Hrvatski tjednik
 

 Srbi i ćirilica

Kad su doznali da ih prema posljednjem popisu pučanstva u Hrvatskoj samo u Vukovaru ima oko 35 posto, lokalni dužnosnici srpske nacionalne manjine jogunasto su zatražili da se u mučeničkom gradu na Dunavu uspostavi glasovna i pisana dvojezičnost. I to prema zakonu o nacionalnim manjinama u kojemu je to predviđeno ako u nekom mjestu živi više od 30 posto pripadnika neke nacionalne manjine. Predstavnik Samostalne demokratske srpske stranke (SDSS) koji je to rekao formalno bi imao pravo da se njegov zahtjev temelji na činjenicama, ali tome nije tako.

Jer Srbi u Hrvatskoj od davnina, od kad su došli u Lijepu Našu i njihovu, ili su se preko pravoslavlja kao bivši katolici Hrvati i pravoslavni Vlasi pretvorili u hrvatske Srbe, govore najčistijim hrvatskim jezikom i uglavnom vrlo malo pišu ćirilicom. Po tome se oni temeljito razlikuju od svih ostalih nacionalnih manjina, od Talijana, Čeha ili Slovaka koji govore i pišu svojim jezicima. Zar dužnosnik SDSS-a u Vukovaru ne čita glasilo Srpskog narodnog vijeća Novosti, sto posto ispisano hrvatskim jezikom sa samo nekoliko članaka na ćirilici.

A ako je pohađao gimnaziju, u što treba sumnjati, valjda je vidio da hrvatski književnici srpske nacionalnosti pišu isključivo na nama zajedničkom hrvatskom jezikom, ijekavicom sa svim posebnostima hrvatskoga jezika po kojima se on uočljivo razlikuje od srbijanske ekavice. Traženje da se u Vukovar, a valjda kasnije i u ostalim naseljima sa značajnim udjelom srpskog stanovništva, uvede srbijanska ekavica i ćirilica, značilo bi da bi se time postiglo ono što nije uspjelo Miloševićevoj soldateski s tenkovima, posrbljavanje dijela hrvatskog pučanstva u smislu njegova pretvaranja u Srbijance, prema onoj Karadžićevoj 'Srbi, svi i svuda'.

Jasno, nikome ne pada na pamet da našim Srbima ospori pravo da prometuju s državnim i lokalnim institucijama na ćirilici, odnosno obratno, one s njima na istom pismu, ali jezik nam je u Hrvatskoj zajednički. Svako uvođenje srbijanskoga idioma (ekavica i posebni srbijanski vokabular) u Hrvatskoj, pa i za domaće Srbe, bilo bi nasilje nad njima, ali i nad Hrvatima. Dvojezične ploče, postavljene bilo gdje, važe i za hrvatsku većinu koja ih ne prihvaća. Čak i kad bi domicilni Srbi u nekom mjestu imali natpolovičnu većinu, ćirilica koju oni uglavnom ne koriste, nije primjerna hrvatskim uljudbenim prilikama i stoljetnoj tradiciji. Ćirilica je na uzmaku čak i u Srbiji.

Srbi u Hrvatskoj nisu posebna nacija, ali jesu narod

ĆirilicaPredstavniku srpske stranke u Vukovaru više je stalo do umanjivanja značenja latinice i uvođenja srpskoga jezika u hrvatsku javnu uporabu, jezika kojim ne govore i ne pišu ni Srbi u Hrvatskoj, nego zadovoljavanja prava svojih sunarodnjaka.Među srbijanskim nacionalistima vlada panika radi navodnog gušenja ćirilice, što je puka besmislica, jer ona je dominantna, ali latinica spontano napreduje u svim zemljama s drukčijim pismom radi utjecaja zapadne kulture i nabujaloga napredovanja elektronskih medija. Poučan je u tome intervju beogradskog NIN-a (20. prosinca) s uglednim srbijanskim jezikoslovcem Rankom Bugarskim koji inače još zagovara tzv. srpskohrvatski barem kao sjećanje na prošlost.

Po njemu ćirilicu nitko ne ugrožava već je cilj marginaliziranje latinice: 'Pri tome se zapravo misli samo na jedno – proterivanje latinice iz javne upotrebe, potez koliko načelno štetan po srpsku kulturu, čiji je značajan deo ostvaren na latinici, toliko i praktično neizvediv. Prosta je lingvistička i kulturološka činjenica, očigledna svakome ko na ovo pitanje gleda trezveno, da srpski jezik ima dva pisma. Sasvim je u redu voleti ćirilicu, ali tvrditi da je samo ona srpska i pozivati na istrebljenje 'tuđinske' latinice pre je izraz šovinizma i ksenofobije nego istinskog patriotizma.'

Oslanjajući se na ovu misao profesora Bugarskog možemo zaključiti da je predstavniku srpske stranke u Vukovaru više stalo do umanjivanja značenja latinice i uvođenja srpskoga jezika u hrvatsku javnu uporabu, jezika kojim ne govore i ne pišu ni Srbi u Hrvatskoj, nego zadovoljavanja prava svojih sunarodnjaka. Ponovno ćemo ukazati na primjer jedne druge manjine u nas, talijanske. Natpisi na talijanskom u Istri, zaista pretjerano umnoženi mimo zakona i običaja u državama Europske Unije, postoje samo radi toga što hrvatska većina u toj županiji uglavnom ne razumije i ne piše talijanski.

Posve je drukčija situacija u hrvatskim mjestima sa značajnom srpskom manjinom. Ako bi se u njima uvela ćirilica koju su Hrvati, pa čak i mnogi Srbi, uglavnom zaboravili, (što je, osobno mislim, šteta) i srbijanska ekavica sa svim posebnostima toga idioma, onda bi to bilo nasilje nad tamošnjim Hrvatima, ali i Srbima. Jer, ponavljamo, Srbi u Hrvatskoj koriste isti jezik i isto pismo kao i Hrvati, no ipak valja razlikovati pismo od jezika, jer napokon ćirilica je i hrvatsko pismo, ali hrvatski književni jezik nije istovjetan sa srpskim književnim jezikom.

Da budemo malo šaljivi, možemo navesti zloćudnu tvrdnju jednog autora beogradskog tjednika Pečat (br. 246/2012.) koji osloboditeljsku presudu hrvatskim generalima tumači kao poruku SAD-a i EU-a da se zločini nad Srbima 'isplate', te navodi: 'Poruka je saopštena celokupnoj međunarodnoj zajednici preko Haaškog tribunala. Srbi katoličke vere poznatiji u unijatskom društvu kao 'Hrvati' likovali su.' Drukčije rečeno, Hrvati su, a da toga i nisu svjesni, zapravo Srbi, pa bi onda 'logika' predstavnika srpske stranke u STG16434Vukovaru bila još točnija ako bi se izbrisala dvojezičnosti i uvela jednojezičnost, naime uveo samo srpski jezik koji je, po mišljenju srpskih šovinista, ionako posve zajednički za sve narode u četiri bivše jugoslavenske republike.

No šalu na stranu. Čak su i hrvatski komunisti bili svjesni opasnosti 'srbokroatiziranja' hrvatskoga jezika pa su ustavnu definiciju jezika u javnoj uporabi u SR Hrvatskoj definirali ovako: 'U Socijalističkoj Republici Hrvatskoj u javnoj je upotrebi hrvatski književni jezik – standardni oblik narodnog jezika Hrvata i Srba u Hrvatskoj, koji se naziva hrvatski ili srpski... Pripadnici naroda i narodnosti imaju pravo na upotrebu svojeg jezika i pisma u ostvarivanju svojih prava i dužnosti te u postupku pred državnim organima i organizacijama koje obavljaju javna ovlaštenja.'

Ovo je jasno kao pekmez: Hrvati i Srbi u SR Hrvatskoj koristili su u javnoj uporabi isti jezik, hrvatski književni jezik, koji je standardni oblik jezika Hrvata i Srba u Hrvatskoj, a što se tiče onoga maglovitoga naziva 'hrvatski ili srpski' to je zaista bilo suvišno, u to vrijeme da se zadovolje Srbi koji su i tada, po Ustavu od 1974. bili hrvatski državljani, jer je SR Hrvatska bila također i 'država srpskog naroda u Hrvatskoj'. Nipošto ne njihova nacionalna država, oni nisu bili posebna nacija u Hrvatskoj kao Hrvati, jer da su to bili, postojale bi dvije, čak tri ili četiri srpske nacije, ako bi uzeli u obzir Srbe u Srbiji, BiH i Crnoj Gori, što bi bilo apsurdno.

Iz ovoga možemo zaključiti da bi uvođenje dvojezičnosti u Vukovaru ili bilo gdje drugdje u Hrvatskoj bio krupan korak nazad, daleko iza odredaba komunističkog Ustava SR Hrvatske, vjerojatno u vrijeme diktature kralja Aleksandra Karađorđevića koji je proglasio 'srpsko-hrvatsko-slovenački jezik' i preko toga nepostojećega jezika širio srpski jezik i ćirilicu po hrvatskim zemljama. Uostalom, kakvu bi koristi imali naši Srbi ako bi miješali hrvatski i srpski i time štetili sebi samima u javnom i poslovnom životu? Nikakve!

Razlike u kulturi nitko ne osporava

Korak unazadIz ovoga možemo zaključiti da bi uvođenje dvojezičnosti u Vukovaru ili bilo gdje drugdje u Hrvatskoj bio krupan korak nazad, daleko iza odredaba komunističkog Ustava SR Hrvatske, vjerojatno u vrijeme diktature kralja Aleksandra Karađorđevića koji je proglasio 'srpsko-hrvatsko-slovenački jezik' i preko toga nepostojećega jezika širio srpski jezik i ćirilicu po hrvatskim zemljama. Uostalom, kakvu bi koristi imali naši Srbi ako bi miješali hrvatski i srpski i time štetili sebi samima u javnom i poslovnom životu? Nikakve!Srbi u Hrvatskoj, dakle, nisu što se tiče jezika i pisma nacionalna manjina slična ostalim nacionalnim manjinama u našoj Republici. Oni su po prilici ono što su Austrijanci u Njemačkoj, kojih tu ima toliko mnogo da bi mogli tražiti status nacionalne manjine, ali to ne žele. Posebna su austrijska nacija, po mnogo čemu različiti od Nijemaca, ali jezično i dobrim dijelom kulturno spadaju u istovrsnu Kulturnation – naciju kulture s Nijemcima.

Ova usporedba nije baš najsretnija, ali mogla bi poslužiti kao objašnjenje za jezičnu i kulturnu sličnost Hrvata i Srba u Republici Hrvatskoj. Posve su drugi par cipela Srbijanci, koji su glede jezika i kulture danas toliko zbunjeni da ne znaju gdje im je glava. Možda će doći vrijeme da prihvate svoje jezične i kulturne razlike spram ostalih južnoslavenskih naroda kako bismo napokon mogli međusobno komunicirati bez represivnih repova iz prošlosti. Uostalom, u gotovo svim državama Europske Unije nacionalnost i državljanstvo su jednoznačnice.

Postoje razlike između pojmova narod i nacija. Španjolski je Ustavni sud odbio traženje Katalonaca da budu priznati kao posebna nacija, držeći da postoji samo jedna nacija u Kraljevini Španjolskoj, španjolska. Po tome bi Srbi u Hrvatskoj bili narod, ali ne nacija. Ona je samo hrvatska ili kako se to prije govorilo: hrvatski bi Srbi napokon trebali priznati ono što stvarno jesu – politički Hrvati. U jeziku između njih i Hrvata nema razlike, u kulturi postoje, ali to im nitko ne osporava.

Kad uđemo u Europsku Uniju, državljanstvo će za sve stanovnike Hrvatske, Hrvate, Srbe,Bošnjake,Talijane, Mađare, Slovake, Rome itd., biti važnije od njihovih nacionalnih pripadnosti. I radi toga je važno da Hrvatska uđe u EU na vrijeme, koje je već određeno, kako bismo rasprave što se sad vode glede uvođenja dvojezičnosti u Vukovaru mogli voditi s jedne više platforme, s one u kojoj će hrvatsko članstvo u zajednici europskih nacionalnih država, u kojima je državljanstvo istovjetno s nacionalnošću, biti važnije od sadašnjeg sitničavog nacionalističkog nadmetanja s dubokim korijenima u nesretnoj prošlosti.

Gojko Borić
Hrvatski list

Hrvatski tjednik

Pon, 13-07-2020, 04:06:42

Najave

Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

PRETPLATA

Svakoga četvrtka
Hrvatski tjednik,
a sve drugo je manipulacija!

Posebna ponuda

Hrvatski tjednik dolazi s vrlo niskom cijenom pretplate!

Godišnja pretplata iznosi samo 678 kuna,

170 eura za zemlje EU i 200 eura za prekooceanske zemlje.

Hrvatski tjednik 210 41

Želimo da Hrvatski tjednik dođe u svaki hrvatski dom!

Podatci u računima

Žiro-račun: 2500009-1101384007

Banka: Hypo Alpe-Adria-Bank
Korisnik: Tempus d.o.o. Zadar
IBAN: HR61 2500 0091 1013 84007
BIC:HAABHR22

KONTAKTI

Hrvatski tjednik

KONTAKTI

TelefonTelefon
Hrvatskog tjednika:
+385 (0)23/305-277

Fax
Fax:
+385 (0)23/309-180

Elektronička pošta
Elektronička pošta:
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Preporučite članke

Podržite članke na jednoj od socijalnih mreža jednim klikom!

Facebook, Tweet, Google+, LinkedIn, Pinterest

Facebook like

Preporučite Hrvatski tjednik, portal i naš forum svojim prijateljima i poznanicima kako bi i oni znali za komentare, reportaže, razgovore i vijesti koje ovdje objavljujemo.

Copyright © 2020 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.