Beščasni i primitivni nasrtaj Jurice Pavičića na književnika Slobodana Novaka

'Čim vidite da se neki kritičar ili historičar književnosti kreće više oko biografije pisca nego oko njegova djela napustite tu lektiru. Iz tog čeprkanja po biografiji, iz kritičarevih 'poređenja' autorovog života i autorovog djela, i izvođenja 'zanimljivih zaključaka' nećete saznati ništa korisno ni pametno. Razlog je prost: krenuli ste pogrešnim putem koji ne vodi nikud i ničem', stoji u 'Znakovima pored puta' nobelovca Ive Andrića.

Ta Andrićeva izreka gotovo se u potpunosti može primijeniti na tekst Jurice Pavičića "Ponižavajuće posrnuće moga klasika i moga pisca Slobodana Novaka" Jurice Pavičića (Jutarnji list, 8. prosinca) ali se po ničemu to 'novinarsko pero' ne može nazvati kritičarom, još manje historičarom književnosti.

Čovjek kad piše ovakve tekstove mora se unaprijed ispričati akademiku Slobodanu Novaku, što će morati posegnuti za ponekim citatom iz toga anticivilizacijskog i do svake krajnosti neukusna teksta, punom uvreda i optužaba, koji ne spada ni u loše stranice hrvatske književne kritike ni u loše novinske uratke, nego jednostavno u, kako bi David Cooper rekao, ludilo jezika, u beščasni pohod na kulturu riječi i dijaloga.

Njemački filozof i sociolog T. Adorno bio je rekao da je poezija nakon Auschwitza postala nemoguća, a sad se treba upitati, je li nakon Pavičićeva teksta novinstvo u Hrvatskoj moguće?

Pavičićevi upljuvci

Pavičić tvrdi kako je Slobodan Novak postao "turobna karikatura", "lice koje je prejadno da bi se u pristojnoj hrvatskoj književnoj kulturi o njemu naglas pričalo". No i pored toga naglas i naširoko izbacuje svoje upljuvke po javnom prostoru mislećida ponižava klasika hrvatske književnosti, a zapravo iscrtava svoj karikaturalni autoportret, ne baš čest, ali dobro poznat.

Baveći se navodnim drugim 'novakovskim licem', Pavičić se posebno obrušio na njegov posljednji roman 'Pristajanje' (2005.), iako mu zapravo nadasve smeta Novakova memoarsko-kritička knjiga 'Protimbe' (2003.). Taj drugi Novak, kako će reći, već dva desetljeća 'postiđuje pristojan svijet kao nedostojno strašilo, ruševina nečeg bivšeg'.

Poznato je da su se Novakova djela 'Pristajanje' i 'Protimbe' pojavili prije skoro jednog desetljeća, i doživjela pohvale, pa je upravo pravo čudo s kolikim se zakašnjenjem Pavičić javlja.

'Nije ugodan osjećaj gledati svog pisca, pisca svoje najintimnije kulture, kako se pretvorio u kretena', piše bez trunke stida Pavičić, navodeći kako Novak ne samo da već trideset godina nije kadar napisati dobru knjigu već sve to vrijeme aktivno 'kvari' i one dobre koje je napisao. Zamjera mu što po 'lošim šovenskim fanzinima' objavljuje svoje grozne tekstove o 'hrvatskom duhu i neumrlom prvom predsjedniku'. Novak je, kaže, izdao ne samo građansku čestitost nego i svoje djelo. Od devedesetih naovamo njegovi su tekstovi, kako tvrdi, nacionalistički, nesnošljivi i prostački, a on je poput Dalmacije, popljuvao svoju partizansku prošlost. Toliko je 'ponižavajuće posrnuo', reći će na kraju, da se pretvorio u 'vlastito ruglo'.

Pripada li Pavičić obrazovanim čitateljima

Povjesničar književnosti Krešimir Nemec u povodu predstavljanja najnovijeg romana Slobodana Novaka ‘Pristajanje’ bio je izjavio kako ga smatra zrelim, stilski besprijekorno izrađenim artefaktom koji nosi sve prepoznatljive osobine autorova proznog pisma. Smatra kako je to u nekom smislu nastavak kultnoga romana ‘Mirisi, zlato i tamjan’ (1968.), svrstanog međunajvrjednija ostvarenja hrvatske književnosti 20. stoljeća.

Čak i beogradska 'Politika' ocijenila je novi roman hrvatskog klasika Slobodana Novaka ‘Pristajanje’ štivom visokog književnog stila, do savršenstva izbrušenih rečenica i majstorski prikazanih likova, koji mnogi smatraju nastavkom njegova poznatog i višestruko nagrađenog romana ‘Mirisi, zlato i tamjan’. Tom prigodom je na stranicama beogradskog lista napisano kako 'ni Novakovi poklonici niti njegovi politički neistomišljenici ne mogu opovrgnuti da je 'Pristajanje' štivo visokog književnog stila’. Međutim, kako je taj dnevnik napomenuo, to djelo ‘traži obrazovanog i vrlo strpljivog čitatelja’. Ako ćemo slijediti zaključak iz 'Politike' nameće se pitanje može li se Pavičića smatrati obrazovanim čitateljem?

No, osnovno je pitanje zašto Pavičić upravo sada i s kojim razlogom izlazi sa svojim klevetničkim tekstom punim uličnih uvreda? Ne mislimo da su povod nedavno predstavljena Sabrana djela Slobodana Novaka u Matici hrvatskoj. Prije će biti da je godišnjica smrti prvog hrvatskoga predsjednika, jer i u jednoj nedavnoj televizijskoj emisiji sugovornika se pokušalo bezuspješno navući protiv Tuđmana. Novakove kritičke strjelice i stavovi iz 'Protimba' lažne ljevičare još peku. Ne mogu mu oprostiti vapaj neka bude Hrvatska, u vrijeme kad su građani na zvuke sirena bježali u skloništa. Još manje mu mogu oprostiti njegovu rečenicu da će uvijek poštovati Tuđmanovo historijsko djelo, a nadasve da će rado prihvatiti svakoga tko je spreman raditi na dobrobit Hrvatske.

Jugonacionalistički pohod na duh hrvatske kulture

Stanoviti krugovi još se nisu pomirili s postojanjem hrvatske države. Tuđmana smatraju krivcem što je razbijena njihovavelikosrpska zvečka. Zato uvijek isto mantranje protiv njega. Njima je monarhijska, a zatim socijalistička jugodiktatura bila uvijek draža nego republikanske težnje hrvatskoga naroda. Htjeli su nabiti Hrvatskoj užarenu krunu zločina na glavu i po Europi plesati svoje antihrvatske plesove. Jugonacionalisti raznih boja nakon haaške oslobađajuće presude hrvatskim generalima prosipaju svoje bjesove, dok se istodobno po zakonu spojenih posuda vijore ravonogorske zastave. Optužuju svakoga tko nije u njihovu jatu za desničarstvo, nacionalizam i populizam, a istodobno uzdižu svoju repinu punu lažnog lijevog blještavila, okićenu jugosokoškim perja.

Dalmacija nije, kako podmeću, popljuvala svoju partizansku prošlost. Odbacila je samo sve što je bilo neprirodno, napose zločinački dio te prošlosti jer nije mogla više udisati zadah iz jama i masovnih grobnica u koje su bez suda i protucivilizacijski bačeni mnogi civili i vojnici. Dalmatinski antifašizam utemelje na kršćanskim vrijednostima, koji nikad nije prestao biti državotvoran, ostat će u biću hrvatskoga naroda. To bi današnji lažni ljevičari, jugonacionalisti i neoorjunaši, ustrojeni u leteće odrede, koji po istim matricama već čitavo stoljeće teroriziraju Hrvatsku, konačno trebali shvatiti.

Marko Curać
Hrvatski list