Hrvatski tjednik
 

Razgovor s msgr. Ivanom Golubom

Odluka pape Benedikta XVI. kojom je 11. veljače osobno objavio da će 28. veljače 2013. napustiti službu rimskog biskupa odjeknula je u cijelom svijetu. U povodu Papine odluke STG34503razgovarali smo s poznatim hrvatskim teologom i pjesnikom msgr. Ivanom Golubom, dugogodišnjim suradnikom i prijateljem kardinala Ratzingera.

Mnoge je iznenadila odluka Benedikta XVI. koji se na dan Gospe Lurdske odrekao službe rimskoga biskupa. S kakvim ste osjećajima primili tu Papinu odluku?

To je povijesni dan, kakav stoljećima nije bio dan ni jednom naraštaju.

Kako tumačite Papinu odluku, gotovo nepoznatu u povijesti Katoličke crkve?

Ključ predstavlja ona jedna stranica lijepog latinskog teksta koji je 11. veljače 2013. papa Benedikt izgovorio na konzistoriju kardinala. Sve, ama baš sve je tu rekao. Predusreo je sva pitanja i predskazao odgovor. Svaka je riječ odvagnuta, posve jasna i nedvosmislena. Čitam ju na latinskom izvorniku: "Pošto sam ponovno i ponovno ispitao svoju savjest, došao sam do sigurne spoznaje da moje snage zbog otežavajuće dobi nisu više prikladne za pravo obavljanje moje petrovske dužnosti."

Po svemu može se zaključiti da se Papa dugo pripremao za svoju odluku?

Ne radi se o brzopletosti. Radi se o savjesti. O ispitivanju savjesti, ne tek jednokratnom. Ne o ispitivanju kao samogovoru – razgovoru sa samim sobom, nego benedikt-xvi-ne-napustam-crkvu-povlacim-se-molitvu-slika-815133pred Bogom. Ishod toga spoznaja je o stanju stvari: o stanju vlastitih snaga, a te se snage duguju otežavajućoj dobi života. Svoje snage papa uspoređuje s dužnošću "Petrova nasljednika" ("munus Petrinum"). I zaključuje da snage nisu više prikladne, ne veli za obavljanje te dužnosti, nego za "pravo" (aeque) obavljanje dužnosti Petrova nasljednika.

Staro je pravilo teologije: "Milost pretpostavlja narav – Gratia supponit naturam". U novije vrijeme tomu se dodaje i ovo pravilo: "Milost pretpostavlja i osobu – Et personam." Ovo mi dolazi na um u vezi s papom Benediktom XVI. Negdje sam napisao: "F Knigi piše da je Bog čoveka od zemle napravil/Je, ali od one zemle na kojoj se čovek rodi". Vidi se da je Bog stvorio Josepha Ratzingera iz zemlje germanske.

Pravi Nijemac kojemu je dužnost "Pflicht" – sveta stvar. Povlači se s papinske dužnosti kad vidi da ju više ne može "pravo – aeque, dobro – bene" obavljati. Prihvaćenje činjenica prvi je korak. Znakovita je rečenica kojom nastavlja Benedikt XVI. svoj iskaz: "Sasvim sam svjestan da se ova dužnost po svojoj duhovnoj biti treba provoditi ne samo djelovanjem i govorenjem nego ništa manje trpljenjem i moljenjem."

Što zaključiti iz citirane rečenice?

Čim sam pročitao tu rečenicu, prvo što mi je palo na pamet bilo je da njome Benedikt XVI. daje priznanje svojemu predšasniku bl. Ivanu Pavlu II. On je, naime, patnjom do zadnjeg daha provodio svoju a2009092611403819989papinsku dužnost. Uostalom, Benedikt XVI. proglasio ga je blaženim. I kad bi obavljanje papinske dužnosti s malaksalim tjelesnim snagama bilo manjak kreposti, to bi bio prigovor proglašenju njega blaženim.

Ovom rečenicom Benedikt XVI. uzimlje u zaštitu svojega predšasnika Ivana Pavla II. koji je bolestan, skrhan do kraja, ostao na dužnosti. Dakako da se tu postavlja pitanje zašto onda on, njegov nasljednik, ne slijedi njegov primjer. To pitanje predusreće i na nj odgovara Benedikt XVI. sljedećom rečenicom svoga iskaza: "Ali u svijetu našega vremena podložnom brzim promjenama i uzdrmanom vrlo teškim pitanjima za život vjere, potrebna je za upravljanje lađom svetoga Petra i za naviještanje Evanđelja neka snaga tijela i duše, koja se posljednjih mjeseci u meni na takav način umanjuje, da moram priznati svoju nesposobnost za dobro vršenje povjerene mi službe. "

U rečenicama s "ali" važnije je ono što iza "ali" slijedi od onoga što mu prethodi. Brzina vremena traži takvu tjelesnu i duševnu snagu za hvatanje koraka s vremenom u upravljanju Crkvom i naviještanju Evanđelja kakva se u zadnje vrijeme u Benediktu XVI. umanjuje. I priznaje nesposobnost za vršenje službe. Priznaje istinu.

A priznavanje istine drugo je ime za poniznost. Slijedi ključna rečenica, čin odreknuća: "Stoga posve svjestan težine ovoga čina, punom slobodom izjavljujem da se odričem službe rimskoga biskupa, nasljednika Svetoga Petra, povjerene mi po rukama kardinala 19. travnja 2005. tako da će od od 28. veljače 2013., u 20 sati Stolica Rima, Stolica Svetoga Petra biti upražnjena i konklave za izbor novoga vrhovnoga svećenika trebaju biti sazvane od onih na koje to spada."

Njegova "ostavka" – spomenik istinitosti, ljepote, mudrosti i svetosti

Zaista, sve je na kraju sažeto u jednoj rečenici...

Koliko teologije u jednoj rečenici! Ne naziva sebe papom, nego biskupom Rima i nasljednikom sv. Petra, ne izvodi dovitljivost o tomu kako je došao na papinsko prijestolje nego veli „per manus Cardinalium." vatikanPapa je biskup Rima i nasljednik Svetoga Petra, biskup Rima i nasljednik Svetoga Petra. Benedikt XVI. teolog je bio, teolog ostao. A svijet je pred njegovom objavom da silazi "punom slobodom – plena libertate" s papinskog prijestolja zastao.

Na kraju, kao i na početku svoje izjave o odreknuću, Bendikt XVI. naslovljava kardinale: "Predraga braćo, od sveg srca zahvaljujem vam za svu ljubav i sav rad, kojima ste sa mnom nosili teret moje službe i molim oproštenje za sve svoje manjke. Oproštaj i oproštenje. Slijedi riječ o nastalom stanju Papinim odreknućem.

"A sada Svetu Crkvu Božju povjerimo skrbi vrhovnog njezina pastira, Gospodina našega Isusa Krista i zazovimo svetu njegovu Majku Mariju da ocima kardinalima u izboru novoga vrhovnoga svećenika svojom majčinskom dobrotom bude na pomoć. Stanje nije bezglavo. Vrhovni je pastir Crkve Isus Krist. A Marija neka pomogne kardinalima u izboru novog vrhovnog svećenika."

Što kani Papa na odlasku?

Dakako da se postavlja pitanje što kani papa na odlasku sa samim sobom. Benedikt XVI. nije ostao dužan odgovor. I njime je završio svoj 20050419 elezionegovor: "Što se mene tiče, i ubuduće hoću životom posvećenim molitvi iz sveg srca služiti Crkvi Božjoj."

Njegovo obrazloženje odluke bilo je vrlo kratko i jednostavno?

Tekst koji je Benedikt XVI. izrekao 11. veljače 2013. na konzistoriju kardinala, spomenik je istinitosti, ljepote, mudrosti i svetosti.

U razgovoru s Peterom Seewaldom prije nekoliko godina bio je izjavio da kad papa dođe do jasne spoznaje da više ne može izvršavati nalog svoje službe, tada ima pravo, a možda i obvezu, odstupiti. Papa je samo pokazao svoju dosljednost?

Da.

Što biste izdvojili iz kontakata s Benediktom XVI.?

Kardinal Joseph Ratzinger u pismu, pisanu njegovim sitnim, ali čitljivim rukopisom, zahvalio mi je za latinsku zbirku „ Ultima solitudo personae – Lice osame" s pohvalom, da se raduje što je pjesnik teolog i teolog pjesnik i to na latinskom. Volio je latinski. Sve govore vatikanotvaranja i zaključivanja rada Međunarodne teološke komisije držao je na blistavom latinskom.

Dirljivo je bilo kad se oko 200.000 studenta i sveučilišnih profesora okupilo na Trgu sv. Petra da mu izrazi potporu kad mu je nekolicina na rimskom sveučilištu „La Sapienza" osporila držati predavanje prigodom otvaranja akademske godine. Tada je za sebe rekao da je profesor emeritus: „Io sono professore emerito." Sve časti vlasti i ona najviša nije izbrisala iz njega profesora. A ja sam bio među nazočnima i bilo mi je dirljivo kao profesoru emeritusu čuti tu Papinu riječ.

On je kao i njegovi predšasnici pokazivao ljudskost papinstva."Nihil humanum alienum." Njegov ispovjedni intervju ili razgovorni životopis "Svijetlo svijeta - Lux mundi" tražili su i nekatolici. Zanimao ih je taj posve ljudski papa koji govori o običnostima svakoga ljudskog života bez bojazni da će time umanjiti svoju visoku službu. Mene sjeća na sv. Pavla koji se nije ustručavao govoriti naslovnicima svojih pisama o slabostima i kušnjama da ih ne bi pokolebao u vjeri. Naprotiv, ojačao ih je.

Sjećanje me vodi na dan izbora kardinala Ratzingera za papu Benedikta XVI. Koliko se sjećam, istoga dana, 19. travnja 2005., kad je bio izabran za papu, napisao sam mu pismo čestitku. Počeo sam pismo latinski, jer on je nama u Međunarodnoj teološkoj komisiji držao govore na latinskom. Nastavio sam njemački jer sam u predasima s njime razgovarao – na njegovu radost – njemački, a završio sam pismo talijanski, jer on je biskup Rima. U čestitki sam, koliko se sjećam, spomenuo da me podsjeća na papu bl. Ivana XXIII.

Poznajemo se 20 godina

Jeste li se susretali?

Sretao sam papu Benedikta XVI. skupno. Posljednji puta u lipnju 2011. u zagrebačkoj katedrali na Večernjoj sa svećenstvom i redovništvom, nalazeći se u svetištu, odnosno koru iza glavnog oltara kad je molio klečeći uz grob bl. Alojzija Stepinca. Pisao sam povremeno papi Benediktu XVI. poslao mu koju svoju knjigu, odnosno rad. Posljednje pismo koje sam pisao Benediktu XVI. bilo je na blagdan Sv. augustin1Augustina 28. kolovoza 2012.

U njemu sam ga podsjetio na njegov govor i naš razgovor o Augustinu – njegovu učitelju. Poslao sam mu ujedno i izvadak/separat sastavka iz Bogoslovske smotre „Kardinal Ratzinger mogao bi biti papa. Dobar papa." Dirljivo pismo koje je napisao njegov suradnik sadrži riječi: „Sveti Otac zadužio me je. " Očito je pročitao moje pismo i „zadužio" suradnika da mi u njegovo ime zahvali i napiše pismo.

S kardinalom Ratzingerom veže Vas dugogodišnja suradnja i prijateljstvo?

Znamo se on i ja 20 godina. Osobnim susretima nema zamjene. U Bogoslovskoj smotri objavio sam svoj tekst „Kardinal Ratzinger mogao bi biti papa. Dobar papa." U njemu se zrcale naši rimski susreti i pokazuje suradnja u Međunarodnoj teološkoj komisiji kojoj je on bio čelnik/predsjednik, a ja član.

Imam utemeljenu slutnju da se moj izbor za člana Međunarodne teološke komisije duguje razgovoru/dogovoru kardinala Ratzingera i Ivana Pavla II., tadašnjeg pape i njegova nasljednika. Na kraju mojega mandata zahvalio mi je osobno na poetskom teološkom prinosu radu Međunarodne teološke komisije.

Omogućio Vam je istraživanja u arhivu Kongregacije za nauk vjere.

Kao član Međunarodne teološke komisije – tridesetorice od pape imenovanih teologa iz cijeloga svijeta – zamolio sam njezina predsjednika kardinala Josepha Ratzingera, kasnijeg papu Benedikta XVI., za pristup u znanstvenoj javnosti nedostupnom arhivu Svetog Oficija zbog istraživanja o Bibliji Bartola Kašića. Kardinal Ratzinger suglasio se te sam poočeo istraživanje 27. veljače 1996.

I što ste otkrili?

Novost, iznenađujuća novost, bilo je otkriće pisma zagrebačkog biskupa Svetom Oficiju iz 1633. u vezi s objavljivanjem Kašićeve Biblije. Do sada su se stvaralo razne pretpostavke o tomu tko je zaustavio tiskanje Kašićeva prijevoda Novoga Zavjeta. No nije se ni izdaleka slutilo da je to bio zagrebački biskup Franjo Ergelski, odnosno Urban VIII. koji je odredio da se na traženje zagrebačkog biskupa zaustavi posao oko tiskanja Kašićeve Biblije, dok Kongregacija Svetoga Oficija ne donese drukčiju odluku. Konačnu pag bartol kasicodluku.

Zagrebački biskup Franjo Ergelski, prvi u nizu zagrebačkih biskupa s imenom Franjo, piše pismo Svetom Oficiju da se zaustavi tiskanje Kašićeve Biblije, a po nalogu toga zagrebačkoga biskupa piše papi i njegov pomoćnik – koadjutor zagrebački, biskup Ivan Tomko Mrnavić, da se uopće ne tiska Kašićeva Biblija. Zagrebački biskup Franjo Ergelski zaustavio je svojim izravnim pismom i pismom pisanim po njegovu nalogu prije više od 350 godina tiskanje Kašićeva prijevoda Svetoga pisma na hrvatski te možda time neposredno ili posredno i posve obustavio.

Peti pak u nizu zagrebačkih biskupa i nadbiskupa imenom Franjo, naime Franjo kardinal Kuharić napisao je popratno slovo Kašićevoj Bibliji koja je izašla u Paderbornu zajedno s popratnim sveskom Komentara u 1999. i u jubilejskoj svetoj 2000. godini u nizu „Biblia Slavica". Upravo su zagrebački teolozi (Petar Bašić, Ivan Golub) dali presudni prinos objavljivanju Kašićeve Biblije. To su bile igre Božje Providnosti.

Ili ispravci povijesnih nedaća. Deus ludens. Deus ridens. Kašićev hrvatski prijevod Svetoga pisma izašao je 350 godina od nastanka. Pitam se što bi značilo za hrvatski jezik da je tiskana Biblija kad je prevedena. Domišljam se, možda ne bi trebalo poslije biti ni „vukova" ni „gajeva." Imali bismo možda odavno standardni hrvatski jezik. Davno prije XIX. stoljeća. Kardinal Ratzinger neizravno je doprinio povijesti hrvatskoga jezikoslovlja. Da mi je uskratio pristup u tada znanstvenoj javnosti nedostupan arhiv Kongregacije za nauk vjere, nekoć Sv. Oficij, obimni i novi izvori o prvom prijevodu Svetoga Pisma na hrvatski ostali bi mi nedostupni.

Svojim odreknućem otvorio jedna vrata

Kardinala Ratzingera drži se vrhunskim intelektualcem, jednim od najznačajnijih suvremenih teologa. Izrazito je skroman, ogromnih radnih kapaciteta i visoke odgovornosti, perfekcionist. Ima li takva primjera u suvremenoj povijesti?

Evo jedno sjećanje iz Međunarodne teološke komisije čiji sam bio član (1992. – 1997.). Kardinal Ratzinger bio je njezin predsjednik. Ozračje je bilo vedro, posao spokojan, ugođaj prijateljski. To se, u prvom redu, dugovalo glavi Međunarodne teološke komisije, predsjedniku kardinalu Ratzingeru. Da je on bio napet, da se on uzrujavao, da je on podizao glas, to bi se prenosilo i na sam skup. Kardinal Ratzinger augustin1dolazio bi rano na sjednice Komisije.

Nosio je svoju crnu, nabijenu i tešku torbu. Nije mu ju nosio tajnik. Zasjedanje bi otvorio vazda govorom na latinskom, blistavom latinskom. A isto tako zasjedanje bi zaključio govorom na latinskom. Ti su se govori odlikovali poznavanjem crkvene tradicije i trenutačnih prilika u Crkvi i svijetu te otvorenim, ispovjednim i poniznim priznavanjem teškoća, daleko od svake slavodobitnosti.

Kod jednog takvog govora šapnuh susjedu Giuseppeu Colombu, nenatkriljenom talijanskom teologu iz Milana – a sjedili smo u redu jedan do drugoga – dva goluba (Colombo znači golub.): "Za ovaj bi govor u doba stare Inkvizicije naš predsjednik kardinal Ratzinger i prefekt Kongregacije za nauk vjere, sljednice nekadašnje Inkvizicije, bio spaljen na lomači."

U drugoj sam prilici u predahu prišao k predsjedničkom stolu (kardinal je bio pristupačan) – i rekao kardinalu Ratzingeru kako sam s radošću slušao njegov govor prožet mišlju sv. Augustina. "Augustin je moj učitelj" – odgovorio mi je. Tim odgovorom dao mi je ključ za razumijevanje mnogočega u njegovoj teologiji.

Sjetih se Jurja Križanića kojemu je sv. Augustin bio učitelj pa si je, postavši redovnikom, uzeo njegovo ime. Kad slušam govore pape Benedikta XVI., sjetim se njegovih govora kao kardinala Josepha Ratzingera na zasjedanjima Međunarodne teološke komisije. Isti leksik, isti stil – isti citirani Augustin. Njemu očito nitko ne piše govore. A za jednog govora niti sam što šapnuo susjedu Colombu, niti, naravno, kazao predsjedniku Ratzingeru, već zapisao u bilježnicu: "Kardinal Ratzinger mogao bi biti jednom dobar papa."

Papina odluka mogla bi biti navještaj jednoga novog doba, rekao bih doba maksimalne odgovornosti za odgovorne službe i odgovorno poslanje ili tek čin po svemu posebnog čovjeka, potencijalnog sveca?

Jedno i drugo. Pojedinci otvaraju razdoblja. Gotovo listom sveci. Papa bl. Ivan XXIII. otvorio je vrata Vatikana putujući iz Rima u Loreto i Asiz. Drugi su pape putovali Papst-Benedikt-XVIsve dalje i dalje i sve dulje i dulje. No jedna je vrata trebao otvoriti Benedikt XVI. svojim odreknućem nakon tolikih

Po čemu Hrvati trebaju biti naročito zahvalni papi Benediktu XVI.?

Zahvalni mu trebamo biti za njegovo naučavanje sa stolice sv. Petra – ex cathedra Sancti Petri upućeno svemu svijetu, prema tome i nama. No posebna smo mu zahvalni za njegov pastoralni pohod Hrvatskoj, za sve što je rekao na hipodromu obiteljima i o obitelji, za govor o savjesti u Hrvatskom narodnom kazalištu uzvanicima svih slojeva i usmjerenja za molitvu, šutnju i govor mladeži na Trgu bana Josipa Jelačića, za Večernju u katedrali sa svećenstvom i redovništvom.

Kako ispratiti u Hrvatskoj papu Benedikta XVI.?

Molitvom i zahvalom.

Može li se pretpostaviti nasljednika Benedikta XVI.?

Danas 22. veljače blagdan je Katedre svetoga Petra. Danas razgovaramo o Papi nasljedniku sv. Petra. Koja podudarnost! Danas i mojsovih dana papa Benedikt XVI. nalazi se u duhovnim vježbama s Rimskim dvorom / Rimskom kurijom koje drži kardinal Gianfranco Ravasi, predsjednik Vijeća za kulturu (pisac predgovora mojoj poemi "Il Tredicesimo Discepolo"), možda budući papa sadašnjemu papi.

Na početku duhovnih vježbi taj vrsni bibličar proročki je usporedio papu Benedikta XVI. s Mojsijem. Dok su se, naime, Izraelci borili u dolini, Mojsije je na brdu uzdignutih ruku za njih molio. "Vi ćete moliti za nas dok se mi budemo borili", tako nekako se obratio voditelj duhovnih vježbi kardinal Ravasi papi Benediktu XVI. I time naznačio da papa odreknućem ne odlazi "iz bojeva Crkve", nego na drugi način i na drugom mjestu sudjeluje – kao molitelj, uzdignute ruke za Crkvu i svijet kojemu je ona poslana. A papi Benediktu XVI. bit će dano što stoljećima njegovim predšasnicima nije bilo dano – da vidi papu, svoga nasljednika.

Marko Curać
Hrvatski list

Hrvatski tjednik

Čet, 26-11-2020, 21:54:49

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

PRETPLATA

Svakoga četvrtka
Hrvatski tjednik,
a sve drugo je manipulacija!

Posebna ponuda

Hrvatski tjednik dolazi s vrlo niskom cijenom pretplate!

Godišnja pretplata iznosi samo 678 kuna,

170 eura za zemlje EU i 200 eura za prekooceanske zemlje.

Hrvatski tjednik 210 41

Želimo da Hrvatski tjednik dođe u svaki hrvatski dom!

Podatci u računima

Žiro-račun: 2500009-1101384007

Banka: Hypo Alpe-Adria-Bank
Korisnik: Tempus d.o.o. Zadar
IBAN: HR61 2500 0091 1013 84007
BIC:HAABHR22

KONTAKTI

Hrvatski tjednik

KONTAKTI

TelefonTelefon
Hrvatskog tjednika:
+385 (0)23/305-277

Fax
Fax:
+385 (0)23/309-180

Elektronička pošta
Elektronička pošta:
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Preporučite članke

Podržite članke na jednoj od socijalnih mreža jednim klikom!

Facebook, Tweet, Google+, LinkedIn, Pinterest

Facebook like

Preporučite Hrvatski tjednik, portal i naš forum svojim prijateljima i poznanicima kako bi i oni znali za komentare, reportaže, razgovore i vijesti koje ovdje objavljujemo.

Copyright © 2020 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.