Boljševička cenzura

Ovih je dana prošao 27. Muzički Bienalle Zagreb (6. - 13. 4. 2013.), koji je u medijima, naročito na televiziji, bio gotovo svakodnevno najavljivan, komentiran s preporukom. U tomu je ponajviše sudjelovao pomoćnik ministrice kulture Berislav Šipuš koji je u svojim izlaganjima iskazivao nevjerojatnu ignoranciju u predmetu ili je pak bio promotor boljševičke cenzure. Vjerojatno ovo posljednje.

Berislav Šipuš poučavao je gledateljstvo o historijatu Bienalla pa je, među ostalim, nabrajao suvremene hrvatske kompozitore - značajne za modernu glazbu; sve su to bila uglavnom polupoznata ili manje značajna imena, a onda je ipak završio s velikim Milkom Kelemenom. Tu mu je u grlu zapeo 'knedl', jer nije mogao izgovoriti ime Ive Maleca, jednoga od najprominentnijih, svjetski poznatih i cijenjenih hrvatskih kompozitora, rođenog Zagrepčanina sa stalnim boravkom u Parizu, koji već više od 50 godina pronosi hrvatsko ime svijetom u ovoj branši, a u domovini ga ignorira, čak i prešućuje. Ima za to razloga i znamo ih pa ćemo ih i iznijeti.

Ako pomoćnik ministra ne zna ništa o Ivi Malecu, neka pretraži domaće i svjetske enciklopedije, ali je najbolje da se posluži knjigom Polikromni portret Ivo Malec (od Castanet, Thomas, Giner, Tosi, Fort i Bayle) izdanoj u Parizu, a u prijevodu Marka Gregorića u Zagrebu (Antibarbarus Alberta Goldsteina Zgb. 2005.) iz kojega će razabrati i naučiti sljedeće: Ivo Malec od mladih je svojih dana tj. 1949. ,pa sve do danas stvorio oko sto maestralnih suvremenih muzičkih dijela izvođenih po čitavome svijetu, najviše u Francuskoj, ali i u Americi, Engleskoj, Iranu, Kini, Japanu, Kanadi, Njemačkoj, Italiji, Skandinaviji, Poljskoj, Češkoj, Argentini i itd. K tome, po cijelome je svijetu bio pozivan kao član različitih povjerenstava - u Varšavi, Teheranu, Shiranu, Japanu, Australiji, Švicarskoj, Luxembourgu, Španjolskoj itd. da se ne govori o nebrojenim nastupima i izvedbama u Zagrebu, Dubrovniku itd.

Nagrade

Primio je mnoge nagrade, primjerice, Predsjednika Francuske Republike dva puta i drugih. Bio je profesor kompozicije na Conservatoire National Superieur de MalecPrimio je mnoge nagrade, primjerice, Predsjednika Francuske Republike dva puta i drugih. Bio je profesor kompozicije na Conservatoire National Superieur de Musique de Paris. Snimio je mnoge dokumentarne i osobne filmove. Bio je odlikovan ordenom za zasluge u Francuskoj i Hrvatskoj. Dakle bilo bi potpuno nevjerojatno da pomoćnik ministrice kulture ne zna za takva hrvatskog kompozitora suvremene muzike, pa ga u povodu Bienalla uopće ne spomene. No ako ne zna, onda je neznalica.Musique de Paris. Snimio je mnoge dokumentarne i osobne filmove. Bio je odlikovan ordenom za zasluge u Francuskoj i Hrvatskoj. Dakle bilo bi potpuno nevjerojatno da pomoćnik ministrice kulture ne zna za takva hrvatskog kompozitora suvremene muzike, pa ga u povodu Bienalla uopće ne spomene. No ako ne zna, onda je neznalica.

Međutim, ako zna, možda je razlog u tome što kompozitor Ivo Malec ne drži baš previše do kompozitora iz Zampa Ive Josipovića i to tu i tamo izjavi, pa mu se to evo - vraća. Uostalom, poznat je slučaj jedne radio novinarke, glazbene kritičarke, koja se nakon slične prosudbe o spomenutome kompozitora u jednoj emisiji više nikad nije pojavila ni u kakvoj radio emisiji. Rekli bismo, dakle, da je među ostalim zlima koja su nam se dogodila, na snazi još i oštra i nemilosrdna cenzura, koja čak i eskalira.

Sad još u svezi s 27. Muzičkim bienallom moramo izraziti svoje divljenje da je pomoćnik ministrice kulture zbog svojih neraskidivih prijateljskih veza u Novom Sadu uspio najnoviju HRVATSKU operu Zorana Juranića 'Posljednji ljetni cvijet' plasirati na Bienallu dana 8. travnja u zagrebačkom HNK u izvedbi Srpskog narodnog pozorišta iz toga grada sa samo jednim hrvatskim sudionikom (Đuran) među drugim novosadskima.

U svečanoj loži uživao je Ivo Josipović u društvu intendantice Ane Lederer (koja je valjda uplatila pristojbu Zampu). Ne smijemo izostaviti ni da se gospodin pomoćnik ministrice odvažio voditi izvedbu Čekića bez gospodara (Le Marteau sans maitre) Pierrea Bouleza. Svaka mu čast jer se toga možda ne bi dohvatio ni Lorin Maazel. Sve ovo manje-više ispunilo nas je zadovoljstvom glazbe, a sad, ne daj Bože, da nas pogodi tsunami s bankama (propada Karlovačka banka) i onima koji su ih trebali kontrolirati, pogotovu kad su odnedavno na snazi najnovije odredbe o njihovoj odgovornosti i to bez zastare.

mr. sc. Mirjana Čerin