Medijske manipulacije

Jest da Milanovićeva Vlada ništa ne zna, ali je bar poštena. To je najnovija promidžbena manipulacija, sklepana za potrebe sljedećih europskih i lokalnih izbora, a vjerojatno i sljedećih parlamentarnih u režimskih medijskim, agencijskim i PR krugovima. Premda ukupno stanje u zemlji jedva da i može biti poraznije, poruka te manipulacije, zasnovane na laži (jer više je lupeštine i lupeža u ovoj vlasti nego što je ikad bilo i u jednoj prijašnjoj vladi) više je 200px-EPH zgrada 0409nego očita: bit će nam i gore, ako ova nomenklatura izgubi vlast.

To, naravno, ničim ne mogu dokazati, ali znajući da u ovoj pseudopolitičkoj kulturi epistemološka razina javnoga diskursa odavno nema pravo postojanja, režimski „opinion makeri" pokušavaju u narodu ubiti svaku volju za kritikom i promjenom. Promiskuitetni odnos između medija i vlastodržaca nije od jučer. Na prošlim parlamentarnim izborima došlo je do takve identifikacije medija i koalicijskih stranaka predvođenih SDP-om da se nije moglo razaznati jesu li te stranke ekspoziture medija, ili su mediji ekspoziture stranaka.

Bila je to, naravno, smrt novinarstva, ali novinarstvo može umrijeti što se europskih arbitara tiče, ako je u službi njima u tom trenutku prihvatljive politike. Lakrdija je sadržana u činjenici da je sve stvar nekakve implicitne ili eksplicitne pogodbe, kako u politici, tako i u medijima, kako u pravosuđu, tako i u segmentu ljudskih prava. Sanaderu se, između ostaloga, sudi zato što je navodno rekao na nekom sastanku direktorima javnih poduzeća da se oglašavaju preko neke marketinške agencije, ili, pak, zato što je kao premijer dao struju po povlaštenoj cijeni nekoj kompaniji kako bi ona sačuvala tisuću radnih mjesta.

Time je oštetio državu, a Zoran Milanović nije oštetio državu zato što je Slovencima de fakto potezom pera oprostio 1.4 milijarde eura, novca kojeg je Slovenija opljačkala kroz Ljubljansku banku hrvatskim građanima pa mu se ne će suditi, barem ne dok je represivni sustav pod njegovim nadzorom.

Karamarko kao i Tuđman 90-ih

Samo je jedan korak od zločinca do sveca, i obratno, u ovako nakaradno retuširanoj Hrvatskoj u kojoj se isto mjeri različitim, ovisno o tomu kojem stranačkom ili ideološkom taboru pripadaš. KaramarkoPredsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko žali se da njegova stranka nema uza se ni jedan jedini medij. Ne treba ga ni imati, a istina je da će postojeći učiniti sve, uključujući i krivotvorenje rezultata istraživanja i mržnju s kojom već sada vode kampanju, da njemu i njegovoj stranci ne dopuste revitalizaciju, jačanje i pobjedu. Da su se kojim slučajem na isti način stavili u službu HDZ-a, a protiv SDP-a, Hrvatska bi bila na stupu srama zbog neslobode medija. Karamarko se, kad je o tomu riječ, nalazi u sličnoj situaciji kao i Tuđman 90-ih.A tlapnje da će sve sjesti na svoje mjesto i da će sve biti u redu sutra kad uđemo u EU, samo su dodatne demagoške izmaglice. Kao da ima bitne razlike između Barossova ultimativnog zahtjeva da se na Srđu gradi golf, suprotno volji Dubrovčana, Sanaderova protekcionizma, Milanovićeva pogodovanja Slovencima, Josipovićeva prekorednog izvlačenja novca iz karamarkobankrotirane štedionice ili Mesićeva poziva banci da dade kredit nekim tvrtkama.

Predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko žali se da njegova stranka nema uza se ni jedan jedini medij. Ne treba ga ni imati, a istina je da će postojeći učiniti sve, uključujući i krivotvorenje rezultata istraživanja i mržnju s kojom već sada vode kampanju, da njemu i njegovoj stranci ne dopuste revitalizaciju, jačanje i pobjedu. Da su se kojim slučajem na isti način stavili u službu HDZ-a, a protiv SDP-a, Hrvatska bi bila na stupu srama zbog neslobode medija. Karamarko se, kad je o tomu riječ, nalazi u sličnoj situaciji kao i Tuđman 90-ih.

No Tuđman je snagom svoje vizije, programa i neponovljive osobnosti pobijedio sve medije, posramio ih i dobio i dobivao sve svoje izbore. Karamarko nije Tuđman i neće snagom svoje osobnosti ostvariti trijumfalan rezultat, potpuno suprotan od onoga kojega priželjkuju i navješćuju nadzirani mediji i agencije. Ako se to i dogodi, bit će to zbog psihološkog fenomena kontraefekta.

Naime, reinkarnirani komunisti, formalni ili mentalni, u medijima odavno su prešli granicu dobrog ukusa pa danas s neviđenim šovinizmom etiketiraju neistomišljenike, posebice pristaše konzervativnog pogleda, sve one koji govore i znaju da je Domovinski rat, a ne Titova jugoslavenska okupacija, u temeljima ove države, sve one koji idu na Plitvice, a ne u Srb, općenito čine to gore nego njihovi preci 1945., a svoje ideološke i političke ciljeve nameću kao spoznajni maksimum neovisno o činjenici što ih je povijest pregazila kao smeće i kao 50 krvavih i teških godina u kojima je hrvatski narod, masovnim likvidacijama, nasiljem, progonima i ekskomunikacijom, prepolovljen. Razumno je vjerovati da se narodu gadi takva politika i da bi zbog toga režimski propagandisti mogli nakon izbora ostati neugodno iznenađeni.

Ivica Marijačić
Hrvatski tjednik

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.