Kao i obično, Nobilo laže: Udba jest podvaljivala autorstvo knjiga Đurekoviću!

Ante Nobilo, odvjetnik Josipa Perkovića, na isteku mjeseca lipnja 2013. godine dobio je na desetke stranica i sati medijskog prostora u vodećim dnevnim novinama i na javnoj televiziji kojima je branio svoga klijenta Josipa Perkovića i Krunoslava Pratesa te njihovu umiješanost u likvidacije hrvatske političke emigracije.

U Večernjem listu od 29. lipnja 2013., secirajući i negirajući pravomoćnu presudu Krunoslavu Pratesu, Nobilo tvrdi: 'Zaista je nevjerojatno, apsolutno neživotno da bi Služba državne sigurnosti Hrvatske i Josip Perković sudjelovali u pisanju krajnje kritičnih knjiga koje napadaju osobno predsjednika Tita, partiju i cijeli establišment SFRJ i to samo zato da bi Đureković otputovao u inozemstvo i da bi ga likvidirali.'

Nobilo kao Nobilo,drži se one Goebbelsove: sto put ponovljena laž postaje istina. Naime, u pravomoćnoj presudi Krunoslavu Pratesu u Njemačkoj sud je utvrdio da je Služba državne sigurnosti (SDS-SRH) pisala knjige, a koje je potom kao autora potpisivala Stjepana Đurekovića, sve u cilju denunciranja i prisilnog izgona iz Socijalističke Republike Hrvatske (SRH).

Da medijski prostor ne bih ostao zatrovan manipulacijama Ante Nobila, mi u Hrvatskom tjedniku za početak iznosimo hrvatskoj javnosti jednu od knjiga koje je (SDS) pisao 1982.i podvalila kao autora Stjepana Đurekovića. Riječ je o tobožnjem romanu koji nosi naslov 'Ja Josip Broz Tito' na čijim koricama stoji da je izdan u Zagrebu 1982. a tiskan je tobože u Americi.

Listajući taj tobožnji trećerazredni roman, prvo što se kosi sa zdravim razumom predgovor je autora koji sigurno nije pisao Stjepan Đureković. No da mi ne bismo kao i Nobilo manipulirali vašim zdravim razumom, dajemo vam od riječi do riječi predgovor autora, tobože Stjepana Đurekovića, pa sami prosudite bi li intelektualac razine Stjepana Đurekovića to potpisao.

'Poznavajući do u tančine život, rad i način razmišljanja vladajuće elite u komunističkoj Jugoslaviji, kao i mnoge događaje i pojedinosti koji javnosti uopće nisu poznati (ili su poznati samo djelomično ili u krivom svjetlu), godinama sam se odlučivao sve to staviti na papir. Zapravo dvoumio sam se zbog straha,jer sam znao da će me zbog ovakvog povijesnog romana Titove vlasti osuditi na najmanje deset godina tamnice,a vjerojatno bi me čak i ubili po svom uobičajenom tajnom postupku. No shvativši da mi je kao čovjeku moralna obaveza i rodoljubna dužnost upoznati svoje sunarodnjake i svjetsku javnost s pravim licem komunizma, te koliko je on poguban za čovječanstvo, ipak sam prihvatio veliki riziko, te napisao ovaj i druge svoje romane i prokrijumčario ih preko granice.'

U samom romanu 'Ja Josip Broz Tito' svi događaji i ličnosti stvarni su i istiniti pa je možda zbog toga radnja na pojedinim mjestima nedovoljno dramatična. Ali što se tu može kada je povijest uzela upravo takav tok. Osim toga treba imati u vidu i činjenicu da radnja romana traje čak četrdeset i dvije godine, a događaji su opisani upravo kako su se zbili i to kronološkim redom. I upravo zbog toga relativno dugog vremenskog razdoblja, a Josip Broz Tito bio je vrlo aktivna ličnost, događaja ima napretek. Uslijed toga, u romanu su mnogi događaji i ličnosti samo naznačeni. U protivnom, roman bi bio skoro trostruko dulji a takav je baš ispao u prvoj verziji,pa sam ga morao skraćivati. Zbog činjenice što opisujem stvarne događaje i stvarne ljude, a ti su događaji često skandalozni, pa čak i stravični, znam da će ovaj roman uzbuditi mnoge duhove širom Jugoslavije, pa čak i u drugim komunističkim državama, a naročito pripadnike vladajuće elite. To je i razumljivo jer ljude najviše boli neugodna istina. Još je razumljivije da će vladajuća elita (nova klasa) ne samo Jugoslavije nego i drugih komunističkih zemalja poduzeti sve da bi izbrisala groznu sliku o svom licu, te da će pljuvati ne samo po romanu nego i po njegovom autoru.To će sigurno biti sudbina i ostalih mojih četiriju romana kada budu objavljeni. Naslovi tih romana glase 'Komunizam: velika prevara', 'Slom ideala' (Ispovijest Titovog ministra), 'Crveni menageri' i 'Sinovi orla'. Naravno, da bih objavio ove romane,morao sam napustiti Jugoslaviju, ali pitanje je da li ću i na Zapadu moći biti siguran za svoj život, jer će me tajna policija Jugoslavije čak i ovdje progoniti.'

Sve knjige koje je SDS pisao i podvaljivao kao da su djela hrvatske političke emigracije, moguće je naći u arhivu SOA-e. No kudikamo je zanimljivije,od sadržaja ovog tobožnjeg romana, kako se udbaška hobotnica u Hrvatskoj uznemirila.Ta hobotnica ima svoje krakove u svim iole bitnim institucijama, političkim strankama, medijima (posebno HRT-u), dominantna je u pravosuđu koje je rak-rana hrvatskog društva. Sljedećih mjeseci kada krene tiha lustracija, realno je očekivati i neke suce na optuženičkoj klupi, ne radi služenja Udbi nego radi sablasnih naručenih presuda.

Kada premijer Milanović govori o pokušaju istjerivanja lisice,a istjerat će se navodno King Kong, potpuno je u pravu. Na sreću ima još dovoljno živih svjedoka iz komunističkih vremena. King Kong mogao bi biti značajan dio ostarjelog SDP-ovog establišmenta koji je bio u SKH i davao Perkoviću političke smjernice za likvidacije, kao HDZ-ovi tehnomenadžeri koji su istinski pokrali Hrvatsku u pretvorbi i privatizaciji (Zaba,Adris grupa,Agrokor...),pa se sada zalažu da se unutar EU oformi balkanski 'Beneluks'.

Ulazak u EU donosi nam gospodarsko potonuće,ali nam u mentalnom pročišćavanju od komunističkog sustava vrednota donosi neizmjerni dobitak. Kada se za nekoliko godina očistimo od duha komunizma, ne sumnjam da će nam onda uslijediti i gospodarski procvat. Tada ne će biti ni Nobila, ni Bajića, ni Milanovića, ni Mesića, ni Turudića, ni Karamarka, ni Josipovića, Pavića, Radmana, Stankovića, Šprajceva, Pusića i niza drugih trovača javnog života koji su svojim činjenjem ili nečinjenjem doveli hrvatsko društvo pred rub ponora.

Tomislav Jelić
Hrvatski tjednik