Institucije kao igračka neokomunističkih ignoranata
Neviđeni niz napada na temelje pravne države, opstrukcija ustavom zajamčene vladavine prava te kemijanje sa zakonodavnom i ustavotvornom procedurom u vrlo kratkom roku skinuli su obrazinu s lica lažnih demokrata, samoproglašenih naprednjaka i Europejaca. Nezabilježeno je s koliko je drskosti vladajuća kukuriku kasta u samo desetak dana nasrnula na gotovo sve temeljne vrednote društvenog ustroja koje su s toliko idealističke uznositosti upisane u članku 3. Ustava RH.
Neoboljševički um zloćudnim je poigravanjem s procedurom i s institucijama u dobroj mjeri dostigao, a u ponečem i nadmašio, najmračnije vrhunce svojih komunističkih mentora i inspiratora. Sada je posve izvjesno da je pravna država postala talac nerazumne i protunaravne opsesije Milanovića, Josipovića i družine da hrvatsku državu ustroje po mjeri Jovanovićevih jugounitarističkih, jezikoslovnih, odgojnih i parapravničkih opsesija. U tu svrhu oni ne oklijevaju koristiti se pravnom državom kao svojom odgojnom batinom za discipliniranje nepoćudne većine.
Valja stoga zapitati: Drugovi, nije li pravna država kao vaša odgojna palica ipak malo prevelika, bez obzira na veličinu neposlušnog mnoštva? No, velika ili ne, brzo će se pokazati da je za vas – preteška. Pretvaranjem države i njezinih institucija u instrument jedne svjetonazorske pozicije, one prestaju biti dobro svih svojih građana. Time se za rušenje takve odnarođene vlasti legitimiraju sva sredstva, pa i ona koja demokratski sustav odbacuje.
Zatucanost komunističkih fundamentalista
Referendumska inicijativa U ime obitelji od početka se susrela s kojekakvim manipulantskim osporavanjima, demagoškim banaliziranjem, protimbama i relativizacijama. U kakofoniji sporenja nedovoljno zapaženo prošla su JovanovićNetom što ga je Ustavni sud išamarao zbog nepodopština s tzv. zdravstvenim odgojem, on još grogiran ponovo kreće u neizvjesnu avanturu istog kodnog imena. Ali, jadničak, ne shvaća ni što ni kako treba pravno ispraviti i prilagoditi da bi 'napredni' ideološki sadržaj prodao narodu kao 'obrazovni'. U tu je svrhu najavio i pojačavanje svoje pravne službe. Upućeni tvrde da u Jovanovićevu resoru slijedi prava pravna revoluciju i zamjena brojnih pravnih propisa po njegovoj odgojnoj mjeri.razmatranja vlasti da se inicijativa izigra izmjenom Ustava, a potom i izmjenom zakona. Zanimljivo je da su nam takve najave servirali upravo oni koji su, poput Peđe Grbina, do jučer tvrdili kako Ustav nije poput gaća da ga se mijenja svaki dan.
Mogućnost da se temeljni zakon jedne države, zakon koji ima značajke društvenog ugovora, zakon na kojem počiva savez građana koji su se udružili u političku zajednicu zvanu Republika Hrvatska, da se tim zakonom koristi kao sredstvom za očuvanje vlastitih ideoloških i svjetonazorskih pozicija izazvala je zgražanje najšire javnosti i stručnih krugova. Neovisno o tome što je ova ideja – zbog zabrane retroaktivne primjene – pravnički promašena, ona svjedoči na što su sve spremni komunistički fundamentalisti kako bi, u svojoj zatucanosti, očuvali svoje propale nazore od neumitnog kotrljanja prema smetlištu povijesti.
O pravničkim domišljanjima Željka Jovanovića već je u više navrata svoje rekao i Ustavni sud, ali o njegovim eskapadama bit će još mnogo govora. Njegovo bauljanje kroz labirinte pravnih propisa i maltretiranje pravnog poretka poprima upravo epske razmjere. Netom što ga je Ustavni sud išamarao zbog nepodopština s tzv. zdravstvenim odgojem, on još grogiran ponovo kreće u neizvjesnu avanturu istog kodnog imena.
Ali, jadničak, ne shvaća ni što ni kako treba pravno ispraviti i prilagoditi da bi 'napredni' ideološki sadržaj prodao narodu kao 'obrazovni'. U tu je svrhu najavio i pojačavanje svoje pravne službe. Upućeni tvrde da u Jovanovićevu resoru slijedi prava pravna revoluciju i zamjena brojnih pravnih propisa po njegovoj odgojnoj mjeri.
Duhovno utočište i sidro nacionalnog identiteta
Znajući da je jezik istinsko duhovno utočište i stožerno sidro nacionalnog identiteta, Jovanović je akcijom nametanja svoga pravopisa udario na same temelje hrvatske samobitnosti. Ova prividno površna i neodmjerena akcija ima svoje mnogo dublje korijene i mnogo širu platformu. Teško je reći kad i gdje se začela, ali njezini proplamsaji svako malo prosvijetle neupućeni hrvatski puk.
Najprije je prije desetak godina Goldsteinov Novi liber zasuo hrvatske škole 'dobrotvornom donacijom' u kojoj im je darovao Rječnik "hrvatskog" jezika u 12 svezaka, s Pravopisnim priručnikom. Potom je objavio Veliki rječnik Vladimira Anića, a prilagođeno 'obiteljsko' izdanje Jutarnji list besplatno je dijelio svojim čitateljima. Onda se u svojoj prosvjetiteljskoj misiji pojavila bljedunjavo prozirna Snježana Kordić, 'gospođa u dopičuljku', šireći bratske teze o jednom jeziku.
Svako malo u toj 'spontanoj' akciji odnekud izroni premijerov savjetnik Slavko Goldstein i obogati nas svojim bogomdanim vizijama. Tako je još 17. 2. 2012. Jutarnji list objavio tekst pod naslovom: "Goldstein nudi rješenje Jovanoviću: Ministre, moramo imati jedinstveni pravopis, i to onaj koji ljudi žele". Autorica je bila, koje li slučajnosti, Ivana Kalogjera – sadašnja Jovanovićeva savjetnica.
Diverziju protiv hrvatskog jezika Jovanović je povjerio svome priučenom šegrtu Željku Joziću. Sudjelujući nedavno u polemici s Radoslavom Katičićem, Jozić je napadno kritizirao svojedobnu izjavu Ive Sanadera kako ne će pisati 'ne ću', jer da je time Sanader uvrijedio hrvatske jezikoslovce. Računajući na zaboravljivost općinstva, taj je vrli mladac mudro prešutio da je upravo on rekao da ne će pisati 'ne ću', a Sanader je to samo ponovio. Iako je Jozić pritom iznio više politikantske, negoli stručne razloge, u toj rezolutnoj pravovjernosti valja tražiti razloge njegova munjevita profesionalnog uspona. Kako to već ide, na taj se način kvalificirao kao Jovanovićev čovjek za specijalne zadatke.
Zlouporaba institucija
Iako je više nego izvjesno da će Jozić, usuprot svojim neumjesnim ambicijama izboriti prilično opskurno mjesto u povijesti hrvatskog jezikoslovlja, njegov rad možda ne bi bio tako prezren kad ne bi bio tako neukusno slizan s politikom. Sve te zakulisne igre, muljanje središta moći i promoviranje iščašenih mišljenja nije toliko sporno – sve dok je tržište ideja slobodno, dok se u promoviranje tih parcijalnih stavova ne upregnu institucije koje bi po svojoj naravi trebale služiti općem dobru i interesima svih građana.
JozićIako je više nego izvjesno da će Jozić, usuprot svojim neumjesnim ambicijama izboriti prilično opskurno mjesto u povijesti hrvatskog jezikoslovlja, njegov rad možda ne bi bio tako prezren kad ne bi bio tako neukusno slizan s politikom. Sve te zakulisne igre, muljanje središta moći i promoviranje iščašenih mišljenja nije toliko sporno – sve dok je tržište ideja slobodno, dok se u promoviranje tih parcijalnih stavova ne upregnu institucije koje bi po svojoj naravi trebale služiti općem dobru i interesima svih građana.Na žalost, ministar Jovanović upravo to čini. Zaobilaženje zakona i korištenje institucija po njemu je nužno jer su njegove akcije, poput tzv. zdravstvenog odgoja i akcije 'pravopis', samo posljedica nužde da nas prosvijetli i da nas spasi od naše zaostalosti. Manipulacije s raspodjelom financijskih sredstava i prijevarne svrhe tzv. reakreditacije pokazali su razmjere ideološke zaslijepljenosti njegova ministarstva. Diskriminatorno postupanje prema uglednim nacionalnim institucijama kao što je Staroslavenski institut, primjer je barbarskog i nedvojbeno antihrvatskog postupanja.
Pripremajući teren za europejski pravopis, Jovanović je ciljano povukao niz spornih politikantsko-političkih poteza. Tako je bez razumnog razloga ukinuo Vijeće za normu hrvatskog jezika, dopisujući se pritom s mrtvim Tomislavom Ladanom. Na mjesto ravnatelja Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, umjesto prijašnje ravnateljice Dunje Brozović Rončević, instalirao je poslušnog Jozića.
Pri svemu tome valja napomenuti da je korištenje institucionalne pozicije za promoviranje i favoriziranje osobnih stavova neprimjereno i u suprotnosti s demokratskim standardima. Iako ovu finesu, tj. razlikovanje osobne i službene pozicije, nije lako uvijek uočiti, to je pitanje političke i demokratske kulture. Primjerice, kad Peđa Grbin problematizira uvjete za održavanje referenduma, kad razglaba o ustavnosti referendumskog pitanja ili kad razmatra pitanja poput broja potrebnih potpisa, još uvijek ništa nije prijeporno, bez obzira koliko njegovi stavovi bili promašeni.
Ali kad eksplicitno deklarira vlastitu vrijednosnu poziciju o ovoj stvari, onda tu više nema ni razmatranja ni procedure, već se radi o goloj obrani vlastitog stava. Stoga bi zainteresirani morali podnijeti zahtjev za promptno izuzeće Grbina i njemu sličnih pri bilo kakvu razmatranju ovog pravno-političkog pitanja.
Ista je stvar i s ministrom Jovanovićem koji ne može objektivno suditi o tzv. zdravstvenom odgoju kad je u niz navrata pokazao da se uopće ne radi o odgoju, nego o ideološko-svjetonazorskom pitanju, koje je i njegov osobni izbor. Glede njegovih jezikoslovnih zamisli stvar je još gora jer je nedvojbeno kako je posegnuo za ovlastima koje mu pravni sustav nije ni dao.
Dan za danom – stoljeće
Jedan od najvulgarnijih slučajeva političke korupcije pokušaj je Milanović-Josipovićeve klike da bezočnom instrumentalizacijom zakonodavne procedure zaštite jednog udbaškog ubojicu i kriminalca krvavih ruku. Prilagođavati zakon jednoj osobi, pa makar se radilo o ocu savjetnika predsjednika Josipovića, predstavlja grubu povredu autonomije zakonodavnog tijela i poniženje pravne države. Time je hrvatskoj javnosti po tko zna koji put poslana sramotna poruka da je zločin, krvoproliće i političko razbojništvo dopušteno, poželjno i nekažnjivo – pod uvjetom da ima poželjan ideološki predznak. Najgore je što su tome stručni prinos dali i dobro MilanovićPartija će to sama 'da popravi', kao da je u pitanju karburator, a ne jugoslavenska industrija zločina. Kad se idući put vrati iz Njemačke, ovaj sramotitelj države prskat će po svima oko sebe, očajan što je u svijetu narušen ugled Hrvatske. Konačno, je li to netko Milanovića i njegove dosad sprječavao suditi komunističkim ubojicama ili nije jadan stigao zanesen tolikim gospodarskim postignućima. Kad kaže da će to 'popraviti', čovjek bi rekao da ćemo koliko večeras vidjeti komunističke zločince u uzama. A opet, možda i ne ćemo...uhljebljeni pravnici poput Zlate Đurđević, skandalozne profesorice Pravnog fakulteta u Zagrebu.
Predsjednik Hrvatske vlade Zoran Milanović ovu je zastrašujuću prijevaru i manipulaciju pokušao opravdati zaglupljujućim trabunjanjem o 'čišćenju smeća'. Pritom je trtljao i o nekakvoj zaštiti hrvatskih branitelja. Da ti suza kane! Izjednačiti udbaške ubojice s onima koji su im stali za vrat samo je još jedan od bisera ovog mudraca.
'Nijedan zakon ne donosi se krojen prema jednoj osobi, ovaj najmanje. Ako je bilo zločina, onda ćemo ih sami riješiti. Ja ne ću dopustiti da to rade treći. Ako je bilo grešaka, sami ćemo ih popraviti', mudrovao je Milanović. Bistar, kakvim ga je Bog dao, pravnik od formata ne će dopustiti da to rade drugi. Jer kad se radi o Gotovini i hrvatskim domoljubima, to je posao za druge, ali kad su na redu udbaši poput Josipa Perkovića, onda njima može suditi samo sud Milanovićeve i Josipovićeve Partije.
Partija će to sama 'da popravi', kao da je u pitanju karburator, a ne jugoslavenska industrija zločina. Kad se idući put vrati iz Njemačke, ovaj sramotitelj države prskat će po svima oko sebe, očajan što je u svijetu narušen ugled Hrvatske. Konačno, je li to netko Milanovića i njegove dosad sprječavao suditi komunističkim ubojicama ili nije jadan stigao zanesen tolikim gospodarskim postignućima. Kad kaže da će to 'popraviti', čovjek bi rekao da ćemo koliko večeras vidjeti komunističke zločince u uzama. A opet, možda i ne ćemo...
Jer nije Milanović kao Štijef, koji je pod starost i nakon dugogodišnjeg braka, zaštihao Baru. Upita ga sudac: 'Pa dobro. Stjepane, zašto ubiste ženu pod stare dane?'. 'Zbog aljkavosti, gospon sudac', odgovori mu Štijef. 'Kako, aljkavosti?', podigne obrve sudac. 'Pa eto... Sve danas ću, sutra ću...' Tako i našeg Zokija ubi oblomovština: danas, sutra ili ipak prekosutra...? Štijef je, ipak, bio mnogo pošteniji i dosljedniji od Milanovića.
Vjekoslav Magaš
Hrvatski tjednik