Manipulacija i kretenizacija društva

U tjednu koji je iza nas među svim sudbinskim vijestima doznali smo i da je stanovita gospođa Suzana Žunić zatrudnjela. Kako je informacija objavljena među udarnima na svim tzv. ozbiljnim dnevno-političkim internetskim portalima, nad kojima popriličan broj hrvatske populacije dnevno visi po nekoliko sati u strahu se pitajući kakva im se nova pakost sa strane moćnika sprema ili kakva ih nova egzistencijalna nevolja čeka, nije bilo razloga posumnjati da i takva vijest izravno ili neizravno utječe na naše živote.

To što odmah nije bilo moguće razaznati tko je, zaboga, ta plodna gospođa, nije ni bilo toliko važno s obzirom na naš stereotip da ozbiljni mediji i ne objavljuju nevažne stvari. Tek u nastavku čitanja „ekskluzivne" vijesti mogli smo doznati da se spomenuta gospođa nekad prezivala Štimac, odnosno da je bila supruga nogometnog izbornika pa joj je to jedina kvalifikacija na temelju koje je postala javna osoba. U malenoj Hrvatskoj velik broj njih postaju javne osobe ni na temelju čega drugog doli poveznice s nekim tko je otprije po nečemu poznat.

Zato se uz njihova imena umjesto znanstvenih ili nekih drugih postignuća najčešće kao titule rabe sintagme tipa supruga ovog ili onog, prijatelj ovog ili onog, kum, poznanik, odvjetnik ovoga ili onoga. Tako postaju slavni, ali ne samo što pothranjuju vlastiti ego nego nam se, što svjesno, što nesvjesno, postavljaju kao svojevrsni idoli ili uzori nad čijim životima se trebaju nadahnjivati drugi, osobito mladi koje nije dotakla milostiva božja iskra da i sami to postanu. Otkad je ljudskoga roda, postoji ta potreba za javnošću ili slavom.

Seks, droga, krv i novac

Nekoliko slojeva ispod te žudnje krije se, davno su to neki psiholozi utvrdili, želja ili volja za moći, odnosno nadmoći nad drugima, želja za supremacijom, u konačnici KretenizacijaŠto više mediji forsiraju te aspekte života, javnost ih sve grozničavije i u sve većoj mjeri traži, a ponekad se čini, jedino ju to i zanima, tonući pritom u proces potpune manipulacije i kretenizacije društva našega novog doba. Nije problem što narod to traži, nego što je naučen da to traži. Mnogi ističu da se sve to ne događa slučajno i uvijek upiru prstom u nekog nevidljivog „božanskog urara" koji upravlja svim našim satovima i protjecanjem vremena.želja za diskreditacijom, ponižavanjem i iskorištavanjem drugih. U staroj Grčkoj biti poznat, javan ili slavan smatralo se pozitivnim, ali samo ako netko tu slavu stječe na temelju vrlina, odnosno, kako je to formuliralo Platon, služeći najvećem dobru najvećeg broja ljudi.

Kad bismo se, slijedom tih mjerila, zapitali čime je spomenuta gospođa zaslužila da bude na naslovnicama informativnih ozbiljnih portala, ostali bismo nijemi. Ali da „sudbonosna" informacija o tomu da je gospođa zatrudnjela nije nikakav previd ili slučajni urednički kiks, mogli smo se uvjeriti istoga dana ili u danima koji su slijedili. S istih naslovnica vrištali su naslovi „kakvu će haljinu Jelena Veljača odjenuti" za neki izlazak i drugi. E, sad, tko je Jelena Veljača, dovraga, pitat će se mnogi, a tek poneki će se sjetiti da je, primjerice, autorica scenarija za HTV-ovu seriju „Ponos Ratkajevih", inače potpuno izmišljene priče na komunističkom obrascu o dobrim partizanima i lošim ustašama.

Zadovoljavajući nadalje svoju informacijsku glad, naišli su na jednako bitnu vijest da je Tanja Dragović uhvaćena u nekom hotelu u flertu s nogometašem Nikom Kranjčarem. Ona je sada već bivša žena Gorana Ivaniševića i manekenka. Bilo bi normalno da svaki čitatelj procijedi sočnu psovku i upita se koga boli briga s kim se ta Tanja ili bilo tko drugi seksa, ali takvo pitanje bilo bi možda normalno u neko drugo doba, ne u današnje u kojemu su mediji naučili svoje konzumente da svu svoju intelektualnu ili općenito radoznalost svedu na nekoliko kategorija: seks, droga, krv i novac.

Što više mediji forsiraju te aspekte života, javnost ih sve grozničavije i u sve većoj mjeri traži, a ponekad se čini, jedino ju to i zanima, tonući pritom u proces potpune manipulacije i kretenizacije društva našega novog doba. Nije problem što narod to traži, nego što je naučen da to traži. Mnogi ističu da se sve to ne događa slučajno i uvijek upiru prstom u nekog nevidljivog „božanskog urara" koji upravlja svim našim satovima i protjecanjem vremena.

Što je Hrvatska

Cilj je, po takvoj interpretaciji, da jednom postanemo svi zombiji s kojima će lakše upravljati. Zato i poplava takvih ekskluzivnih vijesti o Severini, Lepoj Breni i njezinim poljupcima s Terezom Kesovijom, flertovima Tanje Dragović, haljinama Jelene Veljače, ovim ili onim starletama iz tog, u biti, jadnog, dekadentnog i izgubljenog svijeta koji nas danomice terorizira ultimativno nam se nudeći da je to Hrvatska.

Hrvatska je, naravno, koliko god mi šutjeli ili ju ignorirali, nešto sasvim drugo. Hrvatska je oko 1.4 milijuna siromašnih, to je prvosvibanjski prosvjed obespravljenih radnika, Hrvatska to su suicidi, deložacije, besparica, kopanje po kontejnerima, glamurozne slike moćnika s promiskuitetnim damama s jedne strane, te žene i muškarci s oduzetim dostojanstvom s druge strane, Hrvatska je gaženje ponosa, gušenje identiteta, ponižavanje pred agresorima, bezuvjetno služenje moćnima, Hrvatska to su kosti koje izbijaju iz masovnih grobnica uz istodobno ciničko hihotanje komunističkih ubojica ...

Hrvatska je kad ministrica kulture daje 600 tisuća kuna proračunskog novca listu bez čitateljske publike jer ga izdaje tvrtka u njezinu vlasništvu, Hrvatska je kad Hrvatska narodna stranke beskrupulozno, mimo svih zakonskih ili moralnih obzira, uhljebljuje sve svoje kadrove u državne institucije, Hrvatska je kad ravnatelj HRT-a dovodi na čelno mjesto svoga kuma... No što za sudbinu države, naroda i pojedinca znače takve „beznačajne" vijesti u odnosu na onu kapitalnu da je gospođa Suzana zatrudnjela?

Ivica Marijačić
Hrvatski tjednik