Hrvatski tjednik
 

 Slovenske ucjene

Slovenske političke elite punih dvadeset godina s različitim intenzitetom, ovisno o procjeni međunarodnog oportuniteta, vode otvoreno ili prikriveno, svojevrsni rat protiv Republike Hrvatske. Takvo što u suvremenoj europskoj praksi baš nije poznato. Motivi dvadesetogodišnjega slovenskoga političkoga, diplomatskog i, u nekim fazama, medijskog rata, teritorijalni su zahtjevi prema Republici Hrvatskoj. Krajnja je svrha svega proširenje dežele na hrvatsko državno područje, podjednako na moru i piranski zaljev wikina kopnu.

Kako se to proširenje slovenski populisti ne usude provesti silom, pokušavaju ga postići političkim igrama, ponižavanjem i ucjenama te izigravanjem međunarodnih pravnih norma. Sve se to događa na pozornici nove Europe. Nijedna članica Europske Unije, kao primjerice Republika Slovenija glede Hrvatske, dosad nije zlorabila svoje članstvo u toj asocijaciji kako bi ostvarila svoje ciljeve na štetu nekog pretendenta na to članstvo.

Ali sva groteska možda i nije u svim mogućim slovenskim blokadama, ucjenama i poniženjima Hrvatske već nadasve u licemjernom opetovanju kako žele da Hrvatska što prije postane članicom EU. U procijepu između svih mogućih udaraca i izljeva ljubavi, moramo se upitati što Hrvatsku sve čeka sutra u EU?

Dok nije ostvarila samostalnost, za Sloveniju granični spor s Hrvatskom nije postojao. Kad je Badinterova komisija dala Sloveniji potvrdu za njezinu neovisnost, ubrzo je teritorijalne apetite podigla hrslona diplomatsku razinu, poslavši Hrvatskoj verbalnu notu s dvama zahtjevima (Memorandum o Piranskom zaljevu). Nakon što je postala članicom Europske Unije, sve je činila ikako bi izbjegla rješenje graničnog spora sa susjednom Hrvatskom na Međunarodnome sudu (ICJ).

A onda se u jednom trenutku svojim članstvom počela koristiti za blokade i ucjene, u čemu je imala potporu i nekih eurokrata, nadasve bivšeg povjerenika za proširenje Ollija Rehna. Unatoč jasnom stavu Europske komisije da su granični sporovi bilateralna pitanja, čitav je granični prijepor s Hrvatskom Slovenija pokušala pretvoriti u politički spor EU i Hrvatske.

U dvadesetogodišnjem nastojanju da otkine dio hrvatskoga državnog područja, čini se kako je ipak učinila jedan korak previše, bez obzira koliko taj potez za pravne stručnjake bio smiješan. U slovenskom parlamentu (4. veljače 2013.) velikom većinom izglasovan je Sklep (zaključak) koji je zapravo ultimatum bez presedana Arbitražnom sudu, ali i Hrvatskoj i Europskoj Uniji, pa i međunarodnoj zajednici, unatoč jasnom stavu u Sporazumu o arbitraži (članak 10.) kako će se obje stranke uzdržati od bilo kakvog postupka ili izjave koji mogu intenzivirati spor ili ugroziti rad Arbitražnog suda (Sklep Državnoga zbora v zvezi z opredelitvijo Državnoga zbora do dopolnitve Predloga memoranduma Republike Slovenije v zadevi arbitraže po Arbitražnem sporazumu).

Gdje je kraj slovenskim ucjenama?

Budući da se u međunarodnoj zajednici, osim SAD-a i pojedinih europolitičara, uglavnom toleriralo slovensko ponašanje prema Hrvatskoj i nitko se ozbiljnije nije suprotstavljao slovenskim ucjenjivačkim metodama, sada je čitav taj posao podignut na višu, rekli bismo, mnogo bezobzirniju razinu. Pokušava se ugroziti početak rada Arbitražnog suda i isprovocirati suprotnu stranu u sporu.

SlovenijaDok nije ostvarila samostalnost, za Sloveniju granični spor s Hrvatskom nije postojao. Kad je Badinterova komisija dala Sloveniji potvrdu za njezinu neovisnost, ubrzo je teritorijalne apetite podigla hrslona diplomatsku razinu, poslavši Hrvatskoj verbalnu notu s dvama zahtjevima (Memorandum o Piranskom zaljevu). Nakon što je postala članicom Europske Unije, sve je činila ikako bi izbjegla rješenje graničnog spora sa susjednom Hrvatskom na Međunarodnome sudu (ICJ).Jedni drže da je to nekakav analgetik namijenjen slovenskoj javnosti, drugi pokušaj miniranja dogovorenoga pravnog posla, zbog nesigurnosti u vlastite argumente, jer šato su sl006tvrđi apolitički - eto su slabiji pravni argumenti. Kako bilo, ovom prilikom treba podsjetiti na igre prilikom primanja Hrvatske u članstvo NATO-a, što su odlučno presjekli SAD i čelništvo NATO saveza. Ali time jedan stil ponašanja prema susjednoj Hrvatskoj, kako se pokazalo, nije prestao.

Zaprijetili su blokadom ratifikacije hrvatskoga pristupnog ugovora dok se po njihovoj volji, političkim sredstvima, ne riješi prijepor u svezi s hrvatskim štedišama Ljubljanske banke koji ih opterećujte još od propasti SFRJ. Neki se pitaju čime će ucjenjivati Hrvatsku nakon 1. srpnja 2013. Jer ucjene nisu samo predvorje anticivilizacijskog ponašanja već se mogu doživjeti i kao svojevrsni oblik terorizma.

Ljudske sudbine često svjedoče kako se ucjene promeću u ponižavanje i teroriziranje, uništavanje određene osobe, a nešto slično može se dogoditi i državama. Jer tko je još u suvremenom svijetu kadar slati jednom sporazumno ustanovljenom sudištu ucjenjivački sklep (zaključak) kao Republika Slovenija? Uglavnom, poruka je slovenskoga parlamenta jasan: ako Arbitražni sud ne presudi u slovensku korist, to jest ne proširi teritorijalno deželu, prije svega na moru, slovenski će parlament (Državni zbor) presudu smatrati ultra vires (izvan snage, izvan kompetencije).

Jednom riječju ništetnom, bez pravnog učinka! Takav sklep donesen je suprotno članku 7. Arbitražnog sporazuma, koji nedvosmisleno kaže: 'Odluka Arbitražnog suda obvezujuća je za stranke te predstavlja konačno rješenje spora. Stranke će poduzeti sve neophodne korake za provedbu odluke.'

Je li ovo metoda palanke ili članice EU?

Kako misli postupiti Republika Slovenija, ako pravorijek Arbitražnog suda ne bude po njezinoj volji, zorno pokazuje Sklep Državnoga zbora, čiji zaključne dijelove donosimo u cijelosti:

'Republika Slovenija priopćuje da je zadaća Arbitražnog suda odrediti (določiti) kontakt teritorijalnog mora Republike Slovenije s otvorenim morem (stik Slovenije z odprtim morjem), dakle održati pravo Slovenije na kontakt s otvorenim morem koji je imala na dan osamostaljenja (25. junija 1991.)

Republika Slovenija svaku će odluku Arbitražnog suda, koja ne bi zajamčila teritorijalni kontakt mora Republike Slovenije s otvorenim morem u skladu s točkom b prvog sud1stavka 3. članka i točkom b 4. članka Arbitražnog sporazuma između Vlade Republike Slovenije i Vlade Republike Hrvatske, koji osigurava ostvarenje vitalnog interesa Slovenije smatrati odlukom ultra vires (u suprotnosti s mandatom Arbitražnog suda).'

Iako se Sklep Državnog zbora formalno predstavlja kao dopuna prijedlogu slovenskog memoranduma, jasno je iz njegova sadržaja da je adresiran na Arbitražni sud. Nije li ovo metoda i stil palanke? Države članice EU, naime, ne bi trebala biti. Jer kad nije mogla odgoditi slanje podneska i početak čitavoga postupka pred Arbitražnim sudom, onda je pokušala ultimativnim zahtjevom spor intenzivirati i usmjeriti u slijepu ulicu te ugroziti sam rad suda.

Palanki dignitet Arbitražnog suda, kao ni arbitara, ne znače praktično ništa. Zbog toga misle da mogu davati smjernice postupanja bili, ako pravorijek ne bude prema njihovoj volji, da ga mogu smatrati ultra vires (izvan snage), jednostavno odbaciti. Svojim sklepom Državni zbor stavio se iznad Arbitražnog suda kako bi političkim pritiskom pokušao prejudicirati arbitražnu odluku. Zar slovenska strana nije bila ta koja je stalno optuživala Hrvatsku za prejudiciranje rješenja graničnog spora?

Granični prijepor s Hrvatskom, koji je sama izmislila, čitavo vrijeme pokušala je riješiti političkim sredstvima, na način kako je naučila u vrijeme bivše zajedničke države, kad je 27 hrvatskih sela 50-ih godina prošlog stoljeća, u sjevernom dijelu Istre, političkim makinacijama oduzeto Hrvatskoj, kad je preusmjeren tijek rijeke Dragonje kako bi se pomakla nikad od Hrvatske priznata granica na Kanal sv. Odorika.

Što reći o relativno novijem slučaju slovenske okupacije Svete Gere, za koju su i slovenski geodeti tvrdili da pripada Hrvatskoj, zatim o ucrtavanju u slovenske službene karte hrvatskih državnih područja na moru, itd.

Od Memoranduma do sklepa

U hrvatskoj javnosti znatno je poznatiji Memorandum SANU - strateški program srbijanske inteligencije iz 1986., nego Memorandum o Piranskom zaljevu iz 1993. kojim je slovenski parlament odredio dva slovenska strateška cilija: cjeloviti Piranski zaljev pod slovenskim suverenitetom i jurisdikcijom te izlaz na otvoreno more. Praktično nakon PalankaPalanki dignitet Arbitražnog suda, kao ni arbitara, ne znače praktično ništa. Zbog toga misle da mogu davati smjernice postupanja bili, ako pravorijek ne bude prema njihovoj volji, da ga mogu smatrati ultra vires (izvan snage), jednostavno odbaciti. Svojim sklepom Državni zbor stavio se iznad Arbitražnog suda kako bi političkim pritiskom pokušao prejudicirati arbitražnu odluku. Zar slovenska strana nije bila ta koja je stalno optuživala Hrvatsku za prejudiciranje rješenja graničnog spora?donošenja tog Memoranduma počele su političke igre i smicalice, blokade i ucjene Hrvatske kako bi se Slovenija domogla hrvatskog državnog područja i ostvarila navodni kontakt svoga teritorijalnog mora s otvorenim morem.

U tu svrhu svoje zahtjeve stalno je radikalizirala koristeći se nekakvim tobože povijesnim pravom i promidžbenim eufemističkim trikovima. U Memorandumu o Piranskom zaljevu 34 09koji je prihvatio Državni zbor 7. travnja 1993., Slovenija je cjelovitost Piranskog zaljeva i izlaz na otvoreno more tražila na temelju dopuštenih kriterija međunarodnoga prava. Pravnim stručnjacima nije bilo jasno koji su to dopušteni kriteriji. No barem se spominjalo međunarodno pravo.

U najnovijem Sklepu Državnog zbora izgubili su se, međutim, čak i dopušteni kriteriji međunarodnog prava. Od svega ostao je samo prijeteći i ultimativni zahtjev po kojemu će Republika Slovenija, ako ne bude dosuđen kontakt slovenskoga teritorijalnog mora s otvorenim morem, odluku Arbitražnog suda smatrati izvan snage, odlukom izvan kompetencije suda. Sve to događa se uoči isteka nadnevka do kada dvije strane (hrvatska i slovenska vlada) trebaju Tajništvu Arbitražnog suda (11. veljače) dostaviti svoje obrazložene podneske.

Stoga slovenski sklep ne može se razumjeti nikako drukčije nego kao ultimatum arbitrima. Međunarodno pravo za slovensku ustranu, kad je riječ o odnosima s Hrvatskom, nikada nije mnogo značilo. Uvijek ga je gurala u stranu, a preferirala politička rješenja, koristeći se jačom pozicijom članice EU. Zašto Europska Unija dopušta ponašanje svoje članice izvan međunarodnih standarda?

Takav stav problematizira različite europske standarde i otvara hrvatske bojazni za sutrašnjicu u EU? Bivši slovenski predsjednik, inače profesor međunarodnog prava Danilo Tuerk, zalažući se protiv rješenja hrvatsko-slovenskog graničnog spora pred međunarodnim pravosudnim tijelom, bio je zamjerio Međunarodnom sudu da donosi odluke mehanički. Slovenski sklep zasad, unatoč jasnoj odredbi Sporazuma o arbitraži da odluka Arbitražnog suda predstavlja konačno rješenje spora, prijeti tek s nepriznavanjem odluke. U što će se ta prijetnja na kraju prometnuti, tenk ćemo vidjeti.

Krivotvorenje sporazuma unatoč arbitraži

Sa svojim sklepom Državni zbor ne samo što ugrožava rad Arbitražnog suda već krivotvori tekst Sporazuma o arbitraži između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije.

Konkretno, nigdje u Sporazumu, kako se navodi u sklepu, ne piše da je zadaća Arbitražnog suda odrediti (določiti) kontakt teritorijalnog mora Republike Slovenije s otvorenim granmorem (stik Slovenije z odprtim morjem).

U članku 3. Sporazuma, podsjetimo, stoji kako će Arbitražni sud utvrditi (a) tijek granice na moru i kopnu između Republike i Republike Slovenije; (b) vezu (junction to) Slovenije prema otvorenom moru; (c) režim za uporabu relevantnih morskih područja.
Dakle kontakt teritorijalnog mora Republike Slovenije s otvorenim morem čista je i začuđujuća izmišljotina slovenskoga Državnoga zbora.

Pravni stručnjaci smatraju kako nema zapreke da sud utvrdi u skladu s pozitivnim međunarodnim pravom te Konvencijom 82 i sa suvremenom praksom granicu na kopnu i moru. Na moru se ona utvrđuje ratione territorii, pravilom koje je u praksi postala aksiom. Glede drugoga zadatka u svezi s utvrđivanjem veze (Slovenia's junction to the High Sea) uvelike arbitrima pomaže naputak o kontaktu iz samog slovenskog sklepa koji kaže da ga je imala na dan osamostaljenja 25. junija 1991.

Ovdje treba, primijetiti kako slovenska strana dosad nije precizirala tko joj je taj kontakt oduzeo, odnosno kada ga je izgubila? U Memorandumu su svojedobno svoj zahtjev nazivali izlaz na otvoreno more, a kad ih se pitalo gdje vam je ulaz, počeli su rabiti kontakt. No nazvali to izlaz, kontakt ili junction to, Republika Slovenija to je pravo jednako ostvarivala prije, na dan osamostaljenja, i poslije osamostaljenja sve do danas, što najzornije potvrđuju rezultati rasta prometa Luke Kopar. Sve drugo traženje je hrvatskog državnog teritorija isključivo radi proširenja državnog područja slovenske države.

Marko Curać
Hrvatski list

Hrvatski tjednik

Uto, 24-11-2020, 16:48:34

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

PRETPLATA

Svakoga četvrtka
Hrvatski tjednik,
a sve drugo je manipulacija!

Posebna ponuda

Hrvatski tjednik dolazi s vrlo niskom cijenom pretplate!

Godišnja pretplata iznosi samo 678 kuna,

170 eura za zemlje EU i 200 eura za prekooceanske zemlje.

Hrvatski tjednik 210 41

Želimo da Hrvatski tjednik dođe u svaki hrvatski dom!

Podatci u računima

Žiro-račun: 2500009-1101384007

Banka: Hypo Alpe-Adria-Bank
Korisnik: Tempus d.o.o. Zadar
IBAN: HR61 2500 0091 1013 84007
BIC:HAABHR22

KONTAKTI

Hrvatski tjednik

KONTAKTI

TelefonTelefon
Hrvatskog tjednika:
+385 (0)23/305-277

Fax
Fax:
+385 (0)23/309-180

Elektronička pošta
Elektronička pošta:
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Preporučite članke

Podržite članke na jednoj od socijalnih mreža jednim klikom!

Facebook, Tweet, Google+, LinkedIn, Pinterest

Facebook like

Preporučite Hrvatski tjednik, portal i naš forum svojim prijateljima i poznanicima kako bi i oni znali za komentare, reportaže, razgovore i vijesti koje ovdje objavljujemo.

Copyright © 2020 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.