Hrvatski tjednik
 

Održana tribina 'Dvojezičnost i ćirilično pismo – doprinos suživotu ili doprinos raslojavanju života u herojskom gradu Vukovaru'

Znanstvena knjižnica u Zadru bila je domaćin javnoj tribini 'Dvojezičnost i ćirilično pismo – doprinos suživotu ili doprinos raslojavanju života u herojskom gradu Vukovaru?' koju su organizirale Udruga 'Žene u Domovinskom ratu' Zadar, Udruga PSG SOD 'Damir Tomljanović-Gavran', UDBDR Pridraga i UDBDR Paljuv. Veliko zanimanje za ovo tribinu vladalo je i zbog gostiju –Tomislava Josića, predsjednika Stožera za obranu hrvatskog Vukovara, odvjetnika Zvonimira Hodaka i Ane Vukojević, supruge nestalog vukovarskog branitelja i sestre četiri ubijena branitelja.

'Vukovar je grad podijeljen na Hrvate i Srbe, tu su dvije struje, jedni odmah traže uvođenje dvojezičnosti, a drugi su stradalnici Domovinskog rata koji to ne mogu i ne žele prihvatiti. Neki pitaju, što nam smeta ćirilica, ali nije stvar u pismu. Pismo SAO krajine pismo je onih koji su zarobljavali i odvodili ljude u nepoznato. U Vukovaru je promijenjena etnička slika, 25 tisuća ljudi je protjerano, pet tisuća je pobijeno, 400 je nestalo.

Tijekom Oluje '95. godine naseljen je veliki dio Srba, koji su pobjegli s pojedinih područja i ponovno je promijenjena etnička slika grada, na temelju čega mnogi od njih danas traže i ostvaruju svoja prava. To je nemoralno i apsurd, međutim u našoj je državi, čini se sve moguće, pa tako i ovo', kazao je Tomislav Josić, predsjednik Stožera za obranu hrvatskog Vukovara, osvrćući se na život u Vukovaru, ističući nesređeno stanje u popisu birača, pa tako Vukovar danas prema popisu stanovništva, kaže Josić, ima 28 tisuća stanovnika, po popisu birača 32 tisuće, a po prijavama u policiji čak 45 tisuća.

Josić tvrdi kako je u Vukovaru i danas jako mnogo ljudi koji nisu odgovarali za svoje zločine, optuženi su za silovanje, a svi slobodno šeću gradom, što je neprihvatljivo obitelji stradalnika. 'Nakon što smo shvatili da je većina udruga slala iste dopise Saboru, okupili smo se i osnovali stožer. U Vukovaru su trebale biti postavljene ploče, ali zbog našeg neslaganja i protesta, do danas to nije učinjeno', naglasio je Josić, ističući kako u Vukovaru ni prije rata nije bilo dvojezičnih ploča, dodavši 'kako nije stvar u pločama, one nam ne smetaju, iako ja ne bi volio vidjeti nijednu takvu ploču u gradu, zbog svih onih ljudi koji su tamo dali živote.'

Cijeli Vukovar je Ovčara

Cijeli Vukovar je Ovčara, svi govore da je Vukovar simbol Domovinskog rata, obrane i sad ćemo nagraditi takav grad ćiriličnim pismom. To je apsurd. Međutim, to se kod nas pokušava na silu provesti. Govoreći o tomu što će ćirilica donijeti gradu, Josić se pita što je s onim mladim ljudima koji rade u uredima i ne znaju ćirilicu. Hoće li se njih otpuštati i zapošljavati Srbe? Što je s djecom koja u školi ne uče ćirilicu, oni se sutra ne će moći natjecati niti za jednu poziciju u gradu. Dodaje kako sada jedan dio Hrvata ne osuđuje one koji su činili zločine, a žive u gradu i zahtijevaju josicvuk 267 179svoja prava.

'Hrvati se i ovako iseljavaju, vrtići i škole organizirani su za Srbe i ostale. Od malih nogu vlada podjela, to nije reintegracija, to je getoizacija, oni žele biti drukčiji i ističu se. Neke žene rode u Vukovaru, uzmu doplatak i idu u Srbiju živjeti. Hrvatski su policajci umirovljeni jer su 'prolupali', ali nam zato u policiji radi 15 milicajaca SAO Krajine koji nakon radnog vremena odlaze živjeti u Srbiju. Među njima je i barjaktar iz vukovarske kolone koja je pjevala '...bit će mesa klat ćemo Hrvate', a koji danas radi u vinkovačkoj PU', govori Josić o zastrašujućim činjenicama, ali i velikoj podijeljenosti u Vukovaru.

Josić govori o Milenku Koraću koji je zaposlen u PU Vukovarsko-srijemskoj, sudjelovao je u oružanoj pobuni protiv Hrvatske, bio je pripadnik 'Belih orlova', nosio četničku zastavu kroz zapaljeni Vukovar i pjevao 'Druže Slobo, šalji nam salate bit će mesa, klat ćemo koracHrvate', a danas živi u Mirkovcima kraj Vinkovaca.
O ćirilici u Vukovaru, ali i herojskom gradu nekada i danas govorila je Ana Vukojević, supruga nestalog branitelja Ivana Vukojevića, čije kosti i danas traži, i sestra četiriju ubijenih hrvatskih branitelja.

'Brat Mate pronađen je jer su se radila nekakva otkopavanja za postavljanje stupova javne rasvjete pa je jedna osoba anonimno javila da će tu naći kosti moga brata Mate Šoljića. Brat Ivo nađen je u Dunavu kod Novog Sada, Niko je ubijen u Srijemskoj Mitrovici, dok je Mijo ubijen u kukuruzištu, u Srijemskim Čakovcima. Za moga muža postoje informacija, ali sve je ostalo samo na pričama', riječi su Ane Vukojević, koja je naglasila kako još uvijek nije vrijeme za ćirilicu u Vukovaru, rane su svježe i treba vremena da zarastu. Drži kako se ovim samo dodatno raspiruje mržnja.

'Hrvatska je, na žalost, smiješna zemlja u mnogim stvarima. Predsjednik Tuđman pod pritiskom je pristao da se donese Zakon o nacionalnim manjinama u skladu s europskim pravnim stečevinama koje glase 50-50, dakle tamo gdje ih je pola, imaju pravo na jezik, pismo, ulične table... Tuđman je umro, 'slučajno' kao i Gojko Šušak, nakon liječenja u Americi, a nakon toga 2001. socijaldemokratska vlast, koja je i danas na vlasti, 50 posto pretvorila je u trećinu. Ministarstvo uprave odlučilo je 'raščistiti' popise birača: konstatiraju da Hercegovci dolaze u Metković i glasuju, ali tamo gdje dolaze Srbi, u Vukovar ili Vinkovce, gdje je u jednoj kući 38 obitelji koje su glasovale, tu Ministarstvo uprave nije interveniralo.

Bolna rana

Vukovar je bolna rana svih nas. Vukovar se može nazvati hrvatski Alamo. Amerikanci su od toga grada napravili moralnu nacionalnu vertikalu, a ovo što se događa s Vukovarom može se dogoditi samo u smiješnoj zemlji', kazao je odvjetnik Zvonimir Hodak, govoreći o tome kako je zapravo došlo do dvojezičnosti u Hrvatskoj, dodajući kako je za vrijeme rata silovano 3000 žena, dvojica su osuđena, ostali hodaju po Vukovaru i gledaju žrtve u lice.

Hodak se osvrnuo i na slučaj sukoba s bogoslovima manastira Krka ističući kako se dnevno mijenjao broj napadača i napadnutih. Po interpretaciji našeg predsjednika Vlade, kazao je Hodak, to su bili crnokošuljaši, HDZ-ovci, na kraju se čudom probilo u javnost da su to bila djeca SDP-ovaca pa su malo zamukli. Onda se na kraju pokazao jedan profil iz kojeg se vidi da je jedan od njih, taj Momac iz Banje Luke, obožavatelj Šešelja, Ratka Mladića, veliča četništvo... Profil je ubrzo ugašen da se ne bi skakalo samima sebi u usta. Takvih primjera je mnoštvo, upozorava odvjetnik.

Vukovar je Hrvatska na papiru, dok je u stvarnosti Vukovar, kao i 1991. okružen s velikim srpskim selima, u kojima je mali dio ljudi koji su u startu pobjegli, ostali su abolirani i žive u Hrvatskoj. Ako su do 1991. mrzili Hrvatsku i činili sve da ju sruše, nekako ne vjerujem da ju danas vole, mišljenja je Josić, koji je istaknuo kako se zbog svega što Srbi rade u tom gradu i danas često pita je li Vukovar zaista u Hrvatskoj.

'Arsen Bauk komunizma kruži Hrvatskom', aforizam je kojim se poslužio odvjetnik Hodak govoreći o sadašnjoj situaciji u državi, za što je zaradio veliki pljesak okupljenih. Drži da je Hrvatska dovedena do apsurda, a da na žalost nijedna vlast nije vodila računa o nekim značajnim stvarima. 'Popustili smo u mnogim stvarima, dopustili europskim činovnicima i birokratima da nas dovedu u poziciju u kojoj se ne zna tko je koga napao, a tko je dobio rat.

Premala zemlja za toliko izdajica

Sve hrvatske generale u Haag je poslao HDZ. HDZ je stvorio koaliciju s Pupovcem i Stanimirovićem, HDZ je taj koji im je dao moralno pravo da nam drže moralne lekcije. Danas su Hrvati, koji su stvorili državu, poginuli ili su umirovljeni u punoj snazi, danas su beskorisni, a na njihova mjesta došli su oni koji prvu crtu nisu ni vidjeli ili su se borili na agresorskoj strani. To je moralna katastrofa ove države. Skidam kapu Subnoru u Jugoslaviji. Nije se niti jedan zakon bez njih mogao donijeti, svi su respektirali njihove odluke. Hrvatska, na žalost, danas ima gotovo1000 udruga, vlada načelo podijeli i vladaj', čak se i generali dijele na hodakjužne i sjeverne.

To je, na žalost, Hrvatska i trebat će 50 godina da Hrvatska bude homogena država i da shvatimo kako smo mala država s izvrsnim resursima, a ne razjedinjena država', kazao je, naglašavajući da problem nisu Srbi jer ih znamo stotinu godina, kao i njihove pretenzije. Hrvatska je premala zemlja za toliko izdajica, zaključio je Hodak. Odgovarajući na pitanje u čemu participiraju Srbi u suživotu s ostalim Vukovarcima, Josić je nasmijao sve nazočne kazavši kako srpske građevinske tvrtke danas u Vukovaru dobivaju poslove i obnavljaju ono što su 1991. rušile. Tko bi to bolje od njih radio, mišljenja je Josić, kad znaju što su i kako rušili.

'Sami ne možemo, bez naroda smo militantna radikalna skupina, kako nas nazivaju. Bili smo domoljubi 1991., nismo razmišljali hoće li nam tko dati plaću ili mirovinu, išli smo u rat stvarati državu.
Tada smo bili spremni i danas smo spremni, ali nam trebaju ljudi, ne možemo se mi boriti protiv sustava i političara ako nas nema dovoljno. Nadam se da ćemo se izboriti za ono što sada radimo i da će jednom netko napisati Zakon o Hrvatima, jer smo mi Hrvati danas nacionalna manjina.

Imamo Zakon o nacionalnim manjinama, koji je očito nad svim ostalim zakonima u Hrvatskoj. Zanima me po kojem se zakonu može zabraniti Thompsonu da nastupa u Areni, a Lepoj Breni, Zdravko Čoliću i Bajagi to je dopušteno u svakom trenutku. Nisu mi jasni hrvatski zakoni koji su, očito, napisani na štetu Hrvata, zaključio je Tomislav Josić pozvavši sve da 7. travnja dođu na veliki zagrebački prosvjed protiv ćirilice.

Hodak: Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti anacionalna je ustanova, više je bila hrvatska dok se zvala JAZU nego danas!

Akademija u kojoj Mesić drži predavanje o gospodarskim problemima, gdje je 'povjesničar' Duško Bilandžić, čovjek koji je završio ekonomiju, gdje je dio akademika biran zbog ideološkog opredjeljenja, nešto je strašno. Oni o niti jednom relevantnom događaju, od dvojezičnosti u Vukovaru, pitanja branitelja i granica, nisu rekli ništa Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti više je bila hrvatska kada se zvala Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, nego što je to danas. Danas imate slučaj da ta akademija poziva velikog ekonomskog, gospodarstvenog stručnjaka svjetskog glasa da im objasni hrvatske gospodarske probleme. Taj se stručnjak zove Stipe Mesić. On je zaista u sjevernom dijelu Zagreba pokazao da je dobar stručnjak. To je dovoljno da ga akademici pozovu da on njima objasni zašto smo u ovakvoj hazupoziciji, zašto Hrvatska živi ovako kako živi. To vam dovoljno govori o mentalnom sklopu tih akademika.

U Akademiji je Duško Bilandžić, oficir JNA koji je, zaista za pohvalu, završio ekonomski fakultet i treba mu čestitati, postao akademik u povijesnom razredu hrvatske akademije. On je povjesničar kojega ostali povjesničari nazivaju 'povjesničar rekla-kazala'. I to je bilo dovoljno da on uđe i da postane akademik. Akademija je danas jedna potpuno inertna, rekao bih, i anacionalna ustanova, jer to vidimo kad ju usporedimo s drugim akademijama u drugim zemljama.

Ne moramo ići tako daleko, usporedimo ju sa Srpskom akademijom, koja je sa svojim Memorandumom okrenula čitavu Srbiju 1989. i 1990., danas je na sceni Memorandum 2, s istim pretenzijama da Zadar bude najveća srpska luka, to više nije ni tajno, niti se netko skandalizira nad njima, ni u Beogradu, a ni u Hrvatskoj. Ovakva Akademija kao što je danas, u kojoj Stipe Mesić drži predavanje o gospodarskim problemima, gdje je jedan od povjesničara čovjek koji je završio ekonomiju, gdje je mnogo akademika birano na način da im je glavna kvaliteta za izbor u akademiju bilo njihovo ideološko opredjeljenje, nešto je zaista strašno.

Gdje to ideologija stanuje u bilo kojoj akademiji na svijetu! To je jedna inertna, potentna ustanova koja jedino troši naš novac i bori se s raznim frakcijama, a te borbe nama ne donose ništa dobroga ni poznatoga. Oni oni o jednom relevantnom događaju koji se dogodio u Hrvatskoj, od dvojezičnosti u Vukovaru, pitanja branitelja i granica, nisu rekli ništa, osim možda poneki od njih.

Prof. Vladimir Ibler akademik je. Koja to akademija na svijetu ne bi obilježila da ima 100-godišnjeg akademika. Mi to imamo, a Iblerova akademija kao da o tomu nema pojma. Mi imamo jednog akademika koji je do '90. godine iz Udbe lansiran u Akademiju kao tajnik, to je u redu, Udba je htjela svog tajnika, a nakon '90. postao je akademik. Ne ću mu spominjati ime, ali to su ljudi koji čine Hrvatsku akademiju znanosti i umjetnosti. Centralna, bazična kulturna ustanova u Hrvatskoj kao da ne postoji, postoji samo u proračunu Republike Hrvatske.

Hodak: Pobjednici smo, a ponašamo se kao da smo izgubili rat

U Hrvatskoj postoji jezikoslovka koja se zove Snježana Kordić koja je napisala 'krasne knjige' i u jednoj tako stoji 'da su hrvatski i srpski jezik isti jezik koji se kolokvijalno zove srpski jezik'. U svakoj se Republici koristilo pismo i književni govor onog naroda koji je činio većinu. Tvrdim da je u SFRJ to pitanje bilo više logično i racionalno posloženo nego što je danas. Ovo što se danas događa pokazuje kompleks kao da smo poraženi. Hrvati su se, do oslobađajuće presude generalima Gotovini i Markaču, ponašali kao da je bio 'građanski rat', a naš premijer i danas tvrdi da je to bio građanski rat. Ponašamo se krajnje iskompleksirano, ne ponašamo se kao pobjednici.

Nakon oslobađajuće presude generalima mi smo pravno pobjednici ovoga rata. Mi smo čisti narod, a ponašamo se kao da smo rat izgubili i da smo mi krivi, a ne oni. Vrijeme je da se osjeti da smo mi pobjednici, da smo stvorili svoju državu, da se možemo njome ponositi, da je počnemo razvijati jer ovako mala država s ovakvim resursima kao što ih ima Hrvatska rijetkost je u svijetu. Umjesto da smo ponosna, zadovoljna, bogata mala država, danas smo razjedinjeni, ideološki, socijalno, kulturološki na samom dnu.

Tomislav Josić: Svi mi u Savjetu branitelja razišli smo se s ministrom Predragom Matićem oko pitanja ćirilice

Tražili smo uvođenje moratorija na ćirilicu, premijer Milanović stavio je moratorij na dva mjeseca iako smo tražili malo duže, ali zadovoljni smo s svakim odgađanjem. I dalje ćemo upozoravati i upoznavati ljude s ovim problem. Hodamo po mjesnim zajednica, želimo okupiti ljude koji će s nama izaći na ulice. Na demokratski način pokušavamo riješiti ovu situaciju. Pokušavamo i sudskim putem, uložili smo Zahtjev za moratorij na ćirilicu, tražit ćemo da Vukovar bude mjesto posebnog pijeteta, da se izuzme iz tog Ustavnog zakona, odnosno da se ne može uvesti dvojezičnost.

Pokušavamo na razne načine spriječiti uvođenje dvojezičnosti, hoćemo li uspjeti u tome – ne znam. Ako poslije izbora ipak dođe do najavljenog postavljanja ploča, mi to ne ćemo dopustiti, ali do tada nema mirovanja. Do velikog prosvjednog skupa u Zagrebu, koji će se održati 7. travnja s početkom u 12 sati i pet minuta, pokušavamo okupiti braniteljske udruge, do sada smo pokrili sve krovne, osnovano je 15 stožera u Hrvatskoj, i vidjet ćemo hoćemo li uspjeti u svom naumu da ih sve ujedinimo.

Nadam se da ne će biti opstrukcija, iako uvijek ima struja, onih koji vuku na drugu stranu jer su potkupljeni, dobivaju novac i ne će se buniti zbog 10 ili 15 tisuća kuna. Prodaju se za sitan novac. Sve će udruge doći na prosvjed jer nas podržavaju i razumiju što radimo, ali bit će problema držati ih na okupu i usmjeravati da rade približno slično. Ne odustajemo. Imali smo plan ostaviti prosvjede dok se nešto ne dogodi u Vukovaru ili netko od nas ne dobije po glavi, onda ne bi bio problem okupiti ljude na ulici. Nadam se da će trg u Zagrebu biti pun, idemo završiti priču s ćirilicom.

Ne daj, Bože, da dođe do postavljanja ploča i da netko dobije batine zbog njihova skidanja. E, onda će nas na ulicama biti i pola milijuna. Čak i da ovu ćirilicu spriječimo, i dalje ćemo raditi. Nitko iz Vlade nije razgovarao s nama, bilo je pokušaja da me se osobno odvede do premijera Zorana Milanovića, ali sam to odbio, jer nisam želio sam razgovarati s njima. Savjetnik sam ministra Predraga Matića, nemamo problema, ali po pitanju dvojezičnosti nimalo se ne slažemo. Njegov kompletan Savjet ne slaže se s njim, pokušavao nas je uvjeriti da je to zakon koji treba poštovati, ali Savjet je rekao ne. Ne kažem da se svađamo i tučemo, ali da smo se razišli u razmišljanjima – jesmo. Nisam dao ostavku jer ako ja odem, doći će netko tko će samo klimati glavom i onda smo opet nigdje.

Ana Vukojević: nasilno uvođenje ćirilice čin je širenja mržnje!

Prerano je uopće razgovarati o uvođenju ćirilice u Vukovar. Riječ je o rak-rani kojoj dugo treba da zacijeli jer je mnogo suza poteklo od majki i djece, roditelja, braće i sestara. Mislim da nije vrijeme za uvođenje vukdvojezičnosti u Vukovar. U Vukovaru prije Domovinskog rata nije bilo dvojezičnosti, istina je da se u školi učila ćirilica, ali natpisa na ćirilici nije bili nigdje po gradu, niti je itko to tražio. Ne znam točno koliko je Srba prije rata živjelo u Vukovaru, a koliko ih je danas, ali mislim da bi se trebalo naći načina da se ovo pitanje riješi na obostrano zadovoljstvo, odnosno da se ne raspiruje mržnja i širi dalje.

Još nam je svima teško i ne možemo na uvođenje ćirilice gledati kao da je to nešto normalno. Također moramo postaviti stvari tako da nisu svi Srbi isti, odnosno da je bilo i onih koji su za vrijeme rata bili u Hrvatskoj vojsci i borili se za interese zemlje u kojoj žive. Nije vrijeme za širenje mržnje i podizanje tenzija, a činjenica je da nasilno uvođenje ćirilice to čini. Trebale bi proći generacije i generacije da bi uopće došlo do toga da se uvede dvojezičnost u Vukovar.

Andrea Černivec
Hrvatski tjednik

Hrvatski tjednik

Čet, 26-11-2020, 21:52:56

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

PRETPLATA

Svakoga četvrtka
Hrvatski tjednik,
a sve drugo je manipulacija!

Posebna ponuda

Hrvatski tjednik dolazi s vrlo niskom cijenom pretplate!

Godišnja pretplata iznosi samo 678 kuna,

170 eura za zemlje EU i 200 eura za prekooceanske zemlje.

Hrvatski tjednik 210 41

Želimo da Hrvatski tjednik dođe u svaki hrvatski dom!

Podatci u računima

Žiro-račun: 2500009-1101384007

Banka: Hypo Alpe-Adria-Bank
Korisnik: Tempus d.o.o. Zadar
IBAN: HR61 2500 0091 1013 84007
BIC:HAABHR22

KONTAKTI

Hrvatski tjednik

KONTAKTI

TelefonTelefon
Hrvatskog tjednika:
+385 (0)23/305-277

Fax
Fax:
+385 (0)23/309-180

Elektronička pošta
Elektronička pošta:
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Preporučite članke

Podržite članke na jednoj od socijalnih mreža jednim klikom!

Facebook, Tweet, Google+, LinkedIn, Pinterest

Facebook like

Preporučite Hrvatski tjednik, portal i naš forum svojim prijateljima i poznanicima kako bi i oni znali za komentare, reportaže, razgovore i vijesti koje ovdje objavljujemo.

Copyright © 2020 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.