Hrvatski tjednik
 

Svijetu, Europi i Hrvatskoj potrebne su velike vodstvene osobnosti

Katolička crkva dobila je novog papu iz Argentine koji se nazvao Franjom I. Papa iz Latinske Amerike preuzeo je ime katoličkog blagog pobunjenika iz Siene, svetoga Franje, redovnika siromašnih i obespravljenih, ali njegovo revolucionarstvo nije bilo u rušenju Crkve nego u nastojanju da ju promijeni iznutra, što mu je djelomično i uspjelo. Stvorio je papa-franciscoFranjevački red koji je i Hrvatskoj donio mnogo dobra, posebice u Bosni, gdje bi katoličanstvo i hrvatstvo izumrlo da nije bilo franjevaca, koji su u turskim zemanima čak nosili fesove kako bi bez smetnje mogli djelovati, pa im je čak i sultan fermanima dopuštao da obavljaju posao na vjerskoj njivi, no oni su povrh toga mnogo dali u kulturi i zbrinjavanju siromašnih.

Novoga papu Franju (ime je poruka!) drže papom siromašnih, ali on bi mogao biti mnogo više, naime preurediti rimsku kuriju i Crkvu kao cjelinu, kako bi one snažnije nego dosada sačuvale ono što je dobro iz prošlosti, ali i otvorile se prema novim zahtjevima ljudske zajednice u njezinu brzom preoblikovanju. Ako ovaj papa pokaže da je velika osobnost (ličnost), može mu uspjeti izvući Crkvu iz njezine sadašnje letargije, učiniti ju 'atraktivnom' za mladi svijet i utočištem onih koji pate. Očito to novi papa može postići i svojom svima uočljivom karizmom.

Karizma nije dovoljna, treba imati valjane poruke i programe

Teško je odgovoriti na pitanje što je to karizma. Klaić prebacuje karizmu u teologiju, tumačeći ju kao moć 'stečenu božjom milošću... komuniciranja sa svecima', ZakoniSvijet bi trebao velike osobnosti kako bi se stavile na čelo masovnih političkih gibanja koja bi ga promijenila nabolje. Da bi se to ostvarilo, trebalo bi promijeniti neke izborne zakone kako bi najpošteniji i najpametniji došli u parlamente. Hrvatska je klasičan primjer za loš izborni zakon koji preko stranačkih lista i predizbornih koalicija omogućuje ulazak u Sabor onima koji to ne zaslužuju jer birači su prisiljeni dati svoje glasove i onima koje nisu stavili na izborne liste, koje su stavili stranački moćnici čak i bez pristanka svoga članstva.a mi bismo ju definirali kao 'zračenje neke osobnosti u komuniciranju s javnošću'. Netko posjeduje, netko ne posjeduje karizmu, a zašto je tome tako, teško je odgovoriti. Ali nije dovoljno imati karizmu, osoba s tom sposobnošću mora emitirati i neke poruke, a te poruke moraju imati konkretan sadržaj jer one isprazne su, kako se hrvatski kaže, Obama'obećanja ludom radovanja'.

Također je teško objasniti zašto danas u svijetu i Europi, o Hrvatskoj da i ne govorimo, nema velikih političkih i duhovnih osobnosti s karizmom. Jedan od razloga općeg razočaranja u politiku diljem svijeta treba tražiti u tom manjku sposobnosti političara da, pogotovo ako su bez vlasti, komuniciraju s javnošću. Svi oni manje-više izgledaju kao 'sivi činovnici' što obavljaju posao nekih zakulisnih sila koje rade ono što rade bez demokratske kontrole.

Svijet bi trebao velike osobnosti kako bi se stavile na čelo masovnih političkih gibanja koja bi ga promijenila nabolje. Da bi se to ostvarilo, trebalo bi promijeniti neke izborne zakone kako bi najpošteniji i najpametniji došli u parlamente. Hrvatska je klasičan primjer za loš izborni zakon koji preko stranačkih lista i predizbornih koalicija omogućuje ulazak u Sabor onima koji to ne zaslužuju jer birači su prisiljeni dati svoje glasove i onima koje nisu stavili na izborne liste, koje su stavili stranački moćnici čak i bez pristanka svoga članstva.

Još gore može se reći za zastupnike nacionalnih manjina i tzv. dijaspore, koji su zadobili saborski stolac samo radi toga što su to, bez obzira koliko su glasova pokupili na izborima. Samo se po sebi razumije da hrvatski izbori ne rezultiraju biranjem najpoštenijih i najpametnijih. I onda se dogodi da jedan pretežito kršćanski, zapravo katolički narod, 'bira' ateiste i agnostike na čelne pozicije države. To bi bilo isto kao da bi vegetarijanci postavili lovce i mesare za predvodnike svoje organizacije. Bilo bi smiješno da nije tragično.

A što reći o vođama velikih nacija u današnjem svijetu? Amerikanci su po drugi put izabrali Obamu za svoga predsjednika premda u prvom mandatu nije ostvario neka najvažnija obećanja kao ukidanje izvanpravnog zarobljeničkoga logora Guantanamo, uklanjanje srednjoistočnog problema (Izrael – Palestinci), poništio ubojstveni zakon o oružju za sve i uveo obvezatnu znanstvenu zaštitu.

Europa

U Europi svi drže da je njemačka kancelarica Merkel najmoćnija državnica barem u EU. A je li to? Svakako nije, jer Unija ne funkcionira kako bi trebala, a u samoj Njemačkoj Merkelica obično čeka da se pojavi većina u politici EuropaU Europi svi drže da je njemačka kancelarica Merkel najmoćnija državnica barem u EU. A je li to? Svakako nije, jer Unija ne funkcionira kako bi trebala, a u samoj Njemačkoj Merkelica obično čeka da se pojavi većina u politici da bi spretno 'skočila' na njihovo čelo, ili jednostavno 'sjedi' dok se neki problemi ne riješe sami od sebe. To nisu neke velike vodstvene osobine. Od ostalih šefova država i/ili vlada u Europi nitko ne nadmašuje prosječnost.da bi spretno 'skočila' na njihovo čelo, ili jednostavno 'sjedi' dok se neki problemi ne riješe sami od sebe. To nisu neke velike vodstvene osobine.

Od ostalih šefova država i/ili vlada u Europi nitko ne nadmašuje prosječnost. Putina se hvali kao velikoga vođu, ali njegovo je ponašanje sve samo ne demokratsko. Italija je nedavno dokazala da nije bila baš previše merkel'ozbiljna' na najvažniji dan jedne demokracije, na izborima; rezultati izbora završili su pat situacijom koja zemlju vodi u anarhiju.

Sadašnje europske vođe kao da su zaboravili pouke iz života svojih prethodnika. Uzmimo samo nekoliko primjera. Nakon vojnog poraza u ratu s Hitlerovom Njemačkom, francuska Narodna skupština daje povjerenje maršalu Petainu da formira nekakav 'slobodni francuski teritorij' izvan domašaja njemačke okupacije, što je Berlin dopustio. Dakle Petain je bio legitimni nasljednik prethodne slobodno izabrane vlasti, no tome se protivio brigadni general u egzilu De Gaulle pozvavši Francuze na borbu protiv njemačkih okupatora i njihovih slugu.

Formalno, De Gaulle nije bio legitimni vođa francuskoga naroda, ali stvarno bio je njegov spasitelj nakon poraza, izborivši za Francusku položaj sile pobjednice u skupini od pet najvažnijih nakon Drugog svjetskog rata. Britanski političar na zalasku Churchill dolazi na čelo vlade u vrijeme kad je Velika Britanija bila posve sama u borbi protiv nacističke Njemačke, obećavši svome narodu samo znoj, krv i suze, što ga je uvrstilo u anale najvećih zaslužnika britanske povijesti.

Njemački kancelar Adenauer odbija ponudu Sovjetskog Saveza o ujedinjenju zapadne i istočne Njemačke uz uvjet da napusti NATO, dajući prednost demokraciji pred neutralnosti. Neki su to smatrali antinacionalnim, kasnije se saznalo da je to bio samo Staljinov trik . Čak je i španjolski diktator Franco pokazao 'da ima muda' kad je odbio Hitlerov zahtjev da mu se pridruži u ratu protiv antifašističke koalicije uz 'nagradu' da će dobiti Gibraltar i još neke afričke kolonije.

Posve je drukčije bilo u Beogradu u ožujku 1941. kad su suludi srpski generali uz pomoć britanskih agenata oborili tadašnju Cvetković – Mačekovu vladu, što je potaklo još luđeg Hitlera da napadne Jugoslaviju, čime je bio otvoren put za kasnije komunističko osvajanje vlasti poslije poraza nacističke Njemačke. To nije bila hrabrost, to je bila ludost.

Samo je Tuđman znao kako Hrvatsku izvući iz Juge

Svi ovi primjeri pokazuju kako nije dovoljno biti 'ludo hrabar,' nego uz to treba biti i mudar, a to je ono što nedostaje u velikoj mjeri većini današnjih svjetskih, europskih i europskih vođa. U hrvatskoj povijesti 20. stoljeća malo Poslije TuđmanaSve ono što je došlo poslije Tuđmana na čelo države više je nego prosječno. Račan je bio oklijevalo i nacionalno neosjetljiv, Mesić politički kameleon i čovjek bez trunka morala, a Sanader jedan od najvećih opsjenara, vjerojatno u novijoj europskoj povijesti. Njegova nasljednica Jadranka Kosor napravila je nekoliko korisnih političkih poteza, no previše originalna nije bila jer nije shvatila da se na vrijeme treba distancirati od Sanadera i na čelo HDZ-a doći preko demokratskih procedura.je bilo državnika i javnih djelatnika s karizmom, hrabrošću i pameću. Možda njih tek trojica, Stjepan Radić, Alojzije Stepinac i Franjo Tuđman. Radić je bio karizmatik i populist, ali i državnik čiji je političko-prosvjetiteljski rad bio okrunjen pretvaranjem hrvatskoga naroda u naciju. Stepinac se odlikovao dubokom vjerom i načelnošću sve do mučeničke smrti. A Tuđman je točno znao što i kako treba politički djelovati da bi Hrvati dobili svoju državu.

I danas se sjećam njegova boravka u RTV postaji 'Deutsche Welle'(Köln) gdje sam s njim napravio intervju, a 'zabrinuti' Nijemci pitali su ga što će biti od Jugoslavije. Tuđman je odgovorio: 'Ako samo jedna republika napusti 95-Franjo-TudmanJugoslaviju, nje više ne će biti, a što se tiče nas Hrvata mi želimo preuzeti sav nacionalni suverenitet u svoje ruke i nakon toga pregovarati s ostalima.'

U to vrijeme još je postojao SFRJ, Slovenci su se pomalo spremali na odlazak iz Juge, u Hrvatskoj je vladala strašna 'hrvatska šutnja', u Srbiji su se tek spremale zločinačke snage za stvaranje novog Dušanova carstva. Nitko u Hrvatskoj, osim Tuđmana, nije znao kako treba djelovati da bi se napustilo jugoslavensku 'tamnicu naroda'. Tuđman je kasnije kao vrlo bolestan čovjek napravio brojne krive poteze, posebno kadrovske, ali to mu ne može oduzeti primat najvećeg hrvatskog državnika 20. stoljeća.

Sve ono što je došlo poslije Tuđmana na čelo države više je nego prosječno. Račan je bio oklijevalo i nacionalno neosjetljiv, Mesić politički kameleon i čovjek bez trunka morala, a Sanader jedan od najvećih opsjenara, vjerojatno u novijoj europskoj povijesti. Njegova nasljednica Jadranka Kosor napravila je nekoliko korisnih političkih poteza, no previše originalna nije bila jer nije shvatila da se na vrijeme treba distancirati od Sanadera i na čelo HDZ-a doći preko demokratskih procedura.

A što reći o trenutačnom premijeru Milanoviću? Po svemu što je dosad učinio i govorio, vidi se da je to čovjek bez državničkog iskustva i političkog znanja, polemičar i osoba koja ne trpi drukčija mišljenja. Što se biše približava rok novih predsjedničkih izbora, predsjednik Josipović sve više ide u desno, što bi se moglo shvatiti i kao privremena taktika, ali sve bi bilo prihvatljivije kada bi ispravio svoje posve pogrješno mišljenje o 'partizaniji' koja Hrvatskoj nije donijela slobodu, kako je često tvrdio, nego polustoljetno ropstvo.

Hrvati mogu biti veliki umjetnici, marljivi radnici, hrabri vojnici, i još mnogo toga više u raznim kategorijama ljudskih umijeća i znanja, ali kao političari bili su i ostali prosječni, čak prilično netalentirani. Pogledajmo kako vođa srpske manjine u nas Pupovac 'dribla' sve ostale političare u Hrvatskoj? Njemu ne može nauditi ni predsjednik republike Josipović.

Karamarko

Trebalo bi nešto reći i o novom predsjedniku HDZ-a Karamarku. Možda je to malo prerano, ali ipak pokušat ćemo. Pa taj čovjek nema ni trunka karizme, ne zna komunicirati s javnošću, nema ga u Saboru kad njegov politički HDZHDZ i Karamarko mogli bi se popraviti sadržajno, ali i u vanjskim oblicima pri komuniciranju s javnošću, ali prije toga moraju imati uvjerljive političke programe glede financiranja, koje će uz to znati posredovati, no to se dosad nije dogodilo. S obzirom na zaista katastrofalnu politiku sadašnje nadasve nesposobne vlade, HDZ-u i njegovu predsjedniku Karamarku popularnost bi morala skočiti do nebesa, ali eto čak i traljavi socijaldemokrati i njihov premijerski šeprtlja bolje kotiraju u anketama nego hadezeovska oporba.protivnik Milanović najviše vrijeđa i ponižava njegovu stranku. Nije čudo što se nalazi na vrhu ljestvice najneomiljenijih političara u Hrvatskoj, premda ne treba uvijek vjerovati onima koji prave ankete jer su vjerojatno u službi vladajućih.

HDZ i Karamarko mogli bi se popraviti sadržajno, ali i u vanjskim oblicima pri komuniciranju s javnošću, ali prije toga moraju imati uvjerljive političke programe glede financiranja, koje će uz to znati posredovati, no to se dosad karamarkovi-ljudi-snimali-doministra-bih-bez-dozvolenije dogodilo. S obzirom na zaista katastrofalnu politiku sadašnje nadasve nesposobne vlade, HDZ-u i njegovu predsjedniku Karamarku popularnost bi morala skočiti do nebesa, ali eto čak i traljavi socijaldemokrati i njihov premijerski šeprtlja bolje kotiraju u anketama nego hadezeovska oporba.

A o onima desno od HDZ-a ne treba ni govoriti, oni su sami sebi najveći neprijatelji. Treba li Hrvatskoj jedan novi Tuđman? Ne, jer da je Tuđman živ, on bi danas, poučen iskustvom državnika i razmišljanjem povjesničara, vodio drukčiju politiku od one iz drugog razdoblja svoga predsjednikovanja. Tuđman je bio ne samo vizionar nego i realist.

Detuđmanizacija je bila politička glupost, retuđmanizacija suvišno vraćanje u politički naftalin. HDZ ne treba biti isključivo demokršćanska stranka jer to u EU nisu ni one koje još nose takvo ime. Dovoljno je da bude široko shvaćena konzervativna stranka u kojoj bi imale svoje mjesto razne struje onih koji žele sačuvati sve najbolje iz prošlosti, ali isto tako biti otvoreni spram boljih suvremenih rješenja u današnjici.

Posve je razumljivo da velike pučke stranke moraju imati 'frakcije', dakle da budu stjecište demokršćana, desnih liberala, liberalnih konzervativaca, pripadnika raznih vjerskih zajednica, pa i nevjerujućih ako se oslanjaju na kršćanstvo kao uljudbu. Hrvatskoj su nasušno potrebni novi političari, ali njih za sada ni za lijek. Bilo bi mi drago ako bih se u ovome prevario, ako bi se pojavili i zauzeli vodeće pozicije ne samo u HDZ-u nego i u ostalim parlamentarnim strankama.

Gojko Borić
Hrvatski tjednik

Hrvatski tjednik

Čet, 26-11-2020, 22:23:19

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

PRETPLATA

Svakoga četvrtka
Hrvatski tjednik,
a sve drugo je manipulacija!

Posebna ponuda

Hrvatski tjednik dolazi s vrlo niskom cijenom pretplate!

Godišnja pretplata iznosi samo 678 kuna,

170 eura za zemlje EU i 200 eura za prekooceanske zemlje.

Hrvatski tjednik 210 41

Želimo da Hrvatski tjednik dođe u svaki hrvatski dom!

Podatci u računima

Žiro-račun: 2500009-1101384007

Banka: Hypo Alpe-Adria-Bank
Korisnik: Tempus d.o.o. Zadar
IBAN: HR61 2500 0091 1013 84007
BIC:HAABHR22

KONTAKTI

Hrvatski tjednik

KONTAKTI

TelefonTelefon
Hrvatskog tjednika:
+385 (0)23/305-277

Fax
Fax:
+385 (0)23/309-180

Elektronička pošta
Elektronička pošta:
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Preporučite članke

Podržite članke na jednoj od socijalnih mreža jednim klikom!

Facebook, Tweet, Google+, LinkedIn, Pinterest

Facebook like

Preporučite Hrvatski tjednik, portal i naš forum svojim prijateljima i poznanicima kako bi i oni znali za komentare, reportaže, razgovore i vijesti koje ovdje objavljujemo.

Copyright © 2020 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.