

Dvostruka crta zapovijedanja UN-ovim snagama u Medačkome džepu

Pukovnik Calvin dobio je svoju prvu zapovijed u 9,00 sati, 14. rujna 1993. od brigadira Pellnasa, višega vojnog promatrača iz Glavnoga stožera Unprofora u Zagrebu da pripremi kanadske vojnike za raspored u Medačkome džepu. Formalno je pukovnik Calvin morao dobiti zapovijed od zapovjednika kanadskoga kontingenta u sklopu Unprofora generala MacInnisa koji je trebao osigurati službeno kanadsko odobrenje za uključenje kanadskih vojnika u operaciju u Medačkome džepu, jednostavno zato što je takav kanadski angažman bio izvan kompetencija mirovnjačke misije. Operacijom kanadskih snaga trebao je zapovijedati Glavni stožer sektora jug sa sjedištem u Kninu i to pukovnik Oerhing, također Kanađanin. Umjesto vojne subordinacije, pukovnik Calvin potpuno je nezakonito primao zapovjedi od generala Cota (zapovjednika snaga) navodno preko brigadira Pellnasa (višega vojnog promatrača) i pukovnika Maisonneuevea koji je bio glavni operativni časnik Unprofora u Zagrebu!

Tako je u Medačkome džepu odigrana francusko-kanadska igra zbog koje su kasnije optuženi načelnik Glavnoga stožera OSRH general Janko Bobetko, brigadir Rahim Ademi, zapovjednik Zbornog područja Gospić, i pukovnik Mirko Norac, zapovjednik 9. gardijske brigade hrvatske vojske.

LanacUobičajeni zapovjedni lanac snagama UN-a potpuno je zaobiđen tijekom operacije Medački džep. Po striktnoj vojnoj hijerarhiji zapovijedi moraju ići u smjeru zapovjednik Snaga – zapovjednik Sektora – zapovjednik CANBAT-a 1(pukovnik Calvin) . Umjesto toga, pukovnik Calvin zapravo je primao usmene upute izravno od predstavnika Unprofora u Gospiću, Francuza, pukovnika Maisonneuevea. U praksi, time je stožer Sektora jug ostao izvan lanca zapovijedanja! Izvršavajući takve zapovjedi, pukovnik Calvin svjesno je prekinuo zapovjedni lanac i napravio opću pomutnju među snagama UN-a izvršavajući potpuno nelegalne zapovijedi.Uobičajeni zapovjedni lanac snagama UN-a potpuno je zaobiđen tijekom operacije Medački džep. Po striktnoj vojnoj hijerarhiji zapovijedi moraju ići u smjeru zapovjednik Snaga – zapovjednik Sektora – zapovjednik CANBAT-a 1(pukovnik Calvin) . Umjesto toga, pukovnik Calvin zapravo je primao usmene upute izravno od predstavnika Unprofora u Gospiću, Francuza, pukovnika Maisonneuevea. U praksi, time je stožer Sektora jug ostao izvan lanca zapovijedanja! Izvršavajući takve zapovjedi, pukovnik Calvin svjesno je prekinuo zapovjedni lanac i napravio opću pomutnju među snagama UN-a izvršavajući potpuno nelegalne zapovijedi.

U kolovozu 1993. zapovjednik Unprofora, švedski general Eric Wahlgren, oštro je optužio Francusku i Britaniju, tvrdeći da se one svojim vojnicima u sastavu mirovnih snaga poglavito koriste za provođenje svojih interesa i borbe za vlast u Europi, a ne za provođenje zadataka Vijeća sigurnosti. Nedugo nakon toga, smijenjen je u tišini. Očito, nije trebalo dugo čekati potvrdu tih tvrdnji. Upravo te i takve francusko-engleske igre uz pomoć Kanađana doći će do izražaja u Medačkome džepu.

Najveća kanadska bitka - najobičnija izmišljotina


Operacija UN-a počela je 15. rujna 1995. zauzimanjem položaja na srpskoj crti bojišnice. To je obavljeno brzo, već do ranoga poslijepodneva. Nakon što bi vojnici Unprofora zauzeli položaj, hrvatske su snage u više navrata izravno na njih vatreno djelovale, tvrdio je pukovnik Calvin. Navodno su naše snage na unproforce pucale s malokalibarskim oružjem, teškim mitraljezima, a u nekim slučajevima i topovima kalibra 20 mm. Snage CANBAT-a 1 uzvraćale su vatru kad je bilo očigledno da je ona usmjerena na njih. U jednom od 'zaboravljenih' izvješća kanadske vojske (15. 9. 1993) pukovnik Calvin pisao je: 'U nekim slučajevima povod za otvaranje vatre Hrvatima je bilo snajpersko djelovanje srpskih snaga koje su snage UN-a koristile kao štit. Nakon pregovora u stožeru 9. brigade Srba, ta su djelovanja prekinuta.'

Medijski linč za diplomatski pristisak na Hrvatsku

Sljedećega dana u 12,00 sati prva satnija CANBAT-a 1 počela je prelaziti u prostor koji je kontrolirala Hrvatska vojska. Cestovne zapreke i mine nisu bile uklonjene. Između zapovjednika CANBAT-a 1 i brigadira Mezića (HV) na prijelaznome punktu dogodila se rasprava u povišenome tonu. Pukovnik Calvin čekao je takvu situaciju, u njegovoj pratnji bilo je nekoliko predstavnika medija koji su željeli dobiti informacije iz prve ruke o borbama na području Medačkoga džepa. Prema uputama generala Jeana Cota održao je tiskovnu konferenciju ispred hrvatske barikade s minama, preprekama i s pukovnikom Mezićem u pozadini te je bez ikakvih argumenata, optužio Hrvatsku vojsku za etničko čišćenje i uništavanje svega na području Medačkoga džepa.

Takve optužbe trebale su poslužiti međunarodnoj zajednici, lordu Davidu Owenu i Torvaldu Stoltenbergu da mogu izvršiti dodatni pritisak na predsjednika Tuđmana i Hrvatsku. Povlačenje Hrvatske vojske iz Medačkoga džepa završilo je 17. 9. 1993. kada su snage UN-a pod zapovjedništvom kanadskoga pukovnika Jima Calvina preuzele kontrolu nad tim područjem. Poslije će nakon povratka u Kanadu pukovnik Calvin i njegova postrojba dobiti odličje za 'najveću bitku kanadske vojske od Korejskoga rata' u kojoj su ubili ni manje ni više nego 27 hrvatskih vojnika. Jesu li dva-tri rafala Hrvatske vojske u smjeru Kanađana u sastavu UN-a, kada ih srpska teroristička vojska koristi za štit i napada legalnu Hrvatsku vojsku, ta velika bitka? Zapravo nikakve bitke nije bilo! Zanimljivo je da niti jedna francuska satnija (FREBAT) u Medačkome džepu nije prijavila sukob s Hrvatskom vojskom iako su bile operativno podređene kanadskom zapovjedniku! Na žalost, desetljeće poslije, na suđenju u Zagrebu iskazi ovoga lažova biti će čitani kao vjerodostojni dokazi.

Stotine fabriciranih dokaza srpske organizacije "Veritas"


Poradi tvrdnji za teška kršenja međunarodnoga humanitarnog prava na području bivše SFRJ od svih strana u sukobu, Organizacija Ujedinjenih naroda formirala je komisiju stručnjaka koju je vodio egipatski diplomat M. Cherif Bassiouni, a čija je zadaća bila utvrđivanje činjeničnoga stanja. Kada su u UN-u obavljene zadnje predradnje za osnivanje međunarodnoga kaznenog suda za područje bivše Jugoslavije i Ruande, glavni tajnik UN-a poslao je 24. 5. 1994. pismo Vijeću sigurnosti UN-a, a uz to je pismo priloženo izvješće Komisije stručnjaka (tzv. Bassiounijeva komisija) s prilozima na više od 3.000 stranica.

Bassiounijeva je komisija prikupila više od 65.000 stranica pisanoga materijala i veliku količinu filmskih i videozapisa o raznim zločinima. Poslije će taj materijal biti predan tužiteljstvu MKS-a u Haagu. Tako je pod aneksom VII toga izvješća obrađena i operacija Hrvatske vojske u Medačkome džepu. Tužiteljstvo Haaškoga suda bilo je svjesno da upravo na temelju toga izvješća ne će moći dokazati krivnju hrvatskih časnika, generala Bobetka, generala Ademija i generala Norca pa je taj slučaj kako znamo prepustilo hrvatskome pravosuđu. Tužiteljstvo Haaškoga suda dokazima Komisije stručnjaka UN-a dodalo je stotine fabriciranih dokaza srpske organizacije 'Veritas' koju vodi Savo Štrbac, izmišljene bitke kanadske vojske u kojima se tvrdi da su Kanađani u Medačkome džepu ubili 27 hrvatskih vojnika da spase 'srpski goloruki narod' itd... Uz silno nasilništvo međunarodne zajednice nad hrvatskim pravosuđem i slijepo poslušništvo svih Vlada RH (Račanove, Sanaderove, Kosoričine) od 2000. pred Bruxellesom proveden je proces u Zagrebu. Radi istine, mi na 20. godišnjicu operacije 'DŽEP-93' podsjećamo i donosimo pregled toga izvješća Komisije eksperata UN-a.

UN-ovi stručnjaci nisu pronašli temelje optužbe za ratni zločin

UN-ovi stručnjaci svoju analizu započinju rečenicom kako je i ova operacija pokazala kako se, prema običaju, vodi rat na Balkanu. Pa tako navode: Operacija Medački džep obuhvaća Analizasvojoj analizi zaključuju kako nitko od pojedinaca ili zapovjednika u slučaju Medačkoga džepa ne može biti optužen za pogubljenja, mučenja i sakaćenja zbog nedostatka dokaza i nepouzdanih srpskih svjedoka. Dalje se u izvješću tvrdi: 'Analizom će se nastojati utvrditi tko konkretno, ako uopće itko, podliježe kaznenoj odgovornosti za bilo koji od tih zločina. U slučajevima ratnih zločina, bez obzira koliko užasni ili koliko jasni, u ovoj je analizi uzaludno nastojanje ako se ne može utvrditi zakonska odgovornost.'vojne operacije Republike Hrvatske (Hrvati), Zaštitnih snaga Ujedinjenih naroda (UN ili Unprofor) i, u manju ruku, snaga 'Republike Srpska Krajina' (Srbi) u blizini Medaka, Hrvatska u rujnu 1993. Na žalost, samo je tipični primjer načina na koji se vodi, i očigledno uvijek vodio na Balkanu. Iz ovoga se vidi da je od početka politika međunarodne zajednice vođena u smjeru izjednačavanja žrtvi i agresora.

U tom izvješću od 28. prosinca 1994. godine, posvećenome analizi mogućih ratnih zločina koji su se dogodili u operaciji 'DŽEP-93' u jesen 1993. godine, pokazuje se da UN-ovi stručnjaci temelje za optužbe za ratni zločin nisu pronašli.

Štoviše, u svojoj analizi zaključuju kako nitko od pojedinaca ili zapovjednika u slučaju Medačkoga džepa ne može biti optužen za pogubljenja, mučenja i sakaćenja zbog nedostatka dokaza i nepouzdanih srpskih svjedoka. Dalje se u izvješću tvrdi: 'Analizom će se nastojati utvrditi tko konkretno, ako uopće itko, podliježe kaznenoj odgovornosti za bilo koji od tih zločina. U slučajevima ratnih zločina, bez obzira koliko užasni ili koliko jasni, u ovoj je analizi uzaludno nastojanje ako se ne može utvrditi zakonska odgovornost.'

'Secirajući' izjave srpskih svjedoka, Komisija zaključuje kako su nepouzdani jer razni svjedoci različito opisuju isti događaj, a pojedini svjedoci isto opisuju različite događaje. Tako, primjerice, svjedok broj 6 tvrdi kako je bilo 20 hrvatskih vojnika prilikom ubijanja 83-godišnje slijepe starice, dok svjedok broj 7 isti događaj opisuje uključujući '10 Hrvata'. Isto tako, stručnjaci sumnjaju u relevantnost svjedočanstva ispitanih Srba zato što su bili pod utjecajem 'emocionalne povezanosti za porušenim rodnim krajem', ali i zbog naglašene 'demonizacije' neprijatelja.

Zaključak UN komisije: srpski forenzičari nestručni su, neopremljeni, korumpirani i pijani

Zanimljivo je kako se Komisija vrlo negativno izražava o srpskim forenzičarima: nestručni su, neopremljeni, korumpirani i pijani. 'Nadalje, pregledi koje su obavile srpske vlasti nisu bili zadovoljavajući. Bili su krajnje manjkavi u pogledu detalja te obavljeni u nestručnom okružju, tj. uz pijanstvo i korupciju suca koji ih je nadgledao'. Tako UN-ov policajac Sandgren Stig navodi da je 'srpski patolog Željko Karan obavljao autopsije 19. studenoga 1993. u majici kratkih rukava noseći kolt za pasom, a da to zapravo nije bila ozbiljna autopsija već pregled koji je više rađen za propagandne svrhe...'

S obzirom na manjak dokaza, UN-ovi stručnjaci u svome izvješću zaključuju kako se niti jednom pojedincu, a tako ni zapovjedniku, ne može 'prišiti' odgovornost za ubijanje stanovnika Medačkoga džepa. Ipak, svoj zaplet izvješće zahvaća kada 'prstom upire' u Ademija za kojega, zbog njegova albanskog podrijetla, tvrde kako će se 'Hrvatska lako odreći te ga procesuirati Haaškom tribunalu'. Doslovce pišu: Zapovjednik operativne zone smijenjen je nedugo nakon ove bitke. Ovo, plus njegovo albansko etničko podrijetlo, ukazuju na to da je vjerojatnije da će ga hrvatske vlasti predati Međunarodnom kaznenom sudu nego nekoga drugog časnika hrvatskoga podrijetla od većega političkog značaja.

UN-ova analiza dotiče se i odnosa stradalih civilnih i vojnih žrtava te se naglašuje manje stradanje civila od onoga u II. svjetskom ratu, Vijetnamskome i Korejskom ratu. Navode podatak kako je ubijeno 70 posto vojnih žrtava. Da ubijanje civila u Medačkome džepu nije bilo namjerno, dokazuje zaključak UN-a kako se vojna operacija odvijala 'tijekom noći dok su civili bježali zajedno sa srpskom vojskom koja se povlačila'. Prema Zakonu o ratu, takvi civili nazivaju se 'slučajnim žrtvama', a ne žrtvama ratnoga zločina, objašnjavaju UN-ovci. Posebno je važna činjenica kako Komisija ne uočava 'obrazac ponašanja' hrvatskih vojnika tijekom operacije.

Naime, takav zločinački 'obrazac ponašanja' upućivao bi na zapovjednu odgovornost viših časnika o čemu se u Medačkome džepu ne može govoriti. Članovi Komisije, i sami vojni časnici, drže da se od vojnika ne može očekivati 'standard perfekcije' tj. kako je činjenica da u vojnim operacijama stradaju i civili što ne znači da se radi o zločinu. Konačno, u izvješću se spominje i to da se hrvatskim časnicima ne može suditi za uništavanje imovine prije povlačenja iz Medačkoga džepa budući da prema ženevskim konvencijama taktika spaljene zemlje nije zabranjena u slučaju međunarodnog sukoba (ne i građanskog rata) i to za stranu o čijem se teritoriju radi. O tom detalju više u idućem nastavku.

Ostaje nepoznanica zašto ovaj dokument nije poslužio hrvatskom pravosuđu kao relevantan podatak i zašto je unatoč svim ovim spoznajama protiv generala Ademija i generala Norca podignuta optužnica? Ovo izvješće možete pročitati sami, nalazi se na stranicama University of West England http://www.ess.uwe.ac.uk/comexpert/ANX/VII.htm.

Kakvi su časni 'zapadnjaci' svjedočili protiv Ademija i Norca

Sustavnoj propagandi u Kanadi protiv Hrvatske udareni su temelji odmah nakon samostalnosti. Tadašnja prva dama Kanade, Milica 'Mila' Mulroney, rođ. Pivički, žena premijera Briana Mulroneya, Srpkinja je iz BiH, svoje četničke stavove nije skrivala u to ademinoracvrijeme, a vjerojatno ni danas.

Izmišljena bitka opisana je u knjizi 'Tested Mettle: Canadian Peacekeepers at War' (Testirana odvažnost: kanadski mirotvorci u ratu, tiskana 1998.). U njoj su autori Scott Taylor i Brian Nolan napisali kako su se u akciji deblokade Gospića sukobili Kanađani i HV, pri čemu je izginulo tridesetak hrvatskih vojnika. Kanađanka Carol Off, u svojoj knjizi pod naslovom - Ghosts of Medak Pocket -The Story of Canada's Secret War (Sablasti Medačkoga džepa - Priča o kanadskome tajnom ratu, 2004,) nastavlja te laži o 'junačkim pothvatima' kanadskih mirotvoraca. U knjizi na 98. stranici Carol piše: 'Kanađani su se ukrcali u autobuse za trosatni put do svoga novog doma u zoni 'Sector West' u zapadnoj Slavoniji (Daruvar). Prolazeći kroz grad vojne posade stare Krajine, Karlovac, prešli su na tamnu stranu balkanske stvarnosti'. Znači put od Plesa do Daruvara vodi kroz Karlovac. (Prikaz te knjige možete naći na adresi: http://www.licke-novine.hr/kultura%201/Kult.html#osvrt).

Tko je pukovnik Calvin?


Thomas James Calvin kanadski je pješački pukovnik. Godine 1993. bio je zapovjednik I. kanadskoga bataljuna stacioniranoga u Hrvatskoj. Prije misije u Unproforu u Hrvatskoj radio je za Ujedinjene narode samo šest mjeseci kao pobočnik zapovjednika kanadskog bataljuna UN-a na Cipru, od rujna 1981. do travnja 1982. Toliko o 'iskusnome' kanadskom časniku.

Takav je to kanadski bataljun?

 

Kanadski bataljun kojim je zapovijedao Calvin formiran od II. kanadskog lakopješačkoga bataljuna 'Princeza Patricia', bataljuna redovne vojske koji je za misiju u hrvatskoj bio pojačan redovnim i pričuvnim vojnicima muškarcima i ženama. Formiran je u siječnju 1993. u Winnipegu u Kanadi. Calvin i njegovo odabrano društvo intenzivno su obučavani tri mjeseca između siječnja i ožujka 1993. a početkom travnja 1993. prebačeni su iz Kanade u Hrvatsku i stavljeni pod zapovjedništvo Unprofora u Zagrebu. Nakon povratka u Kanadu, većina njih, vojnika i časnika, bila je demobilizirana uglavnom zbog ovisnosti o alkoholu. Pijančevali su i ponekad radili, a njihov pukovnik Calvin popravljao je stare automobile. Nakon što su laži i priče o raznim 'bolestima i osobnim katastrofama' ovih vojnika neprestano ponavljane, uz svesrdnu pomoć srpskoga lobija u Kanadi njihove su laži potporom medija postale istina.

Lažna odličja kanadskih vojnika i časnka - medalje lažnoga sjaja

Kanadska država 2. prosinca 2002. u Winnipegu odlikovala je pripadnike postrojbe 'Princess Patricija' za junačko ratovanje protiv hrvatskih snaga u operaciji u Medačkome džepu. Od toga vremena samo 66 pripadnika 'Princess Patricija' zaista su bili u Hrvatskoj, 230 njih uopće nisu pripadali ovoj postrojbi u to vrijeme. Ipak, svi su došli primiti odličja za 'hrabro i profesionalno izvršenje dužnosti'. Koja časna vojska! Odličja im je uručila predstavnica engleske kraljice u Kanadi Adrienne Clarkson.
Zašto Republika Hrvatska nije službeno prosvjedovala te 2002. protiv ovakva sustavnoga blaćenja hrvatskoga naroda i države, znaju Stipe Mesić i Ivica Račan.

Joško Buljan
Hrvatski tjednik

Hrvatski tjednik

Sri, 28-06-2017, 16:08:27

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

PRETPLATA

Svakoga četvrtka
Hrvatski tjednik,
a sve drugo je manipulacija!

Posebna ponuda

Hrvatski tjednik dolazi s vrlo niskom cijenom pretplate!

Godišnja pretplata iznosi samo 660 kuna,

170 eura za zemlje EU i 200 eura za prekooceanske zemlje.

Hrvatski tjednik 210 41

Želimo da Hrvatski tjednik dođe u svaki hrvatski dom!

Podatci u računima

Žiro-račun: 2500009-1101384007

Banka: Hypo Alpe-Adria-Bank
Korisnik: Tempus d.o.o. Zadar
IBAN: HR61 2500 0091 1013 84007
BIC:HAABHR22

KONTAKTI

Hrvatski tjednik

KONTAKTI

TelefonTelefon
Hrvatskog tjednika:
+385 (0)23/305-277

Fax
Fax:
+385 (0)23/309-180

Elektronička pošta
Elektronička pošta:
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Preporučite članke

Podržite članke na jednoj od socijalnih mreža jednim klikom!

Facebook, Tweet, Google+, LinkedIn, Pinterest

Facebook like

Preporučite Hrvatski tjednik, portal i naš forum svojim prijateljima i poznanicima kako bi i oni znali za komentare, reportaže, razgovore i vijesti koje ovdje objavljujemo.

Copyright © 2017 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom (GPL).