Ohrabrivanje nasilja

Nasilje nije uvijek u percepciji vladajućih nasilje, nego je čak, kao što se izrazio podrepaško-režimski Jutarnji list, i simpatično. Dakle kad se neki neodgojeni dripac zaleti i šakom s leđa udari volonterku koja u ime udruge prikuplja potpise građana za ustavnom definicijom braka, ili kad neke ekscentrične djevojčure rasture štand iste inicijative na drugom mjestu i zapale papire s potpisima, onda ti događaji ne zaslužuju promptnu lekoSabor1reakciju predsjednika države i premijera, inače baždarenih da strašno osude iskaze netrpeljivosti prema srpskim monasima koji, usput, veličaju četništvo, Šešelja, Ratka Mladića i veliku Srbiju.

Na jedvite jade prošloga je tjedna potpredsjednik Hrvatskoga sabora Željko Reiner iscijedio ili iznudio osudu divljačkih fizičkih napada na volontere od predsjednika Hrvatskoga sabora Josipa Leke. Predsjednik Hrvatskoga sabora Josip Leko rekao je, pritisnut argumentima gospodina Reinera da "netolerancija ne smije stanovati u hrvatskom društvu bez obzira na to tko ju i kako branio. Civilno je društvo prednost i vrijednost demokratskih društava i tu nema među nama razlike. U to sam uvjeren, to ću braniti bez obzira na to gdje jesam, što radim i koju dužnost obavljam."

Ova Lekina osuda tek je načelna osuda nasilja kao takvog. Budući da je načelna, a ne i osuda konkretnog nasilja ili konkretnih događaja, budući da je iznuđena i budući da je došla sa zakašnjenjem od gotovo tjedan dana, ona zapravo i nije nikakva posebna osuda. Negdje duboko ispod površine, moglo bi se dokazati da Lekine riječi zapravo ne predstavljaju osudu, nego čak i ohrabrivanje nasilja takva vrste, dakle nasilja ljevičarskih pojedinaca i skupina prema „desničarskim" inicijativama, jednostavno zato što aktualni predsjednik Hrvatskoga sabora u osnovi dijeli vrijednosti o braku i bračnim zajednicama s napadačima na volontere građanske inicijative.

Propagandni optimizam nestao

Takva identifikacija priječi i njega i sve nositelje „ljevičarske vlasti" u Hrvatskoj da zaštite napadnute i zatraže urgentni progon napadača, a to onda opet samo svjedoči o humanističkom deficitu hrvatskih vlastodržaca, unatoč eupropEUNakon što su navukli naciju da povjeruje u njihove bajke, pri čemu su sve racionalne i misleće ljude u Hrvatskoj proglasili državnim neprijateljima, sada nastoje narod vratiti u realnost pa govore i pišu kako ne samo da ulaskom u EU ne će porasti životni standard i da nam nitko ne će davati bezuvjetno bilo kakav novac nego nas suočavaju s istinom da će nam tim činom čak pasti životni standard, da će nam u ekonomskom smislu biti gore, odnosno da nas pravi egzistencijalni pakao tek čeka.njihovim lažnim humanističkim maskama koje danomice navlače.

Za mjesec dana postat ćemo članica EU. Jeste li primijetili bitnu promjenu u promidžbenoj strategiji vladajućih kad je riječ o obavještavanju javnosti. Godinama su pokušavali pridobiti širi puk za Europsku Uniju pričama o blagostanju koje nas čeka, medu i mlijeku koje će poteći, rješenju svih naših teškoća. Vesna Pusić, Ivica Račan, Ivo Sanader i drugi širili su neutemeljene apologije o EU, a glupi Mesić papagajski je isticao uzor Irske kao keltskog tigra. Otkad je Irska bankrotirala, nema više keltskog tigra. Otkad je stanje u mnogim zemljama EU u znaku katastrofe, unatoč članstvu, propagandni optimizam hrvatskih eurofanatika naglo je nestao.

Nakon što su navukli naciju da povjeruje u njihove bajke, pri čemu su sve racionalne i misleće ljude u Hrvatskoj proglasili državnim neprijateljima, sada nastoje narod vratiti u realnost pa govore i pišu kako ne samo da ulaskom u EU ne će porasti životni standard i da nam nitko ne će davati bezuvjetno bilo kakav novac nego nas suočavaju s istinom da će nam tim činom čak pasti životni standard, da će nam u ekonomskom smislu biti gore, odnosno da nas pravi egzistencijalni pakao tek čeka. Pa što smo onda bezglavo srljali, logično je pitanje nakon svega, ali i pitanje jesmo li zaista zaslužili da nas ovakvi opsjenari cijeli život vuku za nos.

Predsjednik Vlade Zoran Milanović vratio se s još jedne europske turneje i odmah po povratku na sjednici Vlade požalio se da je ugled Hrvatske strašno narušen u svijetu. Pa kakav bi drukčiji ugled imala država čiji premijer govori o njoj kao slučajnoj zemlji koja je imala građanski rat, govori o Hrvatima kao o heterogenoj skupini, a njegova ministrica vanjskih poslova laži o agresiji Hrvatske na BiH, i čiji, napokon, predsjednik lupeta laži o ustaškoj zmiji koja je još živa. Sami se natječu godinama u nabacivanju blata na ovu nesretnu zemlju, a onda kad im se blato vrati u lice, liju krokodilska suze. O tempora, o mores!

Ivica Marijačić
Hrvatski tjednik

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.