Hrvatski tjednik
 

 Ekonomska politika u Republici Hrvatskoj i nevolje s ulogom Hrvatske narodne banke

Već dvadeset godina hrvatska politička elita pokušava osmisliti i uspostaviti stabilnu ekonomsku politiku zemlje, ali to joj nikako ne polazi za rukom. U traganju za utvrđivanjem glavnih uzroka neuspjeha ekonomske politike zemlje glavnu su ulogu preuzeli mediji koji, procesom upitne privatizacije, postadoše vlasništvo financijskih i trgovačkih konzorcija te u potpunosti izbaciše iz javnosti stručnost nametanjem svojega ekonomskoga i političkoga autoriteta kao jedinog mjerodavnoga.

Institucija koja je osmislila i formirala glavne aktere ekonomskog i političkog života u Hrvatskoj (financijsku i trgovačku elitu) u vihoru ratnih operacija u zemlji, već od 1993. godine mmf-odobrio-grckoj-novi-kredit-28-milijardi-eura-slika-42066(čuvenim i nezamjenjivim modelom tzv. Stabilizacijskog programa) stigla je iz inozemstva i odmah nametnula svoj neprikosnoveni autoritet. Bijaše to Međunarodni monetarni fond (MMF), vodeća svjetska financijska institucija koja je zacrtala smjernice, vodila, a i danas vodi ekonomsku politiku Republike Hrvatske.

U cilju uspostave cjelokupne kontrole nad zemljom MMF ovlastio je Hrvatsku narodnu banku (HNB) da u koordinaciji s Ministarstvom financija provodi model zacrtanog i nametnutog ekonomskog razvoja pod nejasnim izrazom 'strukturne reforme'. Kako bi potvrdio svoj ugled, neprikosnoveni i bespogovorni autoritet kao i neophodna financijska sredstva za kreditiranje svojih članica, MMF se koristi institucijom Svjetske banke.

Autoritarnim odnosom MMF-a prema Hrvatskoj, koji su političke elite podanički prihvatile i od samog početka njeguju, Ustav je Republike Hrvatske (članak 89.) omogućio Zastupničkom domu Sabora RH da prihvati, 28. prosinca 1992., Zakon o prihvaćanju članstva u MMF i drugim međunarodnim financijskim organizacijama s temelja sukcesije. Prema članku 5. navedenog zakona, propisi Statuta Fonda i Međunarodne banke za obnovu i razvoj čine dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske, a po pravnoj su snazi iznad hrvatskih zakona. Tim je zakonom Hrvatska pristala na prihvaćanje Statuta Međunarodnog monetarnog fonda s pripadajućim amandmanima (NN br. 89/1992.).

Središnja banka nametnuta kao četvrti oblik vlasti

Budući da je Statut MMF-a prilično fleksibilan u svojim odredbama, MMF je nastojao ostvariti potpunu kontrolu financijskog sustava u zemljama članicama što je i postigao nametnuvši u zakone centralnih banaka (izuzev centralne banke SAD) tzv. instituciju 'samostalnost i neovisnost'. Tako je glavni izvor financijskih sredstava bio udaljen od države odnosno gospodarstva i stanovništva. Glavna je briga bila usmjerena na djelovanje HNB-a te monetarnom politikom omogućiti što brže uvođenje tzv. turbo kapitalizma.

NedopustivoNedopustivo je i ekonomski neopravdano da je HNB isključena iz funkcioniranja ekonomije države, a da provodi politiku 'strukturnih reformi' MMF-a koja se svodi na izvlačenje financijskih sredstava od stanovništva i gospodarstva.To se ostvarilo nametanjem Hrvatskoj dugoročne politike tzv. stabilnog tečaja kune koju ne održava ostvarivanjem pozitivne trgovačke bilance zemlje već isključivo iz deviznih pričuva države, prisiljavanjem na usvajanje planova i rokova privatizacije profitabilnih poduzeća; skupe sanacije, na prijedlog HNB-a, izabranih banaka, postizanjem sigurnosti bankarskog sustava hnbbusmjeravanjem novčane mase u održavanje njihove likvidnosti te jeftinom prodajom.

Pri tome je MMF zanemario da će 'samostalnost i neovisnost' centralnih banaka umanjiti nužno potrebne pouzdane i kompetentne bonitetne kontrole i supervizije banaka. Nametnuvši centralnu banku kao četvrti oblik vlasti u zemljama članicama, MMF je nadzorom izvora financiranja nametnuo i svoju ekonomsku politiku uvodeći nerazumna i štetna ograničenja gospodarstvu i stanovništvu smanjivši dotok potrebnih financijskih sredstava za normalno djelovanje gospodarstva, što je izvan svih ekonomskih zakona, svodeći probleme zemalja na razinu jednog ekonometrijskog modela.

Isključivanjem centralnih banaka iz privrednog života zemalja članica MMF, dakle, mora preuzeti odgovornost za financijske krize u pojedinim zemljama EU, Južne Amerike, u Japanu i Rusiji, a posebno za tešku ekonomsku krizu u Hrvatskoj iz koje se ona nije u stanju izvući jer i dalje uporno radi po modelu MMF-a koji se pokazao štetnim i čak pogubnim.

Pokazalo se da upornim izvlačenjem financijskih sredstava od stanovništva i privrede, proglasivši takvu novokomponiranu politiku 'strukturnom reformom' (koja ne priznaje rad, plaću, zdravstveno i mirovinsko osiguranje, a ponajmanje prava majki) samo porezima država ne može pokrivati svoje troškove, a da pri tome ne surađuje i kune-hrtdogovara mjere s centralnom bankom.

Pojmovi 'samostalnost i neovisnost' centralne banke kao obvezujuća odredba ugrađeni su i u Zakon o Hrvatskoj narodnoj banci; tom odredbom određeno je da 'institucije ili tijela države, članovi tih tijela ili druge osobe ne smiju utjecati na neovisnost HNB' (članak 2. točka 10. i 11.) pa čak i u vrijeme ekonomske krize.

Nedopustivo je i ekonomski neopravdano da se najvažnija institucija u ekonomskom životu zemlje čiji su zadatci prema Zakonu o HNB: „utvrđivanje i provođenje monetarne i devizne politike, držanje i upravljanje deviznim pričuvama RH (koje stvara privreda i stanovništvo), izdavanje novčanica i kovanog novca (koji služe u životu privrede i stanovništva odnosno funkcioniranje države kao cjeline) itd. (članak 4. Zakona o HNB) isključuje iz problema funkcioniranja ekonomije države koji su nastali uslijed nedostatka novca.

Istodobno, sve obveze iz područja djelovanja HNB-a određuju se u kondicionalu, tj. riječju 'može': npr. članak 9. Zakona o HNB glasi, (1) HNB utvrđuje i provodi monetarnu i deviznu politiku u RH. (2) Na temelju ovlasti iz stavka 1. ovog članka HNB može, radi ostvarenja utvrđene monetarne i devizne politike, utvrditi mjere i instrumente koji su joj potrebni za reguliranje kreditne aktivnosti i likvidnosti kreditnih institucija, ....'

Da je zaista upitan odnos centralne banke prema mogućim problemima države, regulirano je u članku 6. Zakona o HNB – Suradnja s tijelima državne vlasti gdje se navodi: (1) U ostvarivanju svoga cilja i izvršavanju svojih zadataka HNB može surađivati s Vladom RH i drugim tijelima državne vlasti...'

Na žalost, ne postoji obveza suradnje HNB-a i države

Stoga ne začuđuju česte izjave guvernera (bivšeg i sadašnjeg) i priopćenja za javnost Savjeta HNB-a koje se svode samo na površne konstatacije, bahate primjedbe, odbijanja za suradnju pa čak i provođenje svojevoljnih mjera bez konzultacija s Vladom RH. Bili smo svjedoci da je krajem 2010. godine tadašnji guverner HNB izjavljivao da je spreman osloboditi oko 10 milijarda kuna, ali je od toga odustao. Ili pak u ožujku 2011. godine HNB je iznenada – bez znanja tadašnje Vlade (HDZ-a) stavio gospodarstvu na raspolaganje 850 milijuna eura ili oko 6,3 milijarde kuna.

MMFMMF nadzorom je izvora financiranja nametnuo i svoju ekonomsku politiku uvodeći nerazumna i štetna ograničenja gospodarstvu i stanovništvu smanjivši dotok potrebnih financijskih sredstava za normalno djelovanje privrede, što je izvan svih ekonomskih zakona.Ovakvi potezi monetarne vlasti u Hrvatskoj pokazuju u što se sve može pretvoriti institucija 'samostalnosti i neovisnosti' centralne banke. To više što monetarna vlast ima odgovornost za hnbbbdruštvenu koheziju donošenjem temeljnih društvenih odluka koje ne smiju biti nesigurne i nejasne. Jer dobro informirana središnja banka kao jamac integriteta novca, i država kao jamac korištenja javnih fondova moraju obvezno surađivati, što je uvjet za dobro rješavanje financijske krize.

Na žalost u Hrvatskoj ne postoji obveza suradnje HNB i države pa ne iznenađuje da u javnim nastupima Boris Vujčić, novoimenovani guverner Hrvatske narodne banke, površno, poput pisanih Zaključnih izjava MMF-a nakon obavezne godišnje kontrole, uporno ponavlja: 'Strukturne reforme su ključ. Hrvatsko gospodarstvo nekonkurentno ponajprije je zbog vrlo nekonkurentnog, nepoticajnog poslovnog okružja, koje više koči nego potiče poduzetničku aktivnost odnosno investicije.

To je problem koji nije nov uz naglasak da se nitko do sada njime nije htio baviti, djelomično zbog nesposobnosti, a djelomice zbog otpora interesnih skupina koje ne žele rješavanje nekih od tih problema, te zbog toga pati cijela zemlja' (Financijsko-poslovni mjesečnik Banka, siječanj 2013.).

Pri tome najodgovornija osoba centralne banke ekonomski potpuno nejasno rangira strukturne reforme prema prioritetu: '1) reforme koje detektiraju godišnja ocjenjivanja poslovne klime rhatkoja Hrvatsku stavljaju na vrlo loše mjesto u usporedbi s drugim zemljama; 2) postoji nekoliko područja na kojima je naša relativna nekonkurentnost vrlo visoka, to su: učinkovitost tržišta roba gdje najlošije stoje troškovi poljoprivredne politike, pravila o stranim izravnim ulaganjima, razmjeru i ulozi poreza, tržišnoj dominaciji i antimonopolskoj politici, efikasnost tržišta rada, zaštita ulagača i pribavljanje građevinskih dozvola'.

Moguće otklanjanje nagomilanih problema, guverner, konačno, u 2012. godini, uspijeva prepoznati navodeći potrebu za određivanjem akcijskog plana s prioritetima, zaduženjima i rokovima njihovog rješavanja i da u to bude uključena skupina stručnjaka odnosno ministarstva u Vladi, kao i državne agencije, ali sve to mora biti dio sustava, a ne 'ad hoc inicijativa'.

Na pitanje davanja financijskih poticaja realnom sektoru, guverner HNB odgovara u kondicionalu (može): 'dodavanje likvidnosti ne će biti pretjerano učinkovito ako ne postoji dovoljna potražnja ili ako je prisutna visoka averzija prema riziku zbog rasta dospjelih nenaplaćenih potraživanja i slabih kratkoročnih izgleda za rast, što je obično slučaj tijekom recesije.

Monetarna je politika manje učinkovita što je zaduženost države veća i što su strukturni problemi veći a velika zaduženost smanjuje učinke ekspanzivne monetarne politike'. Pritom guverner ne navodi da je upravo dugogodišnja tečajna politika 'stabilne kune' koju provodi HNB bila glavni inicijator velikog zaduživanja države, stanovništva i privrede i da se upravo zbog takve politike Hrvatska zaglavila u recesiji.

Guverner i ne pokušava riješiti probelm „averzije prema riziku"

Guverner, naravno, upozorava da je visoka zaduženost zemlje s visokim strukturnim rigidnostima najgora pojavnost te zbog toga 'nastoji inzistirati na što bržem i radikalnijem rješavanju strukturnih problema'. Nakon ulaska u EU, prema guvernerovim izjavama, 'Hrvatska će najvjerojatnije odmah potpasti pod proceduru pretjeranih neravnoteža i pretjeranih deficita što bi moglo u znatnoj mjeri ograničiti stupnjeve slobode vođenja ekonomske politike, gotovo sigurno proračunske, a možda i drugih, što bi moglo ekonomsku politiku suočiti s nekom inačicom MMF-a i bez MMF-a'.

Upravo zbog primjenjivanja jedne te iste ekonomske politike MMF-a, dugi niz godina Hrvatska ne ispunjava osnovne uvjete za ulazak u Europsku Uniju, poglavito zbog pretjeranih vujcic hnb1-140208mehkek625neravnoteža i pretjeranog deficita, čega je svjestan i guverner pa ovakve njegove izjave ne iznenađuju ekonomsku struku.

Guverner HNB-a s lakoćom objašnjava pojavu povećanja nenaplativih kredita i povećanja štednje stanovništva, navodnom činjenicom da 'ljudi novac ne angažiraju u gospodarstvu zbog averzije prema riziku u nepovoljnom okruženju sa slabom perspektivom rasta, na što dodatno djeluje i prenapuhani porast cijena na tržištu kapitala, pada sklonosti potrošnji uz porast kamatnih stopa na štednju, pa stoga drže novac u bankama'.

Neiskorišteni višak likvidnih sredstava kod banaka koji je kreirala HNB, zbog visoke averzije prema riziku, guverner ne pokušava riješiti već bespomoćno konstatira da takvo stanje očekuje i u 2013. godini. Unatoč prevelikoj likvidnosti banaka u Hrvatskoj, guverner istovremeno očekuje velik priljev sredstava iz fondova EU nakon ulaska Hrvatske u EU (što će vjerojatno izostati upravo zbog spomenutih pretjeranih neravnoteža u vođenju ekonomske politike).

VujčićNeiskorišteni višak likvidnih sredstava kod banaka koji je kreirala HNB, zbog visoke averzije prema riziku, guverner Boris Vujčić ne pokušava riješiti, već bespomoćno konstatira da takvo stanje očekuje i u 2013. godini. Unatoč prevelikoj likvidnosti banaka u Hrvatskoj, guvernera ne zanima kako pomoći državi i gospodarstvu u krizi niti daje mogućnost razgovora o smanjenju previsoke eskontne stope koja je presudna za pokretanje ekonomije.Guvernera ne zanima kako sada pomoći državi i gospodarstvu u nalaženju rješenja izlaska iz krize ne pitajući javno gdje je završio novac u iznosu od 850 milijuna eura koji je HNB oslobodio za potrebe oživljavanja privrede ili taj euriinovac još uvijek leži od ožujka 2011. godine na računu strane banke u Londonu. Ne pita se guverner HNB-a niti daje mogućnost da se razgovara o smanjenju previsoke eskontne stope HNB koja je odlučujuća za oživljavanje investicija i pokretanje privrede, za smanjenje previsokih poreza i mogućeg rasta BDP-a. Ne postavlja pitanje, a niti daje mišljenje vezano uz pregovore o dugu Ljubljanske banke iako je glavni financijski stručnjak iznjedren upravo iz Hrvatske narodne banke.

Lakonski odgovori najodgovornije osobe monetarne vlasti u zemlji, ukazuju na inertnost i neaktivnost centralne banke u kojoj ne pokušavaju djelovati na smanjenje i otklanjanje visoke averzije prema rizicima ulaganja, što i ne začuđuje budući da se guverner možda ne može odmaknuti od teme svojeg doktorskog rada: 'Ponuda rada žena i njen utjecaj na tržište rada, primjer Hrvatske'.

Iako guverner već trinaest godina obnaša najodgovorniju funkciju u HNB (kao zamjenik guvernera i danas kao guverner), njegove prividno stručne izjave u javnosti kao i mjere, koje HNB poduzima, ne pokazuju da HNB poštuje i donose mjere i odluke o monetarno-kreditnoj politici u skladu s (1) Zakonom o prihvaćanju članstva Republike Hrvatske u MMF-u i, s tim vezano, Statutom MMF-a u prosincu 1992. godine i (2) Zakonom o Hrvatskoj narodnoj banci (izmjene i dopune 2001., 2006., 2008. godine).

Na žalost, sva ova iznesena usmjeravanja i kolebanja ne događaju se tek sada, nego su prisutna već gotovo svih prošlih 20 godina kod svih guvernera i cijele administracije HNB-a što ukazuje na njihovu stvarnu nesamostalnost u donošenju odluka i mogućih korisnih rješenja za privredni život zemlje, a posebno tajnovito djelovanje bankarskog sustava koje se sve više mmf4radi nejasno i protuzakonito.

U praksi se sve više potvrđuje da je jedan od osnovnih razloga vrludanja i glavinjanja bankarskog sustava u prošlih 20 godina gotovo potpuno izostajanje prave i stručne kontrole poslovanja banaka. Upravo zbog toga u tom čitavom razdoblju imamo zastrašujući broj propalih poslovnih banaka, koje su od 1995. do 2000. godine selektivno, po izboru HNB-a, sanirane sredstvima poreznih obveznika.

Sveukupan trošak sanacije banaka u RH iznosio je 13,14 milijarda USD da bi uz inzistiranje i pritiske MMF-a te blagoslov HNB-a hrvatske banke bile 'uspješno prodane' te je RH od prodaje banaka uspjela realizirati prihod od samo 5,4 milijarde kuna ili 0,83 milijardi USD odnosno svega 7 posto od utrošenih sredstava za sve oblike sanacije i restrukturiranja banaka. Žalosna je činjenica da poduzeća u državnom vlasništvu ili djelomičnom vlasništvu nisu takve sreće da budu prije prodaje sanirana kao i banke.

Sljedeći strašan podatak jest pljačka i propadanje banaka uslijed financijskih malverzacija plasmanima i sredstvima i to ponajviše od strane članova uprava banaka povezanih struktura. Spomenimo samo: Dubrovačka banka, Riječka banka, Istarska Banka, Credo banka, Slavonska banka, Croatia banka, Hrvatska poštanska banka i druge, a najnoviji je slučaj Karlovačke banke, Karlovac.

U mnogim ovim bankama sudjelovali su u njihovim problemima kažnjeni i do sada nekažnjeni dužnosnici koje ne treba zaboravljati. Spomenimo poslovanje Riječke banke u kojem je jednu od važnih uloga igrao i današnji važni dužnosnik državnih financija, koji je tada, primjerice, zbog prijateljstva s rukovoditeljem brodogradilišta 3. maj ishodio milijardske garancije koje je poslije sve odreda država poplaćala na teret poreznih obveznika (smanjivanjem plaća svim zaposlenicima).

Slučaj Karlovačke banke

Najnoviji je slučaj puknuo ovih dana s Karlovačkom bankom, gdje se pred našim očima prikazao splet različitih premreženih makinacija u kojoj je možda duboko upleten i bivši guverner HNB Željko Rohatinski. Svemu je tome ponajviše krivo već spomenuto potpuno nedostajanje kontrole poslovnih banaka od strane kontrolnih organa određenih organizacijskih jedinica HNB. Ovom se prilikom možemo prisjetiti kako je u negdašnjoj HNB postojala Direkcija za odnose s poslovnim bankama koja je sve svoje inspektore konstantno držala na inspektorskim 60788695-karlovacka-bankaposlovima u poslovnim bankama pa je vrlo rijetko dolazilo do dramatičnih slučajeva kao gore.

U nadi da će se HNB konačno posvetiti nadzoru poslovnih banaka, a posebno da će osloboditi svoja imobilizirana sredstva koja bi brzo mogla proizvesti procvat u gospodarstvu Hrvatske, više ne će dolaziti do drastičnih slučajeva učestalog i značajnog kriminala u poslovnim bankama.

To je u uskoj vezi s vjerojatnim postupnim izlaženjem iz nevjerojatne krize hrvatskog gospodarstva i općeg stanja u društvu koje rezultira najnižim rejtingom ekonomskog stanja u državi. Sve to u trenutku kad je Hrvatska pred vratima ulaska u EU, a ujedno se svakoga dana događaju groteskni i ružni slučajevi sukoba socijalnih struktura s Vladom koja je očigledno nevjerodostojna i upravo smiješna jer sve svoje nevjerojatne neuspjehe opravdava potpuno neuvjerljivim odgovorima na kritike i vriskom da su za ovo stanje isključivo krivi drugi.

Ujedno se hrvatski narod snebiva kako to da se svaki dan minimiziraju hrvatski branitelji te da su različite ministrice jedino kompetentne (a zapravo potpuno nekompetentne) predstavljati rješenja s dojučerašnjim ljutitim agresorskim neprijateljima, zatim rješenja graničnih nesporazuma i nepravdi s okolnim susjedima, rješenja oko Pelješkog mosta gdje se zapravo najviše zauzela Udruga 'Pelješki most' itd. Sve to čini hrvatski narod duboko nesretnim, ali se nada ne smije gubiti.

Mr.sc. Mirjana Čerin

Hrvatski tjednik

Čet, 26-11-2020, 21:50:52

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

PRETPLATA

Svakoga četvrtka
Hrvatski tjednik,
a sve drugo je manipulacija!

Posebna ponuda

Hrvatski tjednik dolazi s vrlo niskom cijenom pretplate!

Godišnja pretplata iznosi samo 678 kuna,

170 eura za zemlje EU i 200 eura za prekooceanske zemlje.

Hrvatski tjednik 210 41

Želimo da Hrvatski tjednik dođe u svaki hrvatski dom!

Podatci u računima

Žiro-račun: 2500009-1101384007

Banka: Hypo Alpe-Adria-Bank
Korisnik: Tempus d.o.o. Zadar
IBAN: HR61 2500 0091 1013 84007
BIC:HAABHR22

KONTAKTI

Hrvatski tjednik

KONTAKTI

TelefonTelefon
Hrvatskog tjednika:
+385 (0)23/305-277

Fax
Fax:
+385 (0)23/309-180

Elektronička pošta
Elektronička pošta:
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Preporučite članke

Podržite članke na jednoj od socijalnih mreža jednim klikom!

Facebook, Tweet, Google+, LinkedIn, Pinterest

Facebook like

Preporučite Hrvatski tjednik, portal i naš forum svojim prijateljima i poznanicima kako bi i oni znali za komentare, reportaže, razgovore i vijesti koje ovdje objavljujemo.

Copyright © 2020 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.