Razgovor s Davorom Marijanom

Na jednom skupu u Zagrebu prošlog je tjedna postavljeno retoričko pitanje - zašto se ne zna kad je počeo Domovinski rat? U svrhu razjašnjenja toga pitanja, koje dolazi u vrijeme kad jačaju glasovi o navodno dogovorenom i građanskom ratu u Hrvatskoj, razgovarali smo s poznatim hrvatskim vojnim povjesničarom Davorom Marijanom, s Hrvatskoga instituta za povijest.

Dr. sc. Davor Marijan (1966.) radi u Hrvatskom institutu za povijest i bavi se istraživanjem Drugoga svjetskog i Domovinskog rata. Autor je većeg broja znanstvenih radova i nekoliko knjiga od kojih su najpoznatije: Borbe za Kupres 1942., Smrt oklopne brigade, Bitka za Vukovar, Oluja, Slom Titove armije: JNA i raspad Jugoslavije 1987. – 1992.
.
Može li se zaista tvrditi da se ne zna u Hrvatskoj, ni pravno ni faktički, kad je počeo Domovinski rat?

Činjenica jest da ne postoji suglasje kada je rat počeo. Bilo bi logično da država, Hrvatski sabor, proglasi nadnevak početka rata. Pitanje je samo od čega krenuti: od početka djelovanja JNA kao produžene ruke Srbije, 14. i 15. svibnja 1990., od pobune Srba, 17. kolovoza 1990., od prvih sukoba u kojima su poginuli sudionici obrane 31. ožujka 1991. Povjesničari, naravno i pravnici mogu dati svoja mišljenja, a na Hrvatskom saboru je da kaže zadnju riječ. Samo su pobunjeni Srbi službeno 1992. proglasili početak rata. To je za njih bio 17. kolovoza 1990.

Ima li u tom pogledu razlike između pravnika i povjesničara?

Pravnici odgovor na pitanje početka rata traže u konkretnim odlukama tijela vlasti, bilo SFRJ, Republike Hrvatske itd., koje se objavljuju u tiskovinama, kao što su službena glasila. Pojam Domovinski rat stoga oni uglavnom vežu konkretno uz odluku o samostalnosti Hrvatske, a to povlači pitanje odnosa prema SFRJ, to jest kada je ona de facto prestala postojati. Kada je u pitanju SFRJ, međutim, prečesto zaboravljamo da ona nije bila pravna država i da u Službenom listu SFRJ nisu svi pravni odgovori relevantni za njezin kraj.

Stoga me i ne čudi da Odluka Predsjedništva SFRJ od 18. srpnja 1991. o povlačenju JNA iz Slovenije, s kojim je doslovno dokinuta SFRJ, nije ni objavljena u Službenom listu SFRJ pa se Ustavni sud SFRJ nije ni mogao očitovati o njoj. Tu činjenicu trebaju imati na umu svi koji tvrde da je Domovinski rat bio građanski.

Kad je, dakle, počeo Domovinski rat - pravno, povijesno i faktički?

Od konca lipnja 1991. Hrvatska je u ratu – tu nema dvojbe. No punu godinu dana prije postoji stanje u kojem se koristi oružje i pokreću naoružane ScenarijDa je u Domovinskom ratu bilo elemenata građanskog rata, to nije sporno. No to su marginalni elementi i vežemo ih za pobunu Srba u Hrvatskoj. Ta je pobuna organizirana i vođena iz Beograda, od strane političkog vrha Srbije i JNA i teško da bi se razmahala da JNA nije u kolovozu 1990. onemogućila intervenciju specijalne policije u Kninu. Scenarij je bio jednostavan: pobuniti Srbe protiv demokratski izabrane hrvatske vlasti i angažirati JNA da uvodi 'red' sukladno srpskim interesima. Ona je u tome samo djelomično uspjela i nakon njezina formalnog nestanka u proljeće 1992. Hrvatskoj je trebalo nekoliko godina da uspostavi suverenitet na cjelokupnom teritoriju.postrojbe. Elementi rata postoje od izborne pobjede HDZ-a na prvim višestranačkim izborima. JNA je sredinom svibnja 1990. razoružala Teritorijalnu obranu SR Hrvatske i počela operativni razmještaj snaga za rat.

U kolovozu 1990. onemogućila je djelovanje policije Republike Hrvatske. U ožujku 1991. u Pakracu je prvi put razmijenjena vatra između JNA i hrvatske policije... To su sigurno elementi sukoba i teško mi je izdvojiti nadnevak početka Domovinskog rata.

No koji je Vaš osobni stav?

Osobno zastupam mišljenje da kao početak rata treba uzeti 14. svibnja 1990., dakle nadnevak kad je JNA počela s razoružanjem Teritorijalne obrane SR Hrvatske.

Što se želi reći s tvrdnjom da se ne zna kad je počeo Domovinski rat?

Iza takvih tvrdnja vjerojatno stoje različiti interesi. Umjesto što se stalno ponavlja da se ne zna kad je počeo rat, bilo bi bolje da se ponudi konkretan nadnevak i da to bude prilog za raspravu u Hrvatskome saboru.

Ovako se za tu špekulaciju može reći da je na tragu teza da je rat bio dogovoren i građanski, a ne obrana od agresije?

Ona se sigurno veže za tu tezu. U tom slučaju namjerno se ignorira stanje raspada Jugoslavije, koje je ubrzano upravo od ljeta 1988. U lipnju 1991., kada je Republika Hrvatska proglašena neovisnom državom, SFRJ je bila samo forma bez sadržaja.

SFRJ je bila država u kojoj nije bilo riješeno nacionalno pitanje

Što je prethodilo agresiji na Hrvatsku? Ne može se sporiti da su u SFRJ postojali snažni elementi izvanrednog stanja?

Agresiji na Hrvatsku prethodilo je stanje u kojem ima mnogo elementa izvanrednog stanja. Dijelovi Jugoslavije od ljeta 1988. u povremenim su intervalima u stanju koje je daleko od uobičajenog mirnodopskog življenja. Premda u Vojvodini i Crnoj Gori 1988. nije uvedeno izvanredno stanje, bilo je više nego dovoljno elemenata za to. Na Kosovu je 1989. i 1990. izvanredno stanje i formalno uvedeno.

U Hrvatskoj, primjerice u Kninu, u ljeto 1989. stanje je bilo prilično eksplozivno, a tijela unutarnjeg reda blago su reagirala. Takva reakcija nije bila zbog male težine izgreda, već zbog kaosa unutar vladajućih struktura vlasti. Može se reći da od kasnog ljeta 1988. do proljeća 1990. SFRJ živi u 'povišenoj temperaturi', oružje zvecka samo na Kosovu, no stanje je daleko od uobičajenog. Radi se o tomu da se od 'jogurt revolucije' 1988. stanje u SFRJ postupno pogoršava i u ljeto 1991. prerasta u otvoreni rat.

SFRJ desetljećima su potresali tihi ili otvoreni nacionalni i građanski sukobi?

SFRJ bila je država u kojoj nije bilo riješeno nacionalno pitanje. Federacija je bila samo forma, a stvarna vlast u rukama partije. Monopol komunističke partije do početka 80-ih bio je apsolutan i nije bilo moguće otvarati nacionalno pitanje. To ne znači da međunacionalni sukobi nisu tinjali, no snaga zabrana bila je dovoljno jaka da stvara privid kako je sve u redu.

Nakon Titove smrti to je postupno izlazilo na vidjelo, da bi na koncu 80-ih bilo očito koliko su jaka nacionalna proturječja i koliko su neutemeljene predodžbe koje se danas šire iz pojedinih interesnih skupina kako je u razdoblju do 1990. vladala sloboda i jednakost bez konflikata.

Što se tiče pitanja o građanskim sukobima u SFRJ, na to je pitanje odgovor težak. Mislim da mi tek trebamo istražiti što je to građanstvo u SFRJ, posebice jer se taj pojam različito interpretira. Nacionalni je problem bio dominantan i na njegovu nerješavanju sustav se slomio i nestao u krvavom ratu.

Zagovornicima teze o građanskom ratu koncepciju narušava srbijanska agresija na Hrvatsku, jer je Domovinski rat u biti bio osloboditeljski?

Da je u Domovinskom ratu bilo elemenata građanskog rata, to nije sporno. No to su marginalni elementi i vežemo ih za pobunu Srba u Hrvatskoj. Ta je pobuna organizirana i vođena iz Beograda od strane političkog vrha Srbije i JNA i teško da bi se razmahala da JNA nije u kolovozu 1990. onemogućila intervenciju specijalne policije u Kninu. Scenarij je bio veoma jednostavan: pobuniti Srbe protiv demokratski izabrane hrvatske vlasti i angažirati JNA da uvodi 'red' sukladno srpskim interesima. Ona je u tome samo djelomično uspjela i nakon njezina formalnog nestanka u proljeće 1992. Hrvatskoj je trebalo nekoliko godina da uspostavi suverenitet na cjelokupnom teritoriju.

Jelić nema nikakvih kompetencija za tumačenje rata jer je bio prenisko u zapovjednoj hijerarhiji

Što reći o nedavnim tvrdnjama jednog generala da je rat bio dogovoren u svrhu stvaranja Velike Srbije i Velike Hrvatske?

Koliko generala, toliko mišljenja. Šalim se, naravno. General Jelić solidno je vodio 4. brigadu ZNG-a prvu godinu dana njezina postojanja i nitko mu ne može sporiti kompetenciju kada je u pitanju ta postrojba. No general nema nikakvih kompetencija za tumačenje rata. Bio je prenisko u zapovjednoj hijerarhiji da bi bio vjerodostojan tumač rata.

S druge strane, očito je da pomno bira 'argumente' za svoje tvrdnje, što više govori o njemu i njegovoj metodologiji. On je samo još jedan u nizu bivših oficira JNA koji podržavaju tu tvrdnju bez obzira na stranu i vojsku u kojoj su završili karijeru.

Nitko od njih, očito, ne želi postaviti pitanje zašto se ratovalo u Hrvatskoj ako je postojao dogovor o stvaranju dviju velikih nacionalnih država Hrvata i Srba. Zar se Bosna i Hercegovina nije mogla podijeliti bez rata u Hrvatskoj?

Marko Curać
Hrvatski tjednik