Hrvatski tjednik
 

Hrvatska povijest od 1918. do 2012. godine – u samo pet rečenica

Vrijeme je novogodišnje, kad se obično svode računi proteklih 366 dana. Računi su svakovrsni: osobni, obiteljski, narodni, svjetski...Mogu biti duži i kraći, zavisno od toga tko ih pravi i komu su namijenjeni.

Znajući ili naslućujući kako će to drugi uraditi, ja sam odlučio napraviti bilancu – ne prošle godine, nego (manje – više) cijelog prošlog stoljeća!

Budući da dobro znam kome se obraćam – hrvatskom narodu, ni manje, ni više! – imao sam na umu dvije stvari. Prva je da barem 80 posto toga naroda ne zna ništa ili zna vrlo malo o samome sebi, svojoj povijesti i politici – i još se time ponosi! Najbolji izraz toga je ona čudna, varljiva i lažljiva izreka, koju je osobito proširio slav(lje)ni splitski jugonacionalist (orjunaš) miljenko smoje 248411S1Miljenko Smoje: „Ne ću politiku u svoju butigu!".

Kad ju čujem, ja sve češće, manje ili više uvijeno, odgovaram njezinu zagovorniku: mislite da „idiot" znači glup ili umno zaostao čovjek? Ne, izvorno grčko (staroatensko) značenje te riječi „idiotes" je „čovjek usredotočen samo na se" ili „nesposoban ili nezainteresiran za javne poslove" – dakle, takav koji, iz gluposti ili pokvarenosti, „ne će politiku u svoju butigu". I ovo je ta prva stvar: motiv.

Druga stvar, koju sam imao na umu je – forma. Htio sam da moj račun proteklog stoljeća bude što kraći – sve u samo pet rečenica. Ako nisam bio jasan – moj čudovišni zadatak je: strpati cijelih stotinjak godina povijesti jednog naroda u točno toliko rečenica! Iako sam savršeno svjestan da je, ako me pamćenje služi, srpski pisac Radomir Konstantinović u svome „romanu" „Ahasver" iz 1964. godine od jednog trenutka svog doživljaja pivske boce napravio sto ili više stranica teksta.

Ja krećem drugim, suprotnim putem – sažimanjem zbivanja – opet iz dvaju razloga. Prvi je, u atenskom smislu, „ponosni idiotizam" četiriju petina hrvatskog naroda, koji „ne će politiku u svoju butigu". Drugi je: opće informacijsko zagušenje javnog prostora – govori se što kome padne na pamet, a ne ono što je prijeko potrebno. Pri tome se strašno rasipaju snage, a važne istine jedva dolaze do daha, zatrpane tonama bezvrijedne i(li) repetitivne verbalne šljake.

Ovima na vlasti, koji nama vladaju od 1945. godine, to je razložna strategija: oni i žele da istina o njima ostane duboko zakopana. Ali, zašto većinski Hrvati pristaju na to obavijesno „nadzirano rasulo"? Opet iz gluposti ili naše vlastite pokvarenosti?

Hrvati i „ovi danas"

Ali, dosta je okolišne priče, prijeđimo na stvar – i to mimo povijesnog slijeda, od sadašnjosti, na prošlost, uz moguće naslućivanja budućnosti, kako bi stvar bila bjelodana.

Prva rečenica (sadašnjost): Hrvatskom danas vlada savez partizana i četnika, koji sebe nazivaju „liberalima" ili „Europljanima", u službi britanskog (financijskog) imperija, a protiv blizu 90-postotno većinskih katoličkih Hrvata, koje oni, kad im zatreba, zovu ustašama.

Tito i DrazaDruga rečenica (dalja i bliža prošlost): Hrvatima su od 1918. do 1941. godine vladali četnici, a od 1945. do 1990. godine partizani; danas, od 2000. do 2012. godine, četnici i partizani. Hrvatima vladaju zajedno.

Treća rečenica: „plod" tih povijesnih vladavina bio je trajni genocid (prvenstveno) nad hrvatskim narodom, koji je svoj stvarni vrhunac imao na Bleiburgu 1945. godine, u čemu je, osim partizansko-četničkog udjela, znatan bio utjecaj spomenutog britanskog čimbenika.

Četvrta rečenica: istovrsni s Bleiburgom iz 1945. godine danas su Haag (sudište) i Dayton (mjesto istoimenog „sporazuma") – istina, ne tako krvavi kao njihov prethodnik, ali svejedno istosmjerno genocidni, na crti: ozloglašavanje-rastakanje-nametanje vladavine najgorih („kakistokracije")-pljačka i, kao posljedica, raseljavanje („tihi genocid").

Peta rečenica: manje ili više neovisnu državu Hrvati su imali samo u ratnom i(li) neposrednom poratnom vremenu – prvu od 1941. do 1945. godine (lošu) i od 1990. do 2000. (dobru); u oba slučaja spomenuti vanjski čimbenik odigrao je veliku ulogu.

Pomogni si sam...

I to je, rekao bih, taj naš stoljetni račun ili usud, njegov temeljni nacrt, koji, naravno, ima niz svojih (manje važnih) odstupanja ili meandara, prvenstveno na vanjskom planu. Naime, u određenim su razdobljima, osim britanskog, bili važni i drugi čimbenici: ruski, njemački i talijanski, a na svoj osobit način i vatikanski. Možda je posebno prijeporan onaj britanija-zastava largenajmoćniji: većina svijeta doživljava ga američkim, ali i u samoj Americi ima dosta onih koji ga vide samo „pripojeno-" ili „produženo-britanskim".

U hrvatskim političkim raspravama ovaj vanjski čimbenik i njegova veza s domaćim sustavno se gubi iz vida. To je opet na korist partizansko-četničke vlasti, jer njoj odgovara svaka mutež. Za stranke pak, koje sebe nazivaju hrvatskim, to sijanje iluzije o nekakvoj „stvarnosti" našeg društvenog i političkog „kazališta lutaka" – potpuno je neshvatljivo.

Jasno je, dakle, da su u Hrvatskoj u cijelom proteklom stoljeću – uz zadane vanjske uvjete – na djelu tri čimbenika: manjinski četnici (velikosrpski šovinisti i mini-imperijalisti) i partizani (hrvatski internacionalistički otpadnici), prije s rojalističkim i(li) komunističkim, a danas (neo)liberalnim naljepnicama, te većinski katolički i nacionalno-slobodarski Hrvati, koji samo u rijetkim razdobljima uspijevaju osvojiti i zadržati vlast u svojoj zemlji.

U čemu je problem? Kao da Hrvati, sa svim svojim prebogatim krvavim iskustvom, očekuju da će im doista netko drugi, osim njih, sačuvati i popraviti domovinu. Dobro je što se mnogi među njima uzdaju u Božji upliv na ovozemaljske poslove: neke stvari, kao što je hrvatska pobjeda nad nadmoćnim partizansko-četničkim neprijateljem u obrambenom Domovinskom ratu i još ponešto, jedva da se mogu drukčije objasniti. Ali, zar odavno nije znano: pomogni sam sebi, pa će ti i Bog pomoći!

Joško Čelan
Hrvatski list

Hrvatski tjednik

Pon, 6-07-2020, 13:54:20

Najave

Pon Uto Sri Čet Pet Sub Ned
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

PRETPLATA

Svakoga četvrtka
Hrvatski tjednik,
a sve drugo je manipulacija!

Posebna ponuda

Hrvatski tjednik dolazi s vrlo niskom cijenom pretplate!

Godišnja pretplata iznosi samo 678 kuna,

170 eura za zemlje EU i 200 eura za prekooceanske zemlje.

Hrvatski tjednik 210 41

Želimo da Hrvatski tjednik dođe u svaki hrvatski dom!

Podatci u računima

Žiro-račun: 2500009-1101384007

Banka: Hypo Alpe-Adria-Bank
Korisnik: Tempus d.o.o. Zadar
IBAN: HR61 2500 0091 1013 84007
BIC:HAABHR22

KONTAKTI

Hrvatski tjednik

KONTAKTI

TelefonTelefon
Hrvatskog tjednika:
+385 (0)23/305-277

Fax
Fax:
+385 (0)23/309-180

Elektronička pošta
Elektronička pošta:
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Preporučite članke

Podržite članke na jednoj od socijalnih mreža jednim klikom!

Facebook, Tweet, Google+, LinkedIn, Pinterest

Facebook like

Preporučite Hrvatski tjednik, portal i naš forum svojim prijateljima i poznanicima kako bi i oni znali za komentare, reportaže, razgovore i vijesti koje ovdje objavljujemo.

Copyright © 2020 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.